Fantastično je licemjerno od Pavića, koji se jako lijepo snašao u životu, a motiku je pri tom samo na fotografijama vidio, da brani nekakav američki ethos udarničkog rada i poduzetništva, koji postoji još samo u republikanskoj političkoj propagandi!

"Amerika je zemlja teškog rada u kojoj se, da bi se uopće moglo preživjeti, često mora raditi i subotom i nedjeljom. Nerijetko i dva posla. Sasvim je normalno da troje ili četvero ljudi dijele stan jer zarade prodavača, frizera, vozača, pa i novinara, nisu dovoljne za samostalno stanovanje.

Amerika je, međutim, u isto vrijeme i zemlja u kojoj tri četvrtine srednjoškolske populacije završava fakultete. Ne samo upisuje nego i završava. Amerika je također zemlja u kojoj nitko neće, pod prijetnjom smrtne kazne, kukati kako loše živi. Ne smije to reći jer to bi značilo da nisi iskoristio svoju šansu. Nisi uspio, a mogao si. A kad nisi uspio, znači da si ili glup ili lijen."

Pa da je ovdje baš tak teško, gdje bi ljenčina poput mene ovdje odlučio ostati!? 

Ja se doslovce cijepam od smijeha. Trebao je naslovit komentar "Pit i to je Amerika". Pa da je ovdje baš tak teško, gdje bi ljenčina poput mene ovdje odlučio ostati!? (urednik H-Altera može posvjedočiti koliko sam lijen, ako mi netko ne vjeruje na riječ) Samo budale toliko rade. Ostali svi varaju, kradu, sišu socijalne servise, kukaju kako loše žive, kukaju kako plaćaju previše poreza. Najviše kukaju upravo oni najuspješniji, jer njima nije nikad dosta.

Republikanska politička propaganda

Osim toga, fantastično je licemjerno od Pavića, koji se jako lijepo snašao u životu, a motiku je pri tom samo na fotografijama vidio, da tu brani nekakav američki ethos udarničkog rada i Ayn Randijanskog poduzetništva, koji inače postoji još samo u republikanskoj političkoj propagandi.

Ovo sa tri četvrtine srednjoškolaca koji završavaju fakultete mu je faktički krivo- pojma nemam odakle je to izvukao, brojka je znatno manja. Eh, već bi imali koloniju na Marsu, da su svi ovdje tak obrazovani. 73 posto srednjoškolske populacije završi srednju školu (prema podacima censusa iz 2008.: 70 posto završenih srednjoškolaca upiše fakultet (prema izvješću Ministarstva rada 2009., a 66 posto ne samo upiše nego i završi fakultet (kao što se da vidjeti iz nedavnog članka, te iz toga proizlazi da jedna trećina srednjoškolske populacije završi fakultet, a ne tri četvrtine.  No, ništa drugo u članku nije faktički krivo, to mu se treba priznati, nego samo epehazijski izvitopereno. 

Niti je Obama baš toliko izgubio na tim izborima, niti uopće treba tražiti glavni razlog što su Republikanci povratili Zastupnički dom u nečemu što je Obama napravio ili nije napravio.

christineodonnell.jpg

Ako malo bolje pogledamo rezultate, tek je manje od polovice kandidata Partije čaja prošlo - Rand Paul iz političke dinastije jeste, Christine O'Donell (koju je gost, britanski autor knjige o evoluciji, u koju ona ne vjeruje, na TV showu sa Bill Maherom nazvao "spektakularnom glupačom") u Delawareu nije.

A u Vermontu su, recimo, Demokrati čak povratili mjesto guvernera, prvi puta nakon 2002., iako je njihov kandidat Peter Shumlin istakao u svom programu nacionaliziranu zdravstvenu zaštitu, dekriminalizaciju marihuane, zatvaranje nuklearke Vermont Yankee i otvaranje javnog internet broadband servisa. Njegov protivnik, republikanac Brian Dubie, zagovornik nuklearke, najgore je prošao upravo u općini Windham, gdje se nuklearka nalazi.

Glavni razlog rezultata izbora je zapravo loš povijesni tajming Obamine pobjede 2008., kako je lijepo objašnjeno u uvodniku New Yorkera: Franklin Delano Roosevelt postao je predsjednik skoro tri godine nakon kraha burze, kad je ekonomija već bila došla do samog dna i nije moglo više biti gore, te se pod njegovi predsjednikovanjem situacija počela popravljati i postao je jedan od najpopularnijih predsjednika u povijesti SAD-a.

Ono što je Obama mogao učiniti drukčije, je ne dozvoliti svojim protivnicima da iskoriste ekonomsku krizu, za čiji tok on nije kriv, kao glavnu temu napada na Demokrate

Obama je izabran na vlast tek nepuna dva mjeseca nakon kraha tržišta nekretnina i početka ekonomske krize. Ništa što je on učinio, ili što je mogao učiniti, a nije učinio, nije moglo zaustaviti rast stope nezaposlenosti u posljednje dvije godine, niti to da ljudi nastave gubiti kuće koje ne mogu otplatiti, niti to da banke ne daju zajmove, niti to da državni dug raste (naročito nakon silne love koja je data bankama da ih se izvuče iz dreka u koje su se same uvukle, bez da pri tom dobro potkoženim bankarima, ne daj bože, usfali i dlaka s glave). Ekonomske krize imaju svoj neumitan tok.

Ono što je Obama međutim mogao učiniti drukčije, je ne dozvoliti njegovim protivnicima da iskoriste ekonomsku krizu, za čiji tok on nije kriv, kao glavnu temu napada na Demokrate. Demokrati daju novac bankama, a ne štite malog čovjeka! Demokrati žele povećati poreze obrtnicima i liječnicima! Demokrati žele naplaćivati visoke kazne ljudima koji neće kupiti obavezno zdravstveno! To je sve krivo, ali su se u zadnjih nekoliko mjeseci glasovi onih koji misle da je to krivo jedva i čuli, zaglušeni u kakofoniji i vrištanju Partije čaja.

tea_party_signs.jpg

Najlakše bi bilo reći da je to stoga što krupni kapital stoji iza Partije čaja i stoga što je Vrhovni sud dozvolio krupnom kapitalu da anonimno ulaže neograničene količine novca u ovu izbornu kampanju. Točno je da iza svakih "spontanih" demonstracija Partije čaja, kakve su ponekad podsjećale po emotivnoj netrpeljivosti i nasilju na mitinge iz Weimarske Njemačke, stoji neka opskurna, nedavno osnovana NVO, debelo financirana novcem bogataša, koji se iz svog klasnog interesa boje viših poreza, većih prava radnika i veće regulacije bankarstva i zaštite okoliša.

charles_and_david_koch.jpg

Među njima se posebno ističu milijarderi braća Koch, Charles i David: negdje na razini negativaca iz James Bond ili Batman filmova. Njihov interes je sasvim jasan: njihovo bogatstvo dolazi od prerade nafte, rafinerija, operacije naftovoda, proizvodnje umjetnih gnojiva, plastike i asfalta, proizvodnje papira i rudnika ugljena. Naravno da se braća rukama i nogama brane od svake moguće ekološke regulative i da ulažu milijune u političare koji tvrde da su klimatske promjene ne-znanstvena fantastika.

No, usprkos procjenama da će ljetna odluka Vrhovnog suda, dozvolivši "slobodu govora" kapitalu, unatoč tome što je Ustavom ista dodijeljena samo čovjeku, sama po sebi ugroziti Demokrate, to se nije desilo, tj. demokratski kandidati su na kraju, kad se sve skupa zbroji, imali više novca na raspolaganju nego njihovi republikanski protivnici. Ne samo zbog toga što su i sindikati mogli po istom zakonu ulagati veće sume novca, nego naprosto zbog toga što su braća Koch, odnosno milijarderi, koji, kao oni, svoje bogatstvo zahvaljuju teškoj industriji, u manjini.

Glavnina super-bogataša su maheri s Wall Streeta, koji nemaju nikakvog razloga biti ljuti na Obamu, jer im niti packu po prstima nije dao što su uništili ekonomiju, i perjanice informatičke industrije, lideri Microsofta, Applea, Yahooa, Googlea, Facebooka, Twittera - koji su svi redom liberali i podržavaju Demokrate. Kad bi bio samo novac u pitanju, Demokrati bi zadržali premoć u Zastupničkom domu. Obama je pogriješio što je raspustio 6 milijuna ljudi tešku organizaciju koja ga je dovela na vlast. Ostao je bez "pješadije", potjeravši progresivce i radikale, kao Howarda Deana, iz svog užeg kruga, a previše se oslonio na ljude bliske političkom centru poput Rahma Emanuela i Larryja Summersa, koje narod doživljava kao ljude sistema, dok je s druge strane njegova oporba uspješno i efikasno iskoristila najradikalnije, najekstremnije elemente među sobom da plasira svoju političku poruku.

sarah_palin_5.jpg

Sarah Palin i njoj slični plaćenici socijalno neosviještenog krupnog kapitala tako su preuzeli ulogu vatrenih branitelja srednje klase i slobodoljubivog radnog naroda od uštogljenih washingtonskih birokrata i njihovih novih nameta. Obama se u svemu tome ponašao vrlo pristojno i odmjereno, kao da je neki Račanov kadar. "Da, možemo" pretvorilo se u "da, možemo, ali" u 'The Daily Show with Jon Stewart' na Comedy Central. Demokrati su jednostavno dozvolili da Republikanci ne samo preuzmu inicijativu, nego da preuzmu inicijativu u temama koje su tradicionalno demokratske, kao što je socijalna pravda.

Obamino povijesno možda

Bilo bi također lako reći da su mediji krivi za djelomičan poraz Demokrata na jesenjim izborima. Fox News je prerastao od organa Republikanske stranke u njeno vodstvo - kako Politico piše: s izuzetkom Mitta Romneya svi republikanski predsjednički kandidati iz 2008. postali su plaćeni komentatori na Fox News. Ministarstvo propagande preuzelo je kontrolu nad Politbiroom. Glasilo velikog kapitala, Wall Street Journal, još je ljetos kroz pero bivše Reaganove savjetnice, Peggy Noonan, pozvalo na superhik-revoluciju u studenom.

glenn_beck.jpg

Glenn Beck je okupio stotine hiljada ljudi u svom kvazi-religioznom okupljanju u Washingtonu, čija je osnovna funkcija bila utjerati u ljude strah od promjene. Strah se u tipično desničarskoj maniri prodaje pod nazivom čast (honor).

No za svakog komentatora na Fox News, postoji komentator na MSNBC, i za svake novine poput Wall Street Journala postoje novine poput New York Timesa. Steve Colbert i Jon Stewart s Comedy Central organizirali su kontraokupljanje u Washingtonu, tek nešto manje posjećeno od Beckovoga, kojom prilikom je Colbert u poruci twitterom procijenio okupljenu masu na 6 milijardi ljudi.

Prije bih rekao da je odlučnost Republikanaca da dosljedno zastupaju svoje ideje i neodlučnost Demokrata da dosljedno zastupaju svoje razlog ovakvih rezultata. Recimo, nakon odlaska republikanskog senatora Grahama iz tima zaduženog za pisanje iste, dopustili su da energetska strategija umre u Senatu, usprkos nevjerojatnoj prilici koja im je pružena kroz BP katastrofu u Meksičkom zaljevu, iz čistog straha da ne naškode ove jeseni demokratskim kandidatima iz država koje ovise o termoelektranama na ugljen. Mislim, dakle, da se ne može objasniti poraz Demokrata na ovim izborima niti manjkom novca, niti time da imaju bilo manji pristup, bilo manju kontrolu nad masovnim medijima.

Odlučnost Republikanaca da dosljedno zastupaju svoje ideje i neodlučnost Demokrata da dosljedno zastupaju svoje, razlog je ovakvih rezultata izbora

Lindsey Graham je pak ljutito napustio tim ovog ljeta, jer je njegov partner, vođa Demokrata u Senatu, Harry Reid iz Nevade, odlučio kako je imigracija, nakon donošenja skandaloznog antiimigrantskog zakona u njemu susjednoj Arizoni, veći problem od globalnog zatopljenja. No, na kraju, ništa se nije učinilo niti po pitanju imigracije. Amnestiju ilegalnih imigranata takvih proporcija kakvu je Reaganova administracija donijela 1986. godine, nitko među Demokratima nema hrabrosti niti predložiti. Čini se da je Glenn Beck uspio u strategiji zastrašivanja.

Na BP katastrofu se također reagiralo s pogrešnim prioritetima. Zaštita okoline bila je sekundarna čuvanju dobrog imidža. Od početka se muljalo s podacima koliko zaista curi: počelo je sa 1000 barela (1 barel = 159 litara) dnevno, da bi se na kraju "otkrilo" da je skoro četiri mjeseca svaki dan curilo više od 50,000 barela, čineći ovo najvećim izljevom nafte u povijesti (5 milijuna barela). Odmah na početku zabranjeno je ribarenje na mnogo većem području nego što je sami izljev (od tisuću barela na dan) zahtijevao, a Obama je poslao vojsku da šprica Coerxit 9500, naftni disperzant, kako bi se nafta raspršila.

Ne samo to, nego je Obama dozvolio upotrebu Corexita podvodno - nešto što se nikada do sada nije radilo i što je protivno uputama za upotrebu naftnih disperzanata. Bilo je očito najvažnije reducirati količinu nafte koja će doći do obale - jer tamo čekaju novinari s foto-aparatima. Zato se od prvog dana nije štedjelo na Corexitu, te je na površinu isplivalo i do obale došlo tek 10 posto nafte koja je iscurila.

Ostatak je ostao raspršen i koloidiran u goleme oblake pomiješanih kapljica vode i nafte kilometar duboko ispod površine, pri dnu, što je daleko veća prijetnja za ekosistem Meksičkog zaljeva na duže staze: zato je trebalo zabraniti loviti ribu u daleko širem prostoru od vidljivo zagađenog. Podvodna upotreba Corexita je od dvodimenzionalnog površinskog zagađenja tako napravila dugogodišnju trodimenzionalnu katastrofu, prema riječima oceanografa Davida Hollandera.

Obamina administracija jednako plaho postupa i udrugim situacijama. Kad je gradonačelnik New Yorka, Bloomberg, stao iza namjere da se izgradi Islamski kulturni centar u blizini mjesta gdje su porušeni neboderi Svjetskog trgovačkog centra, očekivano su se digli bijesni glasovi s desna. Ne toliko očekivano, Obama nije podržao Bloomberga. Maureen Dowd, komentatorka New York Timesa, napisala je: "Najveća pobjeda Osame i terorista iz 9/11 je moralna plašljivost koja će zabraniti džamiju u tom susjedstvu."

Obami nedostaje kičma u odnosima s Pentagonom

new_york_dzamija.jpg

U svom State of the Union govoru u veljači, Obama je gordo izjavio kako će narediti vojsci da prima u službu otvoreno homoseksualne regrute i ukine "don't ask, don't tell" politiku po kojoj homoseksualac može služiti samo ukoliko sakrije svoju seksualnost. No, nakon tog proglasa, ništa nije napravio. Napokon, u rujnu, federalna sutkinja Virginia A. Phillips presudila je da se DADT kosi sa Prvim i Petim amandmanom američkog Ustava i naredila Pentagonu da smjesta počne primati u službu otvoreno homoseksualne regrute. Obamina administracija je uložila žalbu. Nije još vrijeme, kažu: Pentagonu treba dati vremena da se prilagodi.

Obama je od kandidata koji je obećao povlačenje vojske iz Iraka i Afganistana, postao predsjednik koji šalje dodatne vojnike u Afganistan

Obami posebno nedostaje kičma u odnosima sa Pentagonom. Tako je od kandidata koji je obećao povlačenje vojske iz Iraka i Afganistana, postao predsjednik koji šalje dodatne vojnike u Afganistan. Generala McCrystala je smijenio tek nakon što je članak u Rolling Stoneu, gdje isti otvoreno vrijeđa potpredsjednika Joea Bidena, učinio Bijeloj Kući nemogućim da ga ne smjeni. O Obami i njegovoj administraciji uglavnom svi generali dijele McCrystalovo mišljenje, jedino što su pametniji pa ne pričaju o tome pred novinarem Rolling Stonea.

mcchrystal1.jpg

Umjesto da on, kao vrhovni komandant, izdaje zapovijedi vojsci, on prima naredbe od pukovnika! U knjizi Obamin rat Boba Woodwarda (novinara koji je provalio aferu Watergate) lijepo je opisana scena u kojoj pukovnik John Tien daje jasno do znanja Obami da ne vidi kako bi Obama mogao reći ne 'svojim' vojnim komandantima, koji su ipak stručnjaci za rat, kad oni zahtijevaju još vojske u Afganistanu. Obama je poslušao.

To me podsjeća na izjavu predsjednika Lyndona Johnsona 1964. godine, da bi ga Pentagon vjerojatno smijenio da nije pristao poslati još vojske u Vijetnam. Što, nakon ubojstva Kennedya 1963., koji se tome usudio usprotiviti, nije teško povjerovati. Zadnji predsjednik koji se usudio reći ne Pentagonu bio je i sam general: Dwight Eisenhower, kad je smijenio generala McArthura, koji je predlagao bacanje nuklearne bombe na Sjevernu Koreju.

Michael Moore u svom komentaru Woodwardove knjige zaključuje: "Titula 'vrhovnog komandanta' je ceremonijalna, nešto kao 'zaposlenik mjeseca' u lokalnom Burger Kingu... Jedini ljudi, koji zaista donose odluke o američkim ratovima, nose uniforme, i imaju mnogo oružja koje su kupili od korporacija za koje će raditi kad odu u penziju."

Zemlja nerasvijetljenih, razrovanih ulica

U međuvremenu, Amerika postaje zemlja nerasvijetljenih, razrovanih ulica: isključuje uličnu rasvjetu, zatvara škole, skida asfalt s cesta (željezničke pruge su već ranije počupali) i glasa za ljude koji obećaju manje poreze za najbogatijih dva posto stanovništva i rezanje skoro svih izdataka osim onih za ratovanje - svetoj kravi Pentagonu ne smije ni centa usfaliti.

Ekonomski oporavak je čista laž. Korporacije bilježe veće profite ne zbog povećane proizvodnje, nego zbog otpuštanja radnika i rezanja plaća. Manje zaposlenih radi više sati za manje plaće - to je slika tzv. ekonomskog oporavka. Realna nezaposlenost je oko 16 posto, kad se uzme u obzir koliko ljudi radi samo povremeno i sporadično. Samo jedan posto proizvoda na prodaji u WalMartu proizvedeno je u SAD-u.

Po prvi se puta u američkoj povijesti čitavo desetljeće, tj. era George W. Busha, nije proizvelo NIKAKAV materijalni napredak za prosječnog Amerikanca, nego, dapače, nazadak, prema riječima ekonomiste s Harvarda, Lawrence Katza: prosjek obiteljskih prihoda 2009. godine je pet posto niži u odnosu na 1999. Dakle, nije čudo da je tzv. srednja klasa bijesna. Čudo je samo da Obama nije taj bijes uspio usmjeriti protiv svojih protivnika, koji su za tu situaciju zaista zaslužni, nego je dozvolio da ga oni okrenu protiv njega. Možda i nije čudo, nego izdaja. A jadni narod onda kažnjava sebe što su za njega glasali pred dvije godine.

Ekonomski oporavak je čista laž. Korporacije bilježe veće profite ne zbog povećane proizvodnje, nego zbog otpuštanja radnika i rezanja plaća. Manje zaposlenih radi više sati za manje plaće - to je slika tzv. ekonomskog oporavka

Pitanje je da li je uopće moguće u ovakvim uvjetima - gdje je ekonomska moć koncentrirana u tako malo ruku - naći "poštenog političara", koji će zastupati interese naroda. Ljudi jednostavno glasaju po inerciji za kandidate koje poznaju: tako je čak četvero mrtvih kandidata izabrano ove godine. SAD imaju najveće razlike na svijetu u primanjima između svojih građana. Također, danas su te razlike u SAD-u najveće u povijesti. U posljednjih trideset godina te su se razlike znatno povećale, zbog kombinacije uzroka: dosljednog uništavanja radničkog organiziranja, neprestanog smanjivanja poreza najbogatijim slojevima (od 91 posto iz 1950. do manje od 30 posto danas), i burzovnih špekulacija.

Zadnji puta kada su u Americi razlike između najbogatijih i ostalih bile tako velike, iako nešto manje nego danas, bilo je baš prije kraha burze, 1928. godine. Danas su nastavile rasti i nakon kraha tržišta nekretnina - jer su političari odmah pohrlili da zaštite bogataše. Zato mislim da možemo prije govoriti ne o čudu, nego o izdaji.

fox_news_billboard.jpg

Robert Reich, ministar rada pod Billom Clintonom, vratio bi natrag visoke poreze vrlo bogatima, što američki birači, hipnotizirani Fox Newsom i Glenn Beckom, koji ih vodi žedne preko vode, očito smatraju najgorim socijalizmom. Bogati su naime 'zaslužili' svoje neizmjerno bogatstvo, time što su se našli u pravo vrijeme na pravom mjestu i znali spretno podmetnut svoju čašicu ispod pipe iz koje teče novac. Ta nisu valjda kopali! Bas kao što ga je Nino Pavić 'zaslužio'. I ne daj bože da bi oni to 'zasluženo' bogatstvo s nekim trebali dijeliti!

Drugim riječima, ne vidim kako bi se trenutna situacija mogla promijeniti unutar normalnih okvira demokracije, tj. bez revolucionarnih promjena. Najbogatiji se ne žele odreći ničega i misle da na to imaju pravo, a političari s obje strane barikade su zapravo samo njihovi plaćenici koji sve čine kako bi njih i samo njih zaštitili. U odsustvu revolucije, Amerika treba novi svjetski rat kako bi si super-bogataši mogli dopustiti odvratni trošak zapošljavanja ljudi, kako je nobelovac Paul Krugman lijepo primijetio. Na kraju krajeva i Franklin Delano Roosevelt je zemlju uspio iz Velike depresije tek konačno izvući zahvaljujući Drugom svjetskom ratu, ne?

Ključne riječi: SAD, američki izbori, ninoslav pavić
<
Vezane vijesti