Objavljujući da je otvoren veliki rat protiv korupcije, ministar pravosuđa Ivan Šimonović potvrdio je da će Mladen Bajić aplicirati za novi mandat glavnog državnog odvjetnika. Ako ga dobije, Državno će odvjetništvo voditi punih 12 godina!

Nepoderivi državni odvjetnik treći mandat misli dobiti na valu posljednjih mjeseci zahuktale antikorupcijske kampanje. Ništa logičnije nego da se intenziviranje angažmana nagradi reizborom. U Bajićeve sposobnosti nikada nije bilo razloga sumnjati. Kao što se ne može sumnjati ni u njegovu političku prilagodljivost. Hvatanje Gotovine odradio je maestralno, čim je politika tako odlučila. Posljednjih pola godine pokazuje da jednako uspješan može biti i u lovu na državne kriminalce, čak i one visokorangirane.

Problem je, međutim, što se tek sada, u osmoj godini svoga šefovanja Državnim odvjetništvom, prihvatio posla. Ministar Šimonović, hvaleći se da u Hrvatskoj više nitko nije nedodirljiv, ni ministri ni premijeri ni predsjednici, priznaje da ih je donedavno bilo.

"Sasvim sigurno bilo je nekih koji fizički nisu bili dirani". Mladen Bajić godinama je funkcionirao kao instrument nedodirljivih. Onih koji su se postavili iznad zakona. Nije sva krivnja samo na lopovima. Nešto je odgovornosti i na onima koji su im držali stražu. Pitanje je po čemu državnog odvjetnika sada cijeniti: po posljednjih pola godine ili po prethodnih sedam. Zaslužan je za recentnu antikorupcijsku kampanju i prethodno za nikakve akcije. Svojom neaktivnošću pomogao je strahovitom metastaziranju korupcije.

Godinama je u ladice spremao sve što danas, njušeći novi smjer politike, vrijedno vadi. Ivo Sanader na njegov rad nije imao primjedbi. Funkcionirao je točno kako je bivši premijer od njega očekivao. Njegovu hobotnicu državni odvjetnik nije dirao. Premijerka Kosor spremna mu je pokloniti novi mandat. Jer sada, navodno, daje sve od sebe u obračunu s korupcijskom bandom.

Nije Bajić jedini koji pati od manjka vjerodostojnosti. Jadranka Kosor ima sličan problem. Mnogi ne vjeruju u iskrenost njene antikorupcijske ofenzive, stalno se spominjući da je godinama bila na čelu vlasti koja je korupciju generirala. To jest razlog za oprez, ali ljudima ne treba odricati mogućnost promjene. Mladen Bajić sigurno nije Vladimir Faber, kojega je Sanader - zato što je protiv kriminala išao glavom kroz zid - brzo smijenio. Uloga prvoboraca, i u ratu protiv korupcije, sigurno je neprocjenjiva. Ali ništa ne može uspjeti ostane li samo na njima. Tek širenjem antikorupcijske fronte - u čemu DORH ima ključnu ulogu - pravna država ima šanse.

Ipak, Bajićeva osnovna otegotna okolnost predugo je zadržavanje na sadašnjoj funkciji. Obavljanje tako delikatnih i s ogromnom moći skopčanih poslova sigurno bi trebalo vremenski ograničiti. Ni šef države ne može računati na više od dva mandata. Rok trajanja državnog odvjetnika nikako ne smije biti duži.

Jer su ljudi - sve ako su i anđeli - ipak lako pokvarljiva roba. S vremenom se i najkvalitetniji nađu u konstelacijama koje im otežavaju uredno i nepristrano funkcioniranje. Mladen Bajić možda je uspio da antikorupcijskom akcijom u posljednji tren spasi obraz, ali novo vrijeme traži novu metlu.