24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- Voda ili profit/ Javna tribina
- Kamo vode dokumenti?/ Tribina
- Biciklopopravljaona četvrtkom
- → Više
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- Kultura u Močvari
- Marija Braut/ Mario Rozić – Novi Zagreb jučer i danas
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- doFuraj svoj film! 2012 - poziv
- Re-Thinking Humanities and Social Sciences
- Snimi kratki biciklistički video i osvoji Veliku pedalu!
- Nagrada Julija Benešića - natječaj
- → Više
Deutsche welle
- Politika Nacionalizmi u europskoj čekaonici
- Panorama Finale Eurosonga bez "Neba"
- Gospodarstvo Smije li Grčka uopće napustiti eurozonu?
- Kultura Djela najpoznatijeg njemačkog umjetnika na okupu
- Priča dana Hannelore ili Angela? Koju Nijemci više vole?
Čiji je Sanader?
Odlazak Ive Sanadera na službeni put nije, vidimo, izazvao neki urnebesni interes u stranim medijima, izuzetak je razumljivo Austrija, što mi, njegovi donedavni podanici, možemo protumačiti na tri načina. Nabrojimo ih i malo proučimo. Prvi je ovakav: ajde, nije tako strašno kad oni tamo ne pridaju tome naročitu pažnju. Drugi je obratan od prvog: to je živi užas, nitko se na to ne osvrće jer ništa bolje od Hrvatske nisu ni očekivali. Treći je najintrigantniji: razumljivo je da to vani ne izaziva veliki odjek, svi imaju dovoljno svojih problema i zašto bi se opterećivali još i jednim hrvatskim.
Molim? Jeste li sigurni da je to samo hrvatski problem? Pa, već odavno se zna da Sanader ima neke veze s aferom Hypo, o tome se u hrvatskim medijima, pa i u nekim stranim, pisalo prije više godina. O tome je, na kraju krajeva, Mladen Bajić razgovarao s američkim ambasadorom, a WikiLeaks nedavno objavio, prije, sad će biti, točno godinu dana. A Hypo je, zar ne, austrijska banka, barem je tada to bio, sada to više nije sigurno, Austrijanci i Nijemci se nešto oko toga natežu i nadgornjavaju, vidjet će se. Čiji je onda, gospodo stranci, Ivo Sanader? Samo naš? Ili vaš? Ili i vaš i naš?
Ne tjeram ja tu nikakav mak na konac, još manje pokušavam uvaliti Sanadera nekome drugom, daleko bilo. Samo podsjećam da je u opću upotrebu ušlo kako Njemačka brodarska kompanija Wessels uhvaćena je u mutnim poslovima s brodogradilištem Brodosplit, a premda je policijska istraga vođena kilavo, procurilo je dovoljno za osnovanu sumnju da se otadle opernatio i HDZ, tada sa Sanaderom na čelu Evropska Unija od Hrvatske traži energičnu borbu protiv korupcije, to je i ključni uvjet, ili barem jedan od ključnih, zatvaranja famoznog poglavlja 23. pristupnih pregovora. Vesela je ironija da je zbog toga baš od Sanadera potakla inicijativa da se ubrza i pooštri procedura kaznenog progona koruptivnog kriminala, jer je bivši premijer jedan od prvih na kojem će se ona iskušati. Manje je vesela ironija da u velikom broju krakova koruptivne hobotnice koji su dosad obuhvaćeni istragom na drugom kraju tih krakova imaš banke, agencije etc. iz zemalja Evropske Unije. Dakle, onih od kojih se, zar ne, očekuje da bdiju nad borbom protiv korupcije u Hrvatskoj, a ne da se u tu korupciju i sami uključuju.
Pa ipak, takvih je primjera sasvim lijep broj, ovdje ću ostati samo na onima u koje je istodobno uključen i naš, ili naš i njihov, Sanader, svejedno. Njemačka brodarska kompanija Wessels uhvaćena je u mutnim poslovima s brodogradilištem Brodosplit, a premda je policijska istraga vođena kilavo, čak otvoreno opstruirana, procurilo je dovoljno za osnovanu sumnju da se otadle opernatio i HDZ, tada sa Sanaderom na čelu. Dalje, mađarska banka OTP dala je na poticaj bliskog Sanaderovog suradnika Polančeca izdašan kredit Podravci, potreban zbog sprečavanja navodnog neprijateljskog preuzimanja koprivničke kompanije, a svi su izgledi da je za uzvrat Mađarima olakšan pristup većinskom vlasništvu u INI. Treće, izgleda da se priprema privatizacija hrvatskog energetskog diva HEP-a, a kao favoriziranog kupca se gura, barem je tako bilo za Sanaderovog mandata, njemačku energetsku kompaniju RWE, kojoj je on osiguravao brojne povlastice. Odnosi su bili toliko srdačni da se bivši premijer nudio za savjetnika Nijemcima nakon odlaska s premijerskog položaja, a više 
je puta i viđen u upravi kompanije.
Vraški je zanimljivo da Sanader po svemu sudeći neće biti sudski terećen za nijedan od ovih slučajeva, nego samo za one u koje su upletene hrvatske firme. Da li to znači da strane tvrtke kod nas uživaju neki poseban status i zaštitu? Ne mogu tvrditi, nemam dokaza. Imam, međutim, vraški zanimljivih indicija koje ovdje stavljam na zajedničko razmišljanje. Kada je državna revizorica Šima Krasić, a nju, znamo, ne resi neka vučja oštrina, ipak zatražila da se ponište neki ugovori HEP-a sa spomenutim RWE zbog štetnosti za hrvatsku kompaniju, to je gromko prešućeno u Banskim dvorima. I nije se dogodilo ništa. Kada su, pak, radnici riječkog 3.maja tužili novog izglednog vlasnika škvera, austrijskog industrijalca Mirka Kovatsa, da u vlasništvo pokušava ući na osnovu ukradenog plana restrukturiranja, jer je identičan onome koji je napisan u samome 3. maju - nešto se ipak dogodilo. Državno odvjetništvo odbacilo je tužbu s burlesknim obrazloženjem da nema dokaza da je plan ukraden, jer su pristup njemu imali mnogi.
Hej, tko te to pita, Kovats je podnio plan koji nije njegov, nego ga je netko drugi napisao i točka. Što se tu dalje ima pričati? Ukraden, kupljen na crno ili nešto treće, taj plan jednostavno ne može biti legalna ulaznica Kovatsu u brodogradilište, pogotovo jer se u međuvremenu pokazalo, pisale su o tome najprestižnije austrijske Teško je oteti se dojmu da su u Evropi poduzeli nešto, ne znam što, da se njihove tvrtke s kojima je šurovao Sanader izvuku iz fokusa policijskih i pravosudnih istraga u Hrvatskoj novine, da je i njegova matična tvrtka pred stečajem. Sada će netko reći da ja ovdje pokušavam iza flanjke progurati tezu da se korupcija u Hrvatskoj ustvari uvozi iz Evrope i Evropske Unije, i da im to otvoreno treba baciti u lice. Ništa ja neću baciti, bilo bi to glupo. Ide korupciji u Hrvatskoj sasvim dobro i bez pomoći sa strane i ne treba o tome fantazirati preko pretpostavke da, ako se korupcija i izvozi iz Evrope u Hrvatsku, izveze se najvjerojatnije upravo onoliko koliko je i ondje ima. A to onda nije problem kojemu bi trebalo poklanjati neku posebnu pozornost. Osim toga, u hrvatskim medijima upravo se počinje pisati o velikim istragama u Evropi i SAD o novcu koji je Sanader ondje odnosio, kako bi ga oprao kupovinom vrijednih slika, možda i podmićivao tamošnje političare.
Pa ipak, teško se oteti dojmu da su ondje poduzeli nešto, ne znam što, da se njihove tvrtke s kojima je šurovao Sanader izvuku iz fokusa policijskih i pravosudnih istraga u Hrvatskoj. Zar Bajić, rekosmo, nije prije godinu dana rekao američkom ambasadoru da se Sanadera najviše tereti za Hypo, a sada iz hrvatske policije izjavljuju da je to jako složena i duga istraga kojoj se zasad ne vidi kraj? I zar, još važnije, Sanaderov bijeg u Austriju nekako previše ne sliči na to da želi iskoristiti austrijski režim izručenja kako bi optužnicu protiv sebe sveo samo na Fimi Mediju i HEP-TLM. Dok bi ostali predmeti u kojima se spominju firme iz stranih zemalja (Wessels, OTP, RWE..), kojima time možda proračunato i u dogovoru radi uslugu, bili zaobiđeni u daljnjoj istrazi i na suđenju.
Eto, to bi bilo to. Tekstu sam, kao što vidite, dao naslov „Čiji je Sanader?" i možda poslije njega nitko neće biti bogzna koliko pametniji. Jer, ništa ne tvrdim, nemam dokaza. Ali, ponavljam, sve mi se čini - nije, brate, Ivo samo naš!
Vezane vijesti
Austrijsko ukazanje
Ivo Sanader pojavio se u na Europskom forumu u Alpbachu i poručio: "Psi laju, karavane prolaze"
Objavljeno: 31.08.2010.
Turizam, korupcijski mit
Sunčani Hvar, Srđ, Žnjan, Barbariga, Dragonera, Kulmerov dvorac... Koruptivna pozadina hrvatske turističko-ekonomske politike i prakse…
Objavljeno: 23.08.2010.
Nije on, Mate Granić je
"S gnušanjem odbacujem optužbe da sam ratni profiter", izjavio je na početku suđenja Ivo Sanader, tvrdeći kako nikada nije ni tražio…
Objavljeno: 03.11.2011.
Sanader bez imuniteta za Hypo
Uklonjena je i zadnja formalna prepreka početku suđenja Ivi Sanaderu u slučaju Hypo
Objavljeno: 05.09.2011.
Korumpirana Unija
Unatoč zakonima za borbu protiv korupcije, ona u EU svake godine proguta gotovo 120 milijardi eura ili jedan posto europskog BDP-a
Objavljeno: 05.09.2011.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Programi strukturne prilagodbe
Éric Toussaint kritizira programe strukturnih prilagodbi, politike koje su MMF i Svjetska banka provodili u zemljama u razvoju.
Radikalna ljevica pokušat će sastaviti grčku vladu
Vođa grčkih konzervativaca Antonis Samaras u ponedjeljak navečer je objavio da nije mogao sastaviti koalicijsku vladu te je svoj mandat za sastav vlade vratio predsjedniku Karolosu Papuliasu
Neonacisti i komunisti u grčkom parlamentu
Konzervativci Nova demokracija osvojili su 21,2 posto glasova, Koalicija radikalnih ljevičara14,99 posto glasova, a u parlament ulaze i komunisti KKE te neonacisti Zlatna zora
Francuska dobila socijalističkog predsjednika
Francois Hollande je dobio oko 52 posto glasova, a Nicolas Sarkozy je već priznao poraz i čestitao konkurentu
Tadić i Nikolić izjednačeni
Kandidat koalicije oko vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić osvojio je 24,81 posto glasova, a kandidat oporbene Srpske napredne stranke (SNS) Tomislav Nikolić 24,71 posto glasova
Nasumice izabrani zastupnici
Za demokratske države bilo bi bolje da se neki političari biraju nasumice, izračunao je tim talijanskih fizičara, ekonomista i politikologa.
Holy zna bolje od suda
Na jučerašnjoj zatvorenoj sjednici nova šefica Fonda za zaštitu okoliša postala je USKOK-ova optuženica Sanja Kalambura
dodaj komentar 26 komentara
cinjenica ostaje da je najveca steta ucinjena hrvatskoj i njenim poreznim obveznicima... bez obzira na ustupke koje su dobile ove kompanije, mi smo ti koji placamo te ustupke kada krcmar dodje sa racunom...
stoga je pitanje ciji je igrac sanader posve promaseno - bitnije bi bilo pitanje s cijim se novcima sanader igrao?
ad Sima Krasic: zanimljivo da je ugovor sa RWE stetan, a sa diokijem nije.. pametnome dovoljno
Balkanski kralj cigareta u Nacionalu?
Naime, Kuljiš koji je angažiran kao savjetnik uprave EPH, izjavio je za Press kako urednici i novinari Nacionala u velikom broju napuštaju redakciju jer ih "je preuzeo zloglasni Cane". Kuljiš se poziva na službeno objavljenu vijest koja kaže da je Nacional promijenio vlasnika te da ga je kupila ugledna tvrtka švicarskog poslovnog čovjeka Haralda von Seefrieda.
"Ali, u zagrebačkim novinarskim krugovima se naveliko priča da je vlasnik postao mutni biznismen Stanko Cane Subotić iz Švicarske, balkanski kralj cigareta", rekao je Kuljiš dodajući kako iza Von Seefrieda ne postoji nikakva obiteljska tvrtka već je riječ o odvjetniku koji je specijaliziran za savjetovanje oko kupovine i spajanja tvrtki, oporezivanja i ostalih pravnih pitanja.
Kuljiš je inače bio među onom grupom novinara koji su osnivali Nacional, a ovaj zagrebački novinar podsjetio kako je Pukanić prije nego što je ubijen prodao 60 posto svog udjela u "Nacionalu".
Gdje je novac od prodaje?
"Isto je učinio još jedan vlasnik Andrija Kević, suvlasnik beogradskog hotela 'Jugoslavija', čovjek sumnjivog profila. To su uzeli nepoznati vlasnici o kojima se ništa nije čulo, iako su platili 28 milijuna eura! Pukanić je ubrzo ubijen, a novca i dalje nema. Njegova udovica nije dobila ni euro, a po hrvatskom zakonu, tri četvrtine nasljeđuje žena", kaže Kuljiš za srpski Press.
Press napominje kako se Nacional proslavio serijom tekstova o švercu cigareta u kojem je Stanko Subotić označavan kao šef balkanske mafije. U tim tekstovima Nacional je optuživao Subotića za ubojstvo Vanje Bokana u Ateni 2000. godine i Radovana Stojičića Badže 1997. godine, a vlasnik lista Ivo Pukanić je svjedočio i u Bariju u istrazi protiv Subotića i Đukanovića, nakon čega je 2008. godine ubijen ispred redakcije Nacionala u centru Zagreba.
Što je više nego čudno jer u Hrvatskoj je teško naći dvije političke figure koje su naoko tako različite, a stvarno tako slične kao što su bivši s dvaju brežuljaka hrvatske metropole. Tobože je jedan na lijevoj, a jedan na desnoj strani, a zbiljski su obojica samo i isključivo na strani vlastitih probitaka. Demokratski im je poredak dobar za ismijavanje, a kad je riječ o ozbiljnom poslu, priznaju tek spletku i batinu. Narod, građani, pravo, pravda, država, opće dobro... pojmovi su do kojih drže kao do lanjskog snijega. Ozariti ih može samo brz, učinkovit odgovor na pitanje: tko to može srediti? Najviše što su kao ustupak voljni prihvatiti jest naputak: ako ne može drugačije, može i po zakonu. Razlikuju se po socijalnom podrijetlu, ali su kao jaje jajetu slični po pogledu na svijet svoga bogatstva: ništa ih ne može tako dirnuti kao stanje na bankovnim računima. Obojica su bez ikakvih političkih uvjerenja, pa danas mogu jedan protiv drugoga (ili nekog trećeg) ratovati, sutra zajedno blagovati, a preksutra jedan drugoga pred Amerikancima tužakati ili hvaliti. Ukratko: našla krpa zakrpu!
Znači, Sanaderova nevesela sudbina ne može da ne pogodi Stjepana Mesića. Em ga je bivši premijer izbacio s naslovnih stranica, em je razotkrio Mesićev omiljeni model vladanja, za koji je karakteristično nepouzdanje u legitimne institucije (dostupne svima) i pouzdanje u paralelne poluge moći (dostupne samo njemu). Komentatori koji ne vide dalje od Tuđmana ishodište su mesićevskog stila našli u pretvorbenim igrama iz devedesetih, premda i slijepac vidi da mu korijeni sežu mnogo dalje, u paralelizam tipičan za Titov jugoslavenski poredak.
U socijalizmu apsolutno ništa nije bilo onako kako je izgledalo. Vladalo se isključivo iza kulisa, na način koji nije imao mnogo zajedničkog s proklamiranim sustavom. Diktator Broz glumio je nekakvog radničkog vođu, a poslove su mu sređivale direktorsko-policijske strukture. Partijska je vrhuška davala smjernice, a provodili su ih “sposobni privrednici” koji se nisu bili dužni obazirati na norme, propise, zakone. I nitko ni za što nije odgovarao. Tko, dakle, želi upoznati Mesića, neka prouči nekadašnju kastu socijalističkih direktora, a tko želi išta znati o Sanaderu, neka dobro pogleda Mesića.
Početak kraja je uhićenje premijera.
Naravno da to nije hrvatski, već europski problem.
Nisu ga hrvati stvorili, ali moraju ga rješavati zajedno sa Europom.
Bit kapitalizma i jest u tome da mali "sluze" a "veliki" parazitiraju na malima. Malima nije dozvoljena kradja i pljacka koju vrse fine demokratske civilizirane zapadne zemlje, u cijem drustvo bi i Hrvatska rado bila kao "ravnopravan clan". Sad joj jasno kazu sto joj je ciniti ako zeli biti "ravnopravna". U civiliziranim zapadnim zemljama to se zove "business" a u maloj Hrvatskoj to je korupcija. Pa kako jedna Engleska ciji je dug skoro isit kao i Irski moze posuditi lovu Irskoj da ju "spasi" od bankrota? Ali ima netko jos toliko lud i naivan da misli da se tu ne radi o najobicnijoj pljacki i najprljavijoj politickoj prevari?
Fina "moralna i socijalna" kraljevina Svedska podize optuznicu i trazi izrucenje sefa WikiLeaks-a Assange-a na temelju izjave zene koja je "silovana" jer je on odbio prekinuti seksualni odnos nakon sto se prezeravativ poderao. Ma zamisli ti nje pokvarene ona je imala mini kameru u vagini i gledala na ekranu kad se kurton podreal. Zato su covjeka fini Englezi strpali u zatvor. Pa kaj vi Hrvati mislite da buju zatvorili svedskog tuzioca koju je podnio takvu imbecilnu tuzbu? Koliko bi Hrvata prekinulo odnos ili bi reklo: "ma samo sekund, pri kraju sam, samo da svrsim"
"Rape is being used in the Assange prosecution in the same way that women’s freedom was used to invade Afghanistan. Wake up!" Tweeted Naomi Klein.
Jos jednom:
Sto je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno biku.
Sanader je samo radio ono sto je na zapadu uobicajeni nacin poslovanja i zove se business.
Kanadska vlada je gledala kako joj najbolja i najveca kompanija Nortel odlazi u bankrot. (115 000 tisuca zaposlenih) Nortel-u je trebala pomoc od 1 milijardu dolara a oni sute i gledaju ko telci. U medjuvremenu trebalo je izvuci od "propasti" GM americku industriju automobila i gle cuda Kanada izdvaja za njihov spas, u isto vrijeme kad Nortel propada, 11 milijardi dolara. Da li netko misli da je bilo tko u Kanadskoj vladi uhapsen zbog ocitog razbacivanja love i ulizivanja Amerima i uvlacenja u njihovu guzu? Jasno nista se nije desilo citava zemlja smrdi na americko govno pa nikome nis. Pa to je njihovo demokratsko "pravo" i "duznost" da se neodgovorno razbacuju sa lovom poreznih obveznika. Mjenjajte sistem ako hocete ravnopravnost. Ravnopravnosti u kapitalistickoj demokraciji nema. To je klasno i podjeljeno drustvo.
Ljudski je likovati nad uhićenjem osobe koja je autokratski vladala, u strahu držala svoje podređene, jedno govorila, a drugo radila, na sumnjiv se način bogatila, po mnogočemu sudeći mimo zakona.Ali, kad jedna sredina, koja je takva čovjeka proizvela, njegovu krivnju pretvori u krunski dokaz svoje nevinosti, a njegov pad u svoje pravo da se nad njim sadistički iživljava – koliko se ta sredina od njega razlikuje?! Psiholozi su razvili cijele znanstvene sustave iz teze da masa, rulja, svjetina voli biti obmanuta, ali je istina da jednako tako zna biti okrutna, i to baš prema ljudima koji su je obmanuli. Velik dio hrvatske javnosti prošao je i prolazi taj put od zavedenosti do linča, karakterističnog za divlje, necivilizirane zajednice, revolucije, socijalne, vjerske, etničke i druge provale “pravedničkih” strasti. I, dakako, u javnom suđenju i osveti čovjeku koji je pao prednjače oni koji su ga uzdizali.
Za njih ništa nije tako izazovno kao nečija nemoć. Ali nijedno lešinarenje nije herojstvo, udarac u čovjeka na zemlji nije dokaz snage i mišićavosti, a svaka presuda izrečena u sljepilu ponižavanja već poniženoga presuda je i onome tko je izriče. Velik dio pljuvanja po Sanaderu nije izraz pravednosti nego korištenje prigode za prenošenje krivnje. A krivca je našla cijela nacija. Težak udarac u glavu dobio je onaj tko joj je donedavno bio glava. Od toga udarca nacija je pala u trans osude. U ovom trenutku, kad je to nezamislivo važno, nikome ne pada na pamet da je Sanader uhićenjem izgubio važnost. On je jedan čovjek, makar je dugo vodio državu. On je jedan slučaj, čak ako još nekoga utopi i ako na vidjelo dođu nove kriminalne senzacije. Taj je čovjek u zatvoru i odgovarat će za ono što je učinio. To bi trebalo biti dovoljno za zajednicu u kojoj je činio nedjela i koja vjeruje u policiju, istrage, tužiteljstvo i sudove. Prema njemu ne treba imati samilosti jer je ni on nije imao ni prema kome tko mu se našao na putu. Ali Bog nas nije ovlastio da budemo apsolutno nevini egzekutori apsolutnog krivca. Jer nekim djelićem zla u sebi koji nas čini Sanaderovim ljudskim srodnicima i mi smo u zatvoru u Salzburgu, kao što i njega sama činjenica da je čovjek čini srodnikom svih nas koji smo na slobodi. Samim uhićenjem Sanadera mi nismo postali anđeli niti je on prestao biti čovjek. Stoga, koliko god on za dokazana nedjela bude zasluživao maksimalnu kaznu jer ih je činio kao prvi čovjek u državi, zaslužuje i minimum poštovanja. Ali mali su narodi ljubljenici i ljubitelji velikih ekstremizama. Dok mu se s jedne strane traže same crnine u biografiji, i njegovoj i njegove supruge, cijele obitelji i porodice, na drugoj ga strani na propovijedi na misi brat svećenik proglašava novim Kristom kojeg razapinju. Što se značenja njegova slučaja tiče, ono je golemo zbog dužnosti koju je obnašao, ali, kako rekoh, uhićenjem je on sam postao nevažan.
Odsad je samo zabava za javnost kao “Šeherezada”, show “Zvijezde pjevaju”, “Supertalent show”, kviz “Jedan protiv sto”... Na žalost, ta zabava, u stilu “kruha, istraga, hapšenja i suđenja”, zasjenjuje nevolje ove države i njezinih građana. Nije nemoguće da se iza zastora koji se stvara neviđenim iživljavanjem nad njim skrivaju drugi i pripremaju novi Sanaderi. A da bi mogli imati svoje medijske obožavatelje i promicatelje,
Lijepo napisano, ali ne vidim tko bi to mogao Sanaderu dati civilizacijski azil. Većina građana Austrije (ili bilo koje druge zemlje, kad već to spominjemo) nije ništa uljuđenija, razumnija, prosvjetljenija ili samokritičnija od većine građana Hrvatske.
I da, ne znam kakve veze ima Bog sa svime ovime. Spominjanjem Boga se odmičeš od punovrijedne intelektualne rasprave i bacaš sjenu na meritum svog izlaganja.
ako ti ne razumiješ što znači to spominanje Boga, čemu su tebi služile punovrijedne intelektualne rasprave osim da te učine mentalnim zatvorenikom vlastitog Ega?!
al ne brini, kazat će ti se samo...ko što se kazalo ivi sanaderu , a i svim odurnim članovima u višim krugovima piramide koji se, prije ili kasnije, krvoločno razdiru međusobno. zbog vlastitog dupeta, a ne narodnog.
"osveta je moja i ja ću je vratiti."
Je li to neki citat iz biblije? Ako je to metafora da će zločince sustići zaslužena kazna, malo predugo čekamo na to (2000+ godina). Ili smo svi pali na nekakvom testu, pa Bog samo čeka priliku da započne apokalipsu?
BTW, spominjanje ega je ovdje potpuno promašeno (iako nitko od nas nije potpuno neopterećen njime, bilo bi naivno tvrditi drukčije).
Dosta ti je prosetati bilo kojim austrijskim selom da ustanovis da su uljudjeniji. Ako nista drogo, imaju jasne urbanisticke propise i drze ih se. Sto naravno da ne znaci da su manje skloni fasizmu.
da, vele da postoji neka viša neminovnost koja naplati sve račune prije ili kasnije. i nemoguće ju je potkupiti ovozemaljskim zlatom i dukatima...
da, citat je sama riječ božja:)
ne znam da li možeš prihvatiti u svom intelektualnom spektru, ali čak i ako si ateist, čak ako i ne vjeruješ u postojanje Isusa krista, ne možeš se oteti dojmu da je sama ideja koja se promovira njegovim likom revolucionarna, prelijepa i jednistvena.
čista, čista bezuvjetna Ljubav koja transformira. čisti, čisti Mir koji može dati jedino Mir. A nikakav rat . "ljubi bliženjeg svoga kao samog sebe, ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe, ljubi bližnjeg SVOGA kao SAMOG SEBE!" vidiš, sve je rečeno još prije 2000 godina, smjernice su date da se pronađe Put...a uslijed svoje velike ljubavi dao nam je i slobodnu volju i slobodu izbora. a mi smo izabrali drugačiji put...a posljedice su...evo ovakve.
ne znam za tebe, al ja kako sam stariji sve više gledam svijet kroz srce, a ne kroz mozak...
A i nama nevjernicima bi katolički misionari uvaljivali frivolni moral jer im nitko nije rekao da "moral nije za susjeda"; ili "ne pitaj kome zvono zvoni".
I po tom moralu bismo svi mi trebali biti Sanader. Oh, kako bijedno, kako licemjerno i kako nadasve katolički.
I dobrim dijelom tih deset godina pod nosom mu se raspadao sustav, bujali su korupcija i kriminal, kolao prljavi stranački novac, vršile zlouporabe vlasti na svim razinama, isisavao novac iz javnih poduzeća, vodio rat s Haaškim sudom, kasnilo u pregovorima s EU, manipuliralo tajnim službama i pravosuđem...
Kao predsjednik države Mesić je bio zadužen da vodi brigu o "redovitom usklađenom djelovanju i stabilnosti državne vlasti". Da brine o funkcioniranju institucija, o poštovanju Ustava i zakona. A što nam je ostavio? Zgarište.
Sklapao dealove sa Sanaderom
"Računao sam da se nešto iza brda valja", kazao je Mesić o HDZ-ovim aferama u Nedjeljom u dva, "ali nisam znao da je toliki volumen". Zašto se nije raspitao? Imao je mehanizme. A bogami i prijatelje.
Priznao je da je sklapao "dealove" s "trgovcem" Sanaderom. Za svaku uslugu slijedila je protuusluga. Zar bi ga to trebalo osloboditi odgovornosti?
Ustvrdio je da je sa Sanaderom dobro surađivao kad se radilo o "funkcioniranju institucija i pravnoj državi". Zar je to trebala biti šala? Ako jest, nije baš smiješna.
Na kojoj strani je Mesić bio?
A notorni kriminal vlasti čijeg je nositelja osobno odlikovao, Mesić sada nastoji svesti na prokušani alibi iz devedesetih: dvostruku liniju zapovjedanja. "S jedne strane borba protiv kriminala, a s druge Sanader koji sa svojim komesarima razgovara jedan na jedan", kazao je Mesić, ne odgovarajući pritom na ključno pitanje: na kojoj strani je on bio?
Mesić je svoju političku karizmu izradio na projektu "detuđmanizacije" društva, na demontiranju političkog sustava devedesetih čijom je žrtvom i sam bio. No, gdje je zapelo sa "desanaderizacijom"? Iako taj sustav zaslužuje potpuno jednaki tretman, Mesić ga postojano relativizira, bilo na dužnosti ili sada u penziji. U čemu je kvaka? Možda u tome što je on bio integralni dio tog sustava?
Tuđman u Haag, a Sanader u Austriju
Evo baš prije nekoliko dana Mesić je izjavio da bi Tuđman, da je poživio, sigurno završio u Haagu. Ove nedjelje o Sanaderu je izjavio sljedeće: "Sanader se nije propuštao pričestiti kad god bi se našli u nekim crkvenim prostorijama, a sad se pokazalo da baš i nije živio kako crkva propovijeda". Je li to doista najsnažnije što je ovoga trenutka - ako se već nije usudio u proteklih sedam godina - mogao reći o političaru koji je uništio Hrvatsku?
Mesić je u svom predsjedničkom mandatu često čerečio HDZ i njegove ministre. Ali nikad samog Sanadera. Njega je puštao na mir. Možda ga se bojao kao političara, možda kao nekoga tko mu može ozbiljno naškoditi. A možda je jednostavno s njim sklapao "dealove".
Miroljubiva koegzistencija
Jednako tako ni Sanader nikada nije napao Mesića. Osim kad mu je onomad, kao bivši premijer, s Mirogoja zaprijetio da bi "Uskok mogao uskočiti među njega i njegove". Da bi ubrzo nakon toga bio izbačen iz HDZ-a. A Mesić sprašio u penziju.
Pa ako se sada konačno otvara pitanje gdje smo bili i što smo radili u ovih Sanaderovih sedam godina - od HDZ-a, preko pravosuđa i Crkve, do medija - zašto je Mesić onda tako bezbrižan? Može se on sada vaditi na ignoranciju i zafrkanciju, ali svejedno ostaje pitanje što je radio na Pantovčaku svih ovih godina.
Zašto je dopustio da dođe do ovoga?
Zašto je dopustio da dođe do svega ovoga? I ako doista nije ništa znao - premda mu je bilo u opisu radnog mjesta da zna - čemu je onda uopće služio? Odlikovanja i putovanja mogao je odrađivati bilo tko. Mogli smo jednostavno delegirati nekoga, bilo bi mnogo jeftinije.
I tako, umjesto u "desanaderizaciju" Mesić je nakon završetka mandata krenuo na "enerdži ređuvinejšn". A mi ostali na zgarištu.
Netko je već rekao prije mene, ja baš ne bi koristio metaforu s konzervom, ali sva ta profinjenost i moral ne može izdržati ni najlaganije grebanje po površini. Istina, nekad bih volio vidjeti makar i tu krinku uljuđenosti.
@ime
Sorry, ne mogu te pratiti, kod spominjanja bezuvjetne ljubavi, revolucionarnih ideja mozak mi negdje odluta. Ja sam samo htio reći da postojanje Boga, kao empirijski nedokazana (nedokaziva?) hipoteza, ne može biti korišteno kao argument u raspravi, a konkretno u ovom slučaju je bilo i nepotrebno.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.