Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Tek što je stupio na dužnost novoga hrvatskog predsjednika, Ivu Josipovića odmah se može nazvati kontroverznim. Ne u onom smislu što je obično namijenjen za ugledne kriminalce koje mediji ne žele ili ne smiju otvoreno tako imenovati, čak ni onda kad se oni sami uopće ne trude poreći svoju pravomoćno verificiranu reputaciju, nego u doslovnom - on već priča jedno i čini posve drugo. Uzoriti mu nastupni govor tako je bio dočekan kao lumin u mrkloj tmini; ako i ne kao svjetlo na kraju tunela, ono bar za olakšavanje dijela puta. Pritom je govornik opet, slično izjavama kroz više prethodnih mjeseci, dobar komad priče odvojio na tzv. socijalnu pravdu.
U osnovi, ta se tema odnosi na potlačene slojeve društva, one koji rade, ali višak vrijednosti privređuju u korist vlasnika proizvodnih kapaciteta, dok sami životare i strepe nad baukom nezaposlenosti. Ili, pak, na one koji ne rade, jer gazdama treba kritična masa nezaposlenih, kako bi tržište moglo njima u korist regulirati nisku cijenu rada, pa da baš ne moraju prekobrojne radnike naočigled ispirati preko palube, nalik sezonski naraslim zalihama što ugrožavaju poželjni odnos ponude i potražnje. Primarna uloga države i svih njezinih ovlaštenih predstavnika koji su izabrani navodnom demokratskom voljom građana, jest zaštita interesa tih radnika, a ne obrana privatnog profita onih drugih. To je prvenstveni javni interes i prioritet, pred čim bi ono drugo moralo ostati drugo.
Josipović, međutim, ubrzo je predstavio i svoj savjetnički tim u kojem je zacijelo najviše pažnje privukao onaj sastav što će mu pomagati kod sricanja "gospodarske politike". Sam njegov djelokrug u tim stvarima nije osobito širok, no svakako je značajan zbog općeg autoriteta te institucije naspram ostalih instancija vlasti, kao i drugih centara moći. Pogledajmo gro toga ekonomsko-savjetničkog gremija: Damir Nismo zaboravili da tu postoji i jedno mjesto predviđeno za "predstavnika radništva", no koji u ovom trenutku - tako je rečeno - tek ima biti izabran. Simbolično ili ne, čini se da je svejedno hoće li ga ikada odabrati; suštini bi predmeta bilo primjerenije da mjesto ostane upražnjeno Kuštrak (Hrvatska udruga poslodavaca), Ivica Mudrinić (Hrvatski telekom), Zdenko Adrović (Raiffeisenbank Austria), Ivan Ergović (Nexe grupa), Dragutin Drk (Vindija), Milan Stojanović (Siscia), Gordana Kovačević (Ericsson Nikola Tesla), Emil Tedeschi (Atlantic grupa), Veljko Ostojić (Rivijera Poreč).
Doduše, možda bi bolje bilo pisati imena poduzeća na prvom mjestu, a pripadajuća osobna imena u zagradama, jer bismo tako lakše pokazali funkciju tih osoba u danom kontekstu. Njihov jedini relevantan interes, naime, interes je korporacija što ih posjeduju ili predstavljaju, pa je ružno vrijeđati ma čiju elementarnu inteligenciju zastiranjem toga notornog fakta. To će biti također njihov najizraženiji interes na Pantovčaku, dok je preostalih nekoliko imena koja nisu u direktnoj vezi s privatnim kapitalom, ovdje tako manjinski baždareno da možemo pomisliti kako je njihov utjecaj namjerno atrofiran.
Nismo zaboravili da tu postoji i jedno mjesto predviđeno za "predstavnika radništva", no koji u ovom trenutku - tako je rečeno - tek ima biti izabran. Simbolično ili ne, čini se da je svejedno hoće li ga ikada odabrati; suštini bi predmeta bilo primjerenije da mjesto ostane upražnjeno i da "savjetnik" ostane izvan alibija za gornju kliku i njezine prioritete. Utoliko je više no indikativan spušteni gard kojim liberalno-ekonomska politika stupa na oficijelnu funkciju pri dotičnoj vlasti, mada su nas mogli i dalje formalno zavoditi većinskim sastavom od znanstvenika, neovisnih analitičara, sindikalnih vođa i tek jednim eksponentom iz privatno-poduzetničkog kruga, recimo, predstavnikom HUP-a. Tako je upravo SDP i ranije znao prikupljati razne vanstranačke savjete s imenima od značaja, a sve bi lijepo i završavalo na neobvezujućem popisivanju.
Ipak, novom predsjedniku nitko nije zamjerio na svemu tome više negoli premijerka Jadranka Kosor, koja se nedugo po vijesti o Josipovićevim savjetnicima izjasnila kako ne dolazi u obzir nikakvo "paralelno ministarstvo gospodarstva". Ona je, dakle, lako uočila mogućnost dvostruke linije zapovijedanja u domaćoj ekonomskoj politici, što samo potvrđuje tezu da je riječ o tek internom previranju unutar jasno ograničene sfere privatnog interesa: to se ama baš nimalo ne tiče relacije s javnim. Njezina vlada sama po sebi je sastavljena od istog materijala, s nekoliko ministara-privatnika i odnedavno silno eksponiranim savjetnikom Borislavom Škegrom, pa se ovdje radi jedino o borbi za kontrolu nad tokovima iste moći. U pravu je Kosor, a i stvarno je tijesno za dvije istovjetne centrale te vrste, osim što bi dobrodošle Josipoviću i SDP-u.
Da tu nije riječ ni o kakvom idejnom niti ideološkom sukobu, pokazuje nam i najava novog gospodarskog programa SDP-a, koji će njime i formalno postati desničarska stranka, bez obzira na socijaldemokraciju što im ostaje u imenu. Točnije, uzeli bi predah od te umjereno ljevičarske platforme, na tri-četiri godine, brojeći od pobjede na sljedećim izborima, kao što su sami objasnili javnosti, a onda bi se nekako „vratili" obrani socijalnih vrijednosti. Jer, njihova buduća agenda, ukratko, podrazumijeva jačanje poduzetništva i smanjivanje socijalnih davanja iz javnog budžeta, kažu, i tako sve dok se ne ostvari gospodarski rast koji bi podnio „socijalnost države".
Mi ćemo tako, zapravo, uvijek ovisiti o poduzetničkoj milosti, uslijed totalne prilagodbe ekonomije privatnom interesu. Već ako stanje privatnog kapitala ne bude uzlazno, ekspandirajuće, prvo će se njima izlaziti ususret, tek onda svima ostalima. Prvo spašavanje privatnih banaka javnim novcem, znači, a onda reanimacija pauperiziranog proletarijata. Tako su gotovo čitav svijet ustrojili po svom interesu, i u skladu s tim donose odluke sa mjesta u vladama koje su uzurpirali kroz sustav predstavničke demokracije. Tako je i s našim strankama, ne samo sa HDZ-om i SDP-om, kao dvije najjače posestrime.
Te dvije stranke i od politike su napravile robu na tržištu, pa jedna drugoj predstavljaju samo konkurenciju - pod zadanim okolnostima igre oko kojih se u suštini zdušno slažu. Ali, problem nije u njima, nego u nama koji svejednako usvajamo nametnuti diskurs o titanskoj borbi lijevih i desnih, te ne uviđamo kako sva ta larma oko toga čija ekipa u ovom trenutku vodi - Kosoričina, sa nemjerljivo većim ovlastima, ili Josipovićeva, s provokativnim marketingom - uvelike služi skretanju pažnje javnosti od pitanja o gornjem stvarnom, temeljnom političkom karakteru jednih i drugih.
Na sličan smo način inertni prema Europskoj uniji, nakon svih idealiziranih projekcija boljeg sutra, no sad već znajući kako hudi ekonomski diktat pristiže odatle. Ta ne Da nije riječ ni o kakvom idejnom niti ideološkom sukobu između HDZ-a i SDP-a, pokazuje nam i najava novog gospodarskog programa SDP-a, koji će njime i formalno postati desničarska stranka, bez obzira na socijaldemokraciju što mu ostaje u imenu baš artikulirana zajednica europskih država, ipak je najuređenija upravo, eto, u tržišnom smislu, i generalno se od sporazuma do sporazuma kreće sve dalje u smjeru liberalno-ekonomskom, u isto vrijeme distancirajući se od mnogog demokratskog standarda. Zgodan je signal te vrste incident što nam ga je ovih dana priuštila Delegacija EU-a u Hrvatskoj, napadom na novinara HRT-a Gorana Rotima koji se u intervjuu s povjerenikom EU-a za proširenje i euro-susjedstvo Štefanom Füleom drznuo izustiti nenajavljeni upit o krizi u Grčkoj, te posljedicama iste na EU.
Pouka može biti samo jedna: nema prostora za nenajavljena pitanja, onda kad se ona uopće smiju postavljati, naročito od strane pospremljenih na dugogodišnje čekanje za ulazak u EU, ako ne i na kukuruz u kutu čekaonice. U takvu EU može Hrvatsku uvesti samo dostatno prilagođena stranka na vlasti, a HDZ i SDP se usrdno trse kvalificirati za svetu misiju. Tako stvari stoje i sa Josipovićem, koji je mogao u tim slobodno uvrstiti i npr. Željka Žderića, Tomislava Horvatinčića, Ninoslava Pavića, Gorana Štroka, Stipu Gabrića itd. Ivicu Todorića, kojeg su nedavno k sebi vabili i Kosorova i Josipović, ovdje ne navodimo samo zato jer je Damir Kuštrak, potpredsjednik uprave njegova Agrokora, rekosmo, već na Pantovčaku.
Bili oni u vladi ili uz predsjednika države, imali konkretnu, izravno političku moć ili tek ceremonijalni položaj, bitno je uočiti da su već raspoređeni na svim razinama. Model je postavljen i usvojen, i malo se tko još pritom čudi sukobu privatnog i javnog interesa; problem se njihova međusobnog naguravanja pri vlasti ionako jasno tumači kao paralelizam, a nipošto kao alternativnost. Pretežito će nam oni stoga krojiti mjeru hrvatske Nove pravednosti, dok za samog Josipovića - slično kao za npr. jednog Obamu - možemo tek ustvrditi kako ne bi ni bio isturen za predsjedničkog kandidata svoje stranke, da nije spreman odraditi preuzete obveze i dugove prema njima.
Kad država prihvati logiku masivnih zajmova pod uvjetom da provodi mjere štednje, međunarodni lihvari se spremaju za preuzimanje.
Norveški sindikalist Asbjorn Wahl analizirao je motive i postignuća europskih lijevih stranaka koje su ušle u koalicijske vlade.
Vlada nema namjeru mijenjati Zakon o radu niti otpuštati radnike u javnim službama, a vrlo brzo će donijeti uredbu kojom će osigurati da se plaće više ne mogu isplaćivati bez uplate doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje
Kad je narod formalno na vlasti, neformalne skupine moći predstavljaju organizaciju vladajućih protiv naroda, piše Tomaž Mastnak.
Ako se s ratifikacijom hrvatskog ugovora zainati jedna EU-zemlja, teško da će se othrvati pritisku ostalih, ai, što ako stvar u isto vrijeme zapne u njih – pet?
U ponedjeljak je istekao rok za predaju imovinskih kartica zastupnika u novom sazivu Sabora, a koliko je točno svaki od njih "težak" znat će se krajem tjedna
Ruski premijer Vladimir Putin, koji vodi kampanju za predsjedničke izbore u ožujku, obećao je postroženje useljeničkih pravila i za 2013. najavljuje ispite ruske kulture i jezika za useljenike
dodaj komentar 62 komentara
Banana Split
eno mojih zadrana, skupili deset milijuna kuna za pomoć kk zadru,
fali još 30 milijuna da budemo na nuli
ima onih kretena šta kažu pozitivna nula
jeben njih i nihove diplome ekonomskog fakulteta
da pozitivna nula ?
utrkivali se sa cibonom, pa iskopali rupu od 40 milijuna
kupujući gečevske, ivanove i pankracije baraće
u isto vrime, ta se cibona utrkivala s evropom
pa iskopala rupu veću od 70 milijuna kuna
kupujući sve što prepliva atlantik, a nije kit ubojica
sve što se rodi u dinaridima, a nije marko perković thompson
sada jedni i drugi cvile i jauču
da je nama ona pamet i oni novci, ne bi mi ponovili ovu grešku
a kad ih pitaš da prstom pokažu na krivca
svi se žure na novi sastanak i nervozno vitlaju ključevima bmw-a
u zadru se košarka igrala po dvoriištima,
i svako dite je sanjalo da postane krešo ili skroče
onda su došli shoping centri, brza hrana i brza lova
zaboravilo se da basket počinje na asvaltu i zaboravilo se
da u zadru niko nikada nije sanjao da postane todor gečevski
u splitu se balun igrao u svakon dvoru ....
triban li ja sad nastaviti pisat ?
da je svako dite sanjalo da bude jure jerković ili slaviša žungul ...
i da su došli jokeri, konzumi, big mac i tajkuni
i u svemu tome, neko je zaboravija da dica u splitu
nikad neće sanjati da postanu josip skoko i goran rubil
ivan ljubičić ima 31 godinu, trenira 7 sati dnevno
i spreman je za najbolji tenis u životu
trebam li ja sad pisati
srđan andrić .....
kup je naš
s tri kugle sladoleda
i na vrh zabite bananu
split
Komentar od: zadarsplit @ 17. ožujak 2010 1:20
Dobro večer,
Čini mi se da se večeras na portal ulazi u koloni po jedan.
Jebagapatak, na šta me ovo podsjeća, na sistematski pregled...
Vozio sam ko Sebastien Loeb da stignem na objavu istine,
a vidi sad ovo, potonuli ko titanic, a s titanicom na dno
otišla je i tajna koja više nikada neće isplivati.
Ou shit, upravo mi je palo na pamet, da zapravo i nisam nešto znatiželjan.
Otupila me cjelodnevna vožnja, bez igdje žive duše, čak ni presretača.
Inače, vožnja automobilom na praznim hrvatskim autocestama
neka je vrsta joge, osim, ako baš niste kurčeve sreće,
pa se netko upravo zaputio vašim trakom u suprotnom pravcu.
Stvarno je šteta te stotine i stotine kilometara ne iskoristiti
za nešto uzbudljivije od pukog poligona iz crne kronike
(kao već spomenuta vožnja iz Makarske u Split u pravcu Dubrovnika
ili dogovorene makljaže navijača na ličkim odmorištima
ili orkanski udari bure koji na maslenici jitaju kamp kućice s mosta)
Trenutno ne postoji ljepša, zanimljivija i sigurnija cesta u Evropi
od naše Dalmatine, naravno, kad priroda i društvo ne divljaju.
Putem prema Zadru, razmišljao sam kako tu blagodat iskoristit.
Upitao sam se što bi netko iz Dusseldorfa,Bruxellesa,
Rotterdama, Praga, Budimpešte ili Zavidovića,
pomislio da se sredinom ožujka zatekne na hrvatskim autocestama
i koja bi mu destinacija bila cilj putovanja.
Lijep, sunčan dan, plavo nebo i oštar velebitski zrak.
Zamišljam savršen početak jednog putovanja
i ne mogu dokučiti u čemu smo pogriješili.
Sjetio sam se, kad Dalmatinac nema odgovor ni na što,
snađe se i postavi protupitanje:
Ko ovo more platit ? !!!!
Komentar od: zadarsplit @ 11. ožujak 2010 13:29
MITOMANIJA - 10 MITOVA O HAJDUKOVIM DIONICAMA
MIT PRVI
Mit o neophodnosti da grad zadržI 25% + 1 dionicu.
Netko će klubu promijeniti ime u Paprika i preseliti ga u Požarevac.
Zlu ne trebalo, ako grad nešto mora imati, nek to bude 5% + 1 dionica.
MIT DRUGI
Dionica 500 kuna.
Ovo je jedna od strašnijih idiotarija.
Prevedeno, možeš ispast iz HNL, a možeš osvojiti Ligu Šampiona.
Što god napravili, klub će uvijek vrijediti isto.
MIT TREĆI
Dionica je navijački suvenir koji visi na zidu.
Dopustite da suveniri budu suveniri (privjesci, zastavice),
a vrijednosni papiri da budu imovina.
Ovaj mit služi da bi se obezvrijedila i neutralizirala
mogućnost odlučivanja navijača dioničara,
a vlast koncentrirala u rukama krupnog kapitala.
MIT ČETVRTI
Svaka cijena dionice ispod 500 kuna je nepoštena.
Kakva je onda cijena iznad 500 kuna. Prepoštena?
Svakog dana, svakog sata, svake minute, netko prodaje,
a netko kupuje te iste dionice.
Zar bi se toliko ljudi dalo prevariti baš svaki dan?
MIT PETI
Tko je kupio, kupio je.
Dajte dionice na burzu pa ćete vidjeti da li će se prodavati i kupovati.
Osnovni je problem ove teze - tko je kupio, kupio je
učiniti dionice što nedostupnijima malim ulagačima.
MIT ŠESTI
Navijači nisu kupili kad je trebalo, pa šta hoće sada.
Prednost navijača i je u tome da mogu kupiti svake godine po nekoliko dionica,
bez velikog rizika za svoj ukupni materiajni položaj.
Manje je vjerojatno da će Ledo d.d. svake godine kupiti novih 5 milijuna kuna dionica.
MIT SEDMI
Klub treba imati jednog vlasnika.
Nije bitan broj vlasnika, bitno je kakve su ljude vlasnici odabrali da vode klub.
Neki klubovi zaista imaju jednog vlasnika, ali ih to nužno ne čini boljima
od klubova kojima je vlasništvo disperzirano.
Real Madrid i Barcelona, nisu nužno lošiji klubovi od Chelsea.
Bayernovi najkrupniji vlasnici Adidas i Audi imaju 10, odnosno 9% dionica.
MIT OSMI
Dionice ne trebaju kotirati na burzi zbog gubitaka.
Navodno, to nije u interesu dioničara i grada.
Srušit će se cijena, dioničari i grad će izgubiti.
Ovo je zanimljivo prodavanje magle,
a služI za podržavanje netransparentnog poslovanja i nedostupnosti dionica.
Kao da netko dioničarima i gradonačelniku držI pištolj na čelu,
pa moraju prodavati dionice. Neka ih kupuju. Di je problem?
MIT DEVETI
Dionice ne trebaju kotirati na burzi
zbog opasnosti da ih kupe Mamić ili Lepa Brena.
Prije će ih kupiti od gradonačelnika nego od mene.
MIT DESETI
Navijača nema dovoljno i nemaju novaca da bi postali dioničari.
Da je tome tako, odavna bi se Hajduk ugasio.
Hajduk ne može opstati bez navijača, niti kao klub, niti kao firma.
Komentar od: zadarsplit @ 10. ožujak 2010 12:04
SPIKING KROEJŠA
Lipo ga je Baka uvalia Spart u predzadnjoj minuti produžetaka
a i njemu su lipo uvalili, samo više puta
prvo obećanjima kad su ga doveli
drugi puta, kad su ga smjenili nadomak titule prvaka 2005
i treći put, u doslovno sudačkoj nadoknadi, ali bez obećane naknade
Svi ti suci i svi ti odvjetnici u nimalo duhovitoj igri riječi
ovaj produžetak trakavice ne mogu završiti na pravedan način
nema ugovora - jer to je nogomet u hrvata
nema licence - jer to je nogomet u hrvata
nitko ništa nije potpisao - jer to je nogomet u hrvata
umjesto novca kojeg nema - obećanja i dogovor hrvata
umjesto obećanja i dogovora - igrajmo se skrivača
tko se nije skrio - magarac je bio
mafija - ma neeeeeeeeeeeeeeeeeee
tko najbolje plaća odvjetnike - ma keee , spiking kroejša
KODEKS
Komentar od: zadarsplit @ 10. ožujak 2010 1:11
A lipo Svaguša govori - bit će šta će biti
Samo što ne kaže - šta me pitate gluposti, ka da je znan šta će biti
Trener? neman ti ja brale pojma, ako ovoga krene, kako se zove ovaj trener....
onda će on, ako ne on onda će oni drugi, pa ako ni njega ne krene ....
Od danas do sutra.
Dva miseca je dugoročno razdoblje. Sedmica srednjoročno.
U dalekoj budućnosti, za jedno 6 miseci, ozbiljno će ponestati novaca
Pa šta, nestat će i nafte, dignut će se more, bit će svašta.
Možda i dogodi se čudo.
Možda se Jakini Grci zalete na Split, kupe pola grada i Hajduk za žuntu.
Sve je možda, ko da se događa nekom drugom, ko da je Hajduk na Jupiteru.
Joško kopačka od zlata Skoblar, loži nogometne fanatike na laganoj vatri
Da sam. da sam, da sam pekar, ali nisam
Da sam, da sam, da sam Rumke, ali nisam ... a da jesam
vratio bih Hajduk na Stari Plac.
Skoblaru mi te volimo, ali ostani u Marseilleu, ovdje ćeš izgubiti glavu
Joško S predsjednik Hajduka
da mi je netko rekao prije dvije godine,
kladio bi se za milijun kuna na Joška S iz Marseillea
i izgubio
a ovako, stoji na semaforu, da je izgubio samo Hajduk
Komentar od: zadarsplit @ 2. ožujak 2010 18:30
KO TO TAMO SJEDI
Ništa mi neće 5:0 pokvarit, nikakvi mračnjaci ni ružne stvari,
a kamoli dvoboji kampanela s portala i pekara bez morala.
Što reći o starom novom kompatibilnom Špaci,
Zlatku Daliću s praznom puškom i Poljudu s praznim zapadom?
Nakon 5:0 najmanje me briga za stanje blagajne zapad.
Ako Hajduk naslaže 3-4 pobjede, uskoro će 15000 gledatelja biti standard.
Pa nek ovi na zapadu i dalje bojkotiraju. Dobro ste pročitali. Bojkotiraju.
Kad ja ne dođem na Dinamo, onda, pizda mu materina, sandinista ruši klub.
A kad nitko ne dođe na zapadnu tribinu, ni u ložu, kontra Belupa,
onda je to stanje ponude i potražnje.
E jebite se, koliko god vas ima.
Nakon duge pauze, španjolskih i bračkih priprema, oče-neće-oče Reje,
Biograda i Zadra, trebala nam je jedna, baš ovakva, gimifajv pobjeda,
grmljavina Torcide, huk s istoka i podrška sa zapada. Zar puno tražimo?
Kad tamo, kao da je sanitarni kordon očistio tribinu zapad.
Loža, za koju uvijek mora nedostajati tisuću stolica,
postala je poput ušljivog odlagališta opasnog smeća,
mjesto gdje više nitko pristojan i normalan ne želi biti viđen.
Mogao sam, naravno, okrenuti glavu na drugu stranu, ali namjerno nisam htio.
Sjetio sam se one famozne rečenice - Vi niste Hajduk !
I ponavljao sam je u sebi.
Nadam se da će Hajduci, nakon što su u nedjelju pokazali da mogu,
u Zaprešiću potvrditi da oni ne samo mogu, već i hoće.
Trenutačno je to i najviše što očekujem i zbog čega ću biti uz njih i za njih.
Ono što im želim je, da zbog Dinama u kupu, ni papirnice više mirno ne spavaju.
Ta bi me repriza s papirićima vratila među žive. U svakom smislu.
I da bude isti reporter hrt-a, razumije se u sve i uvik gladan je Ivan Blažičko.
Samo ovaj put bi ja na krov posla onu trojku s otoka sriče.
Za svaki slučaj, ako im prigusti, valjda će gledali doli, što čine i po kome čine.
Komentar od: zadarsplit @ 23. veljača 2010 2:04
SMRT DINOSAURUSA
Više puta sam rekao da će nas pohlepa i Stari plac doći glave.
Sve čvršće vjerujem, da će mjesto na kojem je Hajduk izrastao
postati razlogom njegove definitivne propasti.
Stari plac će buduće generacije nazivati nekim nemaštovitim imenom
bloka zgrada dosadnih reflektirajućih staklenih i aluminijskih fasada.
Nazivat će ga imenom lišenim svake simbolike, uspomene ili ponosa.
Neka stara i zajedljiva gunđala, poput mene, označit će ga mjestom umiranja,
grobljem bez križeva, svijeća i epitafa.
I to će biti jedina simbolika. S jedne strane ulice rodilište,
a s druge strane groblje dinosaura.
Kadikad besmislica postane jedina izgledna budućnost
kao dokaz da nismo bili zreli ni za jednu dugoročnu odluku.
Ako nakratko zakoračimo u budućnost, u godinu 2031,
kad se u Splitu već godinama neće igrati nogomet i košarka,
vidjet ćemo svu raskoš dalekosežnih posljedica današnjeg bauljanja.
Shavtit ćemo da baš i nije tako jednostavno kontra sile, kontra mraka.
Pogledajmo kako se raspao stogodišnji san generacija o velikom Hajduku.
Od privatizacije Hajduka bilo je puno očekivanja,
ali ta su očekivanja bila vrlo različita i vrlo nerealna.
Jednu grupu ulagača u Hajduk personificira lokalni tajkunski enfant terrible,
a grupa je vođena idejom da politički iznuđen ulog timeljnog kapitala naplati
dijelom iz građevinskog potencijala bivšeg stadiona u strogom centru Splita,
a ostatak podjelom kontrole nad igračkim transferima.
Prvi dio plana za višestruki povrat investicije kroz Stari plac
djelovao je na vlasnike poput kasko osiguranja na savjest divljih vozača.
Ma kako oni ruvinali sportski ugled kluba, Stari plac je bio taj osigurač,
koji jamči siguran povrat kockarskog talona.
Blato sa obraza pri tom im nije smetalo i kao za inat nikad ga nisu skidali.
Druga grupa zainteresiranih za privatizaciju Hajduka očekivala je
da će na ruševinama i pustoši koje će za sobom ostaviti ovi prvi,
u narednoj fazi privatizacije, za relativno skromni ulog ovladati
znatnim uvozno izvoznim potencijalom hrvatskog nogometnog prostora.
Ta grupa se fakultativno naziva nogometna mafija, a nastala je
kao tvrtka kći nadaleko poznate reketarsko kamatarske korporacije.
Ti predatori i hijene kružili su već desetak godina oko kluba,
otkidajući najbolje komade tkiva kad god im se prohtjelo.
Naivna raja ćelave je zvijeri u napadu smrtnog straha nazivala managerima.
Na vrhuncu ljigavosti jedan je unapređen u onog kojeg se svi boje.
Treća grupa krivaca za smrt predmeta obožavanja su promatrači vjetra.
Zanimanje promatrača smijera vjetra, jedno je od najstarijih zanimanja na svijetu,
a nalazi se odmah uz bok najstarijem zanatu na svijetu.
Promatrači vjetra su jedni krasni ljudi, bez kojih bi prva, a i druga grupa terminatora
ostala bez iti malo podrške. Naravno da se to nije smjelo dogoditi.
Jer Malo Vitra i malo mrvica sa stola uvijek dobro dođe svima, a ne samo njima.
p.s.
Smrt je nastupila nakon duge i teške agonije. Ostaci su spaljeni trenutačno.
Pepeo je raznešen vjetrom. Promatraći vjetra su se razišli šutke i u miru.
Komentar od: zadarsplit @ 21. veljača 2010 21:25
Umorila me ova inauguracija, sriča da je svaku petu godinu
U jednom trenutku, s gornjeg grada, izgledali smo kao pristojna država
ali to je zasad pogled iz ptičije perspektive,
a ta slika se razbila prvim pogrdnim povicima na malo vitra.
Odmah sam saznao di sam.
I Sanader je rekao tada - tako mi Bog pomogao. Sad čeka pomoć.
Imam neke poznate u Biogradu
Po njihovom pričanju, ne postoje tako šarene naočale
kroz koje bi se dalo gledati trećeligaškog Hajduka.
Neznam kakva bi prijetnja mogao biti slaven belupo,
nadam se ne veća opasnost od nas samih sebi.
Nekad nisam mogao dočekati dan da vidim početak bijelog proljeća.
Nije baš dotle došlo da sve vidim crno, ali nisam više klasa optimist.
Ovaj balast starosti -prestari trener, stari i potrošeni igrači,
totalno neprilagođena braća sharbini, obrana bez komande,
golman sklon cirkuskim akrobacijama i komedijaškim skečevima,
sredina koja nema moć, skoko koji gađa lustere na nebu ...
dovoljan su razlog za veliki oprez.
Ono što me najviše brine je nedostatak hrabrosti .
Hrabrosti da se gurnu mladi i hrabrosti da se igra napadački nogomet.
Što riskiramo - 6 mjesto ?
Komentar od: zadarsplit @ 14. veljača 2010 22:32
Evo smo proslavili Hajdukov rođendan u Zagrebu
Tijardovićevim Splitskim akvarelom u krcatom Domu Dražena Petrovića
Splitsko Broadwayski spektakl oduševio je
oko 4000 sretnika,koji su uspjeli ući u dvoranu.
Sve karte su još prije tri dana bile rasprodane.
Moj aplauz ide Renati Sabljak, zagrepčanki u ulozi Pjerine.
Izvanredno pjevanje i ples začinila je vjernom interpretacijom splitskog dijalekta.
S druge strane, predstava na Poljudu, koliko čitam, protekla je
bez igre, bez golova, s malo publike i malo slavljeničkog šušura.
Suprotno najavama, nismo avijacija i ne letimo terenom, zapravo
imamo prevelika očekivanja od skokova bez padobrana.
Stvar je savršeno jednostavna:
uvijek tresnemo s velike visine i uvijek smo nakon toga jako mrtvi.
Uvik isto.
Postoji na portalu čovjek čudan i odaziva se na Druid 1301
Trenutačno ima barem 99 razloga zašto voli Hajduk.
Od dans ima i stoti razlog za tu ljubav.
Iako sumnjam da u ormaru drži lisice, tange od skaja i kožne bičeve,
Druid obožava Hajduk zbog grubih seksualnih igrica.
Takva jedna sado-mazo orgija viđena je danas,
a u grupnjaku je sudjelovalo skoro 5000 partnera.
Komentar od: zadarsplit @ 14. veljača 2010 22:29
Predsjednici vlade Republike Hrvatske
Mesić - rođen u Orahovici
Manolić - Đurđevac
Greguurić - Lobor
Šarinić - Sušak Rijeka
Valentić - Gospić
Mateša - Zagreb
Račan - Rođen u Ebersbachu, odrastao u Sl Brodu
Sanader - Split
Kosor - Pakrac
Popis svih ministara 9 hrvatskih vlada, svih zastupnika sabora,
predsjednika uprava državnih poduzeća, političara i tajkuna,
nedvosmisleno dokazuje:
- nesrazmjerno mali udjel rođenih zagrepčana
- nesrazmjerno veliki udjel rođenih bosanaaca
- nesrazmjerno veliki udjel rođenih hercegovaca
- veći udjel dalmatinaca
Udjel se odnosi na usporedbu udjela u vlasti i ekonomskoj moći
naspram udjelu u stanovništvu RH.
Piscima prethodnih postova nudim zaključak da su tisuće
dalmatinaca, hercegovaca, bosanaca i slavonaca
jedni drugima pohrlili u politički i gospodarski zagrljaj.
U tom zagrljaju zasjeli su na Zagreb i odjebali svoje zavičaje.
Prestanite stigmatizirati grad Zagreb i njegove građane
za lopovski karakter ove države, kojoj su najjači pečat
udarili upravo južnjaci.
Sandinista, rođen 50 metara od mora
Komentar od: zadarsplit @ 12. veljača 2010 13:26
Prvo puštanje probnih balona nije uspjelo
znači li to da će se baloni puštati do ljeta?
Do tada treba nešto i odigrati za plasman
u evropska pretkola.
Ostavlja se dojam da se to može ostvariti
s bilo kojim trenerom. Jebote, koje bahatosti.
Onima koji vjeruju da je posložen scenario,
ostavljam da žive naredna tri mjeseca u nadi.
Ja mislim da nema plana i da će biti kako vitar puhne.
Biti će ko ovih dana, kad predsjednik kluba nazove:
- aj molin te dođi na piće pa ćemo razgovarati ....
- aj nemoj srat da nećeš, šta bi ti falilo... takav je plan.
Od danas do sutra, od nemila do nedraga.
Narcisoidni i bahati Igor Štimac, koji je mnoge klubove
proveo kroz evropu, potvrdit će, tek usput, u prolaz kroz Split,
da Hajduk još nije spreman za njega. Je manga, nema šta.
Ja mu ipak čestitam na tome, što ustvari jedino i je -sam svoj spin doktor.
Što bi našli iza te fasade? Svega tu ima, ali jedno je bitno.
Igor Štimac nije nogometni trener. Ima 42 godine u guzici i 0 bodova.
Igor Štimac je polutrener, polumanager, poluugostitelj, polukomentator,
polumafijaš, polupolitikant, polumuž, polupuž bez kućice.
Ali nije ovo tekst o onome kojeg nitko neće i kojeg se budale boje.
Alen Bokšić je dobar momak, bivši as, koji ništa ne radi.
Davor Šuker je slijedeći bivši as, koji ništa ne radi.
Zvone Boban je bivši as, koji tebe kurca ne radi.
Mario Stanić je, također, bivši, ništa taj ne radi.
Goran Vlaović, još jedan vatreni, koji ništa ne radi.
Bilić, Asanović, Žuti, Mrmić i Jurčević su od Fabia Capella
saznali, za njihovo dobro, da još ništa nisu naučili.
Robert Jarni i Dražen Ladić sa strukom su na Vi.
Zvonimir Soldo je jedini hrvatski trener iz vatrene generacije
koji radi u relevantnom nogometnom klubu.
Jurčića nisam preskočio, ne komentiram, da ne budem pristran.
Ćirini sinovi su hrpetina narcisoidnih jebivjetara, u zrelim
četrdesetima, kojima su Židaci napunili glave
pa je tako Boban Ban, Štimac Knez, a Nane hrvatski Arsene Wenger.
Zajebite ovu priču što prije, Hajduk nema vremena za te šminkere,
ne piše nam se dobro, ne piše nam se nikako ...
Raditi i raditi, dan i noć
Komentar od: zadarsplit @ 12. veljača 2010 13:24
Dobro večer,
Vidim, cijeli ste dan potrošili na trenera Zagreba
neznam što vas Zagreb toliko zanima
Evo, mogu vam reći iz prve ruke - snijeg pada 26 sati bez prestanka
Moj kvart liči na kulisu serije Život na sjeveru,
a moj dan izgleda kao iz priče doseljenika u Kanadu:
Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudvali (ja pobijedio). Kad je prosla grtalica, morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ocistim ispred kapije. Supak.
Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im jebem sto ne posipaju vise soli po cesti, pa da se prije otopi.
Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana, sem sto cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavilo u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.
Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi, nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabacio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
Između Zagreba i Calgary sve je manja razlika.
Nit me zanima trener hokejaša u Calgary, a još manje trener nogometaša u Zagrebu
Od sporta u Zagrebu, danas bi izdvojio zakucavanje iz igre
mog petnaestogodišnjeg playa
Pitanje za Brundala:
play - 15 godina - zadar - cibona .175 cm - zakucava iz igre
Koliki je odraz ?
Nego, onaj trener nogometaša Zagreba.... što bi taj ?
Komentar od: zadarsplit @ 7. veljača 2010 14:07
PURGER - DITE PUKA
London, Frankfurt, New York, burze rade u tri smjene
Otkad je portal protrgovao, nema majci brokerima spavanja
Mešetari u Zurichu i Tokiju su ko na federima ...
Unatoč neviđenom zanimanju za vrijednosnice,
dan je počeo sasvim smireno, tiho , gotovo idilično -
gradonačelnik je malkice otežao od sarma i francuskih salata
pa se dao na trčanje marjanskim šumarcima, a gospođa
gradonačelnica-druga je odlučila, a potom i obznanila
da će svoje mjesto u novoj i luksuznoj splitskoj rađaonici prepustiti sugrađankama,
dok će se ona zadovoljiti skromnijim smještajem i poroditi u Zagrebu.
Kako bi se buduća mama što bolje oporavila nakon poroda,
gradonačelnik je ubrzao kupovinu i opremanje stana u Zagrebu.
Sve je, dakle, spremno za još jednog hrvatskog celebritya.
Budući roditelji razmislili o svemu i ništa nije prepušteno slučaju.
Tako se i mjesto rođenja pomno i mudro izabralo.
Jer grubo se rodit u Zadru, Primoštenu, Šibeniku, Trogiru, Malom Stonu...
Rodit se u Zmijavcima, Zagvozdu, Unešiću ili Ogorju je
nepodnošljivo.
Rodit se u Splitu nije ništa naročito, može to svaka budala.
Koliko smo se puta našli na nekoj referadi, na nekom šalteru,
na upisu u školu, na upisu u ribolovno društvo, u uredu matičara,
u redu za osobnu kartu, putovnicu ili američku vizu.
I uvijek ista pitanja. Ime, prezime i mjesto rođenja.
Roditelji koji su istraumatizirani upisivanjem imena zabiti
u kojima poštanske urede pretvaraju u mrtvačnice,
ne mogu zamisliti da im dijete prolazi iste torture upisujući
riječi koje je teško izgovoriti, a još teže zapamtiti, kao npr. riječ Split.
Sutra, u nekoj od metropola ujedinjene Europe,
dijete, šta će, kud će, zaputit će se u hotela Hilton.
I evo ti neugodnosti, na samom početku putovanja.
Kad na recepciji prosjedi Valonac pročita prijavu,
momentalno krene s podrugljivim pitanjima - a gdje vam se nalazi taj Split.
Zamislite kako je tek kad mladić upozna djevojiku u Parizu
ili promislite o neugodnosti kad prvi puta stupi u kasino u Monte Carlu.
Ja sam Duje iz Splita. Drago nam je Duje - ajde šetaj.
E, ali kada se mladić predstavi - ja sam Dubrafko Kerum iz Zagreba ...
Onda je to ono pravo - Purger - dite puka!
Komentar od: zadarsplit @ 7. veljača 2010 14:02
NAIVNO PEKARSTVO
Činjenica je kako je Vlada RH svoja potraživanja poklonila gradu Splitu,
ali je činjenica da su to bila uglavnom nenaplativa potraživanja.
Kolika je vrijednost takvog poklona. Brojevi govore 55% vrijednosti kluba.
Zašto i kako baš 55% Kako, koliko, čega i zbog čega preostalih je 45%
Činjenica je da klub neko vrijeme neće imati pritisak države
s milijunskim potraživanjima,
ali još je točnije da klub potraživanja države
ni prije pretvorbe nisu pretjerano zabrinjavala.
Točno je i to da predstavnici grada sada sjede u klubu,
ali je točno da su tamo sjedili i prije preustroja, samo se forma promijenila.
Sve u svemu, mnogo pompe, mnogo buke, ali sadržajno vrlo malo promjena.
Klub koji svojim dnevnim poslovanjem proizvodi dugove
i koji ne može pozitivno poslovati, to će sigurno činiti i dalje.
Hoće li država s nekim budućim potraživanjima prema dioničkom društvu
postupati drukčije nego što je postupala s klubom prije pretvorbe,
može se tek nagađati.
Do kada će ta agonija trajati
Tako će biti do trenutka u kojemu dionice dioničkog društva Hajduk ne dostignu
kvalitetu da budu poželjne na tržištu.
Klub se neće moći samofinancirati sve dok se gospodarstvo iz tržišnih razloga
ne zainteresira za ulaganje u klub.
Pravog interesa krupnijeg kapitala neće biti
dok sportska razina preoblikovanog kluba ne dostigne europsku.
A to je apsolutno Liga prvaka i to onaj proljetni, završni dio.
Nikakva prva, druga i treća predkola, što je u Hrvatskoj realnost.
Na djelu je začarani krug iz kojega nitko u aktualnoj vlasti grada Splita ne zna izaći.
Za dobro Hajduka, grad Split treba s dionicama izaći na burzu.
Komentar od: zadarsplit @ 22. siječanj 2010 3:10
KUM 1, 2 , 3
Kad nema budućnosti, vode se borbe za prošlost.
Ništa ja ne zamjeram, ali ta je borba uzaludna i taj rat nitko nije dobio.
Mnogi su potrošili život nastojeći prošlost učiniti ljepšom i boljom ili ružnijom i gorom.
Nepodnošljivo i poželjno zamjenjuju mjesta kao dan i noć,
kao podne i ponoć, svakih 12 sati.
Ljudi tako dočekaju penziju, vozeći u rikverc, gledajući u retrovizor.
Kakve to veze s ovim filmom ima. Nikave. Baš zato bi trebalo prestati.
Ni trenutačni predsjednik loptačkog društva nije načisto s prošlošću.
Sto vragova mu iz te prošlosti viri, ne daju mu mira, dolaze u san.
Noćiima on skače iz kreveta i okupan znojem bježi iz ružnog sna ravno za kompjutor.
Kad pregleda burzu i vidi da su sve dionice u crvenom, nekako odahne,
jer do prije koji trenutak, sve su bile u zelenom
osim dionice loptačkog dioničkog društva. Kakva noćna mora.
Ali vrag ne miruje, misli on tako, svježim mozgom u zoru,
pa krene na iinternet bankarstvo provjeravati klupske račune.
Nađe se tu nešto para, a i kakva crkavica dođe od kamata na oročenu lovu.
Da bi moglo bit bolje, moglo bi, al ni ovako nije panika.
Moglo bi doteć do lita, a onda ko živ-ko mrtav.
Trenutačni predsjednik loptačkog društva ima neke svoje računice,
uvjeren da je to jedini način da umiri svoje noćne more.
Da bi mu riječ rekao ili prigovorio. Naprotiv. Internet bankarstvo sjajan je izum.
U svakom trenutku depresije i bezidejnosti, jedan pogled na žiro račun
mijenja sve i odmah sunce grane.
Da nije takvih pogleda, mnogi bi predsjednici skrenuli pameću.
Trenutačni predsjednik je živi dokaz da svi putevi
nužno ne vode na psihijatriju. Barem ne prvih 6 mjeseci.
Što nakon toga?
Usudi li se netko pogledati u budućnost, a da se ne odaziva na vidoviti Milan.
Znam za još jednoga, ali taj je u međuvremenu odlučio propovjedati pod morem.
A mene ne zanimaju rakovi i školjke, već predsjednik i za struku savjetnik.
Neznam kako ću ovo izgovoriti bez da gledam u staklenu kuglu,
ali ja trenutačnog predsjednika ne vidim još dugo u sedlu.
Jasno kao dan, vidim ga kao Pedra. Nije da ga žalim , ali neću ni slaviti.
Važna su dva druga lika. Gradonačelnik i savjetnik za struku.
Gradonačelnik, na prvi znak insolventnosti i rezultatske impotentnosti loptačkog društva,
stavit će na giljotinu kako predsjednikovu, tako i glavu savjetnika za struku.
Gradonačelnik, koji se inače u loptačkom dioničkom društvu
snalazi kao slon u staklarni, neće za vatrogasca pronaći nikog tko imalo drži do sebe
Slutim da će se jedan povremeni tv komentator sam prizvati.
Ja sam za. Ja sam zato da taj dođe na 15 minuta.
Da dođe s kombijem i da pokupi ostatak gangsterske ekipu
i vrati ih tamo odakle ih je i doveo. I da se ne vraća više.
I da nam ne dolaze na oči. Ni žele, ni jole, ni šošon ni renault,
ni igor, ni ivica - samo marica.
S rotirajućim svjetlima.
Komentar od: zadarsplit @ 18. siječanj 2010 0:36
DEČKI
Svaguša - dobar dan dećki
Maloča - predsjedniče, ne kaže se dećki nego dečki
Kung fu Jurica - di su dečki jeba in pas mater
Pandža - di su da ih poderemo
Tudor - nu kretena debilnih
Kung fu Jurica - di su kreteni debilni jeba in pas mater
Jertec - Jura kaj mašeš z rukama, sjebal si mi frizuricu
Svaguša - ti dećko nemaš prava govoriti
Maloča - predsjedniče, ne kaže se dećko, nego dečko
Jertec - ja se razmem u svoja prava i ja bum govoril
Kung fu Jurica - oče meni neko objasnit šta se ovdi događa
Tudor - meni se pari da je tečaj hrvatskog
Reja - bravo za predsjednik za dobra tečaj hrvatska
Sisgoreo - ima li neko da zna kad će ručak
Reja - e bravo za maser za dobra ručak
Skoko - ima li neko da zna kad će plaća
Reja - e bravo za veeeeelika plaća
Šurjak - danas ništa od plaće
Skoko - pa za koji ste nas kurac zvali
Svaguša - dobro dećki, bili ja moga koju rić
Maloča - opet krivo č
Sisgoreo - ne znan za vas, ali ja bi popija nešto
Skoko - oče meni neko odgovorit kad će plaća
Svaguša - pa dobro dećki, što ste zapeli za tu plaću
Šurjak - stvarno, jebate, ka da nemamo pametnijeg posla
Reja - ja bi plaća, pa ručak
Sisgoreo - isukrsta ti, a ko ne bi
Skoko - jesan li ja ovo dobro razumija
Kung fu Jurica - aj Skoko, ako si razumija, privedi meni
Tudor - privedeno ne privedeno, izgleda smo došli zakurac
Svaguša - ali dećki, maćka se nije okotila
Kung fu Jurica - što možemo predsjedniče, majka priroda
Svaguša - dećki, zato smo vas odlućili poslati u Španjolsku
Tudor - dok se mačka ne okoti
Kung fu Jurica - Ja bi u Valenciju
Jertec - ja bi na Tenerife
Pandža - ja bi u Real
Strinić - ja bi u Barcelonu
Mesar Mrki - I ja bi, iruda ti, ko ne bi u Barcelonu
Tičinović - Ja ne bi, ja bi u Benfiku
Mesar Mrki - ti bi u Benfiku, sroljo jedan, znaš ti di je Benfika
Tičinović - neznan
Mesar Mrki - naravski da neznaš, jebate, to niko ne zna, jel Jurice
Kung fu Jurica - neznan točno di je, ali znan da je daleko u tri pizde materine
Mesar Mrki - bogu iza nogu
Svaguša - dećki, kad smo kod toga, da kažen da je i Bog snamin
Tudor - živa istina, sad je doša od njega
Svaguša - ti se ne viruj, ali ja kažen da je stoposto s namin
Tudor - jebateled, kad ti kažeš
Skoko - ma jasno, ko mu ne bi virova
Mesar Mrki - Jole, a di su se tebe uvatili uđir
Svaguša - šta ćeš, njiman dvaman uvik neki kurac fali
Mesar Mrki - sramota
Skoko - jebe se tebi, kad su ti platili meso
Tudor - aaaa vidi kurca, njemu meso možete platit
Svaguša - Mrki dobavlja prvoklasnu junetinu
Mesar Mrki - neš ti love, tristapedeset kuna kil
Sisgoreo - pohana, slatka ka cukar
Kung fu Jurica - s pomfrijon
Maloča - pomfritom
Kung fu Jurica - reci danas još jednu purgersku i opizdiću te polukružnim
Svaguša - dećki, prekinite svađu smista, dolazi gradonaćelnik
Kerum - dobar dan dečki, dobar dan ostalima
Kung fu Jurica - gradonačelniće ko su dečki, a ko su ostali
Kerum - dećki su Šošon i ova trojica, ostali ste svi vi
Kung fu Jurica - odoklen ste vas tri
Dečki - s Knežije
Komentar od: zadarsplit @ 18. siječanj 2010 0:17
BLUES BAND
ovih se dana svira odličan blues po klubovima
naročito u BP Clubu
sinoć sam nakon dugo vrimena obuja kaubojske čizme
od brušene kože, da se razumimo, malo izlizane na peti
stare rebe, široki kajiš, košulja pa đilet, jaketa od kože
pa kod Boška u podrum, jedna piva, druga, treća
a ovi sviraju li sviraju pisme o muci
jeba ga patak, kad ti crnjo piva o branju pamuka,
teškome životu uz misisipi rijeku i u predgrađima new orleansa
kad iza svake note pomisliš - o Virdžinijo, o sjeverna Karolino
pamukom i parnom željeznicom pritrujena
i kad sam zaključio kako su se oni uspjeli iskobeljati iz ropstva
naručija san pivu za svu moju ekipu od nas tri
i reka - ko vas jebe dečki, Hajduk će biti prvi
KAD UKINEMO OVO ROPSTVO
aj hed d drim i petu pivušu u ruci
p.s.
ukinuto je ropstvo, ukinut je feudalizam
zabranjeno je silovanje, zabranjen je fašizam
nepoćudna je mafija, mito, korupcija i nepotizam
Kad će nama barem nešto od toga ukinuti?
Komentar od: zadarsplit @ 18. siječanj 2010 0:11
DNEVNIK JEDNOG PEKARA - ŠPANJOLSKA, DAN PRVI
Namin pekariman nije se problem dignit u pet ujtro. Problem je s ovon dićurlijon.
Nikako ih skupiti u autobus. A i kad ih skupiš, uvik neko ili nešto fali.
Ananasu fali brat, Jurici Buljatu putovnica, Skoki fali pedeset iljada eura,
treneru fali jedanajst igraća, a maseru boca. Malo ko je zadovoljan.
Recimo Tudor, nema te boleštine koja njega ne mući.
Ili Skoko, nema te love koju taj nije zaslužija i te plaće koja njemu ne kasni.
Jeba ga ko ga doveja.
Ka šta već znate, avijon nije tija poletit na vrime, pa smo ga mi malo gurali po pisti.
I tako, malo mi, malo pilot i upalilo se nekako.
Pilot je ćudo pristojan i dobar ćovik, a stjuardese su šesne.
Nisu se pripale ni malo, ono kad se sve zatreslo,
kad smo mislili da je sve pošlo u kurac i da ćemo pasti.
Da van je bilo viditi Cvitka kako se zasra i koji je oćenaš izbroja na rumunjskom,
ne bi znali, ka ni ja, plakat, smijat se ili ga bacit iz avijona.
Nako i nako je doli more. Ne bi mu, srolji, ništa bilo, a mi bi se dobro nasmijali.
Vako je zasra cili zahod u avijonu.
Meni je masu zanimljivo gledati kroz ponistru od avijona.
Jeba je ko je zavarija nako. Dvajest minuta san je probava otvorit, ali ni makac.
Na po puta se pojavilo neko misto ispod nas.
I opet oni kurčeviti Tudor krenija provocirat. Obeća je onomu ko zna
kako se zove to misto, da će mu platit janjetinu, ćin arivamo u Španjolsku.
Mali Tić je reka da je Trogir. Meni je isto parija Trogir, ali mi je lićilo i na Zadar,
i na Primošten, i na Dubrovnik, a ne bi se okladija da nije Opatija.
Zato san muća, da ja prvi ne ispadnen telac. Kažen Dubrovnik, a ono Opatija.
Ili kažen Primošten, a ipak Zadar.
Mogu van reć da su nan po tom zemljopisnom pitanju
ovi naši igraći vrlo maštoviti i školovani.
Osim za Dubrovnik, glasovali su za Đakovo, Varaždin, Busovaću, Metković …
ko se ćega sitija. Na kraju smo priletili to misto i niko nije dobija janjetinu.
Pita san Tušu da šta je, ali je samo mavnija rukon i reka
da se kviz nastavlja na povratku i to za janjetinu na Klisu.
Ja san pita Reju, ali on mi je reka da je u to vrime spava, ali da more bit svašta:
Đenova, Sanremo, Montekralo, Nica, Kan-kan i još dosta tih mista je nabroja,
đava ga odnija di ih sve zna. Ja san mislija još po ure
da nije ipak Primošten, njega niko nije spomenija.
Uto je Fijo zaviknijo - evo Barcelona.
Onda je Tušo reka - a kako ti znaš da je Barcelona.
Onda je Fijo reka - eno žićara, slone.
Nato je kung fu Jurica reka - ako je žićara onda je Kran montana.
Pa su se svi smijali Fiju.
Onda je Tudor dreknijo - jebateled, stvarno je Barcelona, vidin onu zgužvanu kuću.
Onda je Fijo usta nanoge i poćeja otvarat patent na gaćama.
Jedva smo ga zaustavili. Uspija je reći - evo van ga na,
ali ništa nije uspija izvadit iz gaća.
Kung fu Jurica je vika - alo pilot, jel ovo Barcelona ili Šladming.
Pilot je reka da upravo nadlijećemo stadijon Estudijantesa.
Onda je kung fu Jurica reka - zajebi to, vozi na Kampnou i tamo nas iskrcaj.
Fijo je reka da to nije u planu, ali da nema ništa protiv.
Pilot je zatvorija vrata od kabine i više se nije javlja do aerodroma.
Ja nisan moga izdržat da izađemo vanka na ariju.
Kad san reka maloj na pasoškoj - Ola - ekipa se uzvrtila
Neki su papci pitali - ala šta je Bajern s nama na pripremama.
Kurac van je na pripremama, reka san, da ste gledali argentinske serije
a manje pizdili po kafićima, sad bi znali Španjolski ka šta ga ja znan.
A di smo još od korason i amor, lipi moji ombri.
AVIOTRANSPORT
Svaguša - dobro jutro dećki, maćka samo što nije okotila
Kung fu Jurica - reka san van predsjedniče, ništa bez majke prirode
Tudor - koji kreteni debilnii
Skoko - e stvarno, ko o čemu, oni o mačkama
Reja - mačka dobra za dobra gulaš
Skoko - ajd u kurac, izrigat ću sve iz sebe
Tudor - o čemu oni u pet ujutro, jebate koja debilana
Sisgoreo - ima li neko da zna kad će doručak
Reja - e bravo za maser za dobra doručak
Svaguša - dećki, dorućak je u avionu, ćin poletimo
Cernat - nema šanse da ja letim i doručkujem u isto vrime
Tudor - e zajebano je to, more ti sengvić ispast iz kljuna
Maloča - nije sengvić nego sandwich
Kung fu Jurica - reci još jednu purgersku i mrtav si
Skoko - opa miki, ima se za avion, ima se za sandwich
Svaguša - ne bilo kakvi, nega sengvić s pršuton
Reja - bravo za predsjednik za dobra pršuto
Tudor - aaaa vidi kurca, za avione i pršute se ima, za plaće nema
Šurjak - danas nije dan od plaće
Skoko - oš ti meni gliserašu objasnit kad je dan od plaće
Reja - e bravo za veeeeelika veeeeelika plaća
Svaguša - ali dećki, jeben mu miša, sad triba letit, pustimo pizdarije
Šurjak - tako je, danas triba poletit a ne minjajti temu svaki ćas
Sisgoreo - ne znan za vas, ali ja bi se ukrca u ti avijon i popija nešto
Šurjak - stvarno, jebate, uteči će avijon dok mi pričamo pizdarije
Tudor - stvarno, amo u avijon prije nego se mačka okoti
Kung fu Jurica - oče meni neko objasnit ko su ova dica
Tudor - baš san i ja tija isto pitati
Reja - I ja bi pitala za dica, ali nisan smila
Sisgoreo - isukrsta ti, a ko ne bi pita za dicu, kad bi smija
Skoko - jesan li ja ovo dobro razumija
Tudor - ovi maser pari pedofil
Skoko - a ni ovi trener mi nije jasan
Kung fu Jurica - aj Skoko privedi meni, kurca nisan razumija
Svaguša - dećki, ajmo pomalo u avijon, vi dica isto
Kung fu Jurica - di će ovi predsjedniče, nema ni petnajst godin
Mesar Mrki - Jurca ostav se maloga, taj je moj
Tudor - evo ga na, i ovi mesar je pedofil
Mesar Mrki - ti muč sroljo jedan, mali igra ki vijolina
Tudor - vidi kurca, ala šta se razumi u šnicele, tripe… i balun
Skoko - jebe se njemu, platili su mu meso, platit će mu i za maloga
Mesar Mrki - neš ti love, stodvajest iljada ojera
Strinić - I ja bi stodvajest iljada ojera
Svaguša - mali, jes ti oni Kloverkin
Novak - jesan barba
Tudor - vidi kurca, oće i on stodvajest iljada ojera
Skoko - naravski, ko ne bi
Tičinović - Ja ne bi, ja bi stopedeset iljada
Mesar Mrki - vid njega, tako malešan, a tako pijan, znaš ti koliko je stopedeset iljada
Tičinović - neznan
Kung fu Jurica - neznan ni ja, ali je puno za popizdit
Svaguša - dećki, jesmo svi sili
Šurjak - svi osim Tuše i Skoke
Skoko - ti se gliseraš ostavi mene i Tuše na miru, sisti ćemo kad je nas volja
Tudor - I sisti ćemo di je nas volja
Skoko - u ekonomsku neću sist ni mrtav
Tudor - u ekonomskoj još nisan bija i neću, samo biznis
Tičinović - ja san bija u ekonomskoj dva miseca, pa me pribacilo u trgovačku
Mesar Mrki - Jole, a da se ovi nisu opet tebe uvatili uđir
Svaguša - šta ćeš, njiman dvaman uvik neki kurac fali
Sisgoreo - jel vidija neko stjuardesu, ja san žedan
Kung fu Jurica - ja san vidija dvi stjuardese ozad
Tudor - jedna se odaziva na Jertec, druga na Buljat
Skoko - ala šta ona Jertec ima napeti ređipet
Šurjak - šta se čeka, šta ne letimo
Kung fu Jurica - nemoremo bez Šošona i ona tri njegova
Svaguša - dećki, stvarno, di su Šošon i ona tri dećka s Knežije
Kung fu Jurica - nemoredu proći na rendgenu
Tudor - oni moredu, ali ne prolazidu puvalice
Pilot - poštovani putnici, ispričavamo se zbog čekanja
Svaguša - samo ti gonjaj meštre, ko je uša, uša je
Pilot - trenutno nismo u mogućnosti upaliti motore
Svaguša - smatraj to riješeno
Pilot - kako to mislite
Svaguša - ajmo vas dvajespet vanka, gurnut avijon da upali
Komentar od: zadarsplit @ 5. siječanj 2010 12:36
Evo nam par razloga za sriču i veselje:
Hajduk funkcionira u uvjetima izvanrednog stanja.
Nijedan segment kluba nema mir i podršku.
Razlozi počinju u privatizacijskoj prevari,
igra je namještena da klubom vlada grad
pod jednim uvjetom - da gradom vlada HDZ
a da se ostale dioničare naguzi.
Nije ispalo baš tako,
na mjestu HDZ-a jaše drugi jahač apokalipse,
ostali dioničari su naguženi istom žestinom
i razmišljaju kako spasiti što se spasiti da.
Vlasnici nemaju okvirnu viziju ni međusobno povjerenje,
a grad nastavlja destrukciju u nakaradnom upravljanju.
To iritantno ponašanje generira stalne sukobe uprave i navijača.
Za katastrofalnu atmosferu zaslužni su i rezultati momčadi
u kojoj nije uspostavljen sustav za ostvarenje dugoročnih ciljeva.
Klub troši više nego zarađuje,
pa ni financijska komponenta ne pridonosi smirivanju stanja.
Naprotiv, miris bankrota konstantno lebdi u zraku.
A mi bi tili velikog Hajduka.
S kim i kako ?
Komentar od: zadarsplit @ 2. siječanj 2010 17:52
JEDNA OD MILIJUN PRIČA
Hajduk je prva emocija koju pamtim.
Kad razmišljam o toj dubokoj vezi
Vidim iste slike
Vidim hajdukov šal
na zadnjem staklu moga auta.
Vidim svoju sjedalicu na Poljudu
Jedino mjesto na ovom planetu
Gdje prestaje biti važno da li sam bravar,
Da li sam stolar
Kapetan duge plovidbe, liječnik,
Da li sam carinik
vječni student prava ili javni bilježnik.
Kad razmišljam o toj dubokoj vezi
Vidim simultanku Ivana Gudelja protiv Valencije,
Faul nad Pudarom koji se vidio iz Danske
Ali se nije vidio u Hamburgu.
I koliko god zatvarao oči ,vidim St Etienne
U trenutku kad bilo je jedan oni jedan mi.
Pa ipak, najveće rane sam najbolje podnio.
Kad razmišljam o toj dubokoj vezi
Vidim daleka pristaništa brodova
Vidim obalu Californije I Chilea
Vidim Perth, Melbourn I svjetla Sidneya
Ali vidim I Lastovo, Ist, Silbu I Molat
Vidim svaki taj prozor
S kojeg vijori se njegova zastava.
Kad razmišljam o toj dubokoj vezi
Razmišljam kako je ona nastala
Premda sam uvjeren da je to bio spoj
magije, kemije I fantazije sa starog placa
ne mogu potvrditi jer sam bio jako jako mali.
Ono što mogu potvrditi je da smo iza škole
mi prvaši tukli drugi razred u balunu.
A zašto se toga sječam.
Zato što smo svi imali bile majice
koje smo zvali guča.
I niko nijje tija igrat
ni u kojoj drugoj boji
u košulji ili džemperu.
IGRALI SMO BILI I BILI.
Znam da vas ima milijun ili više
bilih
i bilih
i da svi imate svoju
bilu priču
ja ću u subotu biti uz svoju
vi uz svoju
bilu boju
Bog vas živija
a Hajduk živi vječno
Komentar od: zadarsplit @ 2. siječanj 2010 17:45
Komentar od: zadarsplit @ 10. studeni 2009 20:08
NEMOGUĆA MISIJA
Promatranjem bilo kojeg značajnog kluba, možemo primjetiti
da su uvijek barem dvije komponente ključne
sportska komponenta - pružanje vrhunskog sportskog doživljaja navijačima
poslovna komponenta - aktivno sudjelovanje u europskom nogometnom biznisu
Usporedimo li to s našim klubom i našim nogometom,
uočit ćemo samo razlike i gotovo nikakve sličnosti.
Krenimo od onih koji su konzumenti i zbog kojih se sve događa, a to su navijači.
Loše predstave, na nekomfornim, zapuštenim stadionima, sve ih manje privlače.
Od ulaznica se prihoduje zanemariv novac
jer nogomet ne ispunjava osnovnu svrhu svog postojanja -
prikazati sportsko umijeće gledateljima.
Nogomet je jedan prenapuhani balon
u kojemu mala ekipa ljudi pere znatne količine novca.
A taj novac nema nikakvo uporište i opravdanje.
Gdje se on stvara. Za što se on troši.
Onaj tko je barem jednom bio na nogometnoj utakmici
zna da se taj novac ne stvara na igralištu i da se taj novac ne troši
na minimum komfora gledatelja - barem čistu sjedalicu, pristojan zahod
i parkiralište za automobil.
Paradoks je to u kojem su oni što ne mogu gotovo ništa uprihodovati
plaćeni kao da o njima direktno ovisi život na planetu Zemlja.
Stvoren je groteskni sustav vrijednosti u kojem su polupismeni balavci
izbačeni na sami vrh društvene ljestvice po primanjima,
dok istovremeno u stvaranju društvenog proizvoda
ne sudjeluju niti kao statističke pogreške.
Medijski prostor koji zauzimaju
prelazi gabarite znanosti, kulture I gospodarstva zajedno.
Nerijetko, u taj prostor savršeno se uklapaju
zadimljene narodnjačke kafane na kraju grada,
gdje bahata skupina nosača Louis Vuitton torbica
i loših vozača superautomobila,
svoje bogatstvo razmeće za stolovima
na kojima se uvijaju netalentirane izoperirane plastične zavijače
u poderanim najlonkama i minjacima od skaja.
I nikad nisu sami. Uvijek su tu manageri, propali treneri, dopredsjednici,
ve dei, osuđeni kriminalci, špijjuni i murijaci.
Za takav umjetnički dojam, hrvatski nogometni klubovi nemaju opravdanja
besramno visoko plaćati igrače.
Jedino čime se dade objasniti ovaj hrvatski sportsko-estradni hranidbeni lanac
je to da su nogometni klubovi jedan od najomilijenijih
i najsigurnijih poligona za pranje novca.
To je taj krug pakla u kojem se svi rado vrte.
Liga šesnajstica - dalekovidnica - utakmica - tuširanje pa ludnica.
Tvrdim da ništa drugačije nije ni u Hajduku. Princip je isti, sve su ostalo nijanse.
Nijansa je u tome da navijači Hajduka rijetko spoznaju i još rijeđe priznaju
da se Hajduk za kojeg oni navijaju
i istoimeno današnje društvo nogometnih dvospolaca
razlikuju brat bratu dvadesetpet godina.
I zato sam za krajnje određenje ili - ili.
Ili liga šampiona i profesionalizam,
ili hrvatska liga i amaterizam, poneko pretkolo,
ako bog da grupu u ligi uefa i to je to.
Konkretno, u današnjem Hajduku nema mjesta
za godišnje gaže od 250.000 - 400.000 eur.
Taj nogomet, koji se sada igra u HNL
ne zanima više od dvije tisuće gledatelja po utakmici.
Taj nogomet, koji danas Hajduk igra, ne zarađuje baš ništa, a troši baš sve.
Temeljni kapital kluba je potrošen i na tu temu se nema smisla vraćati.
Vlasnicima koji danas imaju dionice,
na kraj pameti ne bi palo dokapitalizirati klub, upumpati nova sredstva.
Čija bi to bila sredstva i što bi se postiglo njima.
Dionice imaju smisla od trenutka kad se nađu na burzi.
Tada ćemo shvatiti u koju smo močvaru upali.
Od svih relevantnih kompanija u zemlji, niti jedna ne ulaže
niti želi uložiti novac u sportsko dioničko društvo Hajduk.
Sve što je uloženo u preoblikovanju kluba bilo je prisilno
ili je bio politički deal.
Ništa smišljeno, ništa što bi se održalo,
što bi opstalo u svojoj biti postojanja - hajdučkom nogometu.
Kompanije u vlasništvu države imaju još veću averziju,
godinama su morale upumpavati lovu ni u što.
Mi pojedince koji bi u svoju igračku zvanu nogometni klub
ubacili novih desetak milijuna godišnje - nemamo.
Nemamo ih, zato što nemamo milijardere.
Mi hrvatskog Abramovića za trku nemamo.
Što imamo. Imamo prividno primitivne biznismene
koji glume da su pijani milijarderi.
U stvarnosti to su najobičniji lopovi i kokošari.
Oni će trajati dok traje lova koja je trenutačno u klubu.
Velika je vjerojatnost da klub odvedu u bankrot.
Njihova očekivanja da će najbolje igrače prodavati 4, 5 ili 10 milijuna
i time kupiti novi ciklus za potkradanje Hajduka, ne drže vodu.
Zašto. Zato što nisu ukalkulirali podršku navijača i Dalmacije.
Kakav katastrofalan previd.
Gdje je izlaz.
Ako želimo Hajduka po svojim načelima, onda artikulirajmo ta načela.
Definirajmo svoje želje, cilj kojem težimo
i način kako ćemo ga ostvariti.
Kodeks je fina tkanina od koje bi mogli šivati odijelo.
Ali odijelo trebamo šivati sebi, a ne njima.
Oni ne žele nositi odijelo koje im mi skrojimo. To nam mora biti jasno.
Ljestvicu koju mi želimo postaviti, mi sami morat ćemo i preskočiti,
drugačije ništa neće imati smisla.
Ne možemo očekivati da tu ljestvicu dostiže netko drugi.
Mi smo ti drugi I drugačiji.
Ako želimo profi klub, moramo uložiti novac u kupovinu dionica,
a potom u dokapitalizaciju, dakle, direktno u klub.
Dio tog projekta može biti verzija udruge Dite puka.
Dio tog projekta može biti nova firma koja će okupiti male dioničare,
animirati nove male ulagače i konačno otkupiti značajan postotak dionica.
To je proces za koji trebaju sredstva, međusobno povjerenje i godine.
Dvije, tri ili više godina.
Tek tada se mogu stvoriti uvjeti za usvajanje kodeksa.
Tada se javnosti mora prezentirati vizija stvaranja
ultra dalmatinskog nogometnog spektakla u evropskim gabaritima.
Godišnjim budžetom od oko 15 milijuna eura
može se i mora voditi ozbiljan evropski Hajduk.
Taj se novac više ne može dotirati, on se mora zarađivati,
tu nema kompromisa.
To nikako ne znači budžet koji će se pretežno trošiti
na primanja igrača, struke i uprave.
Igrači, struka i uprava mogu zarađivati bolje ili lošije,
a to je vezano isljučivo za efekte koji su postignuti i koji su mjerljivi.
Popunjenost tribina, evropske utakmice, zainteresiranost javnosti i sponzora,
vrijednost dionica na burzi, efekti od prodaje Ili najma ostalih kapaciteta stadiona,
marketinške aktivnosti i td.
Imena za provođenje takvog projekta nikada nisu unaprijed zadana.
Natječaj, odabir grupa ljudi, po mogućnosti nikako i nikada jedno ime,
nikada samo jedna sveta krava, uz probni rok,
usavršavanje, učenje, napredovanje.
Posebnu pažnju treba posvetiti mlađim kategorijama,
kako igračima, tako i njihovim trenerima, njihovom usavršavanju
i stvaranju okruženja za rad bez vanjskog pritiska.
Dugoročno, kamp bi trebao biti rješenje za miran rad,
bez pritisaka menadžera, roditelja, rodbine..
U tom projektu treba razmišljati o mogućnosti integracije
s obrazovnim ustanovama, nekom vidu hajdukove sportske gimnazije,
gdje bi mladi igrači sustavnim rješenjem dobili bolje opće obrazovanje,
uvod u životnu I sportsku etiku, strani jezik I sl.
Jednom za uvijek treba uvesti pravilo da u Hajduku može raditi
samo onaj tko je zaposlenik Hajduka.
Nikakvi vanjski suradnici, menadžeri, agencije, ugovori o djelu,
you tube posrednici ...ništa od toga.
Pogotovo za menadžere, Hajduk mora postati "NEMOGUĆA MISIJA"
Kroz vrata Poljuda ulazilo bi se samo uz pomoć šifrirane kartice.
Tko se zatekne mimo toga bio bi prijavljen i tužen za ugrožavanje posjeda.
Ovaj tekst nema kraj. Ovo nije moja konačna verzija,
ovo je tek izašlo iz glave ravno na vaš ekran.
Uredite ga, prilagodite ga, odbacite ga, napišite neki drugi,
neki svoj put, neku svoju drugu moguću misiju
jer mi bez vizije i cilja dalje nemamo kud.
Sandinista
(jedan od onih koji se nikome neće ispričavati na lancunu)
Komentar od: zadarsplit @ 2. siječanj 2010 17:38
Želje i pozdravi (nešto sasvim konkretno)
Ovo nije virtualna priča
sad JA govorim
Kao navijač Hajduka,
ni manji ni veći od ostalih navijača,
uvijek mu želim da bude
najbolji, najveći, da bude prvi.
Kao građanin ove zemlje,
ni manji ni veći patriota od ostalih građana
želim da moja zemlja bude
najbolje i najljepše mjesto za život na ovome planetu
Živim od svog rada
kupim ulaznicu, državi platim porez
i nadam se da i drugi ponašaju se tako.
Kad bi tu bio kraj
moj klub i moja država
bili bi nešto od onoga što želim.
Nažalost,
baš ništa nije i neće biti onako kako ja želim
jer klub za koji navijam i država u kojoj živim
propadaju iz dana u dan, iz godine u godinu
i tome ne nazire se kraj.
Ne mogu reći da gubim volju, naprotiv
čudna me snaga vuče naprijed
i baš se nedam.
Ali imam dva sina,
jedan je za Inter, drugi za Milan
jedan za Barcelonu, drugi za Real.
Tu im je O.K.
ali oni će svoju sreću potražiti vani
i ja ću im dati svu podršku u tome.
Ali ja ću ostati.
Ovo je moj dom, moj ured, moj vrt, moj brod.
I nemam iluzija što se tiče ove države
ja sam porezni broj.
Ali imam neke svoje planove za Hajduk.
Savjest bi me grizla da ostanem samo navijač.
Onaj brico je rekao - neće politika u moju butigu.
Da, ali butiga ima 30 kvadrata i jednoga gazdu.
Lako brici odlučiti di neće politika.
Politika nije nikad ušla ni u moju butigu. I šta s tim.
Nećeš ti herojstva i poduhvata. Dvadeset zaposlenih.
I što bi politika s tim ?
Neki su ovdje olako ispaljivali tu parolu.
Neće politika u Hajduk, neće politika u moju butigu.
Moš mislit šta neće.
Ko što nije ušla ni u jednu gradsku ili državnu firmu.
Pa nije hajduk ni bricina ni moja butiga da možemo revat
neće politika ....
Sve dok je grad vlasnik, politika hoće.
Samo budala ili romantik može misliti da neće.
Politika će izaći iz Hajduka kad on bude
PRIVATNO VLASNIŠTVO SLOBODNIH LJUDI.
Zato što sam uvjeren da će Hajduk funkcionirati
tek kada postane privatno vlasništvo slobodnih ljudi,
odlučio sam da ću biti mali dio toga.
Sasvim otvoreno vas obavještavam da ću
sa svojim partnerima 2010 godine osnovati firmu
čija će jedina svrha biti prikupljanje kapitala
i upravljanje kapitalom kojim će se otkupljivati vlasnički udjeli
u nogometnom klubu Hajduk.
Napominjem, radi se o privatnoj inicijativi slobodnih ljudi
da svojim udruženim kapitalom participiraju u vlasništvu
i u upravljanju nogometnim klubom Hajduk.
Nadam se da će biti još više privatnih ulagača
i da ćemo ući u proces istinske privatizacije kluba
u kojoj će slabiti uticaj politike u korist opcije čistih računa.
U opisu svakog posla i svakog projekta
je i rizik da poslovni projekt propadne.
Srećom, u ovoj inicijativi moj ulog je podnošljiv,
ali je masa uloga nevjerojatna.
Dok se ovo ne ostvari,
ja na ovom portalu neću blebetati gluposti o politici.
Imam samo jedan glas
i uvijek znam kome ga i zašto dajem.
A znate i vi.
Komentar od: servantes1 @ 31. prosinac 2009 16:29
Sto si ti vančo prolupao zar doista nisliš da netko čita tvoje pamflete sigurno rijetki a i oni brzo odustanu daj uhvati malo arije u zadru ne pada kiša,,ostavi se pizdarija ...inače sretno tebi,tvojoj obitelji i svim dobronamjernim ljudima a posebno sretno svim navijačima hajduka ma gdje bili....
Komentar od: zadarsplit @ 31. prosinac 2009 10:16
NA PUTU ZA ISTRU
kerum - di si
svaguša - evo me u autu
kerum - jes naparen
svaguša - nako, taman
kerum - moš vozit
svaguša - ma kakvi
kerum - pa koji kurac radiš
svaguša - ništa, ki obično
kerum - ko vozi
svaguša - šure
kerum - jel satra koga
svaguša - nije još nikog
kerum - a di ste se uputili
svaguša - u pulu
kerum - u pulu ?
svaguša - kunen ti se životon, u pulu
kerum - pa štaš tamo
svaguša - iđemo na utakmicu
kerum - ko igra
svaguša - mi i oni
kerum - u puli ?
svaguša - a i meni je to malo nedisciplinirano
kerum - to je neka sprdačina
svaguša - i provokacija
kerum - nikad nisan čuja da se balun igra u puli
svaguša - ja i ne znan di je pula
kerum - aj kad si tamo, vidi pošto je arena
svaguša - kako misliš
kerum - pa mislin...štab oni pitali za nju
svaguša - mora koštat ka i kod nas
kerum - di ima arena kod nas
svaguša - na svakon kijosku
šurjak - s kin si govorija
svaguša - s ricon
šurjak - šta oče
svaguša - da mu kupimo arenu
šurjak - pa di je problem, stat ćemo u senju na kiosk
svaguša- neće pristat, baš je zapeja da je kupimo u puli
šurjak - šta sere, kakve veze ima jel arena iz senja ili iz pule
svaguša - ne znaš ti njega kad on zapne nešta kupit
šurjak - ma ko ga jebe, kupit ćemo je u senju, ko da će on znati
svaguša - more, al ako imaju pulsko izdanje
šurjak - kako ćeš pripoznat pulsko izdanje
svaguša - zna žena u kijosku, …stani namo, eno kijosk
svaguša - mala
prodavačica - dobar dan, obucite nešto na sebe, tu vam jako puše
svaguša - ja uvik vako u autu, goja do pasa
prodavačica - ne bojite se prehlade
svaguša - ja se ničeg ne bojin
prodavačica - baš ničega
svaguša - a u kurac ….to me već neko pita
prodavačica - moooooolim
svaguša - znan odgovor, ali ne znan ko me to pita
prodavačica - ja vas samo pitam, a vi psujete
svaguša - aaaaa, znan, znan - isto mi je pitanje rejić napisa
prodavačica - da, i što ste odgovorili
svaguša - reka san mu šta mi je reka da rečen
prodavačica - pa što vam je rekao da kažete
svaguša - reka mi je da rečen - ja se samo Boga bojim
prodavačica - ma što vi to radite
svaguša - krafne i te stvari….
prodavačica - pitam što mi to radite čovječe, prevrčete mi novine
svaguša - a kab ti men rekla di se nalazi, ja neb privrča
prodavačica - gdje se nalazi - tko
svaguša - pulska arena
šurjak - jesi kupija arenu
svaguša - jesan da ti ne kažen šta, jebate manite ženske
šurjak - šta ne drži arenu
svaguša - neman pojma, rekla je da će zvat policiju ako smista ne oden
šurjak - ma ko je jebe, kupit ćemo arenu u puli
svaguša - sad me je rico naskroz raspizdija, kupit ću sve arene u puli
šurjak - alooo, alooo
kerum - alo ja san, di ste
šurjak - evo izašli iz senja
kerum - šta koji kurac radite u senju
šurjak - šta šta, jebateled tražimo arenu
kerum - kakvu arenu glupane nadrogirani
šurjak - pulsku, jeben te smotanog
kerum - alo vas dva debila, jel vi to mene zajebajete
šurjak - ko te zajebaje, da san vozija autoputen, već bi doša u pulu
kerum - nemoj me jebat da pulsku arenu tražite po senju
svaguša - na kijosku, na kijosku, jel čuješ, na kijosku, alooo
šurjak - jes vidija manitog rica
svaguša - a je pravo zamantan
šurjak - dva dana izgubili zbog njega
svaguša - a on nan tu još sere po glavi
šurjak - sriča da se igra u nedilju
svaguša - i sriča da se igra u puli
šurjak - sriča da nije digod dalje, nebi se dovezli do nedilje
svaguša - stvarno, jebateled da igramo danas, neb stigli
šurjak - vako moremo lipo prispavat u crikvenici
svaguša - pa sutra lagano do pule
šurjak - nogu prid nogu
svaguša - kurac nan mogu
svaguša - alooo, aloooooo
kerum - šta arlaučeš koju pizdu materinu
svaguša - e, ric…željko, ti si
kerum - štas ono reka…jesi rico reka
svaguša - ko…ja reka…
kerum - di ste vas dva, ljudi vas čekaju
svaguša - znamo, znamo, rezerviral mi iz auta otel u crikvenici
kerum - a idijota naparenog, utakmica će počet svaki čas
svaguša - a ko igra
kerum - mi i pula u rijeci,
svaguša - željko, to je nemoguće, jes pija šta na brodu
kerum - debilu dali debilu jedan, za dvajest minuta počinje
svaguša - željko, slušaj vako, jes ti iz ogorja
kerum - da šta san
svaguša - jesan ja izagvozda
kerum- koji ti je kurac, nego odaklen si
svaguša - pa jebenmumater jel moš ti komene doć u zmijavce
kerum - šta ti imaš u zmijavcin
svaguša - vidiš da san u pravu… sad moran prkinit, iđemo u bazen
dva su člana uprave šdd hajduk split
ivica gliser shurjak i joshko vlayface svagusha
u nedjelju 04.9.2009. oko 11 sati uspješno prešli učku
ugledavši na županijskoj cesti tablu
sveti petar u šumi
odlučili su iskoristiti iznenadnu priliku
nepropisno su parkirali automobil pokraj ceste
i uputili se u šumu
pronaći svetog petra
upoznati ga i malo popričati sa njime
do 21 sat
nismo saznali nove detalje o njihovom kretanju
automobil je odvezao policijski pauk
na deponiju u pazin
do 22 sata
policija primila više dojava građana starije dobi
o tome kako ih uznemiravaju dva čudaka
pitanjem - gospodine, da li ste vi sveti petar
mi bi vas tili upoznat i nešto pitat
od 23 sata
u policijsku postaju žminj privedena dva muškarca
od kojih jedan ne govori a drugi ne piše
na pitanje policije što su radili
odgovorili su - tražimo svetog petra
i smjesta su dobili svaki po trisku ka iz topa
na drugo pitanje kuda idu
odgovorili su - idemo u pulu kupiti arenu
i smjesta su dobili svaki pendrekom po lebrima
obzirom da imaju vrlo ogranićene sposobnosti komuniciranja
njihov identitet policiji je još uvijek nepoznat
policija u žminju još jedanput je ispitala privedene
ovaj put u prisustvu psihijatra
dvojci muškaraca, od kojih jedan ne govori, a drugi ne piše
ponuđeno je da se odmore u bolnici
ali su oni tu mogućnost glatko odbili
jer već sutra moraju na muri
razgovarati sa svetim martinom
o jednom momku iz slovenije
dogovorom liječnika i policije famozni dvojac
provesti će noć u bolnici
pod nadzorom medicinske službe
svezani svatko za svoj krevet
u ponedjeljak, oko 7,30 sati
ispred pulske psihijatrije primjećen je bijeli automobil
kakav još nije viđen u istarskoj županiji
prolaznici su zapazili da je vozač svojim izgledom
a pogotovo naopako okrenutom basseball kapom
i živopisnom frizurom
u neskladu sa statusnom limuzinom kao takvom
najveći šok je uslijedio kada se saznalo da je vozač
ujedno i vlasnik limuzine
točno u 9 sati
temperamentni vozač napustio je bolnicu
u pratnji dva nepoznata muškarca
za koje nas policija uvjerava
kako jedan ne govori a drugi ne piše
dežurni liječnik nevoljko je sastavio otpusno pismo
kojime pacijente noćas zadržane na promatranju
pušta na kućnu njegu, uz napomenu
da trebaju izbjegavati socijalne kontakte s okolinom
a odlazak na posao za duže razdoblje nije poželjan
Komentar od: zadarsplit @ 31. prosinac 2009 2:05
Meni sve miriše na snijeg
jednom davno, pao je u Dalmaciji
sasvim ozbiljan snijeg
evo čega se ja sjećam:
SAN ZIMSKE NOĆI
Dalmacija s početka sedamdesetih. Ljuta zima te godine.
Bura dere iz dana u dan.
Maslinova stabla i grane pucaju od ledenice kao petarde,
a uskoro će i prave petarde pucati.
Opće je poznato da dalmatinska djeca ne vole učiti,
ali je situacija s vremenom takva da je najljepše u školi.
Radijatori na sve strane, a podvornik ložI naftu
kao da smo metropola na Bliskom istoku, a ne poluotok ispod Velebita.
Ali nastava brzo završi, pa opet - ajme.
Šal, kapa, rukavice - ništa od toga, kao da smo ničiji.
O toplim čizmama neću ni razmišljati.
Danas bi se to smatralo zapostavljanjem djece
ili bi se roditelje proglasilo retardiranima.
Uredovala bi socijalna služba i dijete bi imalo pravo na odvjetnika.
Ja bih uzeo Vesnu Alaburić
pa nek sud roditeljima odreže barem dvije godine uvjetno.
Ali nije bilo te demokracije u ta doba.
U mojoj kući kao da je živjelo Eskimsko pleme, svi su se bojali vatre.
Provjeravao sam kako je kod prijatelja, po drugim kućama,
ali tamo su živjeli još luđi Laponci i grijali sobe na principu dnevnog svjetla.
Danju otvaraju škure, a zatvaraju ih noću.
Cijela moja generacija zbog toga je zimogrozna,
ali malo tko od nas je spreman progovoriti o pravim razlozima.
U tim i takvim povijesnim okolnostima,
pao je prvi ozbiljan snijeg u mom djetinjstvu.
Prethodila mu je neobično tiha noć u kojoj nitko nije zaspao bez čarapa.
Snijeg je počeo padati s petka na subotu, malo poslije Bonanze.
Mi djeca jutrom smo se natiskali uz kuhinjski prozor,
oduševljeno komentirajući prizore iz prekrasne, nikad viđene, zimske idile.
Baka je rekla - svragun i snig - kao da je rodom iz Calgary, a ne s Ugljana.
Ona je već lomila kuk na suhom,
pa je dida rekao - Šimica, ti ne izlaziš iz kuće do lita!
Bilo mi je deset godina, a sestri i bratićima po četri.
Moj ujak je imao tridesetsedam,
ali se ubrajao u djecu stavom, kilažom i konfekcijskim brojem.
U slobodno vrijeme bio je modelar.
Ujak je rekao: Posli kafe idemo raditi saonice.
Ja sam rekao: Tooooooo!
Mala dica su škričala.
- Hoćeš napraviti velike saonice, kakve ima did mraz ?
- Najmanje tolike, ako ne i veće - hrabrio nas je ujak
On i ja smo otišli na zadrankino skladište drvene građe,
a maleni su ostali u kuhinji čekati da napravimo saonice.
Najprije se mora, ispod ogromne nadstrešnice,
izabrati iz uskladištenog drveta ono najbolje.
Ujak je izuzeo drvo iz slovenske pilane.
Slovenci su, kaže ujak, napravili more saonica iz toga drva.
Nećemo valjda spačvanskim daskama graditi saonice .
Meni je drvo ko drvo, samo da smo brzo gotovi s poslom.
Kod mog ujaka tempo nikada nije bio neki faktor.
Uzeo bi onu dasku, pa bi je gledao s jedne, pa s druge strane,
pa na kant, pa malo je kriva, a malo nije,
pa bi je mjerio metrom po dužini i zaključio da ne valja.
Onda smo tu dasku vračali na hrpu i tražili novu, ljepšu, dužu i ravniju.
I tako u nedogled.
- Ujče, hoćemo li više…
- Nije to samo tako - odgovorio bi perfekcionista držeći se važno,
- Da ujče, ali otopit će se snig - požurivao sam ga u panici.
- Neće ti se ovo misec dana otopiti, pogledaj, skoro ga je deset centimetara.
Konačno smo izabrali idealno drvo i proizvodnja je mogla početi.
Do ručka smo završili strojnu obradu i već su se nazirali ogromni elementi.
Poslijepodne smo te elemente bušili, lijepili, šarafili i stezali do kasno u noć.
Nedjeljom se, na sreću, ne radi, pa smo sve morali završiti.
Ostalo je tek da se ljepilo stvrdne do u jutro.
Ostavili smo za sobom hrpetinu piljevine i kojekakvog smeća,
ali zato su na dvama stalcima ponosito stajale prekrasne saonice
od gotovo tri metra dužine i šezdeset centimetara širine.
Dida je poveo malu djecu da pogledaju spravu prije spavanja,
a ujak je obečao da ćemo sutra divljati već od osam ujutro.
Ja od uzbuđenja dugo nisam zaspao.
Svakakve vratolomije padale su mi na pamet
iako u okolici ne postoji ništa nalik brdu ili pristojnoj padini.
Pa ipak, usnuo sam najlijepši san zimske noći ikad,
prepun jelena i polarnih pasa, planinskih prijevoja i zaleđenih jezera.
San zimske noći kakav samo dijete s Aljaske može sanjati.
Naravno da je jutro bilo nešto drugačije, ali tko će se zamarati detaljima.
Obukli smo se za snijeg, što je u mojem slučaju značilo duge gaće,
a preko toga sve isto kao jučer.
Mali su obukli kaputiće, pa smo krenuli put garaže,
gdje su nas čekali ujak i rođak Šime.
- Jeba te led, šta je ovo teško - rekao je Šime
dižući saonice sa stalka - dokle ćemo nositi?
- Do plaže - reče ujak samouvjereno
- Ko će nositi do plaže, krvi ti irudove, imaju devedeset kila. Stavimo ih na cestu
- Nesmin dicu pustit na cestu, opasno je to
- Šta opasno, dva dana auto nije prošlo ovuda, spustimo ih doli
Ujak i šime spuste saonice na snijeg, pa nas četvero posjednu jednog za drugim.
- Šime ti vuci konop, a ja ću gurati,
Napnu obojica iz petnih žila, kad začuje se: gggrrrrrhhhhhrrrrgggrrhhrrrrrhhhrrrggrrrrggrrrggrrrh
- Jebi ga - reče Šime i
To je bolje od najboljih očekivanja. Kada dođe svečani trenutak zrelog obrata dovoljno će biti da duhači puste prve tonove u mozak toga komplota.
Odmah potom nesmetano će se nastaviti svečanost.
Motri i javljaj, ne samo urbi et orbi nego i svima i svuda. Trenutno javljaš najbolje znakove. Ako se tako samo malo nastavi ni duhači neće biti opterećeni pripremom obrata, sve će već biti rješeno i svečanost obrata će moći krenuti bez i trunke opterećenja.
P.S. Nemoj se smesti modnim uticajima i priviđenjima. Ti si vičan i pravim svečanostima, samo si se malo zanio u pušioni, pa ti se priviđa da su komadi koje vidiš turbo komadi. Kao što sam navodiš, to je smeće. Van toga blistaju puno bolji komadi. Ne daj se zbuniti, bar na trenutak iziđi iz pušione i baci oko. Spremi se na čuda koja će te odvući na posve življe puteve. Prepusti se, opusti se. Zaslužio si u-živanja.
Divizije s 200.000 prekaljenih boraca, vičnih svemu, naoružane sa 200 mlrd kuna žive love i najraznovrsnijim oružjima i mogućnostima proizvodnje, usluga i trgovine, raspoređene su svuda i spremne čekaju znak.
Međimurje
Još prekaljenije snage, kao snage Džingis kana, napaljene čekaju pokret.
Zabiti, moždani i erogeni centri
Najiskusnije snage, specijalci za dugovjeke i složene sofisticirane operacije, operiraju i motre.
Itd. Čeka se trenutak kada izvidnice jave da su fikcijama dugo opsjednuta i napuhnuta krda idiotizma dosegla punu zrelost za pune mjere zaštite okoliša i svećanost neopterećenu dvojbama.
Kao grom iz vedra neba i prosvjetljenje svega, pa i mozga čuvenog analitičara Marinka Čulića
→ Vesna Pusić - treba hitno oživjeti proizvodnju.
Javljajte svima tu turbo spasonosnu vijest, da je novo svjetlo prosvjetlilo.
P.S. Zar vam se ne čini da se bliži trenutak zarada na idiotizmu !? Toliko potpuno dezorjentiranog idiotizma, prekrcanog sa 10 x 350 mlrd kuna svega, vapi za pomoć. Zar nikoga ne zanima fantastična zarada na krajnje humanim lakim savjetima i pomoćima, malim saobraćajnim uputama !?
P.P.S. Izvrsnost impresivno napreduje. Milimetri je djele od konačnog, tek nešto copy paste paragrafa. Izvrsnost uzlijeće u nebo. Izvrnost je ništa, manje od ništa. Nebo otvori se. Kišo, padni s visoka. Kakav obrat na pomolu. Još malo pa će idioti iščeznuti kao da ih nikad nije ni bilo.
Marine, još malo i obrat stiže. Ovaj put uz najpažljiviji odnos prema okolišu i tako da su svi izdovoljeni, da nikome ne padne na pamet da nije imao priliku oko milijardi, zagađenja okoliša i samo izvrnosti i njene erotike.
Umjesto izigravanja žrtve, malo naulji puteve da bolje klizi, da porinuće prođe svečanije i bez škripe duhačke glazbe, svježe.
Naše snage raspoređuju se na zadnje moždane i erogene točke, da obrat teće posve mirno i bez najmanjeg zagađenja okoliša.
Jelena Lovrić pada, zajedno sa svojim poduzetnicima i bankarima, dan za danom sve više.
Saveznici prodaju nesuglasice oko manevriranja dugo skupljanim plijenom kao najvišu vrijednost i izvrsnost te nadreligijsku svetost. I još dramatično nabijaju dramatiku. Što znači konačno slabe. Nešto kao IGH i dionice.
Prisvojen državni institut i zajedno s tim kontrola svih točki (HAC, HC, HŽ ...) tako da se dionice postave na burzu sa napuhnutom vrijednošću 170 kn/kom, umjesto npr. umjereno napuhnute cijene 30 kn/kom a što je za dugoprstiće i idiote zgoditak na lutriji. Onda se i tih prenapuhanih 170 kn/kom napuhuje u nadsvemirske visine, uz pomoć maoističkih parola i objava da osvajaju svijet i konkurenciju metu kao od šale. Onda tu nastupaju mali problemi, ali ne toliki da ne održali 3.000 kuna komad, jer prodaju maoističku gradnju auto-puta kroz vrleti Crne Gore, ono što se ni Tito nije usušivao i pomisliti. Idioti sve to puše, jer ih odavno vodi isti maoistički kulturno revolucionarni žar samo upravljanja na tuđi račun. I sada, ako se to nakon bezbroj dramatičnih prekida trgovanja, svaki put kada padne više od 5 % od prenapuhnutih 10.000 %, dakle nakon približno 2.000 drmatičnih prekida trgovanja za kontrolu ispuhivanja, ispuše na umjerno napuhnutih 30 kn/kom, idioti će reći to više ne možemo izdržati.
Šta to više Jelena Lovrić i njezini poduzetnici i bankari ne mogu izdržati? Šta ne može izdržati Rohatinski kada samo sredstava HNB-a negdje vani drži 76 mlrd kuna? Gdje svrbi Šukera? Kome to idioti prodaju foru o mešusobnim nesuglasicama kao trenutno najvećoj vrijednosti na svijetu, nakon što se već vječnost samo napuhuju samo upravljanjem na tuđi račun, i to turboidiotski.
Dakle, pojava je konačno u slabostima.
Jelena Lovrić pada od prestrašne koncentracije na milijarde, na beskrajne milijarde. Uhvatili je drmatični ritam oko toga a tih milijradi je 10 x 350 mlrd, pa je logično da ne može izdržati. To ne bi izdržala i KP Kine zajedno sa 1,3 mlrd svoje vojske, moćnih divizija. Maoizam je u sve većim problemima. Šminka popušta.
Babe padaju (Danil Haarms, vizionar).
Sve izvan toga, i da se združi i skupi, nema ni milijunti dio te sile, milijardi, snage, znanja, izvrnosti.
Babe padaju od znatiželje i prije nego što je itko očekivao. Činilo se da će takva kulturna revolucija takvog napretka i takvog jedinstva i masovnosti snaga vječnost trajati tako, da će i babe automatiztirano uhodano motriti na svaku točku i kontrolirati ju.
Ovako najednom krene završnica i od znatiželje pade jedna baba. Druga se previše nagne da vidi, pade i ona. Zatim dalje.
To više nije puka diferencijacija, cipelarenje i tranširanje dojučerašnjih zvijezda i elitnih snaga takve revolucije. To padaju ključne točke motrenja i kontrole, bez kojih 10 x 350 mlrd EUR-a međusobno neodvojivo vezano na slijepo kreće u završne pobjede.
Tko nije u tome krdu 10 x 350 mlrd EUR-a a nađe se na putu ili ga navikunuta znatiželja snažno vuče, neka ovaj put izbjegava se naći na pravcu i bočnim područjima kopita tog kulturno revolcionarnog krda, koje zajedno sa svim nekretninama i milijardama razne krame bez vida i kontrole kreće na odlučno i gazi sve pod sobom.
Neka se naulje sve staze i pojava navodi i vodi tako da se što bezbolnije i svečanije otisne na otvoreno more, uz što bolje mjere zaštite okoliša te bez ostalih šteta i nasilja. Neka se spreme svirači svečanost porinuća. I pjesma "Već krenule su lađe". Neka joj bude sretno more i neka je srdačno dočekuju po svjetskim lukama.
2. K-re-reativne nekretnine, od lovaćkih do rezidencija (kao Danska i kod nas prije, samo x 550)
3. Redovni troškovi, hladni pogon avangarde i s njome neodvojivo vezanih elitnih snaga
4. Razvojni troškovi avangarde i s njome neodvojivo vezanih elitnih snaga - troškovi permanentne kulturne revolucije, uključujući protekle izbore predsjednika
5. Kamate i kamatarenje
6. Kamate na kamate, nadkamatarenje, kao ključni izraz opredjeljenja za najviše, najbolje i izvrnost
8. Troškovi dokolice, sanacije, zagrijavanja i eliksiranja divizija kulturne revolucije
9. Troškovi znanja i novih otkrića - elitne znanstveno-akademske snage
10. Ostali troškovi, uključujući skromnu zaradu i ušteđevinu
Milimetar dva smo do ulaska u EU, otklanjanja smetnji i konačnog ishoda, o čemu ključno ovise i ostale ex SFRJ snage i još puno toga, pa i čovječnost čovjeka.
Veliko svjetsko magijsko pitanje je tko će tu koga nadigrati i kako će se odviti ti magijski trenuci završnice, kako će se igrati dalje.
Za one kojima je to mentalno previše a koji su ipak znatiželjeni, kao prognozu i smjer rješenja i zbivanja predlažem uzeti u obzir slijedeći paralelni rasplet:
- paralelno će krenuti i teći, pored ovog, novo, po uzoru na staro (tradicijsko i npr. šezdesete) zadrugarsko i slično poslovanje sa solidarnim (društvenim) financiranjem, suvlasništvom i participiranjem uz podjelu rada te horizontalne i druge odnose uz minimalnu vetikalu;
- s ovim gore prikazanim osnovnim poslovanjem zadanjih 40-50 godina se neće dešavati ništa bitno novo, kao što se i ne dešava ništa bitno jako dugo, jer je većina snaga za to i tome vična, samo će nevidljivo i neprimjetno malo po malo popuštati neodljiva privlačnost i izvrnost toga;
- kada dođe trenutak poznat kao "babe padaju", od puke znatiželje, razne zadruge i komune uzajamnog novog poslovanja će spremne veoma jednostavno rješavati primanje i zbrinajvanje novih članova iz redova ovih beskrajnih divizija, sve po načelu za sva opredjeljenja i brige prepustiti se sve u ruke zadruge koja će sve to rješiti potpuno besprijekorno u skladu s tim opredjeljenjima novog udjeličara. Npr. dođu Todorići, odani poljoprivredi i cvijeću, svega se oslobode i odmah bivaju rasporešeni na to što najviše vole, sadnju luka, po cvijetnjacima ... Npr. dođu jake divizije Ekonomskog fakulteta, također i Arhitektonskog i Prometnog itd., taj tren ih oslobodi svih briga i daju im se samo mogućnosti i zadaci oko nove izvrnosti te, nakon što se vidi da im to pričinja glavobolje, brzo ih priključi poljoprivrednim obrađivačima pod upravljanjem samog Ivice Todorića te Vesne Pusić, koji će ih uz rad dodatno obrazovati o izvrnosti. Ako i tu, i kada, dožive zasićenje i glavobolje, idu na doškolovavanje kod najčuvenijeg penologa profesora Jože Manolića,kojem asistira Šeks;
- za razvitak novih paralelnih zadruga ne treba ni malo brinuti, i onako nemaju drugog izbora, tako je uvijek bilo i uspjevalo, tome smo jako vični i tome imamo dugu tradiciju znanja i imanja.
Kako god nas je rezalo, navek je nekak bilo. I ne samo bilo, bila je i pjesma, kada krene ide nezaustvaljivo. I sada su naše snage raspoređene i spremnije puno bolje nego konkurencija, od zadnje zabiti do raznih moždanih i erogenih centara, vične svemu, želje igre nakon ovoliko dugih priprema i zagrijavanja.
Ove divizije prekrcane sa 10 x 350 mlrd EUR-a, kada taj novi show program krene, mogu samo sjesti i plakati te naricati "gdje nam je bila pamet, koji smo idioti ....". Tako je bilo svako malo, samo se je sada malo oduljilo, radi temeljitijih priprema i boljih obzira. Da je npr. do toga dolo i malo prije koliko bi divizije lomilo mozak žaleći što nisu osvojili bar koju od 10 x 350 mlrd EUR-a koja im je bila na dohvat ruke, zajedno sa neodoljivom erotikom koaj to prati. Ovaj se sve priprema zrelo i čisto, uz najveću čovječnost čovjeka i praktički bez ikakvog zagađenja okoliša.
1... najveći mađionačar magle Denis Kuljiš...
2... Kako to da u utrci za predsjednika RH praktički sve kandidate ima tzv. krupni kapital...
3... Kako je taj zbunjeni SDP uspio organizirati da njegova dva takva kandidata ulaskom u drugi krug tu industriju ovjekovječe kao najvišu? Kako to da zbunjena partija SDP igra uspješnije nego itko ikad...
Po redu:
1.Možda ipak one koji već godinama pretvaraju vrijednosti u smeće i smeće u vrijednosti ne bi trebalo častiti nazivom mađioničar - mislim da je dovoljno reći - smeće.
2. Nema tu baš nekog krupnog kapitala. Krupni su samo dugovi. Kandidati služe za odgađanje naplate, a možda i odgađanje tog sporog viteza Bajića.
3. SDP nije imao niti jednog "svog" kandidata. Jurčića, koji je to mogao biti, pojela je hrvatska novošovinistička (!) reakcija ("Hercegovac"), a konačno ga dotukli oni koji su se prepali poreza na kapitalnu dobit - pitati u PEH-u.
Gospodin Uporni je dobronamjeran, s pravom ogorčen, poštenjak, barata analizama zavjere ... jednom rječju - bezazlen. Komplot je jednostavniji, ali mnogo gori.
To su odavno novoreligijska priviđenja, raspršene fikcijske čestice po fikcijskom svemiru što se priviđa pripadnicima novih nadreligija, koji s potpunim uvjerenjem da je 10 x 350 mlrd EUR-a što su oslobodili iz ralja zadrugarstva pravi pogon za viša nadreligijska iskustva.
To je pojava koja je toliko uzletjela i odletjela u svemir da je ništa više ne može uočiti niti stupiti njome u kontakt a ona sama može još manje aterirati natrag te istovremeno, kao novi Predsjednik i spomenuti apostoli, nije makla izvan Donjeg grada i njegovih samoobmana, Donjeg grada koji je i nakon propasti nekoliko monarhija te beskrajnih uzaludnih napora i žrtvi to much (previše) isti.
Svaki jadnik kojem koliko toliko rade um i tijelo već sa100 kuna je toj pojavi nedostižna konkurencija u igri koja slijedi, ovo do sada je bilo puko zagrijavanje. A svaka grupica umjetnika koja zasvira i krene s predstavom i programom ovu pojavu blagotvorno uspavljuje u mišjim rupama i po svemirskim bespućima.
Zar nitko nema minutu dvije vremena te malo srca, uma i oka da vidi kako ni najveći mađionačar magle Denis Kuljiš ne može pomoći toj pojavi izvrsnosti, koja stenje pod teretom 10 x 350 mlrd EUR-a krame nekretnina i razne druge zbrke i priviđenja.
Ta igra igra zadnje trenutke "U agoniji" nove trilogije i već očajnički čeka Godota, ne-prijatelja kojeg nema ni u snovima. I da dođe banuti će u vječno nepomični Donji grad, gdje monarhije, nadideologije i nadreligije dolaze i odlaze kao da ih nikada nije ni bilo.
Fikcija, puka fikcija i privišenja od dugih obmana i samoobmana fikcijama, koji prvi zvukovi duhačke glazbe početka predstave, kada dođe taj svečani trenutak, trenutno pretvaraju u nepomočno ništa.
Igore, sada kada si najmanje Ivan Bezdomni, onaj što je nešto vidio te ga čuđenje i znatiželja vuku dalje, samo baci pogled, možeš i pročitati dolje. Lako ćeš uočiti da su na svim razinama raspoređeni odavno, najmanje 50 godina, te da je to sustav takvog upravljanja i opredjeljenja, ništa neobično, težnja ka boljem i najboljem, uživanju života kada ti se prilika pruža, pod vodstvom maršala.
A ovdje se je prilika pružila. Dogradnja sustava u zrelo samo upravljanje na društveni i tuđi račun pod vodstvom avangarde je odavno prožela i mase. Većina je bezrezervno za, naročito elitne i turboelitne snage. Za svaku odluku da se to rješi i zaradi te naknadno legalizirai privatizira na društveni i tuđi račun uvijek bar 90 % za, pitanje je samo međusobnih zasluga i podjele plijena. i nitko tko drži do sebe nikada nije napravio ni najmanju grešku, npr. da mu bude neugodno što živi i uživa u onome što je oteto od nekoga ili društva te konačno kao prvi iz dobiti kupi ili izgradi nešto novo. Taj film nikada nije ni razmatran a pogotovo sada ne dolazi u obzir kada je revolucija na pragu konačne pobjede.
Dok se jedna Danska veličine Hrvatske nakon 200 godina istog zadrugarskog stambenog sustava, koji sada tržišno vrijedi 350 mlrd EUR-a, diletantski muči kako stabilizirati i održavati taj sustav, kod nas divizije neupitno napreduju dalje nakon što su sličnih 350 mlrd EUR-a osvojile i oslobodile kao od šale u neuporedivo kraće vrijeme, pod lijevim parolama i zastavama. Skromna funkcija građanina predsjednika logično predvodi, samo ta funkcija ima rezidencija i osoblja ima više nego cijela diletantska Danska i još 5-6 zemalja zajedno (dvori, Brijuni, Hvar, vila Pantovčak ....).
I sve funkcionira i rješava se sve bolje. Očekuje se i brzo rješenje te male klimatske pojave zvane kriza, da se krene odlučno u nove i konačne pobjede, u samu izvrnost, nešto slično kao što Saobraćajni i Ekonomski fakultet prakticiraju stalno.
Diletanti po EU strepe od ulaska i dolaska tako nadmoćnih snaga. Kao što su nekada sve žene od Mađarske do Vladivostoka, sada i žene EU duboko u sebi žude da se pojave ti neodoljivi labudovi.
Da narod tu bagru potamani po kratkom postupku, a njihove poltrone na Goli otok za primjer drugima!
Nema druge opcije, samo je pitanje vremena kad će giljotina opet proraditi!
Kako je taj zbunjeni SDP uspio organizirati da njegova dva takva kandidata ulaskom u drugi krug tu industriju ovjekovječe kao najvišu? Kako to da zbunjena partija SDP igra uspješnije nego itko ikad, uspješnije nego Mao i njegova supruga u finišu kulturne revolucije. Kako shvatiti to fizičko obaranje svih svemirskih rekorda uz neviđene eksplozije istrošene crveno-crne simbolike i erotike, esktaze svega fizičkog i umnog!?
Da li iz toga proizilazi nužnost nužnosti rampe za 6 podzemnih etaža u Varšavskoj ulici ili mali nevidljivi tračak dvojbe? Da li su krajnjni cilj te bitke za čovječnost čovjeka Mars i poslovi s otpadom koji je čisto smeće, sada kada je, nakon beskrajnih silovanja milijardama, definitvno najveće groblje napretka i zagađanja pitke vode u svijetu kompleks odlagalište Jakuševac i pročistač otpadnih voda zajedno sa turboosvjetljenim Domovinskim mostom i impresivnim komadom auto-puta Zagreb-Sisak?
(nebo otvori se, kišo padni s visoka)
P.S. Pretpostavimo da pitanja iz groba postavlja Edvard Kardelj Bevc u ime samog maršala a malu mlitvu o nebu i kiši da iz groba zaziva pjesnik i vodeći znalac književnosti Ivan Slamnig. Mašala.
Tedesci kao i Štrok još i više jer su Svetozar i Isidor u to isto doba postavljeni kao voditelji filijala izvoza revolucije samo upravljanja u Londonu i Milanu te još bolje znaju šta je život, izvrsnost (hotele i Cedevite obnovljene besplatno, zajedno sa dotokom novca i izvrsnim provodima, London i Mialno kao središta gdje komadi samo naviru u slapovima ...).
Ivica Mudrinić HT T-com izvrsnot, ranjo Luković ZABA izvrsnost i slično još više, jer nakon toliko godina vođenja kontrolnih točki samo upravljanja najvećim količinama naših čisto novčanih milijardi i izvrsnosti toga zbilja moraju izgubiti živce prinuđeni i dalje komunicirati s diletantima.
Marina Matulović Dropulić, Petar Đukan i razni drugi najprekaljeniji dioničari IGH-građevinske mreže, koja više od 4 desetljeća samo upravlja sa najviše bruto procesa i milijardi, koji dakle neizmjerno više nose križ i raspeti su na križu radi nas i našeg spasenja od nekog tamo Isusa koji je sve skupa jahao manje od toga ...., čudo je kako uopće još trpe i najmanju nijansicu upitnosti oko apsolutne izvrsnosti svoje vodeće uloge, pa i na nivou svijeta.
A tek Čačić i Vesna Pusić pa i Josipović i Milanović i Šeks te eliten i manje elitne divizije koje slijede ta vodstva na tako dugom, iscrpljujućem i spasonosnom putu i jahanju.
Kako sve te snage uopće mogu toliko izdržati, i kada se uzme u obzir nedoljiva privlačnost i erotika toga kako iznosi Ivan Nino Jakovčić, vodeći Hypo-golf-Brijuni erotičar nove izvrnosti!? Šta je to u ljudskom biću što mu daje takve moći u odnosu na koje je jedan Isukrst dječja igra, a Savao, sveti Pavao apostol, najveći vođa revolucije u povijesti, puki diletant!?
Šta je Kradelj smućkao i čime dopingira te beskrajne divizije i snage toliko godina nakon smrti!?
Šta napraviti da blage tegobe od toga ne prijeđu u proljev i kako uopće s tim sitnim nijansama pojave?
Jedan pacijent, iskreno zahvalan za bilo kakav liječnički savjet.
Glavni analitičar predsjednika RH profesor politologije je više od ikoga istraživao i obhjavio rezultate o raspadu SFRJ te tvrdi da je Kardelj samoupravljanjem i rješenjima odumiranja države kao prijelazne etape iz socijalizma u komunizam ključno djelovao da se raspadnu ne samo SFRJ nego i poredak, samoupravljanje i ostalo.
Iskustva smo, međutim da su poredak i svi podsustava u fizičko-praktičnom smislu isti, čak i više isti, razvijenije, homogenije ... jer se istim osobama i praksi samo upravljanja na društveni i tuđi račun pridružuju njihovi reproduktivni trabanti, djeca i drugi. Nedvojbeno je sve više tako i samo milimetar dva nas djeli od konačnog samo upravljanja a radi vječne izvrsnosti i avangradnosti, zajedno sa svim. Dakle, kroz raspad je obrnuto, Kardelj apsolutno trijumfira.
I šta s tim? Ništa, svaki napor, bilo kakav, vodi k tome zbog turbonadmoćne neodoljvosti takvog poretka.
Ono što je ključno i jedino bitno u tome jest šta sada kada je konačno tu, kada je kucnuo čas za konačno rješenje. Npr. obzirom da je poredak sve osvojio i još ma,lo sve će, tko će srevisirati taj poredak, tko će bar ubaciti ribicu, tko osim nekoga izvana, nekog tko nije tijelo i duša poretka, netko tko nije prijatelj poretka, netko koga se kao liječnika naruči i plati da izvana pogleda unutra u poredak i liječi ga, ili nekog tko je općenito taj ne-prijatelj.
Dakle, samo ne-prijatelji i normalnim poslovanjem naručeni i plaćeni liječnici mogu pomoći tom poretku, inače je u bananani. Tko je jamio jamio ne pomaže nego ključno odmaže. Drugi vrhovni svećenik nove izvrnnosti, ministar pravosuđa Šimonović, je donio pravilnik kojim se od 1.1.2009. g. (unatrag ne odgovara pravnoj i pravedničkoj izvrsnosti) oduzima nezakonito stečena imovina i ion do kraja godine očekuje i prva veća oduzimanja, nakon čega će jednom za svagda svima biti jasno da se ne isplati. Težište je na tome tko je jamio prije i tko će zakonito prisvojiti poslije je također neupitno, npr. i ZABA privatizirana za 0 kuna zajedno sa rijekama našeg novca, i HT T-com izvrsnost naplate milijardi diletantima samo na upravljanju njihovim čicama i centralama ... Očigledno je da se svim tim međusobno nevjerojatno usklađenim kardeljističkim potezima približava trenutak, kucnuo je čas, kada poredak više neće imati ne-prijatelja, biti će sam, i neće biti u stanju naručiti i platiti ni najelementarniji liječnički pregled.
Kucnuo je čas apsolutne izvrsnosti samo upravljanjem na društveni i tuđi račun i kra agonije, u kojoj vrhovni štabovi i ovi apostoli već vrište da je neizdržljivo.
Šta je neizdržljivo sa tolikim milijardama, osim samog samo upravljanja i izvrnosti!? Ničeg drugog nema, ne-prijatelja ni na horizontu, narudžbe za dijagnozu i liječenje nikad nije bilo niti će biti.
Kucnuo je čas apsolutne izvrnosti (pa i političke, građevinsko-komunalne, privredne, obrazovne, zdravstvene, financijske, pravosudne, upravljanja, čak religijske i kriminalne ...), nadreligijski i nadsvjetovni trenutak apsolutnog, više od ekstaze a manje od ništa. Ono čime se je dugo težilo i ka čemu se sa svih strana dugo jaše sada je tu, milimetar dva. Glavni analitičar oštri pero i analizira, za 20 godina će objaviti rezultate.
Vi čitajte dolje i pripremajte se. Ne čekajte toliko vijesti o onome što se može zapaziti jedinim pogledom. Bacite oko na žive pojave i pročitajte dolje.
P.S: Šuvar je onaj što je već 1979. istražio, utvrdio i objavio da je više od 50 % članova društva politikanata, koji ništa ne rade niti znaju a kao navodna avangrda samo upravljaju sa približno 90 % toga. A pojava stalno napreduje. Na pitanej zašto nisu ništa napravili osamdesetih je odgovorio približno da je Tito bio jedini političar, a ni on sedmadesetih pa možda i prije, da oni nius mogli rješiti ni jednu jedinu banalnu stvar. Pitanje je kako da sustav apsolutnog samo upravljanja (i ništa i ničeg drugog) rješi išta, npr. da se bez ne-prijatelja počeše gdje ga svrbi kada je prekrcan i ruke i mozak su mu prezauzeti psovjeni nekretninama, milijardama, svačim, žiivci otkazuju, mozak otkazuje ...
Nije tu u pitanju samo Sabor, sjeti se da imamo veliki broj općina i županija. Čak i s ovakvim pragom 5%, već je bilo slučajeva da su se u nekim općinama u 4 godine "normalnog" mandata izbori ponavljali po dva, ili čak i *tri* puta.
Pazi, tu se ne radi o "visokoj" politici i pitanjima koja se odražavaju na cijelu državu, nego se odlučuje o efemernim lokalnim stvarima i projektima tipa Horvatinčićeve garaže - a biseri se opet ne mogu dogovoriti. Zašto? Pa slično kao i u Saboru, najčešće se radi o čisto privatnim interesima i sujeti.
Istina je da bi to narušilo stabilnost struktura vlasti, ali građani na izborima imaju mogućnosti odlučiti koliko im je uopće stalo do stabilnosti, kažnjavajući one stranke koje izazivaju nestabilnost.
No, lakoća kojom su donesene odluke poput ulaska u NATO, suspenzije gospodarskog pojasa, arbitraže o Piranskom zaljevu - unatoč protivljenja velikog broja birača - govore da je naša vlast u ovom trenu i previše stabilna, tj. da vodeće stranke vuku nepopularne poteze bez straha da će (za)gubiti glasove.
Prebroditi krizu
Odgoditi socijalna prava
Do vremena prava
Dok nam nova klasa
U bogatstvu stasa
Zaštićena, skuupa
Zajedno i skupa
Nedavno još grupo
Sad savjetnička grupa
No kad ona stasa
Naime ta klasa
Društvom zatalasa
Tad za njom i masa
Stić' će u remizu
Na bogatu spizu
Gdje Atlantik grupa
Adriatik krpa
Il' obratno možda
Kor pjeva u molu
Teško je prepoznat
Sve likove u Kolu
Vegetu i Vitu
Dobili u mitu
Navodno u kitu
Razvaljali u pitu
Cijedili u situ
Sad kazuju kitu
Čujem da na HT-net
Agro ima set
Te da za taj Kor
Nije nađen mišomor
Čujem, al' neugodno mi reći...
Bolje da sad šutim, valjda neće uteći
Od ritma jedna mjesečno Jelena Lovrić EPHsada dnevno objavljuje po jednu kolumnu u kojoj ponavlja da poduzetnici, ovi apostoli koji kao Mudrinić pomoću fikcija drže višak naših milijardi, dramatično ne mogu više to izdržati, da je toga dosta.
Obzirom na tu fizičku činjenicu dramatično rasta te dramatike
te obzirom na fizičku činjenicu da debeli Šuker i Jadranka Kosor do jušer zvana kokoš i ona koja svako iskače iz paštete i da hoće ne mogu tako za tren rješiti tu mističnu dramatiku agonije viška naših milijardi koje u rukama tih samo upravljača ne mogu izdržati zajedno sa samo upravljačima
neizbježno proiuilazi da je kucnuo čas pucanja živaca i mozgova takvog samo upravljanja, zajedno sa T-com i svom drugom izvrsnošću, pravednošću i čim sve ne.
Ako malo bacimo pogled i razmislimo, ništa čudno, čudno je kako takav beskrajna izvrsnost nije prije pukla od strašnog nadimanja i svega što to nosi.
Brzo slijede prizori kao iz filma "Smisao života Monthy Paytona", nakon što ribica odradi svoje i prenaduta debela pojava ispusti svoj sadržaj po svemu. Čistači i reciklanti će zaraditi jako dobro, pojava i svi će se olakšati od robovanja fikciji da je najveća izvrsnost trpati i potrpati u mješinu sve živo, život ide dalje, svima puno bolje, krave su se malo zanijele i prenadule, ništa neuobičajeno.
netko misli, kreira, radi i rješava oslobođenje od kanibalizma i minimalna uporišta.
Stranka mjenica bez pokrića u granicama zakona društvenim financiranjem predvodi nove smjerove.
Kao prvo, mjenicama bez pokrića je počela rješavati društvene stanove, kuće, vikendice i KISS centre (kulturno-informativno-smještajne-centre) po načelima svi za svakoga, jedna za sve, svi za jednoga, bez obzira tko je koliko maznuo a tko platio ceh, bez obveze usuglašavanja stavova i diferencijacije, s obzirom i bez obzira na sve. Ne radi se samo o tome, pa ni prvenstveno o tome, što oni koji nisu bili sposobni i sretni u igrama sreću to rješiti na društveni račun te moraju samo za nužno stanovanje platiti najmanje 100.000 EUR-a osnovu + 100.000 EUR-a podstanarinu i kamate + 100.000 EUR-a ostale troškove nadgradnje i izvrsnosti (u biti idiote), ukupno 300.000 EUR-a za neizbježno, nego se u osnovi radi o tome da je ovaj proces i postupak, a ne Žižekove manipulacije, rješenje zadnje linije obrane čovječnosti čovjeka i jedino rješenje kanibalizma.
Kao drugo, slabost postavlja kao osnovu i implementira je u procese izvrsnosti.
U odnosu na dugu prošlost i naslijeđe izvrsnosti, to znači financiranje mjenicama bez pokrića na općedruštveni račun svih slabosti koje je dugi pohod izvrsnosti lomio i čistio te se time vrše sustavni popravci i re-kreacije prošlosti, ne radi puke prošlosti nego prošlosti kao sadašnjosti i budućnosti, npr. masovne mozgove kulturne revolucije izvrsnosti se počinje napajati bogatstvom slabosti i te ih se takvim zagrijavanjem priprema za igru sa vlastitim igricama izvrsnosti.
U odnosu na nove izazove, npr. novu orjentaciju i praksu po beskrajnim ruralnim područjima i središtima izvrsnosti, KISS centri i druge prateće tehnologije i industrije postaju uporišta za snalaženje i operiranje po svemu tome.
Itd.
Svo različito tumače, mijenjaju, kreiraju i re-kreiraju svijet. Radi se o tome da su u 99 % ili više toga time neizbježno skoncentrirani i proizvode opći kanibalizam.
Samo stranka mjenica bez pokrića u granicama zakona i slične pojave postavljaju stvar obrnuto (umjesto nužnosti nužnosti koje nisu nužne nešto što omogućuje svima a ne samo njima) i minimalistički dovoljno u osloncima i slobodama da za kanibalizam nema potrebe te da nije moguć u krajnost.
Dakle, uopće se ne poziva da se pridružite. Uopće ne morate. Slobodno je odlučiti se za ovu opciju ili za razne nedoljivo privlačne izvrsnosti, slavne nužnosti, očaravajuće svjetlosti i slično. Dapače, svatko koga neodoljov privlače te razne pojave da se njima bavi, na njih nedoljivo fokusira i u njima se približaav ekstazama i trenucima pravih doživljaja, svakako treba slijediti tu neodoljivu privlačnost.
Samo oni koje to ne privlači i koje privlače avanture po naoko običnim prizorima su pozvani u stranku mjenica bez pokrića u granicama zakona. Stranka funkcionira bez ikakvih suvišnih organizacija, bez bilo čega takvog. Svatko koga to privlači automatski je i član i gensek i organizacija i revolucija i kontrarevolucija, sve i ništa istovremeno.
Kao god nas je rezalo, navek je nekak bilo.
Ali s druge strane, ako nemaš izborni prag, u predstavnička tijela uđe cijeli niz malih stranaka, i što dobijamo? Više demokracije?
Nažalost, ne. Dobijamo samo daleko više nakaradne političke trgovine, daleko više nemogućnosti donošenja odluka i daleko više raspuštanja predstavničkih tijela i ponavljanja izbora. Zato golema većina država ima izborni prag, najčešće 5%.
A da nismo brzopleto reagirali(http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/02/25/0395006.html). :)
Za Hrvatsku radničku stranku ne znam kakvog je profila. Ne znam kako se opredijelila glede poreza - njihove Internet stranice nisu održavane.
HLJ i ASH su se zaista pozicionirale ljevije od SDP, ali ni za njih ne znam kako su se opredijelili glede poreza - njihove Internet stranice više ne postoje - što je loš znak. SRP traži smanjenje poreza. SRP se od nekakve opće pluralističke demokratsko socijalističke stranke kakvu je osnovao Šuvar sve više pretvara u titoističku stranka na tragu KPH- SKH.
Kritika je da te stranke nisu značajne. Istina. No, ja se zalažem da se podržava one koji su dobri, pa makar bili i mali. Dobro je za njih, a dobro je i za demokraciju uopće. Umjetno gašenje malih stranaka i iskrivljavanje volje građana uvođenjem "izbornog praga" na parlamentarnim izborima je antidemokratski čin.
Zato kupujte $, citajte neliberalne prakticare i razmijenjujte ideje putem neoliberalnih web-a, uz pomoc kapitalistickih Intela, AMD-a, Microsofta, a mozete i protiv neoliberalnih Facebookova, Twittera i sl.
Za audiovizualni dozivljaj putem ultraneoliberalnog Google-a preporucam svakako i Youtube.
1. Akcija socijaldemokrata Hrvatske (ASH)
2. Hrvatska radnička stranka (HRS)
2. Hrvatski socijaldemokrati (HSD)
3. Ljevica Hrvatske-Ljevica
4. Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP)
Od toga, ASH i SRP imaju ozbilniju stranačku infrastrukturu i razrađeniju programsku platformu, s tom razlikom da jedino SRP bezrezervno afirmira demokratski socijalizam.
"...Najčešći komentar SDP-ovaca je da Grad nije htio dozvoliti da Josipović 'ukrade' feštu HDZ-u, zaslužnom ministru Biškupiću te premijerki..."
ROTFLMAO
Ali ne stignu i kao mladi nemaju iskustva za vidjeti nijanse te kako s taktikom. Tu trebaju iskusniji majstori kreativci i re-kreativci, oni kojima je kao dobar dan lako malo se poigrati tim.
A nijanse pokazuju da te združene napadačke kulturno-revolucionarne snage desetljećima napadaju bez municije te neizdrživo žedne i gladne (svakoj toj diviziji samo za spas od pucanja živaca i estetskih fikcija nedostaje najmanje po 5 mlrd kuna), bez pravih vođa i majstora (veliki i najveći Mao, najveći arhitekt Kardelj, najveći bleferi bračni par Clinton ...) te da su posve dezorjentirane (npr. najednom se udruženo snažno obruše na Sanadera pa Bandića kao točke koje ih jedino minimalno održavaju na površini).
Samo iz tog malog pogleda neizbježno proizilazi kako s tom pojavom koja se kao fikcija pojavljuje u vidu bezbroj naših naoko ljudi, a zapravo već vječnost samosluđenih divizija.
Očigledno treba sve obrnuto, manje od minimuma ali više od nepažnje. Dakle, ipak s m alo pažnje na rješenje nijansi. Umjesto suprotstavljanja masovnoj neizdržljivoj ovisnosti i fikcijama o novih desetke mlrd kuna i besprijekornoj estetici slika i djela, treba sve to podržati, malo poljiti pa ako treba i darti te milijrade, ionako je sve to skoro pa fikcija.
I tako će ovaj put duga kulturna revolucija brzo završiti ka fikcija na smetlištu. Pa zašto da se još sadomazohistički iscrpljujemo.
Bolje je dan gledati nijanse i estetiku slika te malo pouljiti nego godinu dana uživati u fikcijskom mazohizmu i sadomazohizmu.
Dakle, malo pažnje i uživanja, pa će se sve obrnuto pojaviti na dlanu.
Nažalost, istina je da je kod nas došlo do obrata pa je zapravo cijela ljevica, ne samo SDP, nego i SRP i CA i RB - zalažu za desničarske mjere poput smanjenja i ukidanja progresivnih poreza.
Činjenica da se nalaze na istoj strani sa poslodavcima a protiv države bi ih trebala natjerati na razmišljanje, ali ne vidim ništa od toga. Oni i dalje izbacuju radikalne parole kako je država sluga kapitala. I bore se zajedno sa kapitalom, rame uz rame, protiv države. SDP je naravno, najgori, utoliko što se za njih se ne može reći da su mladi ili neiskusni ili da nemaju tradiciju pa se traže.
Jedini ljevičari koji su dosad shvatili o čemu se radi su ovi sa Slobodnog filozofskog koji su u saopćenjima i radničkom FAQ dobro shvatili ulogu poreza.
"... kada traže porezno rasterećenje i smanjenje doprinosa poput mirovinskog i zdravstvenog za radnike koje upošljavaju, poslodavci gledaju svoj kratkoročni financijski interes. ... štete državnom proračunu, iz kojega se financira cijeli niz neophodnih socijalnih usluga koje su stečene kroz duga razdoblja socijalnih borbi. Ako popusti pritisku, država dospijeva u položaj da "odjednom" više nema novaca za kvalitetno zdravstveno osiguranje ili obrazovanje za sve. Od ukidanja tih oblika socijalne zaštite bez kojih je opće blagostanje nezamislivo, najviše pate radnici, a ne bogate manjine u čiju korist se porezna rasterećenja uvode. Sindikati koji misle da se za svoje članove bore tako da podupiru takve zahtjeve poslodavaca, rade protiv interesa radnika – bili oni toga svjesni ili ne."
http://www.slobodnifilozofski.com/2009/12/radnicki-faq.html
Ili da odmah dignemo revoluciju?
Fakat smo jadni.
Da se tome pridruži i konzorcij IGH - Konstruktor - Tehnika, 10 mlrd ili 10 miljuna kuna po radniku koliko je najmanje nužno da financiramo njihovo iščeznuće po vrletima Crne Gore bi moglo završti tako da sa 3 m mlrd bezuvjetno pomognemo nadasve prijateljsku Crnu Goru a sa ostalih 7 mlrd kuna rješimo sva nadimanja i povraćanja.
Te divizije navodnog krupnog kapitala su izrasle i napreduju na krilima revolucije bez i dinara / kune / eura / dolara svoga uloženog kapitala, znanja, rada i bilo čega. Samo upravljaju ili drže poze dok njihovi ortaci iza samo upravljaju. Svi su još u otetim vilama, stanovima, lovištima i svemu. Pse i ljubavnice/ljubavnike, što je ključno za razvitak događaja, također uporno drže u otetim kućicama.
Obzirom da se nitko ne javlja na vapaje za spas te gospode, očita je sveopća samoobmanutost i time je neizbježno ono najgore. Ta fikcija kapitala i svega će se brzo raspasti u agoniji, uz agoniju fikcijom opčinjenih, samoobmanutih i obmanutih, snaga.
Tko može i čime osnažiti i očuvati te fikcije, sada kada i Denis Kuljiš diže ruke od svega i ostaje bez teksta!? Pa nisam ja sam valjda toliko moćan i zainteresiran, a nisam toliko ni za popišati se po moždanim točkama samoobmane.
A dobro... možda ćete za 5 godina biti pametniji. Iako, sumnjam.
kak bi štel da si u pravu!!!
mada mi se čini da preveč gledaš stalonea i segala.
Mada nije loše biti optimista; duže se živi!
Već dugo nakon gnjeva teku vapaji a sada i zadnji pozivi za pomoć
Očito je u pitanju ključno, sa 500 mlrd kuna u rukama samo upravljača HUP-a, lokomotiva napretka, same izvrsnosti, teče neka nepoznata havarija, šira i jača od Černobila jer se od nje već ljuljaju i zadnje točke moždanih centara, živaca i zabiti.
Politbiro možda nije ni obaviješten, a može doći do najgoreg, do urušavanja dugog napretka u osjetljivoj tehnologiji pretvaranja živog i mrtvog u HUP i izvrsnost.
SOS 10 x svima.
Kako službe hitne i druge pomoću te snage spasa zakazuju, ne čuju dobro, kucnuo je čas za drugo evanđelje po Rojsu - predsjednice Vlade, pokaži da si muško i daj signal za spas tih naših već 40-50 godina nezamjenjivih snaga,
lokomotiva koje predvode i vuku sav naš napredak oslobađanja zajedničkog novca i imovine iz okova tržišta i zajedničke kontrole te sklanjanje na slobodne destinacije i u sigurne ruke u sigurnom obliku.
Ako se žurno ne rješi taj problem polomiti će se živci Jelene Lovrić i doći će do efekta "babe padaju". A tada ...
Već vječnost su zbog nečeg strašno nezadovoljni i sada njihova ofanziva i pritisak rastu. Naročito od njihovih plačenika s tzv. ljevice, kojima je lučonoša Ivica Mudrinić, koji ovih dana svečano objavljuje da od prijašnjih godina ima jako puno zadržane dobiti od naših novaca
http://www.jutarnji.hr/hdz-ov-antireformski-komplot-/586326/
Pojava je prešla u idiotizam i ne jenjava nego raste, ofanziva njihova gnjeva ide na konačnu pobjedu.
Umjesto tko je jamio jamio, sada predsjednica Vlade RH na neizdrživi pritisak tih multimiljardera koji samo upravljaju našim novcem treba iskoristiti drugo eveđelje po Rojsu - pokazati da je muško i dati signal za kontranapad.
Sve naše snage će više spremne jurnuti i naših cca 500 mlrd kuna će taj biti oslobođeno.
Predsjednice, pokaži da si muško i daj znak!
Što se tiča savjetničkog tima, nisam pretjerano oduševljen, ali u odnosu na vladu biram njih kao manje zlo. Recimo referiram se na onaj članak o ukrajini Janukovič - Timošenko gdje su spomenuti oligarsi koji iako nisu pretjerano pozitivne figure, o biznisu znaju malo više od ostalih.
Prije za onoga rata,drugog svjetskog,kada bi se za partizansku vojsku od seljaka po ambarima i tavanima,što se nije dalo sakriti,pobralo i pomelo žito među narodom je niknula pjesma:
Druže Tito gdje je naše žito.
E za to se je onda išlo na Golijanu.
Ali nema više Golijane.
Dakle, pitanje je - je li SDP ljevica u odnosu na sadašnju političku stvarnost, nastoji li je pomaknuti u smjeru veće ili manje jednakosti? Ono što ja vidim je da je nastoji pomaknuti u smjeru manje jednakost, tj. da nastoji ukinuti progresivne poreze, uključujući i porez na kapital - a upravo od tih poreza se financiraju različita socijalna davanja.
Ti, naravno, možeš reći da je to u ovoj situaciji pametno. No, to samo znači da si i ti u ovoj situaciji, u pogledu ekonomije, desničar. U nekoj drugoj situaciji, ili u vezi nekog drugog pitanja, prava manjina, npr. možda nisi.
No, nije problem samo u SDP. Problem je sa cijelom ljevicom koja se uvelike otuđila od svoje biti, i pokušava zadržati jedino tu crvenu boju - čovjek bi rekao, samo iz marketinških razloga. Uzrok krize identiteta je što se osnovna vrijednost ljevice - a to je jednakost - ljudima kao sebičnim bićima, nije previše privlačna. Kad danas čovjek kaže "zalažem se za jednakost", ljudi odmah postavljaju pitanja poput "a TKO bi proveo tu jednakost", dakle, više im je stalo do slobode od regulacije nego do jednakosti. Jednostavno, jednakost ih ne privlači.
Ako čovjek, ili grupa ljudi nije taj problem osvijestila, začas će se naći na desnici.
A naš vrli novi predsjednik,još se nije uspio snaći,i zato dajmo mu vremena.Ozbiljno molim!
Ma kako ga zvali od bljedunjavoga do lignje svi ćemo se jako iznenaditi.Vjerujte.Jer iz mire uvijek tri vraga vire.
A njegovi ekonomski savjetnici! Kaj kod.Ta bahata i zločesta stvorenja,kojima se na crtama lica vidi njihov karakter pojela su odmah predsjednikov mamac.Njihovi savjeti biti će i njihova propast.Sigurno.Jer možeš kako hoćeš,ali nećeš moći do kada hoćeš.
U ekonomskoj teoriji , a i praksi suvremenih menadžera,oni su na kraju,njihovi rezultai nisu plod znanja i rada ,plod su pljačke ,monopola i nenarodnih zakona.
A njihov kralj,faraon i car,koji je svoj prvi kapital zaradio kiteći nas cvijećem,sa strane mudro šuti i čeka,a što će dočekati nakon svega.Ne miriši njemu ova lignja po moru,miriši mu po opasnosti i propasti.Zna da siše poslijednje atome snage ovog naroda.Zato se je pritajio.
Svakoj sili za vremena,ali što je kada dolaze nevremena.
Pa sto dana bi bila razumna mjera dati predsjedniku mira , neka se raskomoti.Neka pripremi svoju nježnu klavirsku ruku za dijeliti pljuske,onako direktno po gubici.
A sigurno će ih biti.Vjerujte mi na predosječaj.
On sigurno zna da smo kora od banane.
Odredba članka 49. Ustava RH kaže:
'' ... Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine za gospodarski razvitak svih svojih krajeva ... ''
S pravom su riječi da država potiče gospodarski napredak stavljene ispred socijalnog blagostanja građana. Poticanje gospodarskog napretka jedne zemlje jest raditi na tome da država bude gospodarski jaka, to jest gospodarski stabilna s dobrim gospodarskim rastom. No, to nije samo zadaća, uz ekonomiste, gospodarstvenike, poslodavce, radnike i državnu vlast, već politike općenito, a to pak znači da se za takvo nešto mora zalagati svaka demokratski ustrojena politička stranka, bilo kojoj opciji da ona pripada. Jer samo u zemlji u kojoj većina građana normalno privređuje može podnijeti da financira jaku socijalnu državu, a samim time socijalno blagostanje jednog naroda.
Pa sada, ako u tom cilju jedna demokratska stranka lijevog centra treba pomaknuti svoj politički program više prema centru, zar to znači da takva jedna stranka postaje automatski desničarska stranka?
(ponovno...)
Naravno, ovo nece jako uznemiriti nase malogradjanske aktiviste kojima je "Bitka na Varsavskoj" znacajnija od militaristickog klanja u kojem sa stotinama vojnika sudjeluje i Hrvatska.
PADAJ SILO I NEPRAVDO!
Ali ono što uznemiruje i što plaši da je SDP jednak, ako ne i gori. Ovaj tu genijalac na Pantovčaku ponavlja Pilselove teološke štoseve i sebe prikazuje kao mesiju, a pritom surađuje s jednim Mudrinićem (taj bi vlastitu majku okrao da može), a onda drugi dan prima emisara Vatikana, kao da smo srednjevjekovna država.
Ja samo želim da netko bude iskren s nama. Lopova Bandića nije problem dobiti, ali kaži Josipoviću, čovječe iskreno "jebe mi se za narod i za sve vas". To je poštenije.
Svi sužnji koje mori glad!
To razum grmi u svom gnjevu
Kraj u ognju bukti sad
Proslost svu zbrišimo za svagda
Ustaj , roblje , diže se
Sav svijet iz temelja se mijenja
Svoj bijedi sutra bit će kraj!
|: To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod! :|
..........
Dodaj komentar