Nakon promijene stranke na vlasti, vladajuća klasa priprema se za još jedan veliki ispit, referendum o ulasku u EU. Za vladajuću klasu službeni "ulazak u EU" značit će simbolični završetak projekta tranzicije, kojim je Hrvatska konačno s "istoka" prešla na "zapad" i postala dio "razvijenog svijeta". Paradoksalno, taj konačan korak prema razvijenom svijetu koštat će nas ili nas je već koštao upravo one industrije koja nas je prije par desetljaća i izvukla iz dubokog blata nerazvijenosti i krajnje bijede u kojoj su se stoljećima valjali ovi prostori.

To je svakako najočitije na primjeru brodogradnje, čija je likvidacija uvjet ulaska u EU, ali svjesno uništavanje brodogradnje samo je poslijednji čavao u lijesu hrvatske proizvodnje. Procesi privatizacije koji su započeli još u bivšoj Jugoslaviji neizbježnim procesom koncentracije kapitala gurnuli su Hrvatsku u poziciju potpune zavisnosti i razvoja nerazvijenost. Dvadeset godina "tranzicije" radnicima je razbilo sve iluzije o čarobnom dolasku civilizacije i blagostanja zajedno sa zapadnim kapitalom. No, za ideologe sistema uvijek postoji samo "još jedna" stepenica, jedna "bolna reforma" koja se treba provesti da bi nastupilo konačno blagostanje. Ta stepenica je ovog puta i formalni ulazak u EU, a mi bismo trebali nasjesti na priču da, ako ova politika do sad nije pokazala uspjeha, sve što nam treba je još iste te politike pa će sve biti u redu.

Činjenica da su interesi lokalne kompradorske klase i imperijalističkog kapitala toliko suprotstavljeni interesima većine, prisilila je vladajuće klase na izrazito agresivnu kampanju kojom još jednom želi oživjeti vjeru u mitove "tranzicije". To što je ta kampanja toliko imbecilna da vrijeđa inteligenciju samo pokazuje koliko muke profesionalni lažljivci imaju s konstruiranjem priče koja je u tolikom proturječju s istinom. Osim što će potrošiti milijune naših kuna da bi nas dezinformirali, apologeti imperijalizma neprestano pokušavaju zamagliti činjenice pričajući kako Hrvatska "oduvijek pripada Europi". Europska unija nije produžetak neke geografske činjenice, to je politička zajednica zapadnoeuropskog kapitala s vrlo specifičnim povijesnim zadacima pomoći širenju tog kapitala kako u tranzicijske zemlje europske periferije, tako i u ostatak svijeta. Poslijednjih desetljeća, EU je postala i prikladno sredstvo za izbjegavanje demokratskog procesa pri provođenju antinarodnih mjera. Ta Europa o kojoj govore domaći liberali nije nikad postojala. Postojale su samo kolonijalne i imperijalističke zemlje europskog centra i nerazvijene zemlje europske periferije. Kolonijalna uprava nas ne može izvući iz blata provincijalizma, jer smo u tom blatu nerazvijenosti uvijek i bili zato što su nas pljačkali zapadnoeuropski kolonijalisti i lokalni kompradori. U "balkansko blato" nerazvijenosti i zaoistalosti guraju nas upravo oni koji euforično pozdravljaju dolazak EU političke kontrole nad Hrvatskom.

Paralelno s imbecilnom kampanjom lokalnih kompradora ide i jednako imbecilna protukampanja lokalnih šovinista i teoretičara zavjere. Ovaj brod luđaka umjesto imperijalizma pokušava za neprijatelja proglasiti crnce, Srbe, homoseksualce itd... Umjesto da prepoznaju klasne interese buržoazije, oni haluciniraju masonske zavjere. Njihov cilj nisu ravnopravniji odnosi među narodima, ni pravednije društvo. Oni još uvijek sanjaju velikohrvatski kapitalizam u kojem će radnike eksploatirati Hrvat i katolik. Srećom, zlatno doba utopije "nacionalnog kapitalizma" davno je prošlo, pa ovakvi pokreti služe samo tome da svaku kritiku EU prikažu kao vjerski fundamentalističko i rasističko trabunjanje koje teško da može bilo koga zainteresirati, pa u tom smislu nije čudno što ih i financiraju europske institucije.

Za revolucionarni pokret ključno pitanje ne može biti hoće li Hrvatska ući u EU. On mora dosljedno biti na pozicijama protivljenja Europskoj uniji u cjelini. U tom smislu, doista je točno da se formalnim ulaskom ulaskom u EU ništa dramatično neće promijeniti, jer je zavisni položaj Hrvatske već odavno određen. To također znači da neće biti ništa lakše boriti se protiv EU "iznutra" o čemu još uvijek fantaziraju ljevi liberali. No, ipak, borba protiv EU upravo sada, ključni je dio revolucionarne strategije. Ne zato što se ta strategija drastčno mijenja ovisno o tome je li Hrvatska i formalno članica EU, nego zato što je borba protiv ulaska u EU već i dio borbe protiv EU i imperijalizma u cjelini.