Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Nagrada HND-a

Deutsche welle

Gunđaj, prigovaraj, brini, proklinji, očajavaj, glasuj

01.12.2011. Zoran Pusić Politika Komentiraj Print
Fotografija članka
Izbor zadnje ponuđene mogućnosti mijenja stvari mnogo brže. Slobodne izbore najviše cijene oni koji ih nemaju. Njihovo onemogućavanje ozbiljno je kršenje čovjekovog dostojanstva, njegovog prava na vlastito mišljenje; sputavanje te slobode izvor je potencijalne nestabilnosti svakog jednostranačkog ili diktatorskog režima.

Mogućnost izbora između više različitih kandidata koji često imaju dijametralno suprotne stavove o tome što su to važni državni interesi preduvjet je i za razvoj demokratske samosvijesti kod građana. Državni interesi prestaju biti "svete krave" o kojima postoji neprikosnoveni službeni stav i postaju legitimne teme diskusije i neslaganja.

Međutim, kad slobodne izbore imate, postajete svjesni da je to, iako važan, tek prvi korak. Da morate proći fazu u kojoj vodeći političari uče da je suština demokracije da glasovi "konja i gusaka" isto vrijede (odnosi se na izjavu Franje Tuđmana iz 1996. povodom izbora za gradonačelnika Zagreba na kojima je opozicija dobila više glasova Iako to zvuči paradoksalno, račun pokazuje da su rezultat izbora 2007. odlučili "propali" glasovi i "glasovi" onih koji uopće nisu glasovali! od HDZa: "Što znači da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? Svaki razborit seljak zna da više vrijedi par rasnih konja nego čitavo jato gusaka."). Da je vlast koja se stiče kroz izbore snažan mamac za svaku vrstu makinacija, od toga da glasači koji dođu na biralište pod kraj dana nalaze svoje ime zaokruženo, od manipulacije popisima i pokojnicima do zapečaćenih kutija s glasovima vojnika i pomoraca koji stižu u zadnji čas. Sve to može demokraciju jedne zemlje, bez obzira što piše u njenom Ustavu, pretvoriti u farsu.

Čak i kada većina stranaka prihvati poštovanje demokratske procedure kao civilizacijski standard i kad se uspostavi efikasna nezavisna kontrola izbora, plejada oriđinala i političkih demagoga sa i bez pokrića, koji defiliraju u doba predizborne kampanje TV ekranima ili vas zaskaću sa "jumbo" plakata sloganima i obećanjima čija uvjerljivost ne prelazi onu s reklama za igre na sreću, obeshrabruje mnoge normalne ljude da na izbore uopće izađu.

Ti birači koji od izbora apstiniraju zavaravaju se ako misle da u njima ne sudjeluju. Da bismo promijenili ono što smatramo da treba promijeniti, ma kako nam te promijene izgledale prespore, važno je razumjeti kako se naš glas pretvara u mandate saborskih zastupnika.

U Hrvatski sabor biraju se zastupnici iz 12 izbornih jedinica. Hrvatska je teritorijalno podijeljena na 10 izbornih jedinica koje bi, približno (±5 posto), trebale imati jednak broj birača. (To nije ispunjeno; na prošlim izborima  razlika između najveće, IX, i najmanje, IV, bila je 28 posto).  Preostale dvije jedinice u principu nisu teritorijalne, XI izborna jedinica predstavlja glasače izvan Hrvatske, a XII manjine u Hrvatskoj, ali u realnosti o kandidatima iz XI izborne jedinice u potpunosti odlučuju birači iz BiH.

Iz svake od 10 teritorijalnih izbornih jedinica u Sabor odlazi 14 zastupnika koji se

dhondt.jpg
Victor d'Hondt

biraju po d'Hondtovoj metodi, prozvanoj po belgijskom matematičaru Victoru d'Hondtu s početka 20. stoljeća. Kako se biraju zastupnici po d'Hondtovoj metodi, najlakše je predočiti na primjeru. Uzmimo izbore za Sabor 2007. godine u I izbornoj jedinici. U toj izbornoj jedinici bilo je 2007. godine 361 236 registriranih birača, na izborima je glasalo 243 980  birača, a bilo je 240 716 ispravnih glasačkih listića. Sada se izračuna 5 posto od broja ispravnih glasačkih listića. U ovom slučaju to je  5 x 2 407,16 = 12 036.  Sve stranke koje su dobile manje od tog broja glasova "ispadaju". Na izborima u I izbornoj jedinici takmičilo se 27 stranaka, a tri su prešle izborni prag od 5 posto, SDP s 101 250 (42.06 posto), HDZ s 74 716 (31.04 posto) i HNS s 15 479 (6.43 posto) glasova.

D'Hondtov postupak provodi se na slijedeći način: Na vrhu  tabele ispišu se imena stranaka koje su prešle izborni prag, u prvom retku postoci osvojenih glasova po strankama, u drugom retku napišu se ti postoci podijeljeni s 2, u trećem retku ti postoci podijeljeni s 3 i tako (teoretski) do 14 retka.

 

   SDP

   HDZ

   HNS

1

42.06     (1)

31.04   (2)

 6.43   (11)

2

21.03     (3)

15.52   (4)

 

3

14.02     (5)

10.346  (7)

 

4

10.515   (6)

 7.76      (9)

 

5

 8.40      (8)

 6.20    (12)

 

6

 7.01      (10)

 5.17

 

7

 6.01     (13)

 4.43

 

8

 5.25     (14)

 

 

Sada se poreda, brojevima od (1) do (14), prvih 14 najvećih rezultata. Na osnovu toga, u ovom primjeru u Sabor ulazi 8 prvih kandidata s liste SDP-a, 5 prvih kandidata s liste HDZ-a i prvi s liste HNS-a, sve u I izbornoj jedinici. Po tom postupku biti će izabrano 14 zastupnika u svakoj od deset izbornih jednica, sve skupa 140.

Broj zastupnika XI izborne jedinice određuje se  tzv. metodom nefiksne kvote: Ukupan broj važećih glasačkih listića u deset teritorijalnih izbornih jedinica u Hrvatskoj podijeli se s 140, ukupnim brojem zastupnika iz tih jedinica. Na izborima 2007. taj količnik je bio 238 9391 : 140 = 17 067,08

Sada se broj ispravnih glasačkih listića u XI izbornoj jedinici podijeli s dobivenim količnikom. Na izborima 2007.  u XI izbornoj jedinici izašlo je na izbore 90 482 birača, a broj važećih glasačkih listića bio je 89 653.

89 635 : 17 067 = 5,25

Najbliži cijeli broj dobivenom broju predstavlja broj zastupnika koji se bira iz XI; u ovom slučaju 5. Taj broj zastupnika bira se dalje d'Hondtovom metodom među strankama koje su prešle izborni prag od 5 posto za XI izbornu jedinicu. U ovom primjeru to je  5 x 896,53 = 4 482,6. Na prošlim izborima jedino je HDZ i lista Lijanović prešla izborni prag u XI, s 81.92 posto odnosno 10.77 posto od ukupnog broja važećih glasova. Po d'Hondtu je svih 5 kandidata birano iz HDZa.

 

HDZ

Lijanović

1

81.92  (1)

10.77

2

40.96  (2)

 

3

27.3    (3)

 

4

20.48  (4)

 

5

16.38  (5)

 

 

U XII izbornoj jedinici bira se (isto kao i 2007.) 8 zastupnika, 3 kao predstavnici srpske nacionalne manjine i 5 kao zastupnici ostalih manjina koje su grupirane u 5 skupina.

Analizirajući rezultate iz navedenog primjera za I izbornu jedinicu na izborima 2007., a slični rezultati bili su (i biti će) karakteristični za svaku izbornu jedinicu, vidi se da već u samom startu, iako je izlaz birača na birališta bio relativno velik, 68 posto, broj glasova koji odlučuju o sastavu Sabora je oko 50 posto (53 posto u navedenom slučaju). Ispravnije bi bilo reći "broj glasova koji se pretvaraju u saborske mandate u skladu sa željom onih čiji su to glasovi". Jer "propali" glasovi pa i glasovi onih koji na izbore uopće nisu izašli itekako utječu na rezultat izbora. Može se pokazati da "propali" glas ili glas birača koji ne glasuje predstavlja doprinos najjačoj ili najjačim strankama u danoj izbornoj jedinici. Vrijednost takvog glasa je, ovisno o prednosti Može se pokazati da "propali" glas ili glas birača koji ne glasuje predstavlja doprinos najjačoj ili najjačim strankama u danoj izbornoj jedinici najjače stranke u toj izbornoj jedinici, 1/3 do ½ doprinosa glasa direktno danog toj stranci. U izborima 2007., na osnovu "glasova" birača koji nisu izašli na izbore ili su dali glas strankama koje nisu prešle prag, HDZ je dobio 8, a SDP 3 mandata. Iako to zvuči paradoksalno, račun pokazuje da su rezultat izbora 2007. odlučili "propali" glasovi i "glasovi" onih koji uopće nisu glasovali!

U kolikoj mjeri d'Hondtova metoda pretvaranja glasova birača u parlamentarne mandate ide na ruku velikim strankama odnosno koalicijama pokazuje i slijedeća usporedba. Da su četiri stranke koje danas predstavljaju Kukuriku koaliciju išle zajedno 2007., s brojem glasova koji su tada osvojile, po d'Hondtu bi dobile 76 mandata, a HDZ 54 u Hrvatskoj i 5 u XI izbornoj jedinici. Dakle, uz potpuno istu volju birača rezultat izbora bi, zahvaljujući izbornoj strategiji i d'Hondtovoj metodi, bio dijametralno suprotan, Koalicija bi glatko pobijedila. U stvarnosti SDP i HNS su izgubili izbore 2007. iako su zajedno imale oko sto tisuća glasova više od HDZ-a.

Sva istraživanja raspoloženja birača na relevantnim uzorcima daju na ovim izborima osjetnu prednost Kukuriku koaliciji. Opće je mišljenje da je ta prednost rezultat neusporedivo niže popularnosti HDZa nego što je to bilo 2007. godine. Kvantificirana, za sada je ta prednost malo veća nego što bi je Kukuriku koalicija imala da je kao takva nastupila zajedno na izborima 2007. Koliko se raspoloženje birača uistinu promijenilo moći će se vidjeti uspoređujući rezultate kakvi bi oni bili da je Kukuriku koalicija izašla na izbore 2007. sa stvarnim rezultatima izbora 2011.

U završnici izborne utrke pojavile su se dvije male stranke koje za pojedini saborski mandat trebaju i do 50 posto više glasova nego velike stranke. To su Lesarovi Laburisti i lista Ivana Grubišića. Te stranke su u javnosti percipirane kao iskreni zastupnici radničkih interesa (Lesar), odnosno politike u kojoj poštenje i moralnost nisu samo predizborne parole (Grubišić). U tom smislu njihov možebitni izborni uspjeh predstavljao bi pozitivan pomak javnog mnijenja o kojem bi buduća Vlada trebala voditi računa.

Tagovi: parlamentarni izbori 2011, victor d'hondt
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 7 komentara
  1. mate02.12.2011. 09:58
    "Može se pokazati da "propali" glas ili glas birača koji ne glasuje predstavlja doprinos najjačoj ili najjačim strankama u danoj izbornoj jedinici"

    Ali to u tekstu niste dokazali i čudi me da i halter širi tu staru dezinformaciju da je neizlazak na izbore glas za one koji imaju najviše glasova, što je glupost.
  2. Kurbla02.12.2011. 11:39
    Slažem se sa Matom da je neizlazak na izbore nije glas za najjaču stranku. Naime, ako se broj zastupnika računa relativno u odnosu na broj ispravnih listića, onda je sasvim svejedno da li je ispravnih listića bilo 240 tisuća ili 24 tisuće. Oni koji nisu izašli se ne pojavljuju u računici. Isto je i sa glasanjem za stranke koje ne prijeđu prag. Glasanje za te stranke nije glas za druge stranke - jer je bitan samo relativan odnos stranaka koje su prošle prag. Glas za stranke koje ne prođu prag je poraz na izborima. Isto kao glas za stranke koje ne upadnu u parlamentarnu većinu, kakva već ispadne. Građani ne smiju popušiti ideju da su glasovi za male stranke bačeni glasovi. Jer, male stranke su male zato što ljudi za njih ne glasaju, a ne obratno. Treba glasati za one za koje se doista vjeruje da su najbolji; istovremeno, treba vršiti pritisak da se prag - i cijela Hondtova metoda - ukine i zamijeni proporcionalnim sustavom koji vjernije reprezentira stavove građana u parlamentu.

    Neravnomjerna zastupljenost građana u Saboru ne narušava legitimitet, ali narušava demokratičnost Sabora. Legitimitet proizlazi iz nadpolovičnog izlaska, bez obzira koliko pravila bila suluda. Ako si izišao na izbore, to znači da tražiš da drugi prihvate tvoju odluku ako pobijedi po pravilima izbora, a za uzvrat moraš prihvatiti odluku drugih ako bude većinska. Ako samo manjina izađe na izbore, rezultat izbora je legalan, ali ne i legitiman.

    Na kraju, postoje i oni koji ne trebaju glasati. Tko su ti ljudi? Oni koji se zalažu za neposrednu demokraciju? Ne - potpuno neposredna demokracija nije moguća i svatko tko uzme dva sata da ozbiljno razmisli o tome doći će do istog zaključka. Nego - oni koji ne priznaju Hrvatsku kao zajednicu građana koja donosi obvezujuće odluke. To su prije svega - separatisti. Oni najjasnije odbacuju zajednicu, a izlazak na izbore daje legitimitet zajednici. Na drugom mjestu - anarhisti - ako zaista žele ukinuti državu, tj. zajednicu koja donosi obvezujuće odluke, a ne tek zamijeniti jedan oblik demokracije drugim. Za sve druge, jedini konzistentan i produktivan stav je - glasati.
  3. marko03.12.2011. 20:36
    Slažem s s obojicom komentatora. Htio bih još istaknuti da mi je apsolutno nerazumljivo zašto se za raspodjelu glasova koristi ova imbecilna metoda kojom se uopće ne provodi volja građana.

    U ovom je pusićevom primjeru SDP s 42 posto glasova dobio 57 posto zastupnilkih mjesta, HDZ je s 31 posto dobio 36 posto, a HNS sa 6 posto 7 posto.. Besmisleno - prag je glupost i ne znam zašto postoji - proporcionalni sustav bi bio puno pravedniji.

    U hipotetskoj situaciji u kojoj jedna stranka dobiva 40% druga 20% a deset stranaka po 4 posto sva bi se mjesta rasporedila samo na prve dvije stranke, i to, prema gorenavedenoj metodi, prva bi stranka dobila čak 71% zastupničkih mjesta!!! Totalni kretenizam!!

    Naravno, kao i sto drugih glupih stvari, ova se nikad neće promijeniti, jer onima koji bi ju mogli promijeniti taj sustav odgovara.. kvaka 22..
  4. bakunjin04.12.2011. 08:51
    @marko
    Ta metoda koristi se zbog vrlo prozaičnog razloga koji ljudi koji još uvijek vjeruju da žive u demokratskoj državi teško prihvaćaju. taj razlog je što izbori služe za potvrđivanje legitimiteta vladajućih tj. upravljačkih elita i obranu stečenih pozicija a NIKAKO NE kao sredstvo izražavanja volje ostatka populacije. Izbori su u suštini vrlo vješto smišljena manipulacija.
    @kurbla
    anarhisti ne žele odbaciti zajednicu koja donosi obvezujuće odluke, baš suprotno tome, cilj je anarhista uspostavljanje zajednica kojima će ljudi upravljati po principima direktne akcije i direktne demokracije, odnosno organiziranje ljudi u zajednice kojima će se upravljati demokratski u punom smislu te riječi a ne kao danas kada će naši 'izabrani predstavnici' zaboraviti na obaveze prema svojim biračima već nakon isteka izborne šutnje i vladati nama tobože u naše ime. društvo slobode i odgovornosti za svakog je odlika anarhističkih zajednica.
    .
    anarhističke skupine nisu pozvale ljude na neizlazak na izbore, već na poništavanje listića kako bi se pokazali da nisu apatični apstinenti već da ne mogu naći rješenje za socijalnu ili bilo koju drugu održivost u okvirima dosadašnjeg kapitalističkog 'predstavničkog' sustava
  5. Zoran Pusic06.12.2011. 08:09
    Pretvaranje glasova biraca u parlamentarne mandate kompliciranije je nego izgleda i ne moze se objasniti u popularnom clanku za novine, moze se samo naznaciti probleme. Koga intersira, ja sam o tome dosta detaljno pisao u 4 članka u Feralu prije i poslije izbora 2003. Na primjeru se tu pokazuje da, iako to nije intuitivno jasno, glasovi onih koji ne glasaju mogu donijeti dodatni mandat stranci s najvise glasova. Interesantno je da ne postoji "postena" metoda, neka koja u sebi ne bi krila moguce paradokse ili moguce pristranosti. To je dokazano kao matematicki teorem tek 1980.
  6. marko06.12.2011. 13:24
    @ zoran pusić

    Matematički teorem? Ako vi tako kažete.

    Ali jednu bih vas stavr htio pitati, čini li vam se pravedno da stranka koja dobije 40 i nešto posto glasova naroda (kukuriku) dobije pedeset i nešto posto zastupničkih mjesta? To baš i nije provođenje volje naroda. (isto vrijedi i za HDZ, da ne bi bilo zabune)

    U čemu bi bio problem s čisto proporcionalnim sustavom, bez izbornog praga - koliko posto glasova dobiješ, toliki postotak zastupnika u parlamentu imaš... (naravno, i tu bi bilo slučajeva kad bi se moralo zaokruživati jer ne može u sabor ući 1,7 zastupnika neke stranke, ali bi odstupanja od volje birača nastala takvim zaokruživanjem bila bitno manja).

    Hvala vam na odgovoru.
  7. ap06.12.2011. 14:15
    @ marko 06.12.2011. 13:24

    "Ali jednu bih vas stavr htio pitati, čini li vam se pravedno da stranka koja dobije 40 i nešto posto glasova naroda (kukuriku) dobije pedeset i nešto posto zastupničkih mjesta? To baš i nije provođenje volje naroda. (isto vrijedi i za HDZ, da ne bi bilo zabune)"

    40 % od izišlih i važećih 62 % od ukupno 100 % iznosi 24,8 %, okruglo 25 % od ukpnog broja birača.

    Udio glasova članova takozvanih velikih stranaka, njihovih članova obitelji, kumova, prijatelja i ostalog koji isključivo ili pretežno od toga žive te djelova režima koji još više ovise o tome iznosi preko 30 % (SKJ preko 2,5 mlijuna članova tada na 20 miljuna + ostalo bar 1 miljun + vezani ... najmanje 7 milijuna ...).

    Prema tome, ni za SK ni za HDz ni za Kukuriku nikada nisu glasali ni oni koji od toga pretežno žive i članovi, protiv njih je bar 5 % od ukupno ili 20 % od onih koji su njima terbali dati glas. ostali su stalno provi toga i takvog samo upravkljanja preraspodjelama da oni sve uzimaju sebi a ostalima sve ostalo, uključujuči likvidacije.

    Sve ostalo zašto je to tako posve jasno proizilzazi i toga. Da je i malo drukčije, ne ostaju samo svi ti bez svega i moraju kao pljačkaši kokošari, silovatelji itd. vraćati i plaćati i dorađivati najmanje 200 godina, nego im svm ostalim takotvanim amsovnim elitama na toj liniji sve pada u vodu, milijarde objava, titula i sveg age izvrnuto i sranje ....

    P.S. Zašto se uči matematika i ostalo?

    Većina obrazovanih ne zna zbrajati i množiti, ne vidi i ne zna ono što zadnji nepismeni iz zanje zabiit zanju dosta dobro.Da se samo tu i tamo ma,lo pogleda, zborji, pomnoži ... sve bi bilo bitno drukčije i bolje za sve jer 2-3 mlijuna tih jadnika kokošara i forsera toliko pati i u agoniji je sa toliko plijena, novaca i svega da naprosto očajnilki vapiju za pomoć, i to več nekoliko generacija.
    A obrazovani prolaze kraj toga kao pored turskog groblja i kada se zanimaju za pitanja koliko je 40 % od 62 % od 100 %, kako su zaradili tih pišljviih 250.000 mld kuna u nekretninama, novcu, potrošnji ... pa da i mi tako zaradimo ...?
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

10.05.

Programi strukturne prilagodbe

Éric Toussaint kritizira programe strukturnih prilagodbi, politike koje su MMF i Svjetska banka provodili u zemljama u razvoju.

08.05.

Radikalna ljevica pokušat će sastaviti grčku vladu

Vođa grčkih konzervativaca Antonis Samaras u ponedjeljak navečer je objavio da nije mogao sastaviti koalicijsku vladu te je svoj mandat za sastav vlade vratio predsjedniku Karolosu Papuliasu

07.05.

Neonacisti i komunisti u grčkom parlamentu

Konzervativci Nova demokracija osvojili su 21,2 posto glasova, Koalicija radikalnih ljevičara14,99 posto glasova, a u parlament ulaze i komunisti KKE te neonacisti Zlatna zora

07.05.

Francuska dobila socijalističkog predsjednika

Francois Hollande je dobio oko 52 posto glasova, a Nicolas Sarkozy je već priznao poraz i čestitao konkurentu

07.05.

Tadić i Nikolić izjednačeni

Kandidat koalicije oko vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić osvojio je 24,81 posto glasova, a kandidat oporbene Srpske napredne stranke (SNS) Tomislav Nikolić 24,71 posto glasova

27.04.

Nasumice izabrani zastupnici

Za demokratske države bilo bi bolje da se neki političari biraju nasumice, izračunao je tim talijanskih fizičara, ekonomista i politikologa.

20.04.

Holy zna bolje od suda

Na jučerašnjoj zatvorenoj sjednici nova šefica Fonda za zaštitu okoliša postala je USKOK-ova optuženica Sanja Kalambura

Srpsko narodno vijece
Info most
nzzcd
E Novine