Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Srbija je pred Međunarodnim sudom pravde optužila Hrvatsku za genocid. Hrvatska se pred istim sudom uplela u raspravu o legalnosti proglašenja neovisnosti Kosova. Predsjednik Mesić otišao je u službeni posjet Kosovu, i to na sam pravoslavni Božić. Predsjednik Mesić pomilovao je ratnog zločinca Sinišu Rimca, osuđenog zbog zlodjela na Pakračkoj poljani i neosuđenog za sudjelovanje u ubojstvu obiteljii Zec. Odnosi između Hrvatske i Srbije spali su na najniže grane u posljednjih deset godina. Ta činjenica povod je za razgovor sa Miloradom Pupovcom, predsjednikom Srpskog narodnog vijeća i potpredsjednikom SDSS-a.
Tvrdite da Međunarodni sud pravde u Haagu neće utvrditi postojanje genocida ni s jedne strane?
Nije na Međunarodnom sudu pravde u Haagu da utvrdi činjenice koje sami moramo utvrditi. Prije svega mislim na utvrđivanje namjere Miloševićeve i Tuđmanove politike da proizvedu genocid. Na nama je da utvrdimo koja je bila svrha te politike u odnosu prema ratu, ratnim ciljevima i posljedicama koje je rat proizveo. Međusobne tužbe Hrvatske i Srbije su, nažalost, nastavak politike proizvodnje genocida, a ne sredstvo suočavanja i distanciranja od tih politika. Budući da nije bilo genocida, Sud ne može utvrditi da ga je bilo, ali budući da je bilo teških ratnih zločina, zločina protiv humanosti i zločina etničkoga čišćenja, utvrđivanjem postojanja genocida Sud ne može umanjiti važnost ni dramatičnost ovih zločina.
Kad kažete mi, na koje razine mislite, unutar svake pojedine države ili na zajedničkoj razini između Srbije i Hrvatske? Relativno nedavno predložili ste osnivanje Odbora povjerenja dviju susjednih država. 
I unutar svake države i između država. Prije nekoliko mjeseci predložio sam osnivanje Odbora povjerenja i upravo se sada vidi važnost i aktualnost jednog takvog projekta. Manje je bitno hoće li se on zvati Odbor za uspostavu povjerenja, Odbor za povjerenje u odnosima između Hrvatske i Srbije ili nekako treće. Sasvim je sigurno da bi jedan takav odbor mogao i trebao biti važan instrument otvaranja dijaloga između Hrvatske i Srbije o svim otvorenim pitanjima, a onda i o pitanjima rata, ratnih posljedica i ratnih politika. Time bi se doprinijelo rasterećivanju dijaloga između dviju država i njegovom prebacivanju na stručnjake, na ljude od autoriteta i kredibiliteta, koji bi bili lišeni političkih obveza i političkih uloga.
Od predsjednika Mesića ste tražili da lobira za hrvatsko odustajanje od tužbe. Očekujete li nešto slično od novoga predsjednika Josipovića iako je on već izjavio da ne bi povukao tužbu?Osim što sam pisao bivšem predsjedniku Mesiću, razgovarao sam o tome i s predsjednikom Tadićem kao i s gospodinom Josipovićem prije nego što je izabran za predsjednika. Razgovore na tu temu namjeravam nastaviti i dalje s Josipovićem kao i s premijerkom Kosor, jer sam uvjeren da je neophodno poduzeti korake nužne da se s terena politike proizvodnje genocida prebacimo na teren realnoga suočavanja s ratom. Vjerujem da će novoizabrani predsjednik Josipović tako nešto podržati. Ozbiljnog, supstancijalnog srpsko-hrvatskog dijaloga nikada nije ni bilo. Otvorena pitanja samo su se prividno kontrolirala, ali se nisu efikasno otvarala, rješavala i diskutirala
Dakle, vjerujete da će do odustajanja jedne i druge strane ipak doći?
Uvjeren sam da će se otvoriti dijalog, ali nije na meni da sudim na koji način će se to dogoditi.
Kako komentirate posjet Mesića Kosovu u vrijeme pravoslavnog Božića? Može li Hrvatska gajiti istovremeno dobre odnose sa samostalnim Kosovom i Srbijom?
Potez Mesića je štetan u pogledu tajminga, štetan je i za samoga predsjednika na odlasku, štetan za hrvatsko-srpske odnose. Nisam primijetio nikakvu osobitu korist ni za Hrvatsku, niti za Albance na Kosovu. Htio bih naglasiti sljedeće: politika koja bi označila neku vrstu titoističkog odnosa prema Srbiji iz Hrvatske, odnosno politika neke vrste jugoslavenske federacije u odnosu prema Srbiji u kojoj bi Hrvatska bila glavni akter, promašena je i prevladana, i ne može donositi rezultate. Stvaranja saveza svih protiv Srbije naprosto ne može biti produktivno. Došlo je vrijeme za otvoren, supstancijalan razgovor o odnosima između Hrvatske i Srbije jer postoje četiri otvorena pitanja: izbjeglice, Kosovo, BiH, i tužbe o kojima smo govorili. Nema stabilnoga rješenja stanja u regiji bez rješavanja izbjegličke problematike. Nema stabilnoga rješenja u regiji bez aktivnoga sudjelovanja Srbije i Hrvatske u podršci međunarodnoj zajednici i narodima u BiH da stabiliziraju BiH. Politika u kojoj bi Hrvatska sređivala stanje u BiH, a da u isto vrijeme za to nema podršku Hrvata i Srba u Bosni, kao što se činilo da želi predsjednik Mesić, naprosto nije primjerena za Bosnu i Hercegovinu i ne donosi nikakvu alternativu.
Može li se Mesićev posjet Kosovu gledati iz perspektive nastavka politike koju je vodio prema Bosni?
Ne mogu reći čega je to nastavak, ali je sasvim sigurno da nije moguće istovremeno pozivati predsjednika Tadića da posjeti Hrvatsku i pred Međunarodnim sudom pravde iznijeti činjenično netočnu izjavu kojom se aludira na sličnost prava Vojvodine i Kosova. Prije svega mislim na pitanje ustavnopravnog položaja pokrajina SFRJ i činjenicu da se zaboravlja što je Hrvatska napravila prema Srbima u Hrvatskoj tj. promjenu njihovih ustavno-pravnih položaja, nasilje prema Srbima i općenito nedemokratski odnos prema Srbima u Hrvatskoj od dolaska HDZ-a na vlast početkom devedesetih. Treba pustiti Beograd da riješi pitanje Kosova s onima kojih se to najviše tiče, a to su velike sile i Albanci na Kosovu. Nije na nama, odnosno na Hrvatskoj, da Beogradu gura prst u oko
Žao mi je što predsjednik Mesić nije okrunio kraj svoga mandata otvaranjem nove stranice odnosa sa Srbijom koja bi označila pokretanje pitanja Kosova, BiH, izbjeglica i tužbi. Sve je to mogao ostaviti u lakše nasljeđe svom nasljedniku, ali on se ipak odlučio za neki drugi put koji, nažalost, nije donio nikakvu korist ni njemu ni odnosima u regiji.
Kako tumačite Mesićevu odluku o pomilovanju Siniše Rimca?
Predsjednik Mesić je trebao voditi računa o nekoliko stvari, a očito nije. Nije vodio računa o tome da je velik broj počinitelja ratnih zločina na hrvatskoj strani ostao ili nekažnjen, ili su kažnjeni, ali ne za ratni zločin, nego za ubojstva, pljačke i slično. Također, nije vodio računa da je na taj način pomogao onima koji su političkim putem i zlouporabom pravosuđa spriječili da ti ljudi ne budu kažnjeni i tako im se indirektno pridružio. Želim vjerovati, nehotice. Zločin prema obitelji Zec jedan je od najstrašnijih, on simbolizira brojne druge slične zločine i teško opterećuje našu javnost, pravosuđe i politiku. Odluka predsjednika Republike da pomiluje ovoga zatvorenika ničemu nije pomogla da se promijeni odnos prema tim žrtvama i svijest o njihovu poštivanju i o samom njihovom postojanju.
Mislite da je Mesić svjestan posljedica koje može imati njegova odluka?
Ne znam je li svjestan ili nije. Nisam s njim o tome imao priliku razgovarati. Nadam se da će ljudi koji rade i koji se bave politikom biti svjesni svih mogućih posljedica ovakve njegove odluke i da će ubuduće spriječit njihovo ostvarivanje.
Potkraj prošle godine i krajem dvaju mandata Mesića nataložilo se mnogo spornih pitanja između Srbije i Hrvatske. Jesu li danas međusobni odnosi na najnižim granama od završetka rata, ili ih se može proglasiti dovoljno stabilnina?
Na osnovi starih politika više se ne može djelovati. Ne može se voditi politika dvostrukoga kolosijeka, preozbiljne i preznačajne stvari su na stolu. Ozbiljnog, supstancijalnog srpsko-hrvatskog dijaloga nikada nije ni bilo. Kako ga nije bilo, otvorena pitanja samo su se prividno kontrolirala, ali se nisu efikasno otvarala, rješavala i diskutirala. Čak ni isprike nisu imale efekta, jer nisu imale katarzičnu komponentu koju bi trebale imati. Vrijeme za politiku istinskih, dubokih gesti tek će doći. Politička retorika Milorada Dodika otišla je previše udesno i sasvim sigurno u tom obliku ne bi trebala potrajati ukoliko on želi potrajati kao političar. Međutim, Dodik sasvim sigurno nije jedini akter u toj priči, jer ni Haris Silajdžić ne doprinosi boljim odnosima u BiH
Prije nekoliko godina zastupali ste široku autonomiju Kosova unutar Srbije. Jeste li redefinirali svoju poziciju s obzirom na trenutni status Kosova?
Politika deklariranja statusa pokazala je svoje kratke domete. Zaboravljanje što se događa na Kosovu i zaboravljanje da se o nizu stvari mora razgovarati na relaciji Priština-Beograd nešto je što ne bi smjelo dugo trajati, jer pitanje ljudskih prava, manjinskih prava, pitanje odnosa između Prištine i Beograda doista je nešto čemu treba posvetiti mnogo više pažnje nego što je to dosada bio slučaj. Forsiranje da što više država prizna Kosovo, a istovremeno odlaganje ovih pitanja, loša je politika.
Ipak, nezavisno Kosovo je već činjenica koja će se realno teško promijeniti.
Treba pustiti Beograd da riješi to pitanje s onima kojih se to najviše tiče, a to su velike sile i Albanci na Kosovu. Nije na nama, odnosno na Hrvatskoj, da Beogradu gura prst u oko. Zamislimo kako bi bilo da netko iz Beograda dođe i gura prst u oko nama oko Piranskog zaljeva. Ta dva pitanja nisu baš usporediva po veličini i razmjeru problema, ali ako bi se netko usudio tako ponašati ne bismo ga smatrali dobrim susjedom.
Ranije ste prilično pozitivno ocjenjivali politiku Milorada Dodika. Je li se nešto promijenilo na tom planu? 
Komplikacije u Bosni i Hercegovini bile su očekivane u trenutku kad je odlučeno da se prizna Kosovo. Nije bilo realno očekivati da to priznanje pomogne stabiliziranju i normaliziranju odnosa u BiH. Svi smo znali da će to potaknuti neku vrstu daljnje destabilizacije i da će politička retorika otići u pravcu u kojem ne bi trebala. Za moj ukus, politička retorika Milorada Dodika otišla je previše udesno i sasvim sigurno u tom obliku ne bi trebala potrajati ukoliko on želi potrajati kao političar u BiH i Republici Srpskoj. Međutim, Dodik sasvim sigurno nije jedini akter u toj priči. Ni Haris Silajdžić ne doprinosi boljim odnosima u BiH. Sasvim sigurno ni naš predsjednik Mesić svojim izjavama i jednom vrstom tutorstva nije doprinosio odnosima u toj zemlji, jer zapravo nije bilo jasno što želi postići svojom politikom. Treba pristupiti politici u kojoj najveći problem nije Republika Srpska nego ukupno ustrojstvo BiH. Položaj svih triju naroda trebalo bi osnažiti i istovremeno BiH učiniti koherentnijom državnom zajednicom.
Mislite na uvođenje tri entiteta?
Ne treba bježati od nove entitetske strukture. Hoće li se raditi o tri ili više entiteta stvar je triju naroda i njihova dogovora. Čini mi se da bismo mi iz Hrvatske trebali više raditi na jačanju položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, umjesto da im dodjeljujemo državljanstvo, omogućavamo im sudjelovanje na izborima i na taj način ih, zapravo, prebacujemo u Hrvatsku više nego što se borimo za njihov jači status.
Upravo je ovih dana premijerka Kosor najavila da će se ukinuti pravo na dva prebivališta.
Definitivno sam za to i sudjelovao sam u izradi toga zakona, ali mislim da Hrvatima iz Bosne i Hercegovine treba pokazati da Hrvatska ima interesa za njihov veći osjećaj sigurnosti i ravnopravnosti u odnosu na druga dva konstitutivna naroda i entiteta. To bi bila prava politika prema BiH, a ne ova koju imamo trenutno. Ukoliko bi se krenulo u tom pravcu, i Milorad Dodik morao bi se suočiti s posljedicama svoje politike. Ova vlada je u većem dijelu sastavljena onako kako je to htio Sanader. U skladu s njegovim konceptom, sastavljena je po stranačkim kriterijima i stranačkoj logici, a ne po logici programsko-političko efikasne kompetentne vlade
Vratimo se na Hrvatsku. Krajem prošle godine izjavljivali ste da je Hrvatskoj potrebna stabilna vlada i da ćete nakon predsjedničkih izbora razmisliti o izlasku iz vladajuće koalicije. Koja je sadašnja pozicija SDSS-a?
Za početak, doista očekujemo da predsjednica Vlade zajedno s koalicijskim partnerima sjedne za stol i vidi koje mjere su neophodne da bi Vlada revidirala svoj program, da bi usvojila neke nove politike, ali i da bi se promijenio Zakon o Vladi.
Zakon o Vladi?
Tako je. Ova vlada je u većem dijelu sastavljena na način na koji je to htio bivši premijer Sanader. U skladu s njegovim konceptom vlade, koja je pretežno bila sastavljena po stranačkim kriterijima i stranačkoj logici, a ne po logici programsko-političko-efikasne kompetentne vlade. I mi prethodno moramo prodiskutirati koje nam progamsko-političke komponente trebaju, a potom trebamo vidjeti i koji nam mehanizmi, pa i kadrovi, trebaju da bi se te politike mogle provoditi. S cijelom stvari ne treba previše čekati.
Što znači "ne treba previše čekati" i što ćete konkretno zahtijevati?
Što se mene tiče, nakon što novoizabrani predsjednik preuzme svoj položaj, položi zakletvu i preuzme svoju ulogu, trebamo započeti razgovore.
Koji su najvažniji zahtjevi SDSS-a?
Postoji niz elemenata. Prvo, moramo promijeniti filozofiju naše privrede, pojačati realni sektor i proizvodnju, pojačati izvoz, zaustaviti povećanje broja umirovljenika, po mogućnosti moramo preusmjeriti taj trend i vraćati ljude na posao, stimulirati ih da se vraćaju na posao i otvarati nova radna mjesta. Naravno, trebamo drugačiju vanjsku politiku od one koju smo imali do sada. Europa, naravno, ostaje naš strateški neposredni, bliski cilj. Kad jednom budemo u Europi, moramo imati vanjsku politiku koja će biti specifična za Hrvatsku. Moramo imati više samostalnosti i inventivnosti u tom pogledu.
Smatrate li takav razvoj događaja mogućim unutar sadašnje vlade ili prijevremene izbore vidite kao izgledniji razvoj događaja?
Ukoliko ova vlada sama ne pokrene promjene, sama će isprovocirati prijevremene izbore.
Otvorenu podršku Josipoviću u drugom krugu može se protumačiti kao signal skorog izlaska iz vladajuće koalicije?
Vesni Pusić i Ivi Josipoviću dali smo podršku i u prvom krugu. Nismo aktivno sudjelovali u njihovim kampanjama, ali smo najavili da ćemo se aktivnije uključiti u drugom krugu, ovisno o rezultatima. Kako je Josipović prošao u drugi krug, kao stranka smo se aktivno uključili u kampanju i iskazali podršku, ne samo javnim istupima, nego istovremeno i aktivnim djelovanjem naših članova i stranačkih struktura, što se moglo jako primijetiti. U brojnim sredinama građani srpske nacionalnosti, njih preko 80 posto, podržavali su Ivu Josipovića, što je u brojnim županijama u konačnici rezultiralo time da je osvojio većinu, kao na primjer u Vukovarsko-srijemskoj, Šibensko-kninskoj, Karlovačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. SDSS kao stranka vodi samostalnu politiku i prilično smo autonoman segment koalicije, autonomniji od njezinih drugih segmenata. To pravo zadržavamo, ono će takvo i ostati
Nemojte zaboraviti da smo podržali i Stipu Mesića u drugom krugu kada mu je sadašnja premijerka bila protukandidatkinja. Kao što je poznato, SDSS kao stranka vodi samostalnu politiku i prilično smo autonoman segment koalicije, autonomniji od njezinih drugih segmenata, i to pravo sebi zadržavamo i ono će takvim i ostati. Uopće nije bilo upitno hoćemo li podržati Josipovića u drugom krugu, jer nam je politički blizak s obzirom da smo stranka lijeve političke orijentacije, a predsjednik države je isuviše važan elemenat. Premijerka je to dobro znala i mislim da nije bilo mjesta iznenađenju. Uostalom, činjenica da su se i ona i Josipović pojavili kao glavni gosti na božićnom prijemu Srpskog narodnog vijeća, govori da u tom pogledu nije bilo nesporazuma između nas i predsjednice Vlade.
Bandić nije bio dobrodošao na božićnom prijemu SNV-a?
Bandić je bio naš dragi gost u brojnim godinama kad mnogi nisu dolazili, kad se nisu usudili dolaziti ili kad nisu smatrali da trebaju dolaziti. To jako cijenimo. To je bilo razdoblje Bandićeve značajne uloge za SDP, za Zagreb, za međuetničke odnose i mi to ne zaboravljamo. Međutim, Bandić je u posljednje vrijeme i u posljednjim tjednima svoje kampanje, zaboravio građansku dimenziju grada Zagreba, zaboravio je standarde koje je hrvatska politika postigla, standarde koje demokratska politika mora poštivati. Zaboravio je da u narodu postoji izreka 's kim si, takav si', i da se treba paziti s kim se pojavljuješ.
Naravno, mislite na Merčepa?
Ne samo na njega, nego i na niz drugih stvari.
Poput?
Način na koji je vodio kampanju protiv Josipovića bio je apsolutno nedopustiv. Biti gradonačelnik jednog uljuđenoga grada obvezuje na građansko i uljuđeno ponašanje. U suprotnom, prijeti ti opasnost da te ti tvoji građani i taj uljuđeni grad naprosto počnu gledati drugačije i da ti okrenu leđa. U brojnim sredinama građani srpske nacionalnosti podržavali su Ivu Josipovića što je rezultiralo time da je u Vukovarsko-srijemskoj, Šibensko-kninskoj, Karlovačkoj ili Sisačko-moslavačkoj županiji osvojio većinu
Namjeravate li ustrajati na uvođenju dvostrukoga prava glasa za manjine?
Pravo dvostrukoga prava glasa gotova je stvar i više-manje je postignuta suglasnost da će se mijenjati Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. To je prva točka našeg koalicijskog sporazuma koja će biti riješena na način da će manjine, kojih u ukupnom broju stanovništva ima do 1,5 posto, pored općeg imati, i dodatno biračko pravo. Manjine kojih je preko 1,5 posto, u ovom slučaju, to su Srbi kao najbrojnija manjina u Hrvatskoj, svoje će zastupnike osiguravati preko općeg biračkog prava, preko stranačkih lista, ravnopravnih sa svim drugim strankama. S tim što će imati zajamčena tri mandata, a moći će, ukoliko te stanke ili nezavisne liste budu dovoljno dobre i atraktivne za birače, imati i više od tri mandata. Na taj način manjinske stranke će postati ravnopravne s drugim strankama.
Osim što će postati ravnopravne, mijenjanje Zakona označit će izlazak manjinskih stranaka iz političkoga geta, ali će donijeti i novu političku odgovornost tih stranaka?
Apsolutno. Srbi će, kao i druge manjine, izaći iz neke vrste političkoga geta. I ne samo to, nego će i birači postati ravnopravni. Nitko ih više neće pitati koje su nacionalnosti. Moći će glasati za stranke poput svih građana Hrvatske, a stranke će svoje politike morati podesiti tako da odgovaraju ne samo manjinskoj, nego i ukupnoj populaciji. To će biti značajan doprinos promjeni političke kulture i integraciji manjina, što odgovara Srbima u Hrvatskoj.
Nedavno je prilično neprimjećeno prošla najava zadarskoga gradonačelnika Zvonimira Vrančića o uklanjanju ostataka miniranih srpskih kuća pod tezom da su "opasne po javno zdravstvo, te su leglo štetočina". To bi se moglo shvatiti kao posljednja faza etničkoga čišćenja?
Teške riječi doprinose samo težem nesporazumu, ali prije nego što posegne za uklanjanjem ruševina tih kuća zadarski gradonačelnik bi morao znati da zakon jamči vlasnicima mogućnost nadoknade štete ili obnove. Morao bi znati da je njegova zadaća, kao i zadaća nadležnih tijela državne vlasti u Zadru i u Zadarskoj županiji, da ti ljudi imaju prava koja im moraju biti omogućena, priznata i prakticirana. Preporučujem mu da se okani toga posla i da se prihvati onoga što mu nalaže zakon, a uostalom i neka vrsta moralne obveze.
Postoji li već slučaj rušenja kuća, a da vlasnici nisu o tome bili obaviješteni?
Ne, ali se vodi kampanja u tom pravcu i vrši se pritisak na ljude. Upravo zbog toga kampanju treba voditi u obrnutom pravcu i ljudima reći što im zakon omogućava. Nadležno ministarstvo ljudima mora omogućiti obnovu kuća ili osiguravanje obeštećenja.
Podržavamo rad REKOM-a
Koalicija za REKOM prihvatila se utvrđivanja činjenica i istraživanja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije. Podržavate li tu inicijativu?
Koalicija za REKOM bi svakako trebala biti jedan od aktera toga procesa. Morali bi nastaviti raditi, i morali bi za taj rad dobiti posebnu vrstu podrške i od Vlade Srbije, Hrvatske i drugih vlada u regiji. U nekim zemljama, kao što je Bosna i Hercegovina, taj posao je vrlo dobro obavljen, a djelom i u Srbiji. U Hrvatskoj još predstoji utvrđivanje činjenica oko imena i broja žrtava, okolnosti, a posebno predstoji promjena odnosa prema žrtvama zločina, jer nažalost žrtve srpske nacionalnosti u javnosti još uvijek nemaju pravi tretman. I dalje se više pažnje i suosjećanja posvećuje počiniteljima zločina nego žrtvama.
Zagovornici tužbe za genocid vide tu tužbu kao način da se napokon dokaže karakter rata. Ako se složimo da slika nije crno- bijela, ali i da postoji potreba za utvrđivanjem odgovornosti i činjenica, zar ne bi jedno nedržavno tijelo, proisteklo iz civilne inicijative moglo odigrati takvu ulogu?
Moji stranački kolege i ja podržavamo aktivnosti REKOM-a i podržavat ćemo ih i dalje. Nesumnjivo je da Koalicija može biti važan instrument za utvrđivanje činjenica u vezi s ratnim zločinima i žrtvama u toku rata. Postoje neke druge stvari koje Koalicija za REKOM ne može utvrditi, a to su pitanja politika i političkih namjera, koje moraju utvrditi drugi subjekti, odnosno druga tijela. U ovom slučaju to bi trebao biti Odbor povjerenja.
Kad država prihvati logiku masivnih zajmova pod uvjetom da provodi mjere štednje, međunarodni lihvari se spremaju za preuzimanje.
Norveški sindikalist Asbjorn Wahl analizirao je motive i postignuća europskih lijevih stranaka koje su ušle u koalicijske vlade.
Vlada nema namjeru mijenjati Zakon o radu niti otpuštati radnike u javnim službama, a vrlo brzo će donijeti uredbu kojom će osigurati da se plaće više ne mogu isplaćivati bez uplate doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje
Kad je narod formalno na vlasti, neformalne skupine moći predstavljaju organizaciju vladajućih protiv naroda, piše Tomaž Mastnak.
Ako se s ratifikacijom hrvatskog ugovora zainati jedna EU-zemlja, teško da će se othrvati pritisku ostalih, ai, što ako stvar u isto vrijeme zapne u njih – pet?
U ponedjeljak je istekao rok za predaju imovinskih kartica zastupnika u novom sazivu Sabora, a koliko je točno svaki od njih "težak" znat će se krajem tjedna
Ruski premijer Vladimir Putin, koji vodi kampanju za predsjedničke izbore u ožujku, obećao je postroženje useljeničkih pravila i za 2013. najavljuje ispite ruske kulture i jezika za useljenike
dodaj komentar 33 komentara
I još nešto: ja sam porijekom Ramac i molim te, nemoj nas branit, stoljećima su u dolini Rame katolici i muslimani živjeli bez ikakvog problema do 1992.Poštivalo se i običajno pravo (ako znaš što je to) i bilo je ponekad jaće od zakona, jednako se primjenjivalo na katolike i muslimane.
Btw, nađim mi jedan primjer nasilnog islamiziranja neislamskog pučanstva bilo kad i bilo gdje, daj da i ja nešto naučim od tebe.
Unaprijed hvala.
A vidim ... voliš i Dubiozu K.
mislim da si u krivu glede državnosti susjedne nam države. Naime, činjenice govore drugačije: državnost bosanske države jednako je duga kao i hrvatske a zanimljivo je da je suverenost iste duža 300 godina, nije morala priznavati tuđina za suverena kao što je to bilo kod nas. Nestaje tek 1463. turskim osvajanjem Bosne. Naravno, rasprava o tome da li je vladajuća dinastija bila hrvatske ili bosanske krvi, da li su javno bili katolici a potajice bogumili, da li su je prisilno ili ne predali papi na 'skrb' , ostati će vječito predmet rasprava i nesporazuma.
E sad, tvrdnja o genocidnosti strašnih Turaka podmetanje je srpske historijografije (koja tim tvrdnjama želi sakriti sebe tj. vlastitu genocidnu prošlost). Lako se pobija sa par osnovnih povijesnih fakata: naime, ti isti genocidni tipovi primaju Sefarde iz Španjolske, obnavljauj SPC(!?), dozvoljavaju djelovanje drugih konfesija na cijelom području carstva, nema nasilnog prelaska na islamsku vjeroispovijest (što je izričito i zabranjeno u Islamu, koliko sam ja upućen), ima još ali mislim da je dovoljno za početak.
Peace.
Legalno, po ustavu SFRJ, Hrvatska nije imala pravo na odcjepljenje - kao što niti županije ili općine u Hrvatskoj danas to pravo nemaju. Hrvatska je priznata na temelju činjeničnog stanja - da je Juga de facto bila u raspadu. To je odgovorila Badinterova komisija na Carringtonovo pitanje. No, kad se odlučivalo o SAO Krajini, Carrington nije postavio ekvivalentno pitanje - "postoji li SAO Krajina", nego "da li Srbi imaju pravo na odcjepljenje iz RH." Odgovor je bio - po međunarodnim normama o zaštiti naroda i narodnosti - ne. Da je Badinter dobio pitanje "postoji li SAO Krajina" dobio bi odgovor "Da." Da je međunarodna zajednica bila konzistentna, priznala bi SAO Krajinu. Zaista bi.
Suštinski, kako odcjepljenja postoje, pravo na odcjepljenje treba regulirati (makar regulacija bila i potpuna zabrana) inače će biti - pravo jačega. Najlogičnije je da svaki narod (zaista, i svaka grupa ljudi ili pojedinac) ima pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Razlog: nema smisla prisiljavati ljude da žive u zajednici ako to oni ne žele. (Ne govorim o grupi sa teritorijem - dakle, ne mislim da se ulica ima pravo odcijepiti - nego stanovnici ulice. Hoće li oni pri odcijepljenju dobiti teritorij - baš onu ulicu u kojoj stanuju - to je pitanje sudske procjene o pravednoj podjeli. Ako je virjednost te ulice po glavi kandidata za odcjepljenje veća od državnog prosjeka vrijednosti teritorija po glavi stanovnika - onda neće. )
Milanova primjedba je da to vodi do apsurda, zato što bi onda i vrlo male grupe, čak i pojedinci, imali to pravo, a to bi bilo praktično neprovedivo. Me znam. Možda. No, princip na koji se pozvao je prejak. Gotovo niti jedno pravo ne može se osigurati u potpunosti, ali to bično ne znači da treba potpuno odustati od osiguravanja tog prava. Naprotiv, osigurava ga se - koliko je moguće. Primjeri su izrazito brojni.
Dakle, ako neke grupe jesu premale da bi se na njih primjenilo pravo o odcjepljenju, trebalo bi utvrditi - koliko male, iz kojih razloga. A, SAO Krajina sigurno ne ne bi ispala takva. Ona je veća od mnogih međunarodno priznatih država i sigurno bi mogla funkcionirati kao samostalna država.
Poštovane komentatorice i komentatori, molimo vas da uzmete u obzir članak 3. Zakona o medijima koji kaže: "Zabranjeno je prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, poticati nasilje i rat."
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306926.html
Pišeš "narod", pa je odgovor: ne.
Već sam objašnjavao. Ne može "narod" imati takvo pravo, jer to onda vodi nonsensu da ga svaki grad, svako selo, svaka ulica, čak svaki *pojedinac*, može ostvariti. U jugoslavenskom slučaju, to su pravo mogle imati samo *republike*, ili, 'ajde, pokrajine kao sastavni dio bivše federacije. Iako bih na pitanje pokrajina stavio ogradu, jer su istovremeno bile i sastavni dio SR Srbije.
Nikola: "Znam samo da mi smeta (bez obzira cak i da se slozimo da su Srbi u dobroj meri sami to zasluzili) sto se na Srbe (mislim na "domace" Srbe, rodjene u Hrvatskoj) generalno gleda kao na neke koji u Hrvatskoj opstaju samo miloscu Bozjom i miloscu domacih, a iz svih provejava isto pitanje - "A sta ti ovde radis? Odakle ti uopste hrabrost da se javljas, a mi te, ovakvi milostivi i onako jedva trpimo i kad cutis."
Žao mi je ako imaš ovakav dojam, ali on je posve pogrešan. Ako malo pažljivije pogledaš uokolo, vidjet ćeš hrvatske Srbe na prilično važnim mjestima u vladi, u institucijama, u medijima, na državnoj i na lokalnoj razini. Žive, rade i govore posve slobodno i nesmetano - i tako treba i biti.
Ehm, moguće da je problem u reakcijama na ono što govore, jer kao i Mile Pupovac ovdje, nažalost, često još uvijek ne zastupaju interese vlastite zajednice u Hrvatskoj, nego interese države Srbije.
"... nisu bas svi bili "cetnici" i nisu bas svi ucestvovali u "agresiji na Hrvatsku".
Nisu. Ali čemu navodnici?
"OK, demokratsko pravo misljenja, ali onda treba lepo reci - svi Srbi napolje, ni za jednog nema mesta i obema stranama ce (verujem) laknuti. Ako niko nece da se miri (ne vidim znake ni sa jedne strane koji govore suprotno), fajront i gotovo. Mnoge mutivode bi tu izgubile posao, ali bi bar narod znao na cemu je."
Pomirenje nije moguće temeljiti na prisili ili neistini. Strane koje se mire moraju prvo postići barem nekakvu minimalnu suglasnost oko čega se mire - što se dogodilo i što je čija odgovornost.
Btw iz onoga što si ti ovdje napisao, čini mi se da bi lakše bilo pomiriti se s tobom, nego s Milom Pupovcem. Jesam li u pravu?
Ajde, samoudalji se jer ne namjeravam polemizirati sa provokatorima, osobito sa prečanima koji glume prave Srbe.
Inace se slazem sa Milanom.
Zanimljiva je druga stvar (nemam apsolutno nikakvo misljenje o Pupovcu, znam samo da se puno u svoj posao povratka izbeglica gotovo pa da i ne mesa) - Pupovca u Srbiji smatraju izdajnikom, a u Hrvatskoj... pa citajte postove. No, ko kanda on bas i ne mari. Ne bih ni ja da me toliko placaju.
Znam samo da mi smeta (bez obzira cak i da se slozimo da su Srbi u dobroj meri sami to zasluzili) sto se na Srbe (mislim na "domace" Srbe, rodjene u Hrvatskoj) generalno gleda kao na neke koji u Hrvatskoj opstaju samo miloscu Bozjom i miloscu domacih, a iz svih provejava isto pitanje - "A sta ti ovde radis? Odakle ti uopste hrabrost da se javljas, a mi te, ovakvi milostivi i onako jedva trpimo i kad cutis."
Specimena po imenu delPotro brinu minareti u Svici i jako je zabrinut glede Europske demokratije spram muslimana, a ne podnosi sopstvene sugradjane koji, ispravite me ako gresim, nisu bas svi bili "cetnici" i nisu bas svi ucestvovali u "agresiji na Hrvatsku".
OK, demokratsko pravo misljenja, ali onda treba lepo reci - svi Srbi napolje, ni za jednog nema mesta i obema stranama ce (verujem) laknuti. Ako niko nece da se miri (ne vidim znake ni sa jedne strane koji govore suprotno), fajront i gotovo. Mnoge mutivode bi tu izgubile posao, ali bi bar narod znao na cemu je.
sto me suzom rani ti
zbog tebe cu mjesto vina
casu suza popiti
Mesić je mogao poslati JNA u SR Hrvatsku kada je raspisala referendum; bio je predsjednik savezne a ne susjedne države!
onda kada referentna osoba, a to jesam, odluči pod punim identitetom tj. Zdravko Gracin, stupiti na ovaj način u javnu polemiku, tada se s razlogom striktno pridržava nevidljivih pravila javne polemike. Najveće i najstrože pravilo koje ne dopušta odstupanja glasi - ne dopustiti bilo komu, tj. nikomu, da ga se "odvuče" od citiranih rečenica na koje je usmjeren njegov (polemički) komentar.
Dakle, jasno sam citirao Pupovčeve rečenice na koje se odnosi moj komentar, a sada i po "drugi puta". Sve izvan toga je izvan mojega komentara, pa i ovo tvoje, zato što to pripada području nekih drugih sadržaja. To nisu ovi sadržaji. U primjeru od Pupovca izrečenoga, i od mene citiranoga, i nastavno mojega odgovora - osobno čak i ne vidim da može bilo što biti važnije. Mislim da to nikomu ne treba pojašnjavati. Ili treba?
Inače, klasika je zapakirati "u opće" ono što je temeljno. Pa se onda to temeljno "ne vidi", dapače, još se i kamuflira s hrpetinom riječi, komentara, objava, protuobjava itd. - u cjelini spamiranja. Pupovac takvu svoju "pametnu lingvistiku" može, što se mene, tiče prodavati u Banja Luki, odnosno, u Banja Luci, na njihovim "političkim univerzitetima". Naravno, ako se s time složi Dodik, kao izraz "srbske" narodne volje u toj "državi". Hoću reći da me se ne tiče preostali dio njegovog inervjua, jer je na citiranom - pao pod zemlju.
Dakle, ne postoji, ističem, ne postoji n i t i teorijska mogućnost, a to u H-Alteru, ali i brojni drugi znaju (konačno, ne živimo u "baš" jako velikom političkom virtualnom svijetu) da me se izvuče na područje "problematiziranja" hrvatsko-srpskih ili srbsko-hrvadskih odnosa, tako svejedno.
Sjediti za stolom profesora Bogdana Bogdanovića, iz Beograda (nekada), držim kako predstavlja čast svakom Hrvatu, i svakom hrvatskom građaninu, i svakom državljaninu Republike Hrvatske. Dakle, po sva tri čimbenika. Čak i na možebitne "nesmotrene" izjave Bogdanovića, osobno nikada ne bih sebi dopustio odgovoriti na predočeni način, nikada - već na način akademskog odgovora ako se s nečim ne slažem. Sjediti za stolom "Milorada" predstavlja poniženje.
Vrlo grubo jesam, ponavljam, jesam odgovorio - i to namjerno (jer raspolažem s podosta načina formulacija misli) na ovu "izjavu" Milorada Pupovca. Jako mi je žao što je H-Alter pao na ovomu jer nismo na području "intelektualiziranja", što "Miloradi" jako "vole" onda kada uzvratno dobiju ravno u glavu, da tako kažem, točno ono što "intelektualno plasiraju" u svojoj "brižnosti za ljudska bića". Pa su onda "oni drugi" - šovinisti, glasnogovornici "mržnje" iz motrišta ne saginjanja glave pred Pupovčevim cinizmu i takvoj "europejskoj" blaziranosti šund političke "literature".
Vrlo mi je žao što se Administrator H-Altera zaletio s brisanjem mojega komentara. Na žalost, zaletio se previše i "s grlom u jagode". Neoprostivo! Riječ je o tomu da osobno držim kako je to učinio iz motrišta vlastitoga načina promišljanja - a kojemu osobno ne pripadam. A ne pripadam salonskoj demokraciji, jer, konačno, takva i ne postoji po definiciji.
Ovo je s razlogom moj u biti prvi i posljednji proaktivni komentar na H-Alteru. Sa zadovoljstvom ću pasivno pročitati vrlo kvalitetne objave koje H-Alter prenosi, ili preuzima od drugih, drćim čak i nedostatno. Naime, to valja činiti - što jeste posao. S lakoćom ću odšutjeti šund, premda ga polako ima čak i sve više. Dakako, ako prevladava šutnja, to ne znači da je H-Alter sjajan.
U tom smislu očitujem pozdrave, u ovom mojem ipak i očevidno promašenom istupu, ovdje.:)
Zdravkio Gracin
Malo činjenica. Odnos između srpskih zločina u posljednjih 4 rata s jedne strane, te hrvatskih, bosanskih i kosovarskih zločina s druge strane, jest otprilike 1 : 10 (slovima: jedan naprama deset). Govoreći samo o Hrvatskoj, svi naši ratni zločini u Domovinskom ratu stanu, otprilike, u jednu i pol Ovčaru.
U svjetlu toga, izjednačavati ratnu odgovornost i govoriti ili sugerirati da su Tuđman i Milošević (i Alija) slični ili jednaki, nije ništa drugo nego - čisti govor mržnje. U kojemu, evo, javno sudjeluje i Halter.
Jer da je Tuđman odista htio "proizvesti genocid", hrvatskim Srbima bi se dogodilo neusporedivo veće i strašnije zlo, i nikada ne bi bilo mirne reintegracije Baranje i istočne Slavonije. Nikada ne bi bilo niti opće amnestije, niti bilo kakvog povratka izbjeglica - dakle, otprilike onako kako se dogodilo i kako se dan danas radi u tzv. "Republici Srpskoj".
Hoćete slikovitije rečeno? Netko vam provali u kuću, opljačka je, zapali i pobije vam cijelu obitelj, ženu, djecu. Vi se nekako obranite i u toj obrani napadača ozljedite, iskopate mu oko. Njega uhite i zatvore. Prođe 20 godina, a vi zatim ustanovite da razni pupovci i halteri govore isključivo o tome iskopanom oku i to oko dovode u istu ravan i daju mu istu kaznenu i političku težinu kao vašoj mrtvoj obitelji.
Hoćete još? Zamislite da netko u istu ravan dovodi nacističke ratne zločine u II. svj. ratu i savezničke ratne zločine tipa Hirošime, Nagasakija, Dresdena... kako zovete takvoga? Što o njemu mislite i govorite? A vi pupovci, halteri, novinari iz Srpskih Novosti itd - radite isto.
Postoji izreka - što tko radi, radi sebi.
Opetovanu citiram ovu izjavu "tog" Pupavca, a koja "se ne vidi", očevidno namjerno:
"Prije svega mislim na utvrđivanje namjere Miloševićeve i Tuđmanove politike da proizvedu genocid. Na nama je da utvrdimo koja je bila svrha te politike u odnosu prema ratu, ratnim ciljevima i posljedicama koje je rat proizveo. Međusobne tužbe Hrvatske i Srbije su, nažalost, nastavak politike proizvodnje genocida, a ne sredstvo suočavanja i distanciranja od tih politika."
Takve javne izjave neka taj Pupovac objavljuje u Banja Luci, u kojoj će za njih zasigurno dobiti ovacije. Naime, "da" - Milošević nije bio dobar jer nije uspio ostvariti Veliku Srbiju, pa ga zato i "mi" u Banja Luci "kritiziramo", ali Tuđman je bio još gori jer je u ime Republike Hrvatske u Domovinskom ratu proveo genocid nad Srbima …
Oprostite, ali "piti" takvu "srbsku juhu" u Hrvatskoj može ipak samo tvrdi želudac, moj "nije tako tvrd", i s razlogom otvoreno na to reagira. Konačno, držim da tako reagirati pripada i pitanju osobnoga samopoštovanja!!!
S razlogom ne ću ulaziti u brojne činjenice, jer činjenicama odgovarati na takvu po ne znam koji više puta opetovanu srbsku političku propagandu (i) Pupovca pod nazivom "legalizacija srbizma u Hrvatskoj", bila bi stupidna. Njima i takvima kroz jedno uho unutra - kroz drugo napolje. Konačno, "Hrvati su genocidan narod", pa vidite "što su nam učinili" u Domovinskom ratu, protjeraše sve Srbe, bre, mnogo genocidno- zar ne ..?
I na to onda moj, priznajem, naglašeno oštar odgovor - reinterpretira se kao "govor mržnje"???
Pa valjda ne držite kako ću za svoje takve javne oštre izjave i odgovore "plašiti se" da Mene u Mojoj Hrvatskoj bilo tko proglasi za hrvatskog šovinistu, i da temeljem doslovno nevjerojatnog bezobrazluka srbskog političara "cenzuriram" samoga sebe kako ne "bih uvrijedio srpsko biće" i narušio "suživot" Hrvata i Srba u Hrvatskoj? Opravdano se javno zapitati tko je tu lud? Pupavac zasigurno nije lud, dapače, "unapređuje" demokraciju i "suživot" u Hrvatskoj. Ma, baš mu "jako hvala", da nije Pupovca i sličnih, ne bi imali pojma o tomu što je demokracija. Tako Pupovac objavljuje, a meni slični "začepite", kako ne bi vrijeđali, zar takvu "srbsku ćirilicu u Hrvatskoj!?
Da, 1991. godine objavili smo rat samima sebi, i tamanali smo sami sebe, i na kraju smo za sve to optužili jadne Srbe kako su nas mlatili, i sada još i formalno prevno ne želilmo "unatoč svim činjenicama" priznati kako smo "genocidni". Da, Srbima valja isplatiti još i ratnu odštetu!!!
BiH mora pod hitno priznati Republiku Kosovo. Pa neka idu Dodik i svekolika mu ekipa na referendum u tzv. Srpskoj i izglasaju što hoće, neka konačno skinu maske tipovi kao g. Pupovac koji bi takav tijek događaja, vjerojatno, objasnio kao 'povijesnu neminovnost'. G. Pupovac, Vi ste jedan prijetvorni licemjer i mutivoda, u Hrvatskoj ćete uvijek podržati sve što politički dijeli ovaj izmučeni narod, u Bosni ćete uvijek drukati za 'otcepljenje' i velikodušno podržati treći entitet, naravno, bez dijelova tzv. Srpske. Pa i ja sam za treći entitet ali onda se tzv. Srpska se mora bitno smanjiti a to, jelte, ne ide po uputama iz Beograda.
Ja sam Josipovićev glasač ali mu ovakva Pupovac podrška ne treba, mašete tom podrškom kao da ste donijeli bar pola milijuna glasova. Ma dosta mi je i Vas i sličnih, ja želim srpskog predstavnika koji ne trči po mišljenje u Beograd i ne zaziva zločine iz tzv. NDH kad ponestane argumenata u diskusiji o bliskoj nam povjesti.
http://www.jutarnji.hr/mesic-dodiku-zaprijetio-slanjem-vojske-/498711/
A Pupovca neću komentirati, osim jednom starom - opet - Mesketovom rečenicom: "Ore tu, a moli boga da kiša pada u Srbiji".
Takozvani govor mržnje najobičnija je floskula koju potežu oni koji ne mogu podnijeti da netko razmišlja i govori što njima nije po volji, a za njima se masovno povode oni koji ne znaju misliti svojom glavom. O tzv. govoru mržnje većinom govore individue formirane u svjetonazornom i političkom jednoumlju koje smatraju da posjeduju monopol na istinu. E, bogami nije tako.
Postoji prokušano sredstvo koje se naziva polemika. Pa tko se ne slaže s nečijim mišljenjem, neka polemizira s njime. Samo, za to treba imati argumenata i znanja i, prije svega, treba biti fumkcionalno pismen. Puno je lakše nečije mišljenje proglasiti govorom mržnje. U komunizmu to se nazivalo govorom protiv naroda i države. Dakle, ništa novo pod suncem. Nije šija nego vrat.
Što se tiče Milorada Pupovca, on niije ništa drugo nego prikriveni velikosrbin koji se nikako ne može pomiriti s time što devedesetih nije realiziran projekt Velike Srbije. Već je krajnje vrijeme da netko iz službeno hrvatske politike to kaže javno.
Nije mi jasna ta politika Pupovca!
Stvarno mi nije jasan, volio bih da mi jednostavno odgovori, zašto se više ne brine o građanskom suživotu srba u Vukovaru i ostalim hrvatskim gradovima i mjestima, o uklapanju svog naroda u građansko društvo RH, a ne o politici u Bosni Srbiji. Pa dokle Pupovac, ti živiš tu, tvoji problemi su tu a ne na Kosovu Rep. Srbskoj, tvoj problem nije relacija Dodik- Mesić, nego kako da se Srbi građanski integriraju ili se varam?
Dodaj komentar