Tu istinu jučer nam je sa stranica "Slobodna Dalmacije" objavio ultimativni prorok i mesija, splitski gradonačelnik Željko Kerum. Splitski poteštat, naime, u jučerašnjem je intervjuu vlastitu građanstvu objavio kako su prošla ta strašna, crna vremena kad su se diljem Splita gradili fakulteti, rodilišta, muzeji i kinoteke, te da će baš on biti taj Mojsije koji će puk splitski izbaviti iz sinajske pustinje i dovesti u obećano blagostanje.

Sudbina Dračevca

Kao i svaki pravi biblijski prorok, i Kerum se pritom oboružao s deset zapovijedi, samo što copyright za tih deset zapovijedi on nije prepustio božanskoj instanciji. Ako je Kerumu vjerovati, on je sve to smislio sam, bez božje pomoći, a intervju u "Slobodnoj" iskoristio je i da sam sebi čestita na tome. "Koji put se pitam", rekao je Kerum, "odakle mi sve te ideje."

E, za razliku od Keruma, mi, na sreću, znamo odakle. Prouči li, naime, upućeni građanin Kerumovih "deset ideja" (izvješenih ne na kamene ploče, nego na petu stranicu "Slobodne"), uočit će nešto vrlo zanimljivo.

Kerumove ideje, naime, dijele se ugrubo na tri skupine. Prve su one koje nisu u njegovoj ovlasti, druge su one koje su nemoguće, a treće su one koje se vuku po planovima svih gradskih vlasti - desetljećima.

Neki od ingenioznih razvojnih pothvata što ih je Kerum donio s gore Sinaj - poput, recimo, garaže u Ujevićevoj ili nalaženja svrhe Žnjanu - papagajski ponavljaju sve vlasti još od devedesetih, ni jedna taj posao nije obavila, a ni Kerum ničim konkretnim nije navijestio kako ih namjerava pomaknuti od nule.

Neki od Kerumovih mesijanskih projekata - poput pristaništa za kruzere ili selidbe suda - nisu u Kerumovoj ni ovlasti ni moći, a prije nego što počne zapomagati nad sudbinom Dračevca, Kerum bi i sam morao promisliti koliko je kriv za "živopisnu" lokaciju splitskog suda time što je u štetnoj trampi nekretninama gradu podvalio kvarnu robu - zgradu bivše "Stande".

Kerum sirotom puku bez stanova najavljuje veliki projekt "gradskog POS-a", što je također ideja o kojoj slušamo desetljećima, ideja koja je padala u vodu uvijek zbog iste stvari - lokacije. I stoga kad od Keruma čujemo da tek "traži zemljišta u gradskom vlasništvu", onda i nismo previše uvjereni da će u te stanove itko ući za njegova mandata.

Da je Kerum u gradska zbivanja upućen makar onoliko koliko i obični novinski čitatelj, onda bi također znao da tunel ispod Rive više nije moguć, ako ni zbog čega drugog onda zbog sve one arheologije koja je tamo iznikla kad se Riva prije tri godine uređivala.

Pohvale HDZ-u

Ukratko - kad se s Kerumovih deset strateških razvojnih pothvata makne koprena demagogije i trbuhozborstva, ostane jedna jedina konkretna komunalna investicija koja je izgledna i očekivana, a to je zapadna Riva. Gle čuda, to je ujedno i jedina od koje korist ima ponajviše - vlasnik hotela Marjan, Željko Kerum.

U Kerumovih četrnaest mjeseci puno smo se naslušali velikih riječi, grandioznih vizija i bombastičnih najava. Kad se, međutim, analizira ono što stoji iza te retorike, stvari stoje prilično jadno. U gradu se ništa ozbiljno ne radi, pred Vijeće ne pristižu radne točke, gradski se proračun puni nikako jer je nerealno planiran, a Keruma, umjesto na radnome mjestu, puno češće viđamo na kantunu Rive ili, pak, na photo sessionima s Palmižane i Brijuna gdje provodi svoj očito beskonačni godišnji.

Nikad nisam volio HDZ i nisam u životu mogao zamisliti da ću ih hvaliti, ali u četiri prethodne godine u Splitu su izgrađeni muzeji, kinoteke, rodilišta, niz fakultetskih zgrada i začet niz kulturnih i javnih projekata. Nakon godinu i pol, Kerum je prefarbao tek nekoliko soba i proglasio ih vrtićima. To je bilanca trećine njegova mandata.

Ovakvom "vizionarskom" demagogijom Kerum očito prolazi kod svoje vjerne sljedbe, kojoj je i dalje pučki idol. No, onima koji su sačuvali zrno soli u glavi, splitski bi gradonačelnik morao ponuditi više od podgrijanih jučerašnjih zamisli, nerealnih fantazija i općenitih mudrolija bez konkretnih detalja.