24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- Voda ili profit/ Javna tribina
- Kamo vode dokumenti?/ Tribina
- Biciklopopravljaona četvrtkom
- → Više
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- Kultura u Močvari
- Marija Braut/ Mario Rozić – Novi Zagreb jučer i danas
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- doFuraj svoj film! 2012 - poziv
- Re-Thinking Humanities and Social Sciences
- Snimi kratki biciklistički video i osvoji Veliku pedalu!
- Nagrada Julija Benešića - natječaj
- → Više
Deutsche welle
- Politika Nacionalizmi u europskoj čekaonici
- Panorama Finale Eurosonga bez "Neba"
- Gospodarstvo Smije li Grčka uopće napustiti eurozonu?
- Kultura Djela najpoznatijeg njemačkog umjetnika na okupu
- Priča dana Hannelore ili Angela? Koju Nijemci više vole?
Grobovi naši i vaši
Bilo je jasno da nakon što su Josipović i Tadić u hvaljenom posjetu Ovčari i Paulin Dvoru izgovorili isprike koje pokušavaju zatvoriti poglavlje međusobnih mrzilačkih optužbi, otvaranje pitanja tko je prvi počeo ne može zvučati dobro, ako hoćete ni, hm, politički pametno.
S druge strane, Stanimirović jeste izgovorio nešto što je neosporno točno. Da, stvarno su u Vukovaru prije početka onog suludog bombardmana merčepovci pobili dvadesetak Srba. Faktografski, to se ne može izbjeći kada je riječ o tome tko je počeo rat za Vukovar, iako se ne može ni apsolutizirati, i meni nije ništa manje važno tko je taj rat, i kako, završio. Kako bilo, predsjednik SDSS-a nije rekao ništa što ne stoji, a nije taj svoj podatak iščupao ni iz nekog izvještaja Štrpčevog Veritasa ili neke druge slične organizacije. Javno ga je obznanio Hrvatski helsinški odbor, a koristilo više hrvatskih medija. Zato sam čovjeku odlučio dati popust i pričekati da čujem Svi uglas tvrde da Stanimirović krivotvori ratnu povijest Vukovara, ali nitko nije demantirao ono o dvadeset pobijenih Srba, što je elementarna pretpostavka za bilo kakvu, čak i najostrašćeniju polemiku reagiranja s hrvatske strane, jer bez toga, govori debelo iskustvo, nikada ne možeš zaokružiti sliku o ovakvim temama. Iskustvo se potvrdilo.
Stanimirovića je napao ne zna se tko nije, od premijerke i drugih članova Vlade, o notornim internetskim forumima da ne govorim, i sva su ta reagiranja imala, gle, jednu zajedničku notu. Svi uglas tvrde da Stanimirović krivotvori ratnu povijest Vukovara, ali nitko nije demantirao ono o dvadeset pobijenih Srba, što je elementarna pretpostavka za bilo kakvu, čak i najostrašćeniju polemiku. Ne, i u ovom slučaju. Nitko te srpske žrtve i ne spominje, što je puno gore od negiranja jer se ono referira na nešto sporno, nešto što bi eventualno ipak moglo biti točno, a toga ovdje nema. Pobijeni Srbi naprosto ne postoje. Kada to vidiš zapitaš se jesu li „naši" i „njihovi" mrtvi zbilja dva toliko različita svijeta da se od jednih pravi velebitski vrhunac nacionalnog ponosa i slave, a drugima se ne priznaju čak ni kosti u ilovači.
I to je ključno pitanje, koje se u punom legitimitetu otvorilo Stanimirovićevim intervjuom, koliko god bilo bolje da je on to učinio rukom, a ne ovako kako je učinio, nogom. Čije su, naime, nevine srpske žrtve pobijene u Vukovaru prije početka rata? Čiji su Srbi posmicani u Sisku, Gospiću, Paulin Dvoru, Varivodama..napokon i u samome Zagrebu? Po ovim zapjenjenim reagiranjima na taj intervju ispada da oni svakako ne pripadaju Hrvatskoj, a kome pripadaju to nju ni najmanje ne zanima, koliko god bilo jasno da je odreda riječ o hrvatskim državljanima. No, što ti vrijedi državljanstvo kada, evo, po službenim predstavnicima hrvatske države srpskih žrtava u Vukovaru naprosto nema, kao što donedavno nisu postojale ni u cijeloj zemlji.
U evidenciji poginulih i nestalih vodile su se, naime, samo hrvatske žrtve, što je bilo toliko strašno, toliko zaumno etniciziranje mrtvih da je na kraju moralo biti ukinuto. Sada mrtvi Srbi leže u istim evidencijskim knjigama s mrtvim Hrvatima. To je bilo prvo
Tomislav Merčep, vitez čiju vukovarsku epizodu hrvatska strana gura pod ilovaču
Tek time poslana je jasna i primjereno uokvirena poruka da Hrvatska žali za pobijenim srpskim civilima kao nečim što joj je pripadalo, a zatim joj je brutalnim nasiljem oduzeto. Jedina sjena koja je nad time još ostala, je što počinitelji zločina u Varivodama još nisu kažnjeni, kao što uostalom ista takva sjena leži i nad nedavnim Tadićevim posjetom Vukovaru dok god počinitelji tamošnjih zločina ne budu osuđeni. Dakle, čitav ovaj osjetljivi i složeni komemorijalni kompleks ima neku svoju unutrašnju logiku, ima i neki svoj tok koji se srećom kreće, istina presporo, prema svome cilju.
Ali taj cilj ostat će beskonačno daleko ako su točne Stanimirovićeve tvrdnje u Politici da se u Hrvatskoj namjerno otkrivaju samo grobnice s hrvatskim žrtvama, a zaobilaze one za koje se zna da su u njima srpske. Može se Stanimirovićev intervju sto puta smatrati provokativnim, ali preko ovoga se jednostavno ne smije prijeći i ako je zbilja tako, to treba smatrati skandalom prvoga reda. Jer, ako se hrvatske grobnice pronalaze i otkapaju čak i u najprovidnije svrhe, da se podjari biračku svjetinu protiv političkih protivnika na ljevici, a prikriva se srpske, onda tu besprimjernu manipulaciju živih mrtvima treba raskrinkati iz najmanje dva razloga.
Prvo, to je politički bolesno, i ako se ne razotkrije krivce oboljet će, ako već nije, i Pobijeni Srbi naprosto ne postoje. Kada to vidiš zapitaš se jesu li „naši" i „njihovi" mrtvi zbilja dva toliko različita svijeta da se od jednih pravi velebitski vrhunac nacionalnog ponosa i slave, a drugima se ne priznaju čak ni kosti u ilovači cijela zemlja. Drugo, ovim se iz hrvatskog imaginarija rata 1991-95, sasvim uklanja, kao grobarskom lopatom, srpska strana istine, i badava onda ovaj susret Josipović-Tadić. On je bio ovako uspješan baš zato što je implicitno priznao da hrvatska i srpska istina o ratu devedesetih ne moraju dalje ratovati jedna s drugom, mogu i mirno koegzistirati. Napokon, ove dvije stvari učinit će normalnom i poželjnom daljnju hajku na Stanimirovića, koja je već sada debelo prerasla povod zbog kojeg je pokrenuta.
Dan poslije intervjua u Politici, pretraživač na radiju u autu slučajno me doveo na Radio Banovinu. Znam da emitira iz Gline, dakle za područje s relativno brojnim srpskim stanovništvom, ali ipak, ili baš zato, čujem, počinje kontakt-emisija zamišljena kao neka vrsta pučkog suđenja Stanimiroviću. Voditelj je slušateljima postavio pitanje da li ga Jadranka Kosor treba smijeniti zbog ovog neoprostivog intervjua, što u prvo vrijeme ne razumiješ, smijeniti s čega, a onda shvatiš kako ovaj misli da je Stanimirović potpredsjednik Vlade.
Misle to, čujem, i slušatelji, od kojih većina smatra da Kosor to mora smjesta učiniti, samo rijetki su protiv, ili čak i brane Stanimirovićeve tvrdnje o srpskim žrtvama u Vukovaru. Gasim to, vozim dalje i mislim se - e, moj Vojo, sreća tvoja da je ovo samo virtualno.
Vezane vijesti
Vukovar, ljeto 1991.
Hoće li pravda ikad dostići one koji su u Vukovaru, gradu nekad poznatom po najvećem broju miješanih brakova, u ljeto 1991. godine…
Objavljeno: 24.01.2011.
Nova vlast mora "pritisnuti gumb"
Sandra Benčić i Marina Škrabalo, koordinatorice Platforme 112, ocjenjuju prve rezultate Milanovićeve vlasti u uspostavi vladavine…
Objavljeno: 12.04.2012.
Vukovarska djeca - ratnici
"U Vukovaru je bilo 93 maloljetnih branitelja, od kojih je 46 poginulo. Postoje podaci po kojima je Hrvatsku branilo oko 3 500…
Objavljeno: 18.11.2011.
Šeks i Vekić prikrivali Merčepove zločine
Inicijativa mladih za ljudska prava dostavila je DORH-u dokumentaciju o zločinima počinjenima nad civilnim stanovništvom srpske…
Objavljeno: 13.01.2011.
Ratna staza Vladimira Šeksa
U svojem nedavno objavljenom izvještaju o nedostacima istrage ratnih zločina u Hrvatskoj, Amnesty International predbacuje hrvatskom…
Objavljeno: 17.12.2010.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Programi strukturne prilagodbe
Éric Toussaint kritizira programe strukturnih prilagodbi, politike koje su MMF i Svjetska banka provodili u zemljama u razvoju.
Radikalna ljevica pokušat će sastaviti grčku vladu
Vođa grčkih konzervativaca Antonis Samaras u ponedjeljak navečer je objavio da nije mogao sastaviti koalicijsku vladu te je svoj mandat za sastav vlade vratio predsjedniku Karolosu Papuliasu
Neonacisti i komunisti u grčkom parlamentu
Konzervativci Nova demokracija osvojili su 21,2 posto glasova, Koalicija radikalnih ljevičara14,99 posto glasova, a u parlament ulaze i komunisti KKE te neonacisti Zlatna zora
Francuska dobila socijalističkog predsjednika
Francois Hollande je dobio oko 52 posto glasova, a Nicolas Sarkozy je već priznao poraz i čestitao konkurentu
Tadić i Nikolić izjednačeni
Kandidat koalicije oko vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić osvojio je 24,81 posto glasova, a kandidat oporbene Srpske napredne stranke (SNS) Tomislav Nikolić 24,71 posto glasova
Nasumice izabrani zastupnici
Za demokratske države bilo bi bolje da se neki političari biraju nasumice, izračunao je tim talijanskih fizičara, ekonomista i politikologa.
Holy zna bolje od suda
Na jučerašnjoj zatvorenoj sjednici nova šefica Fonda za zaštitu okoliša postala je USKOK-ova optuženica Sanja Kalambura
dodaj komentar 31 komentara
Objavljeno: 10.11.2010
Nakon povijesnog posjeta Tadića Vukovaru, prvi plod procesa pomirenja nije trebalo dugo čekati. On je stigao iz usta Vojislava Stanimirovića, šefa SDSS-a i koalicijskog partnera HDZ-a, koji je u intervjuu beogradskoj Politici pokazao kako ta stranka vidi proces pomirenja.
Prva Stanimirovićeva teza jest da Srbi nisu krivi za agresiju na Vukovar (i Hrvatsku), nego da je agresija prirodna reakcija Srba na teror koji su trpjeli od Hrvata prije napada na Vukovar. "Do sada je uvek rečeno da su Srbi počeli taj rat, što ne stoji", kategoričan je Stanimirović. Doduše, i Hitler je tvrdio da su za napad na Poljsku bili krivi Poljaci. Druga bljuvotina koju je Stanimirović izrekao odnosi se na pokolj na Ovčari. Tako napada RH koja "stalno potencira" kako su na Ovčari pobijeni samo ranjenici, bolesnici i bolničko osoblje, dočim je istina, po Stanimiroviću, sasvim drukčija, budući da su tamo zapravo pobijeni (i) hrvatski vojnici koji su se preobukli u bolesnike. Jedino nije jasno tko je od četnika-eksperata i prema kojim humanim kriterijima određivao nad jamom na Ovčari tko je civil, a tko prerušeni vojnik.
Monstruozni cinizam
Stanimirovićeva izjava odvratna je ne samo zbog relativizacije masakra na Ovčari, nego i zbog monstruoznog cinizma: i da su se hrvatski vojnici "preobukli", radilo se o zarobljenicima, kršenju međunarodnih konvencija. Umjesto da se poklopi ušima i šuti zato što je aboliran i nije procesuiran zbog oružane pobune protiv vlastite zemlje (?), ovaj reformirani četnik sjedi u Saboru i prima masnu plaću da bi širio srpske mitove iz devedesetih. To je isti onaj Stanimirović koji je nakon pada vukovarske bolnice izjavio kako je palo "poslednje ustaško uporište". Ovakvim relativiziranjem zločina na Ovčari Stanimirović očito brani i vlastitu prošlost, jer je i on nekažnjeni dio te priče. To je isti onaj Stanimirović kojega je Radovan Karadžić odlikovao za posebne ratne zasluge u oslobađanju Vukovara i "srpskih zemalja". To je isti onaj Stanimirović koji šuti o zločinu u Lovasu, iako je, prema tvrdnjama nekih svjedoka, viđen u poljoprivrednoj zadruzi kada su četnici slali hrvatske civile u šetnju minskim poljem. Danas je Stanimirović službeni predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj, što znači i da artikulira njihove stavove.
Silovanje memorije
Stoga bi se sami Srbi, posebno vukovarski, baš u duhu "izvinjenja" i procesa pomirbe trebali ograditi od ovakvih tipova. Jer ako takva reakcija izostane, čemu je služila "povijesna" Tadićeva isprika u Vukovaru? Ona je onda čista manipulacija, relativiziranje i zamagljivanje srpskog zločina i odgovornosti ondje, kako to i sam Stanimirović čini. Stanimirović je hraknuo Tadiću u usta (ili je rekao što Tadić misli, a ne smije reći zbog teatra pomirbe), ali i svim vukovarskim žrtvama kojima je poručio: Tko vam je kriv, da niste "čačkali mečku", da niste izazivali, ne bismo vas poklali, sami ste si krivi što niste pristali na liniju Karlovac-Karlobag-Virovitica. Što je onda pomirenje? To je proces u kojem Stanimirovići utvrđuju "istinu". To je proces u kojem, poradi novih geopolitičkih odnosa, nepokajani krvnik dva puta treba ubiti žrtvu da konačno zašuti i prestane okretati leđa, jer ne prihvaća krvnikovu "istinu" i pomirbu svedenu na humanitarni kičeraj. To je proces u kojem će i Kosorica vjerojatno prijeći preko ovoga i neće raskidati koaliciju, jer joj, metaforički govoreći, Stanimirovićeva krvava ruka treba za izglasavanje proračuna, čitaj - očuvanja vlasti. Čak i po cijenu silovanja memorije Vukovara...
Siguran sam da ova izvinjavanja dvojice predsednika ne moze mnogo pomoci nevinim zrtvama ali sigurno da ovakve izjave Stanimirovica mogu dovesti do stvaranja novih.
Vecna slava svim zrtvama svih ratova koje god nacije bili, a vinovnicima svih zlocina mozda ne mozemo mi na zemlji da sudimo ali zato postoji neka visa sila koja hoce.
Bogaćenje, korupcija, i druge deformacije su toliko uzele maha u našem društvu da se građani sa pravom pitaju po čemu se razlikujemo od kapitalizma? Privatni sektor je jači od društvenog, a tako je i u kapitalizmu.
Zar je prosječan standard jugoslavena dosegao dotle da mnogi privatnici i poslanici i neki rukovodioci imaju i preko pola milijarde st. dinara, svoje jahte i vile, dok na drugoj strani imamo ogromnu masu radnika sa 5-6 članova porodice i jednim zaposlenim (700 din. plata).
Zar su adekvatno prema svom radu plaćeni ti poslanici, stručnjaci i rukovodioci? Zar, su nam takvi materijalisti potrebni? Oni nam više štete nego koriste. Pohlepne stručnjake treba protjerati nek grizu kapitalizam.
Pitam se ko su pravi komunisti kod nas? S kakvim pravom se poslanici u skupštinama koji imaju tolike milione, vile, jahte itd. nazivaju komunistima? Zar su naši očevi zato dali svoje živote? Za njihovo bogaćenje ili dobrobit svih nas?
Zar se nemože stati u kraj tom nezakonitom bogaćenju i korupciji? Zašto već jednom ne ispitati porjeklo imovine i štednih uloga? Tu leži rješenje nelikvidnosti naše privrede, jer su se tu prelila raznim mahinacijama društvena sredstva. Zašto nekim propisom ne ispitati i oduzeti ta sredstva i vratiti ih privredi-društvu tj. onom čija su. Čemu čuvanje zagarantovane tajnosti štednih uloga? Da se štiti mito i korupcija, jer bi se ispitivanjem porekla imovine i štednih uloga ova dva zla našeg društva mogla iskorjeniti. Niko nebi smio prisvajati što nije zaradio, jer bi se moglo otkriti. Odkud na pr. ljekaru koji radi 6 god. i platom od 2800 din. na štednji 55 miliona. Znači društvo mu je omogućilo da se bespravno bogati, jer ga uvidom na štednji može otkriti, ali neće (više uštedio nego što je i primio).
Čemu toliki banketi, prijemi i ručkovi, te putovanja raznih boračkih, socijalnih, vojnih, sindikalnih i ko zna kojih još mnogobrojnih delegacija? Zar smo Toliko bogati da možemo sebi priuštiti i taj luksuz.
Sve to nam proguta ogromna sredtsva i tu je ključ besparice naše privrede.
Za otvaranje značajnijeg objekta Na pr. nekog puta tvornice itd. priređuju se ručkovi sa par stotina zvanica. Dali ih je potrebno baš toliko ili svega pet-šest. Pitamse, s kakvim pravom tolike uzvanice troše tako nemilice društvene pare, i to baš troše one uzvanice koji su naj manje učestvovali u stvaranju takvih objekata i još 300 zašto…
26. veljače 1991 - spomenuto Srpsko nacionalno vijeće usvaja Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda na tom području
31. ožujka 1991 - spomenuto Srpsko nacionalno vijeće donosi odluku o pripajanju Slavonije, Baranje i zapadno Srijema u sastav REPUBLIKE SRBIJE
2. svibnja 1991. - sukob hrvatske policije i Srba u Borovom Selu, poginulo 12 hrvatskih policajaca
nakon toga Mercep je imenovan sekretarom za narodnu obranu u Vukovaru
kraj lipnja-početak srpnja 1991 - ulazak jakih oklopnih snaga JNA u cijelu istočnu Slavoniju i borbe na cijelom području
1. kolovoz - JNA zauzela Erdut, Aljmas i Dalj
KOLOVOZ - u Vukovaru hrvatska policija primila podatke o nestanku 16 građana srpske nacionalnosti, Mercep povucen u Zagreb
A o Stanimirovicu sto reci - bio je u strancu Radovana Karadzica (SDS srpskih zemalja) i zalagao se za ujedinjenje Republike Srpske Krajine i Republike Srpske (kao takav ministar u posljednjoj Vladi RSK), gdje je takva politike odvela Srbe tijekom "Oluje" dobro je poznato....
Sve "napredne" snage ne samo da se nisu udostojile za malo pažnje na to nego su, kako "priznaje" Slavenka Drakulić, "bili jeftino korumpirani i pravili se važni", tj. koristili su to te i dalje koriste za turboveleimprijalno preseravanje, naročito nad Vukovarom te ukupno Bosnom i Hercegovinom, što svima i dalje odlično biva kao takvo da lako budu velevažni i eskskluzivno na tome profitiraju.
Malo pomalo i tavko samo upravljanje je postalo objekt, od subjekta koji sustavno siluje sve objekt raznih tretmana pa i silovanja.
Jedna kronologija - djelom pristrana ali činjenično među boljima jer počinje od 1981. g. i faktografski dobro skraćeno ilustrira zbivanja
http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=3&ved=0CDYQFjAC&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F28946&ei=Xf3bTIzsIM_1sgbH2YiiBA&usg=AFQjCNHA0xmfxo6X63jDorLyjsEvvzn1WA&sig2=R-NmBPmPzED4i6yvczN3BA
Srđa Popović: Raspad Jugoslavije (nešto najbolje sa ustavno-pravnog aspekta i promjeni JNA u bandu)
http://www.pescanik.net/content/view/2160/66/
http://www.pescanik.net/content/view/2014/89/
general Ilija Radaković (nešto najbolje o promjeni JNA u vodećeg agresora)
http://www.znaci.net/00001/23_11_1.htm
http://www.znaci.net/00001/23_3_1.htm
http://www.znaci.net/00001/23.htm
Gdje su u BiH bili Tudjman i HDZ i "ustaske" zastave (vidim tebi je svaka hrvatska zastava "Ustaska") kada su Srbi 1992 pobili na tisuce Muslimana od Prijedora, Foce, Zvornika i Visegrada, je li i za to kriv HDZ? A valjda ti je kriv Izetbegovic... vazno da Srbi za nista nisu krivi
A ako ti smeta Tudjman i HDZ i njihova vlast i mislis da je OK da se Srbi prikljuce Srbiji, onda se zapitaj kako se Jugoslavija tri godine tresla od Milosevica, nase rosno cvece, a u Hrvatskoj nisi smio zapjevati ni "Ustani bane"; pa se onda cudis sto je HDZ pobijedio...
A ako ti je prikljucenje Srba iz Krajine Srbiji u redu odi Mati Bobanu pa s njim jos jednom proglasi HR Herceg-Bosnu
Uglavnom tvrdnja da su srpski civili u Vukovaru ubijeni "prije rata" je glupa jer je tada rat u istocnoj Slavoniji i cijeloj Hrvatskoj odavno trajao, a Culic neka i dalje pise za SNV i proslavlja se pitanjima tipa: "Pa zasto ste protiv Milorada Dodika, on ima antikaradzicevski potencijal" i slicno...
ZAGREB - Pavle Kalinić, šef gradskog Ureda za upravljanje hitnim situacijama, naveo je na današnjoj konferenciji za novinare šokantan podatak da će u Zagrebu, bude li pogođen razornim potresom, biti 3000 mrtvih i 15.000 ozlijeđenih.
Na pitanje kako je to izračunao, Kalinić je odgovorio da je to realna procjena zbog trusnog zemljišta na kojemu se Zagreb nalazi. Istaknuo je kako su u tijeku pregovori o lokacijama za masovne grobnice dogodi li se takva kataklizma. Najvjerojatnije će to biti područja u blizini Mirogoja, Miroševca i Markova polja.
dobro pitanje. neka bude nagradno pitanje: tko da najsmisleniji odgovor očekuje ga lijepa nagrada.
dakle država ih je stavila u mirovanje do sljedeće prilike, ili su možda oni uspjeli ucijeniti državu (vladajuću ekonomsko-političku elitu) pa ih ovi ne smiju dirati, ili su oni zapravo vladajuća (ekonomsko-politička) elita
osim toga ako je staro nenadjebivo pravilo (barem do sada) da revolucija jede svoju djecu: a tko su djeca ove revolucije - strah me je pomisliti da je jedini logičan odgovor : mi svi zajedno
Riječ je o državljanima Republike Hrvatske čije je privođenje rezultat višemjesečne kriminalističke istrage, izvijestila je vukovarsko-srijemska Policijska uprava. O tijeku kriminalističke istrage javnost će biti obaviještena na sutrašnjoj konferenciji za novinare.
Glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Krunoslav Borovec izjavio je za Hinu da se privedene osobe, osim za ubojstvo policajaca, sumnjiči i za zlostavljanje zarobljenih redarstvenika.
Podsjetimo, u Borovu Selu je iz zasjede ubijeno dvanaest hrvatskih redarstvenika, pripadnika vinkovačke Specijalne jednice policije, kad došli izbaviti dvojicu kolega koje su tijekom redovite ophodnje zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojba. Ubijeni su i masakrirani redarstvenici Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić.
Iznova iz Hrvatske narodne banke stiže vesela vijest – inozemni se dug popeo na 43,8 milijardi eura. Veselje je pojačao i podatak da je u Hrvatskoj više od 300.000 nezaposlenih. Ali za javnost je to ipak tek rubna zabava – glavna je u obilju istraga o Barišiću, Mravku, Jurakovoj, Beuku i drugim sudionicima korupcionaških afera u kojima je glavni lik Sanader. U potrazi za rodonačelnikom toga zla ljevičarski mediji i komentatori, kao i uvijek, nađu ga u dr. Franji Tuđmanu, vječnom krivcu za sve nacionalne nevolje. Sve što ne valja u Hrvatskoj poteklo je od njega.
Račan, Budiša i Mesić osvojili su vlast na žigosanju njegova vremena i obećanjima da će tom vremenu biti suđeno i presuđeno, da će se vratiti bajoslovno velik novac pokraden i iznesen u inozemstvo, a Sanader je dugo bio miljenik lijevih medija zbog “detuđmanizacije” Hrvatske. Gdje je učinak, gdje su osude zbog “pljačke stoljeća” u privatizaciji i pretvorbi, gdje su milijarde vraćene iz stranih banaka? Nema ničega! Ali je negativni mit o Tuđmanu ostao. Sjećate li se novinskih anketa u drugoj, trećoj i četvrtoj godini Račanove vlasti u kojima se građane pitalo žive li bolje nego prije? Nikad pozitivnih odgovora nije bilo više od 30 posto, a Račanovi su ministri na te ankete uzvraćali tvrdnjom da se živi bolje, ali da to građani još “ne vide” ili “ne osjećaju”.
Na kraju Tuđmanove vladavine dug je inozemstvu bio 9,5 milijardi dolara, a polovica od toga bio je dug bivše države. U usporedbi s današnjih 43,8 milijardi eura, to je šest, sedam puta manje! Nijedna banka i nijedna strateška tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu, a nezaposlenih je bilo otprilike kao danas ili na kraju Račanove vlasti. Unatoč ratu i golemim troškovima obrane, unatoč tome što je Hrvatska prihvatila pola milijuna izbjeglica, unatoč razrušenoj zemlji i privredi, unatoč neizbježnoj propasti mnoštva poduzeća zbog prelaska na tržišno gospodarstvo, unatoč troškovima u obnovi zemlje, Hrvatska je potkraj devedesetih imala kakvu-takvu nacionalnu ekonomiju, gospodarsku i financijsku suverenost, manje sirotinje i pučkih kuhinja nego u idućih deset godina te uz dobro političko vodstvo obećavajuću budućnost.
A onda je počela “detuđmanizacija” – Domovinski je rat predan Haagu, banke i strateške državne tvrtke stranim profiterima, zakonodavstvo i politika Bruxellesu, televizijske koncesije inozemnim proizvođačima medijskog smeća, javnost je zasipana porukama da smo bez Europe “nitko i ništa”, a koliko god su mogli Račan i Mesić su pokvarili dragocjeno savezništvo s Amerikom.
Hrvatska je vrijedila samo koliko je prestajala biti svoja, koliko je postajala anacionalna i koliko se iz suverene zemlje pretvarala u koloniju. Kad danas ljevičari u kojekakvim povodima opanjkavaju Tuđmana, sve te činjenice jednostavno preskaču. Jer, već sami po sebi njima su i Račan, i Mesić, i dugo vremena Sanader, i Europska unija, i svi ti mitovi koji su bili suprotnost Tuđmanu, a stvarno su i kobno slabili Hrvatsku, bili mentalni oslonac i nepovredive vijednosti, kao što su u komunizmu bili Tito, radnička klasa, samoupravni socijalizam, miroljubiva koegzistencija i druge ideološke igračke. Tuđman nema ama baš ništa s današnjom korupcijom, on je bitno različit od rasprodavača i zaduživača Hrvatske, od onih koji obećavaju jedno a rade drugo, jer je sva svoja bitna obećanja i za Hrvatsku sudbonosne naume ostvario i ispunio. I to u najgorim mogućim ratnim uvjetima i međunarodnim zamkama.
Za razliku od njegovih nasljednika koji su imali tako dobre međunarodne uvjete da su sami Hrvatsku nazvali “miljenicom Europe”. A “miljenica” je danas među najzaduženijima, među najkorumpiranijima, i u gospodarstvu najslabijima.
daleko najuspješniji je Sanader.
''Stoki sitnog zuba'' je proslijedio oko 10 mlrd EUR-a casha i taj novac je u privrednim i državnim procesima. Oko 24 mlrd kuna penzionerima, slično dionica koje su unovčili ili mogu a što je bitno bolja računica od drugih privatizacija i sličnog, kroz POS i razno drugo.
Oko 10 mlrd EUR-a je raznim igrama pretočeno u razne stalno održive tokove.
Izbalansirao je razne naoko nemoguće kontradikcije i stvarnosti, npr. je li očigledni kriminal jedina i neupitna vrijednost po državnim rezidencijama, ustaše-partizane-četnike i ostale inernacionalne nusprodukte i filijale, navodne nemoguće balkanske kontradikcije i probleme itd.
Naravno, s druge strane je osnažio i razvio samo upravljanje. Ali i tu opreza, time ga je ujedno doveo u klopke te ili-ili situacije.
Sve u svemu, Sanader i dalje igra dragocijenu ulogu oko smjera vožnje. Svojim iznimnim povlačenjem do danas je omogućio i omogućuje da se samo upravne sange pokažu i iskažu u smjeru vožnje. One stalno i uporno sustavno voze u obrnutom smjeru, ne u smjeru teme (stvari, živog svijeta i unutar njega... ) nego u smjeru ekskluzivno odabranih točki, koje su što fikcije što ideje što stvarne. Sanader kao teatrolog je podosta kriv za to što voze u tom smjeru, ali stvarno fizičko težište naravno nije na njemu pa zajedno na svim hrvatskim i drugim velikanima nego nego na puno široj masi, u prvom redu na brojnim masovnim ''elitnim'' i ''turboelitnim'' krdima, na stoci krupnog zuba, politikantima i sličnim uzurpatorima, čega je po podacima Stipe Šuvara već krajem sedamdesetih kod nas bilo preko 50 % od kupnog broja, a samo je raslo.
Dakle, dame i gospodo, sve više i više izranja i u prvi plan dolazi samo upravljanje, sa stvarnim podacima, likovima i djelima, te naročito osnovom, ili se samo tak tako upravlja svim ili se počinje uzimati u obzir i ostalo, bar minimalno. Ta drama nije nova niti na početke nego pri kraju duge žive predstave, u kojoj i velikani i razna "rulja" trče dionice i igraju, više statiraju i parazitiraju nego nešto zanimljivo igraju.
Milane, promašio si opet temu sa svojom apologijom Tuđmana.
Objavljeno: 13.11.2010
U političke leksikone što hitnije, pored svih do sada poznatih oblika vladavine, trebalo bi dodati i jedan novi pojam - viktimokraciju. Pojam ima dvostruko značenje. To je, s jedne strane, oblik vladavine koji nastaje tako da se žrtve zavade kako bi se lakše usmjeravali politički procesi i manipulacije. I, s druge strane, to je stanje duha u kojem nema zločinaca, već su svi žrtve ili se natječu za status žrtve. Obje perverzije zorno su zasjale u kontekstu politike pomirenja s osovinom Tadić-Josipović uz asistenciju mnogih nevladinih udruga. Nakon Tadićevog "izvinjenja" među žrtvama srpske agresije na Hrvatsku i Vukovar dogodio se sukob. Tako udruga Vukovarske majke napada i osuđuje stav onih žena, majki, koje traže svoje najmilije zato što su, moleći krunicu, nenasilno i bez želje za osvetom, okrenule leđa Tadiću na Ovčari. Dok su zločinci za Vukovar nekažnjeni, žrtve se međusobno optužuju, pa jedna drugoj drži moralne prodike kako ova priječi okretanjem leđa put k istini. Jezivo. Na koncu su žrtve krive zato što je izostajala ili izostaje istina. Nije, dakako, dobro zatvoriti se u zlopamćenje i status žrtve, postajući tako definitivni talac počinjenog zla i zločinca. No mnogo je gore kada žrtva žrtvi počne predbacivati destrukciju procesa pomirenja, okrivljavati je da je loša žrtva nedostojnog ponašanja, ili je diskreditirati ako nije ili ne može oprostiti. To je dvostruko nasilje nad žrtvom, to više što oproštenje nije moralna obveza, već dar, težak i bolan, samooplemenjujući. Kada tako zavadiš žrtve, učiniš ih glavnom zaprekom pomirenju i putu k istini, pa možeš krojiti politiku i manipulirati memorijom kako te volja. Stari princip: Zavadi (žrtve) pa vladaj! Drugo značenje viktimokracija crpi iz političke strategije, kako Josipovića i Tadića tako i iz posljednje SDSS-ovske apologije Stanimirovića u kojoj se o Vukovaru govori kao o "oružanom sukobu". Iz takve politike pomirenja proistječe da su svi žrtve svih, da nema države koja je napala drugu, da je sve bilo nekakva neizdiferencirana spirala nasilja. Viktimokracija se ovdje manifestira kao teror nad razlikom, gdje se pomirenje postiže tako da se kaže da su svi isti - žrtve konglomerata loših politika. Kadijević, Adžić, Hadžić, Mladić... nestali su s horizonta, na pozornici dominiraju posvađane žrtve i "žrtve", koje su spretnim pravno-političkim manevrima i manipulacijama postali temeljno gorivo novih mesija pomirenja. Politika pomirenja zapravo je pokvarena viktimokracija u kojoj žrtve treba ili zavaditi ili svima dati taj status, pretvorivši sve u bućkuriš pacifističke retorike i demagogije. Viktimokracija i viktimokrati su stoga najveći neprijatelji pomirenja.
U povijesti medicine nijedan liječnik (iznimka je samo dr. Mengele) nije našao opravdanje za ubijanje ljudi, ranjenih pogotovo, kao što je to učinio svojom izjavom liječnik Stanimirović
Ne ulazeći u meritum međunacionalnog incidenta neposredno nakon što se srbijanski predsjednik ispričao narodu i žrtvama barbarskog masakra zarobljenih ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari, reći ću nešto kao liječnik. U povijesti medicine, od Hipokrata na ovamo, nikad nijedan liječnik (iznimka je samo dr. Mengele) nije našao opravdanje za ubijanje ljudi, nemoćnih i ranjenih pogotovo, kao što je to učinio svojom izjavom liječnik Stanimirović.
Stidim se u ime struke i zakletve koju smo svi (pa i on) položili prilikom diplomiranja. Stidim se što je neizbrisivo okaljao liječnike koji su imali i još ima takvog pripadnika. Smatram da je na potezu Hrvatska liječnička komora, Odbor za etiku Medicinskog fakulteta i Zbor liječnika Hrvatske. Za dr. Stanimirovića su, dakle, u bolnici bili presvučeni branitelji Vukovara, dakle, ne ranjenici i bolesnici među kojima je bilo i ranjenih branitelja, pa nekih i srpske nacionalnosti.
Doktore Stanimiroviću, (ne mogu vam kazati, kolega Stanimiroviću) pa zar vi odobravate takav nečuveni masakr ljudi na životinjskoj farmi Ovčari sve da su i bili zarobljeni branitelji? Zar vi niste čuli za Ženevsku deklaraciju o postupanju sa zarobljenicima? Zar vi odobravate ono što su počinili pijani četnici kojima je JNA namjestila ofsajd što ne umanjuje njezinu krivnju? Zar vi niste svjesni koliko ste se ljudski i liječnički osramotili i koliko ste svojom izjavom učinili suprotno vašoj namjeri - homogenizirali ste Hrvate oko starih i nezaliječenih rana? Vidljivo je da vama ne odgovara isprika srbijanskog predsjednika. Zašto ste se onda ljubili s njim? Iz Biblije je poznat sličan poljubac jer ste odmah nakon njega postupili suprotno.
Dakle, smatrate da su Hrvati započeli rat u Vukovaru, a vjerojatno i drugdje. Sami smo rušili kuće, ubijali se međusobno, palili gume da dim bude crn, ali u tom smo ratu ratovali samo na svojem teritoriju. Znači, ako su se susjedi posvadili, trebalo je topovima, tenkovima i zrakoplovima razarati grad (i Hrvatsku).
To je rat, gospodine Stanimiroviću, a tko ga je započeo i vodio, znadete i vi kao i svi mi. Notorne činjenice ne dokazuju se. Stidim se kao liječnik i kao čovjek. Zašto ste prihvatili dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru koji je nastao temeljem pobjede u ratu kojeg osporavate? Radi mirovine?
Prof. dr. sc. Duško Miličić, Zagreb
Četvrtak, 18. studenoga 2010.
Zamislimo da je Zemlju posjetio Marsovac i da je došao, nigdje drugdje nego baš u našu dragu Hrvatsku. Mi bismo ga, naravno, željeli istinito i objektivno informirati o našem društvu i državi, pa bi mu dali na raspolaganje udoban stan, kako bi u miru mogao gledati oba programa hrvatske javne televizije, te druge dvije mreže s nacionalnom koncesijom, RTL i Novu TV. Isto tako, dali bi mu čitati sve vodeće hrvatske dnevne listove i tjednike. A, onda bi nakon mjesec dana porazgovarali s Marsovcem, kako bi saznali što je naučio o Hrvatskoj.
Pitanje: U kojoj se državi nalazite?
Marsovac: Ne znam kako se država točno zove, Republika Hrvatska ili samo Republika, jedno od to dvoje.
Pitanje: Na kojem kontinentu je smještena Hrvatska?
Marsovac: U regionu.
Pitanje: S kojim državama Hrvatska graniči?
Marsovac: Sa Srbijom.
Pitanje: A što je s Mađarskom?
Marsovac: Mađarska je izvan regiona.
Pitanje: A Slovenija?
Marsovac: Isto kao i Mađarska, izvan regiona, pa se ne broji.
Pitanje: A Bosna i Hercegovina?
Marsovac: Čekajte, da, tamo je u vrlo uspjelom posjetu bio predsjednik Josipović, to je kraj negdje oko Banja Luke i Sarajeva, gdje se kardinal Puljić mora iseliti iz stana.
---
Pitanje: Znate li da je današnja Hrvatska nezavisnost izborila pobjedom u Domovinskom ratu?
Marsovac: Kojem ratu?
Pitanje: Domovinskom.
Marsovac: A, to je onaj oružani sukob nakon Drugog svjetskog rata.
Pitanje: Znate li da je u Sloveniji nedavno otkrivena još jedna masovna grobnica s ostatcima nekoliko tisuća ljudi ubijenih po završetku Drugog svjetskog rata, uglavnom civila Hrvata?
Marsovac: Nešto sam čuo, a među njima je izgleda bilo i nekih nevinih.
Pitanje: Znate li da nitko nije odgovarao za smrt stotina tisuća Hrvata ubijenih nakon završetka Drugog svjetskog rata?
Marsovac: Među njima je izgleda bilo i nevinih, rekao sam vam.
Pitanje: Zar nije zločin ubijati nevine, i, zapravo, bilo kojeg zarobljenika bez suđenja?
Marsovac: Ne smije se dozvoliti revizija povijesti.
Pitanje: Ipak, ne možete zanijekati da su te zločine počinile partizanske jedinice pod zapovjedništvom Josipa Broza Tita.
Marsovac: Ne znam ja za to, znam samo da partizanske kape nose poruku mira i ljubavi.
Pitanje: Protiv koga je Hrvatska ratovala u Domovinskom ratu?
Marsovac: Protiv neprijatelja.
Pitanje: Kojeg neprijatelja?
Marsovac: Valjda ustaša.
Pitanje: Znate li da je u agresiji na Hrvatsku poginulo više od 16.000 Hrvata?
Marsovac: O kojoj sada agresiji vi pričate?
---
Pitanje: Što mislite o presudi Ustavnog suda o tome da ne treba održati sindikalni referendum?
Marsovac: Treba poništiti tu odluku, a i taj sud bi bilo najbolje ukinuti.
Pitanje: Znate li da do danas nitko nije optužen za, primjerice, više od 900 ljudi ubijenih tijekom rata u Osijeku?
Marsovac: Samo čas, koliko sam shvatio ovdje treba odgovoriti: Ne želim se miješati u rad sudstva..
---
Pitanje: Tko je predsjednik Hrvatske?
Marsovac: Dva su, Ivo Josipović i Boris Tadić.
Pitanje: Tko je predsjednik Srbije?
Marsovac: Srbija ima samo jednoga, Borisa Tadića.
Pitanje: Koliki postotak Hrvata podržava Josipovića?
Marsovac: 80%, i postotak stalno raste.
Pitanje: Tko je bio prvi hrvatski predsjednik?
Marsovac: Detuđmanizacija.
Pitanje: Što mislite o bivšem predsjedniku Stipi Mesiću?
Marsovac: To nisam baš pohvatao, zar on više nije predsjednik?
Pitanje: Znate li da je Radimir Čačić izjavio da je njegovoj tvrtki naštetio njegov mandat ministra u hrvatskoj Vladi, iako je njegovo ministarstvo njegovoj tvrtki dalo državnih poslova u vrijednosti od 132 milijuna kuna?
Marsovac: Naravno da mu je naštetilo. Morao je nešto i raditi. Sigurno mu nije bilo lako.
---
Pitanje: Što mislite o hrvatskoj politici prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini?
Marsovac: Oni postoje?
Pitanje: Znate li da je Hrvatska prema svom Ustavu dužna brinuti se za Hrvate u Bosni i Hercegovini
Marsovac: Niste li me već pitali o Ustavnom sudu?
Pitanje: S kojim državama treba Hrvatska poboljšati političke odnose?
Marsovac: Sa Srbijom.
Pitanje: Koja su države najvažnije za gospodarstvo Hrvatske?
Marsovac: Isto, Srbija.
Pitanje: S kojim državama treba Hrvatska pojačati kulturne veze?
Marsovac: Pa to isto svi pričaju, sa Srbijom.
Pitanje: Da li je Srbija, tj. u to vrijeme Jugoslavija, bila agresor na Hrvatsku?
Marsovac: O agresorima ne znam ništa. Samo znam da treba doći do pomirbe. To je važno za ove prostore.
---
Pitanje: Koji su najistaknutiji hrvatski pisci?
Marsovac: Predrag Matvejević i Miljenko Jergović.
Pitanje: Koji su najistaknutiji hrvatski novinari?
Marsovac: Miljenko Jergović i Predrag Matvejević. I Žarko Puhovski.
Pitanje: Ima ljudi u Hrvatskoj koji misle da ima i boljih književnika i novinara.
Marsovac: Čuo sam za takve, to su ustašoidi.
Pitanje: Koji su hrvatski povjesničari?
Marsovac: Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina, Žarko Puhovski i Vesna Teršelič.
Pitanje: Drugo dvoje nisu povjesničari.
Marsovac: Nisu? Odakle bih znao? Stalno nastupaju kao eksperti za hrvatsku povijest.
Pitanje: Znate li da ima povjesničara čiji znanstveni opus višestruko nadmašuje onaj prve dvojice koje ste naveli?
Marsovac: Što u Hrvatskoj ima još drugih povjesničara?
Pitanje: Ne čini li vam se, prema prisutnosti u medijima, da u Hrvatskoj ima tek nekoliko desetaka ljudi koji imaju o bilo kojoj temi što reći?
Marsovac: Ta brojka je približno točna, složio bih se s procjenom.
Pitanje: Ne čini li Vam se da tako svestrani nisu bili ni renesansni ljudi?
Marsovac: Što vi sada imate protiv Renesanse?
---
Pitanje: Što znači HHO?
Marsovac: Hrvatski haški odbor.
Pitanje: Pogriješili ste u jednoj riječi.
Marsovac: Hrvatskosrpski haški odbor.
Pitanje: Da li ste uspjeli stvoriti mišljenje o kvaliteti i objektivnosti nezavisnih hrvatskih medija?
Marsovac: Tko je od nas dvoje pao s Marsa?
- Najzanimljivije je to što proizlazi iz drugog dijela, a što je bilo jasno i u prvom, koliko je malo ljudi branilo veliki teritorij uz nevjerojatnu hrabrost i visoku moralnost ljudi koji nisu bili profesionalni vojnici. Mogao bih komentirati još mnoge druge stvari, no najviše volim da na temelju činjenica ljudi sami izvuku vlastite zaključke.
Ovih smo dana svjedoci kako Stanimirović tvrdi da Srbi nisu prvi počeli. Koji su vaši zaključci nakon toliko snimljenog materijala i saslušanih ljudi?
- Što se tiče Stanimirovića, to je zaista nepotrebno komentirati. Jedino je žalosno da se takvi istupi u našoj zemlji toleriraju. Ako usporedite odnos snaga u vukovarskoj bitci (1800/50000-100000) posve je suludo tvrditi i uopće se pitati tko je taj rat počeo.
Koji su, po Vama, bili presudni trenutci za vukovarsku bitku?
- Zaustavljanje tenkova polovicom rujna na Trpinjskoj cesti i nevjerojatna hrabrost boraca na Sajmištu u listopadu.
Koja je najveća zabluda vezana uz vukovarsku bitku?
- Najveća je zabluda da je Vukovar izdan. Na temelju toga mali ljudi traže veliki prostor u povijesti. Da se možda moglo više napraviti to nije nemoguće, no lako je biti general poslije bitke sa saznanjima koja imamo danas. Vukovar je previše kompleksna priča da bi se svela na pitanje je li izdan ili nije.
Pripremate i film o Ovčari. U kojoj je to fazi, što će u njemu biti, imate li potporu za njega?
- Pripremam igrani film o „Ovčari“ za koji se nadam da će mi institucije ove države omogućiti da ga realiziram. Iskreno, ispunjava me velikom tugom da nakon ovolikog uspjeha „Heroja Vukovara“ za film o Ovčari nemamo gotovo nikakvu potporu. Na žalost, to je znak kako se u našoj državi veliki rad, pa i uspjeh, ne tretiraju kako bi trebali. Razni dezerteri (koji su kad je počeo rat pobjegli iz Hrvatske), prodavači magle i oni koji ironiziraju i omalovažavaju Domovinski rat prolaze u Hrvatskoj puno bolje od većine drugih za što mislim da ne moram objašnjavati tko je odgovoran.
Srbijaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa !!!!
hahahahaha
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.