U Hrvatskoj više nema nedodirljivih - tako čišćenje kriminala po državnim firmama uglas tumače predsjednik Mesić i premijerka Kosor. Ali tvrdnja da u Hrvatskoj više nema zakonu nedostupnih nije točna. Istina, ministri više nisu nedodirljivi. Neki su se već našli na udaru optužnica, neki su zbog povezanosti s prljavim poslovima morali otići, neki sličnu sudbinu još pokušavaju eskivirati. U vladajućim je krugovima dežurno pitanje: tko je sljedeći? Ali nedodirljiv, kao da je od teflona, ostaje Milan Bandić, koji je jednako povezan s korupcijom kao i neki od najurenih Sanaderovih ministara. Ali njega se kaznene prijave ne dotiču. Dapače, čovjek je u punom zaletu za Pantovčak i sutra bi mogao biti novi šef države.

Zbog Bandićeva slučaja Buljubašić - za razliku od HDZ-ova - nitko nije odgovarao. Iza potpuno fiktivnog zapošljavanja Vesne Majher u Autobusnom kolodvoru osobno stoji moćni zagrebački gradonačelnik. A ona nije jedina koja iz zagrebačke gradske blagajne prima plaću a da radno mjesto nikad nije vidjela. Ni policiju ni Državno odvjetništvo takve malverzacije kao da se ne tiču.

Kao što se - za razliku od farbanja tunela po Kalmetinu carstvu - nikada ozbiljno nisu zainteresirali za Bandićevo farbanje Zagreba. Sporne zamjene zemljišta, Krašograd, namještanja poslova kumovima svih vrsta, po špranci zlatnih zahoda.... Protiv Bandića je podignuto dvjestotinjak kaznenih prijava, ali policija ga, kako sam tvrdi, nikada nije pozvala na razgovor. USKOK, navodno, provodi više istraga - samo je Igor Rađenović prijavio više desetaka slučaja u Zagrebačkim cestama - ali to rade brzinom kojom su svojedobno, sve dok je Sanader držao uzde, istraživali Rončevićeve kamione.

Tko štiti Milana Bandića da na njegova vrata, bez obzira na to što je postao sinonim korupcije, policija nikada nije zakucala, a i državni ga odvjetnik široko zaobilazi? Zašto samo u njegovom slučaju nema one, od predsjednika Mesića i premijerke Kosor oduševljeno opjevane, političke volje za obračun s hobotnicom? Zašto se država čisti, a Zagreb za korupciju ostaje free zona? Promjena na državnoj razini, opće je mišljenje, povezana je sa Sanaderovim odlaskom. Njegovim povlačenjem padaju blokade, afere eksplodiraju. Između Bandića i bivšeg premijera nesumnjivo su postojali ortački odnosi. Ali Sanader, vidimo, više ne može zaštititi ni svoje najbliže suradnike i ministre. Padaju jedan po jedan. Možda ni sam više nije nedodirljiv. U tom se smjeru, naime, stvari razvijaju.

Ako nije Sanader, a više nije, tko to nad Bandićem još uvijek drži kišobran tako da ga se ne dotiču ni policija ni Državno odvjetništvo? Ako su prvi ljudi u državi, predsjednik Mesić i premijerka Kosor, u antikorupcijskoj kampanji, ako u tome sudjeluju državne institucije, tko to zagrebačku hobotnicu drži nedodirljivom? Koje su to linije zapovijedanja i centri moći? I dokle dopire njihov utjecaj ako i policiju i Državno odvjetništvo uspijevaju kapacitirati? Ministar policije Karamarko i državni odvjetnik Bajić morali bi pojasniti svoju poštedu za ordinarnu, masovnu i visokoorganiziranu korupciju u Zagrebu. I što to znači po državu: tko zapravo vlada Hrvatskom? Oficijelne ili neformalne strukture? Slučaj Bandić implicira da državom više od Vlade i Sabora upravljaju nepoznati moćnici iz sjene.