Prvo smo čuli da će Vlada spašavati proračun smanjivanjem plaća i penzija, zatim da će uvesti porez na banke, onda da će srezati iznose prijevremenih mirovina, prodati Croatia osiguranje i državne udjele u tvrtkama i na kraju da PDV ide gore. Onda je Jadranka Kosor rekla da su sve to najobičniji baloni budući da ona još razmatra što će doista učiniti.

Prešutjela je, naravno, da se baloni puštaju s Vladinih prozora i uz njezinu suglasnost jer upravo je njoj potrebno da čuje reakcije društvenih i političkih skupina na dijapazon ideja o još jednom krpanju državne blagajne. Baloni su, dakle, kako je bilo i planirano, sve izazvali da kažu kako ovo može, a ovo ne može, pa su se premijerka i Šuker jučer zatvorili na vijećanju s koalicijskim partnerima. Taj sastanak s neumjesnim je pretjerivanjem najavljen kao vruća i vrlo sudbinska politička stvar i na unutarkoalicijskoj i na općepolitičkoj razini. 

HDZ i partneri, naime, na srcu imaju dva važna cilja. Prvo da se rebalansom ne razori koalicija, a drugo da proračunske preraspodjele ne stvore ovoj garnituri puno neprijatelja kako izbori dogodine ne bi bili unaprijed izgubljeni.

U tom smislu tvrdilo se da su zbog opstanka koalicije, premijerki vezane ruke jer se mora odlučiti samo za one uštede kojima se ne protive partneri u Vladi. Kako manje stranke u koaliciji štite svoje birače postavljanjem određenih financijskih uvjeta HDZ-ovoj premijerki, ona mora tapkati na prstima kad bira kojim će rezovima sanirati proračun. Odnosno, ne smije razljutiti ni HSS, ni Pupovca, jer ako netko od njih izađe iz Vlade, eto gužve, koalicija se raspada i HDZ se suočava s opasnosti od prijevremenih izbora.

Ta je uzbudljiva konstrukcija, međutim, posve pretjerana jer koalicija uopće nije u opasnosti i premijerka to jako dobro zna. Friščićev HSS će ostati s njom do sudnjega dana makar morao gutati žabe, a Pupovac ionako vrijedi samo tri mandata. I bez srpske manjine Vladi ostaje većina od 80 zastupnika, još uvijek tri preko 50 posto. Znači, s aspekta opstanka koalicije, Jadranka Kosor može činiti s proračunom što god ju je volja i utoliko je jučerašnji sastanak političkog komiteta HDZ-a i koalicijskih partnera bio obična, bezvrijedna smotra folklora.

Stvarni politički problem rebalansa su izbori 2011. odnosno odabir strategije koja ovu vlast neće posvaditi s velikim postocima biračkog tijela, ali o tome HDZ sigurno neće ozbiljno konzultirati mudrost Josipa Friščića, Milorada Pupovca, kao ni svojih novih pridruženih članova, bivših HSLS-ovaca Đurđe Adlešić i Ivana Čehoka.

Taj se problem može umanjiti isključivo tako da se novac kojeg sada nema popabirči sa sto strana, po mogućnosti od svakoga po malo, kako bi premijerka, uzvišenim riječima i tronutoga lica, mogla braniti teoriju da je teret krize i financijskog opstanka Hrvatske pošteno i pravedno razdijeljen na sve.

Ako je netko od rebalansa očekivao barem naznake o reformi države, o početku racionalnog i uravnoteženog ponašanja i o tome što ćemo od sutra smatrati motorima razvoja zemlje, taj se grdno prevario. Bit će to rebalans nezamjeranja o čijim će stavkama odlučiti isključivo HDZ po principu najmanje štete, ne za državu, nego za stranku.