Dvadeset i prva sjednica

U utorak, 22. veljače, ipak je održana skupština, makar je već kod usaglašavanja dnevnog reda izgledalo da ćemo se razići neobavljena posla. Treba se podsjetiti da se pojedine točke stavljaju na dnevni red koji se predlaže zastupnicima temeljem prethodnih dogovora i usaglašavanja predsjedništva skupštine (predsjednik i četiri podpredsjednika) i gradonačelnika. Unatoč takvoj proceduri pripreme dnevnog reda gradonačelnik Milan Bandić je na skupštini zatražio da se s dnevnog reda skinu dvije točke koje je on predlagao (konačni prijedlog Odluke o donošenju urbanističkog plana uređenja Slobodne carinske zone Jankomir i Prijedlog zaključka o imenovanju predsjednika i članova Komisije za zajednička lovačka društva). Tako bi dnevni red bio "olakšan" za dvije od ukupno 46 točaka dnevnog reda.

Potpredsjednica skupštine Morana Paliković Gruden učinila je isto, predloživši da se odgode dvije točke dnevnog reda, kojima gradonačelnik predlaže da Psihijatarska bojnica Jankomir daruje gradu zemljišta vrijedna 13 milijuna kuna. Zastupnica je tražila da Upravno vijeće bolnice prethodno iskaže kako se to darovanje uklapa u dobro gospodarenja imovinom bolnice. (Identičan je bio moj istup na Odboru za prostorno uređenje, gdje sam glasala protiv oba ova zaključka. Budući da su prisutni predstavnici gradske izvršne vlasti tvrdili da se poklon temelji na nekom (nepriloženom) ugovoru kojim se grad obavezuje prema bolnici financijski pomoći obnovu derutnih bolničkih paviljona, ostali članovi Odbora nisu me podržali i glasali su za zaključke o darivanju.)

Čim je gradonačelnik čuo da se predlaže odgađanje ovih njegovih prijedloga bijesno je izašao za mikrofon i poručio zastupnicima: "Skinite sve točke s dnevnog reda i preuzmite sami upravljanje gradom!".

Čim je gradonačelnik čuo da se predlaže odgađanje ovih njegovih prijedloga bijesno je izašao za mikrofon i poručio zastupnicima: "Skinite sve točke s dnevnog reda i preuzmite sami upravljanje gradom!". Kaže da se ponadao kohabitaciji, ali da i dalje mučimo jedni druge jer nema međusobnog povjerenja. Iako je možda u pravu što se tiče međusobnog nepovjerenja ovaj slučaj ipak ne zaslužuje takav bijes. Zaista, ima kratak fitilj i lako ga je razbjesniti. Da li zaista opravdano ili ne, ulje na vatru dolio je predsjednik kluba SDP-a Davor Bernardić zatraživši da se s dnevnog reda skine još jedna točka dnevnog reda (prijedlozi dopuna Programa javnih potreba za pretškolske ustanove, osnovne škole, srednje škole i sport). Gradonačelnik je ponovno za mikorfonom i nekoliko puta prijeteći ponavlja kako razmišlja o tome da sve svoje prijedloge skine s dnevnog reda, kako se skupština ne bi mogla održati. Bilo je zaista zanimljivo promatrati kako funkcionira taj čovjek, kako mu srđba raste i kako u stanju sve veće razjarenosti donosi odluku da zaista povlači sve svoje prijedloge s dnevnog reda. Nakon pauze od jednog sata saznajemo da se sjednica skupštine nastavlja, budući da se može odlučivati o preostalih 19 točaka dnevnog reda kojima predlagač nije gradonačelnik nego različiti odbori, upravna vjeća i povjerenstva.

Prije prelaska na dnevni red održan je aktualni sat, ovaj puta samo sa devet pitanja ili prijedloga, za razliku od uobičajeno dvostruko većeg broja. Između svih prijedloga zanimljivim se čini onaj zastupnika Josipa Hrena. On predlaže da grad provede racionalniji ustroj mjesne samouprave. Današnje neracionalno stanje ilustrira činjenicom da Zagreb ima 215 jedinica mjesne samouprave (mjesnih odbora) dok dvostruko veći Beč (s kojim se tako rado uspoređujemo) ima samo 23 jedinica mjesne samouprave. U Zagrebu postoji mjesni odbor sa samo 74 stanovnika (Havidić Selo) dok istovremeno mjesni odbor Prečko ima 15.000 stanovnika. Budući da se svi zalažemo za decentralizaciju odlučivanja i povećanje ovlasti gradskih četvrti i mjesnih odbora nužno je prthodno ispraviti nelogičnosti i definirati racionalna razgraničenja prvenstveno mjesnih odbora. U svom uobičajenom stilu gradonačelnik uopće ne želi razmišljati i razgovarati o meritumu problema nego odmah demagoški nastupa kao zagovornik malog čovjeka u Havidić Selu, pa makar ga pri tome i vrijeđa "Tam su se zlegli nemojte im to uzeti!".

Današnje neracionalno stanje ilustrira činjenicom da Zagreb ima 215 jedinica mjesne samouprave (mjesnih odbora) dok dvostruko veći Beč (s kojim se tako rado uspoređujemo) ima samo 23 jedinica mjesne samouprave.

Isti je zastupnik iskoristio svoje pravo da osim prijedloga postavi i jedno pitanje, te on pita gradonačelnika zbog čega u teškim ekonomskim prilikama insistira na izgradnji fontane u Trnju, čak usprkos negativnog mišljenja vijeća gradske četvrti Trnje. Gradonačelnik optužuje zastupnika da se služi jeftinim demagoškim floskulama. Zbog čega je tako agresivan, pa i nepristojan. "Što bi bilo od Zrinjevca da Amruš nije tamo postavio fontane? A fontana u Trnju će koštati samo 2 milijuna kuna dok će se ostalih 13 milijuna utrošiti u pothodnike i pješačke površine, u kojima će građani uživati".

Profesor Zvonko Maković zaželio je odmah gradonačelnika informirati da je Zrinjevac dotjerivan u sasvim drugačijim okolnostima. Glazbeni paviljon, postavljen 1891. godine, poklon je tada nabogatijeg građana Eduarda Pristera, a i meteorološki stup, podignut 1884. godine, podignut je zahvaljujući donaciji liječnika Adolfa Holzera. Tek toliko, da se podsjetimo i tih lijepih, a danas nezamislivih, građanskih običaja! Vjerojatno zbog već izgubljenog vremena profesor odustaje od edukacije, ne bi li se konačno prešlo na dnevni red.

Prije nego prijeđem na komentare dnevnog reda ipak ću malo skrenuti s glavne teme i podsjetiti današnjeg gospodina gradonačelnika da je njegova jedina poveznica sa spomenutim gradonačelnikom iz devetnaestog stoljeća - njihovo krsno ime. Osim što je Milan Amruš (gradonačelnik 1890.-92. i 1904.-1910.) podizao fontane u parkovima u njegovo su vrijeme građani gradili i uređivali Donji grad. Kako je to izgledalo neka nam kaže gospođa Lelja Dobronić (čiju je kuću na Cvjetnom trgu, usput rečeno, gradonačelnik Milan Bandić dao srušiti): "Građani Donjeg grada nisu se zadovoljavali samo javnim perivojima i šetalištima. Oni su iza svojih kuća, građenih gusto u nizu oko četverokutnih blokova (od sedamdesetih godina do kraja stoljeća) uređivali sebi nevelike, ali često vrlo lijepe vrtove s cvijetnim nasadima, ukrasnim drvećem, travom, vočkama, sjenicama, klupama i vrtnim garniturama i brižno ih njegovali . U njima su se vlasnici kuća - pretežno imućni građani - odmarali potpuno izolirani od života na ulici." (Lelja Dobronić, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Društvo povijesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1983.)

Od preostalih 19 točaka dnevnog reda svakako bi trebalo izdvojiti dvije: izvješće o radu Odbora za kontrolu i izvješće o radu gradskog Zavoda za prostorno uređenje.

Profesor Josip Kregar je kao predsjednik skupštinskog Odbora za kontrolu dao sažet prikaz gotovo dvogodišnjeg rada tog Odbora. Unatoč toga što je gradonačelnik Bandić svojevremeno osnovao gradski Ured za kontrolu pokazalo se itekako opravdanim da pored tog Ureda pri izvršnoj vlasti i skupština ima svoj kontrolni mehanizam. Odbor za kontrolu utvrdio je mnoštvo nepropisnih aktivnosti izvršne vlasti, kojima sa Ured za kontrolu nije bavio. Naprosto, tom Uredu nije omogućen samostalan i neovisan rad. Stoga Odbor predlaže da se izmjenama propisa o ustrojstvu gradske uprave omogući potpuno neovisno funkcioniranja Ured za kontrolu. Također, apelira se na Uskok i DORH da se pozabave dostavljenim nalazima Odbora za kontrolu. Kao što su rekli ljudi iz DORH-a trebalo bi višestruko povećati broj istražitelja kad bi se htjelo promptno odgovarati na bezbrojne prijave nezakonitosti sa svih strana. Nažalost!

Doslovce tužno je bilo izvješće arhitekta Ivice Fanjeka, pročelnika gradskog Zavoda za prostorno uređenje. Ta je nekada jaka i ugledna institucija za planiranje prostornog razvoja grada (u najboljim danima brojila je 150 ljudi, prije par godina 60-ak, a danas ih zapošljava samo 20). Nije problem samo evidentna kvantitativna erozija te institucije, koja je Zakonom o prostornom uređenju određena kao jedina odgovorna za kontinuiranu aktivnost planiranja prostornog razvoja i na taj način funkcionira u svim županijama Republike Hrvatske, osim u Gradu Zagrebu. Većina je zaposlenih prešla u Ured za strategijski razvoj, prvotno osnovan zamo zato da bi se ustoličilo pročelničko mjesto za jednog "zaslužnog" gospodina, a manji broj je prešao u Ured za graditeljstvo, kojemu Zakon dodjeljuje neka zaduženja u procesu izrade prostornih planova. Sada tri institucije "planiraju". Nikome živome nisu jasne nadležnost, kao što je to iskreno priznala u svojoj raspravi HDZ-ova zastupnica Danira Bilić. Nema više struke, nema odgovornosti, nema transparentnog odlučivanje, nema pravne države. Posljedice se već vide u gradskim prostorima (novo Lanište, novi Jakuševac itd.).

Umjesto da se kao odgovorna politička snaga u gradu pozabavi ovim krucijalnim pitanjima Davor Bernardić ponavlja otrcanu frazu o antipoduzetničkoj klimi u Hrvatskoj. Pa upravo je bezakonje i devastacija svih institucija i legitimnih procedura učinila građane nepovjerljivim do krajnjih granica, pa pušu i na hladno. Ali nisu nepovjerljivi samo građani, nego još i više potencijalni investitori. Najprije bi trebalo srediti sustav, a onda se možemo nadati razvoju.

Tagovi: zagreb, Milan Bandić, gradska skupština Zagreba, bilješke gradske zastupnice