Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Analizirajući motive i postignuća europskih lijevih stranaka koje su ušle u koalicijske vlade, norveški sindikalist Asbjorn Wahl, definira četiri minimalna uvjeta čije je zadovoljenje nužno da bi lijeva stranka ušla u takvu vladu. Ta četiri uvjeta su: protivljenje privatizaciji, dugoročna socijalistička strategija, prepoznavanje i priznavanje uloge vanparlamentarnih pokreta i rješavanje problema običnih ljudi. Važno je napomenuti da tradicionalne socijaldemokratske i laburističke stranke ne smatra dijelom ljevice. Analizu uvelike temelji na iskustvima lijevih stranaka iz Francuske, Italije i Norveške.
Iskustva s lijevim političkim strankama u europskim vladama u eri neoliberalizma nisu bila, blago rečeno, naročito uzbudljiva. Nedavna iskustva s takvim vladama u Francuskoj, Italiji i - do određenog stupnja - Norveškoj kreću se od negativnog do katastrofalnog. U sve tri zemlje najveće su pobjednice desne političke stranke, koje su osvojile rastuću podršku čak i u radničkoj klasi te pojačale utjecaj na područjima kao što je imigracijska politika. Ovo se mora istaknuti jer je jedan od argumenata stranaka ljevice za ulazak u koalicijsku vladu lijevog centra bilo obuzdavanje i izolacija radikalne desnice.
Analizirajući opisana iskustva, moramo uzeti u razmatranje kako vanjske tako i unutarnje faktore. Ravnoteža moći između rada i kapitala je odlučujući vanjski faktor. U neoliberalnoj eri koja počinje oko 1980., odnos moći se značajno promijenio u korist kapitala.
Karakter stranke je najvažniji unutarnji faktor - njezini društveni korijeni, analize aktualne situacije, strategije, veze sa sindikatima i društvenim pokretima, kao i ciljevi i perspektive. Ideološka i politička kriza ljevice mora se preispitati i u ovom smislu.
Detaljna analiza bi se trebala zadubiti u konkretnu situaciju svake zemlje, njezinu povijest i tradicije, klasne formacije te društvene i političke snage. U ovom članku odlučio sam se na općenitiji pristup, fokusirajući se na početne uvjete nužne da bi lijeve stranke ušle u šire koalicijske vlade. Pokušat ću na temelju najnovijih iskustava, barem u vidu početne točke za daljnju raspravu, razviti minimalne uvjete za sudjelovanje stranaka ljevice u vladi.
Slobodno kretanje kapitala, pravo kapitala da se smjesti gdje god hoće te slobodan prekogranični pristup tržištima samo su najvažniji primjeri kako su političari kroz deregulaciju i reregulaciju snažno ograničili vlastitu mogućnost provođenja alternativne politike u vlastitim zemljama.
Neka pojašnjenja
Prije nego uđem u daljnju argumentaciju, htio bih iznijeti par pojašnjenja za koja mislim da su važna za kasniju analizu. Prvo: tradicionalne socijaldemokratske i laburističke stranke ne smatram dijelom ljevice, čak i ako se neke od njih nazivaju socijalističkim. Postoje važne razlike, u smislu povijesti, tradicije i korijena u radničkoj klasi, između ovih stranaka i stranaka desnice ili centra, što za ljevicu stvara posebne izazove. Politički su, međutim, ove stranke od 1980-ih slijedile manje ili više meke verzije neoliberalizma čime su kroz liberalizaciju, privatizaciju i potkopavanje regulative tržišta rada doprinijele pomaku ravnoteže u društvu s rada na kapital.
Drugo, u Europi se nije radilo o stvaranju većinske ljevičarske vlade kao što je slučaj u nekim zemljama Latinske Amerike. U neoliberalnoj eri se radilo o pridruživanju koalicijskim vladama lijevog centra u vidu manjinskog partnera - najčešće u koaliciji s dominantnom socijaldemokratskom strankom i nekim zelenim i/ili lijevoliberalnim strankama. Uvijek se radilo o vrsti kompromisa koju je lijeva stranka spremna prihvatiti i gdje su postavljeni, ako ih uopće ima, minimalni uvjeti u različitim političkim područjima. Politički kompromisi iz manjinske pozicije bili su svakodnevna praksa ovih stranaka.
Ravnoteža moći
Neoliberalna ofenziva, koja traje od 1980., dovela je do značajnog pomaka ravnoteže moći u društvu. Moć i odlučivanje su kroz deregulaciju i privatizaciju pomaknuti s demokratski izabranih tijela na tržište. Javne institucije su kroz novo javno upravljanje izmještene od dohvata političara te podređene kvazitržišnim pravilima i regulativama - s povećanom moći menadžmenta i tržišta. Kroz međunarodne ugovore i institucije kao što su WTO i EU, neoliberalna politika nametnuta je na međunarodnom/regionalnom nivou, doprinijevši ograničavanju političkog prostora na nacionalnoj razini.
Manevarski je prostor za lijeve političke stranke koje su odlučile ući u vlade lijevog centra postao vrlo sužen. Iako mnoge vlade i političari pretjeruju kad govore o ograničenosti političkog prostora, ipak nema sumnje da je u mnogim područjima taj prostor ograničen. Slobodno kretanje kapitala, pravo kapitala da se smjesti gdje god hoće te slobodan prekogranični pristup tržištima samo su najvažniji primjeri kako su političari kroz deregulaciju i reregulaciju snažno ograničili vlastitu mogućnost provođenja alternativne politike u vlastitim zemljama.
Ukratko, dogodio se ne samo ogroman pomak ravnoteže moći u društvu, nego i sveobuhvatna institucionalizacija novih odnosa moći - nešto što je svaku progresivnu politiku ljevice učinilo ilegalnom i u sukobu s međunarodnim ugovorima. Ovo naravno predstavlja ozbiljan izazov za sve političke stranke ljevice, koje ga u slučaju sudjelovanja u vladi lijevog centra moraju uzeti u obzir. Postoji izreka koja odlično opisuje navedenu situaciju: imati vlast, ali nemati moć. Opasnost da se postane taocem neoliberalne politike je velika.
Veze s društvenim snagama i pokretima
Vlade su, čak i kad bi to htjele, izgubile političku moć regulacije ekonomije i ograničavanja moći kapitala. Svakoj vladi koja namjerava, pod navedenim okolnostima, provoditi radikalnu socijalnu politiku trebat će snažni vanparlamentarni društveni pokreti ako želi parirati narasloj strukturalnoj moći kapitala. U većini europskih zemalja zadnjih 20 ili 30 godina to nije bio slučaj. U mnogim zemljama nije nedostajalo društvenih pokreta i sindikalnih borbi, ali snažan, dugovječan pokret s dobro razvijenom klasnom sviješću i dugotrajnim izgledima nije se pojavio. Drugi problem koji stranke imaju jest da žele jednom nogom biti u vladi, a drugom izvan nje, kao što je proglasila francuska komunistička partija kada se pridružila takozvanoj pluralno lijevoj vladi Lionela Jospina 1997. U svakom slučaju, ovu strategiju dualne moći je očito lakše proglasiti nego implementirati, pa stvarni rezultati za francusku ljevicu nisu bili naročito ohrabrujući.
Svakoj vladi koja namjerava, pod navedenim okolnostima, provoditi radikalnu socijalnu politiku trebat će snažni vanparlamentarni društveni pokreti ako želi parirati narasloj strukturalnoj moći kapitala.
Potreba za takvim vanparlamentarnim pokretom u kontekstu današnje Norveške nije čak niti dijelom vidokruga i strategije Socijalističke lijeve partije, koja je trenutno u širokoj koalicijskoj vladi lijevog centra. Upravo suprotno, službeni predstavnici stranke su pokretima priopćili da ostanu mirni i strpljivi i da daju vladi više vremena, a ne da joj stvaraju probleme kritikom ili mobilizacijom za radikalnija rješenja.
Da bi se u današnjem društvu proguralo progresivnu socijalnu agendu, nužna je ogromna mobilizacija društvene moći. Nužna je kombinacija snažnih i visoko mobiliziranih društvenih snaga s postojanjem političke stranke koja je duboko ukorijenjena u narodne i radničke pokrete - i sa sposobnošću predstavljanja ovih pokreta bilo unutar ili izvan vlade. Bez postojanja snažnih društvenih pokreta, najvjerojatnije je nemoguće razviti lijevu političku stranku sposobnu za vođenje emancipacijske borbe.
Klasna svijest
Politička/ideološka situacija unutar radničke klase također je od velike važnosti, a ona je u Europi nakon Drugog svjetskog rata pod snažnim utjecajem razvoja temeljenog na ideologiji klasnog kompromisa i socijalnog partnerstva.
Učinci ovog razvoja su dvostruki. U jednu ruku, europski socijalni model ili država blagostanja dovela je do ogromnog poboljšanja radnih i životnih uvjeta velike većine ljudi. U drugu ruku, poboljšanje koje se dogodilo u kontekstu društvenog kompromisa rezultiralo je depolitizacijom i deradikalizacijom radničke klase. Daljnji učinak je snažna integracija radničke klase u kapitalistički poredak. Iako je klasni kompromis slomljen ili se lomi još od ekonomske krize 1970-ih i kasnije neoliberalne ofenzive, europski radnički pokret još je uvijek pod snažnim utjecajem ideologije socijalnog partnerstva - uključujući i mnoštvo političkih stranaka ljevice. Drugim riječima, ideološko naslijeđe socijalnog pakta još je uvijek živo u najvećem dijelu radničkog pokreta. Neki čak ciljaju na ponovnu uspostavu širokog socijalnog kompromisa ili - kako ga zovu u SAD-u - New Deala; pod utjecajem opasnosti od klimatske promjene, neki ciljaju na Green New Deal. Ove politike su međutim potpuno odsječene od svake procjene društvenih odnosa moći jer ne uzimaju u obzir ogroman pomak u ravnoteži moći koja je stajala iza klasnog kompromisa dominantnog u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Stoga su pozivi političke ljevice za novim socijalnim paktom u aktualnoj situaciji iluzorni i doprinose jedino otupljivanju oštrice borbe.
Natjecanje s radikalnom desnicom
Potkopavanje i slabljenje europskog socijalnog modela i države blagostanja te opća ofenziva kapitalističkih snaga doveli su do rasta nezadovoljstva, nesigurnosti i bespomoćnosti kako među radnicima tako i među ljudima općenito. Drugim riječima, socijalna i ekonomska baza nezadovoljstva među ljudima duboko je uklopljena u neoliberalnu ekonomiju - u neregulirani kapitalizam koji pojačava eksploataciju radnika, smanjuje njihov utjecaj na radnom mjestu, otuđuje ih kako od radnog procesa tako i od društva općenito te im živote čini socijalno i ekonomski nesigurnijim.
Navedeni razvoj je vjerojatno glavni uzrok rastućeg nezadovoljstva. Međutim, ljevica ove probleme nije naročito dobro politički artikulirala, što je snažno doprinijelo rastu radikalne desnice - ekstremno desnih populističkih stranaka koje su cinično i uspješno koristile situaciju. Njihov uspjeh bio je moguć upravo zbog izostanka političkih stranaka ljevice koje bi razumjele situaciju, uzele narodno nezadovoljstvo ozbiljno i bile ga u stanju politizirati i kanalizirati u organiziranu borbu protiv otuđenja, eksploatacije i isključenja - za socijalno i pravedno društvo temeljeno na solidarnosti.
Problem postaje još ozbiljniji kada je lijeva stranka u koaliciji lijevog centra kojom dominiraju socijaldemokrati, jer je stranka onda umočena u brojne kompromise, a na ljevici ne postoji opozicija koja bi preuzela i politizirala poruke nezadovoljstva. Dakle, sudjelovanje u širokoj koalicijskoj vladi lijevog centra i svim kompromisima koje ona nosi iznutra ograničava sposobnost ljevice da zastupa i brani interese radnika i običnih ljudi. Desni populisti postaju jedini antiestablišment, alternativa koja kritizira sistem, dok vlada lijevog centra uglavnom administrira i brani postojeći poredak. Suočavamo se s paradoksalnom situacijom da lijeve stranke koje su ušle u široke koalicije lijevog centra s ciljem obuzdavanja i izoliranja radikalne desnice u krajnjoj konzekvenci postižu upravo suprotno - jačanje ekstremno desnih populističkih stranaka.
Suočavamo se s paradoksalnom situacijom da lijeve stranke koje su ušle u široke koalicije lijevog centra s ciljem obuzdavanja i izoliranja radikalne desnice u krajnjoj konzekvenci postižu upravo suprotno - jačanje ekstremno desnih populističkih stranaka.
Novi odnosi moći koji su se razvili kroz proteklih 25 - 30 godina nastavit će stvarati nemoć i nezadovoljstvo među radnicima. Stvari se mogu preokrenuti samo ako ljevica bude u stanju stvoriti situaciju u kojoj će radnici, zapravo ljudi općenito, osjetiti da su dio stvarne emancipacijske borbe kakvu nedavne vlade lijevog centra diljem Europe nisu uspjele pokrenuti.
Karakter stranke
Rasprava o iskustvima lijevih stranaka na vlasti treba uzeti u obzir ne samo vanjske nego i unutarnje faktore. Posjeduje li stranka smislenu analizu situacije? Ima li strategije i poglede nužne za mobilizaciju društvene snage koja bi dovela do promjene? Ako nema, njezina politička praksa se ne može smatrati samo pogrešnom ili učinkom vanjskih faktora, nego treba zaključiti da to nije stranka koja bi mogla povesti borbu za emancipaciju radničke klase i zbacivanje kapitalizma - ako nam je to još uvijek cilj.
Većina političkih stranaka ljevice je nekako zbunjena, pod utjecajem ideološke i političke krize radničkog pokreta nakon sloma sovjetskog modela u Istočnoj Europi i kraja socijalnog partnerstva između rada i kapitala u Zapadnoj. Karakter različitih stranaka ljevice proizvod je mnogih faktora. Prvi je izostanak jakih društvenih pokreta koji mogu utjecati na stranku, radikalizirati je i dovesti nove aktiviste iskusne u društvenim borbama. Sljedeći je sklonost, naročito među stranačkim liderima, izlasku iz političke izolacije i društvenom statusu. Treći faktor je karijerizam pojedinaca bliskih stranci ili u stranačkom vodstvu koji vide mogućnost da postanu dijelom vladajućeg aparata, itd. Svi navedeni faktori vode stranku prema umjerenijim i pragmatičnijim pozicijama. Na temelju dosadašnjeg iskustva s lijevim strankama koje su sudjelovale u vladama širokog lijevog centra u Europi, može se reći da su ove stranke bile suviše nestrpljive da postanu partnerima u vladi, a da pritom nisu razvile političke strategije i taktike korištenja vladajuće pozicije. Čini se također da su stranke podcijenile razinu do koje današnja nepovoljna ravnoteža moći, skupa s raznolikošću vladajućih koalicija, ograničava politički manevarski prostor za manjinskog koalicijskog partnera s ljevice. Konačno, čini se da nedostaje razumijevanja trenutne političke konjunkture u radničkoj klasi i kako se nositi s raširenim nezadovoljstvom među radnicima uslijed neoliberalne ofenzive, izmijenjenih odnosa moći, a sada još i financijske i ekonomske krize. Stranke ekstremne desnice učinkovito koriste navedenu situaciju. Dok stranke ljevice obećavaju novu politiku, a birači očekuju reforme koje bi zadovoljile njihove potrebe, rezultati su se pokazali vrlo oskudnima. Dakle, lijeve stranke su se našle u procijepu između očekivanja naroda/radnika s jedne strane i ograničenog prostora za manevar u širokim koalicijskim vladam s druge, što je dovelo do pada povjerenja i podrške ljevici. Rezultat je slabljenje ljevice i jačanje radikalne desnice - upravo suprotno od planiranog cilja.
Minimalni uvjeti
Naravno, socijalističke lijeve stranke bi trebale tražiti saveze s drugim strankama, pa i u vladi ako to može doprinijeti pomaku ravnoteže moći u društvu. Međutim, za stvaranje takvih koalicijskih vlada nužno je postaviti određene preduvjete koji ih čine opravdanima. Samo konkretni pregovori s drugim strankama u konačnici mogu otkriti jesu li politički preduvjeti zadovoljavajući; općenita rješenja treba uzimati s velikim oprezom. Unatoč tome, na temelju iskustva Socijalističke lijeve stranke u norveškom parlamentu kao i iskustava lijevih stranaka u koalicijskim vladama lijevog centra u Europi kroz proteklih 20 - 30 godina, želio bih predložiti minimalne uvjete kao temelj za raspravu:
Ova četiri uvjeta nije ispunila niti jedna vlada lijevog centra u Europi kroz posljednjih 20 godina. Zaključak moje analize jest da se sudjelovanju u vladi treba pristupiti puno pažljivije no što je to činila europska ljevica u neoliberalnoj eri. Uzimajući u obzir aktualnu nepovoljnu ravnotežu snaga, sa slabim i fluktuirajućim društvenim pokretima, glavni zadaci lijevih političkih stranaka trebali bi biti organizacija, politizacija i podizanje svijesti, kao i mobilizacija otpora odozdo u društvu. Jedino se tako može stvoriti temelj mogućeg budućeg sudjelovanja u vlasti.
Taktičke napomene
U aktualnim odnosima moći, za lijevu je stranku podrška vladi lijevog centra kao "boljem izboru između dvije alternative" bolja solucija od ulaska u vladu. Daje puno više prostora za manevar i mogućnost provođenja osnovnih pozicija kao i radikalnijih prijedloga od mlakog kompromiserstva svojstvenog vladi.
Međutim, od političkih stranaka ljevice često se čuje argument da "birači i najradikalniji dijelovi radničke klase ne bi razumjeli ili prihvatili nesudjelovanje u koalicijskoj vladi". Mogući negativni učinak ostanka izvan vlade bi prema navedenom argumentu bio gubitak podrške među radnicima i ljudima općenito.
Najmanje dvije stvari mogu se suprotstaviti ovom argumentu. Prvo, iskustvo je pokazalo da stranke koje sudjeluju u vladi izgube najveći dio podrške i povjerenja - vjerojatno puno više no što bi izgubile da su se pozicionirale kao dio vladine parlamentarne baze, ali izvan vlade.
Drugo, učinak ostanka izvan vlade bi vjerojatno ovisio o načinu na koji je politički manevar poduzet. Svaka lijeva stranka mora načelno biti za sudjelovanje u vladi, ali politički uvjeti predstavljaju važan faktor. Ako lijeva stranka pokupi neke od najvažnijih zahtjeva sindikata i društvenih pokreta i postavi ih u koalicijske pregovore kao minimalne uvjete, to bi trebalo predstavljati dobru poziciju za obranu vlastitog stava u slučaju da pregovori propadnu. Problem je dosad bio da bi lijeve stranke već u početnim pregovorima otišle suviše daleko u kompromitiranju vlastite politike.
Za SlobodniFilozofski.com s engleskog preveo Jovica Lončar. Na engleskom objavljeno na stranici Fundacije Rosa Luxemburg.
Éric Toussaint kritizira programe strukturnih prilagodbi, politike koje su MMF i Svjetska banka provodili u zemljama u razvoju.
Vođa grčkih konzervativaca Antonis Samaras u ponedjeljak navečer je objavio da nije mogao sastaviti koalicijsku vladu te je svoj mandat za sastav vlade vratio predsjedniku Karolosu Papuliasu
Konzervativci Nova demokracija osvojili su 21,2 posto glasova, Koalicija radikalnih ljevičara14,99 posto glasova, a u parlament ulaze i komunisti KKE te neonacisti Zlatna zora
Francois Hollande je dobio oko 52 posto glasova, a Nicolas Sarkozy je već priznao poraz i čestitao konkurentu
Kandidat koalicije oko vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić osvojio je 24,81 posto glasova, a kandidat oporbene Srpske napredne stranke (SNS) Tomislav Nikolić 24,71 posto glasova
Za demokratske države bilo bi bolje da se neki političari biraju nasumice, izračunao je tim talijanskih fizičara, ekonomista i politikologa.
Na jučerašnjoj zatvorenoj sjednici nova šefica Fonda za zaštitu okoliša postala je USKOK-ova optuženica Sanja Kalambura
dodaj komentar 30 komentara
JEDNOSTAVNO TREBA ODGOVORITI ONIMA KOJI SMIŠLJAJU TAKVU VRSTU RASPRAVA KOJE SE MOGU I MORAJU NAZVATI Š U PO L J E .!!!!
NIKADA U POPVJESTI NIJE EGZISTIRALA ,TAKOZVANA VLAST NA JEDNOJ STRANI ,A NA DRUGOJ TAKOZVANA MOĆ. TO SAMO SOCIOLOZI SMIŠLJAJU PA IH JA NAZIVAM STATISTIČKI TRAČERIMA.. NE TRAČERIMA U ONOM PEŽORATIVNOM SMISLU NEGO U SMISLU TRAČENJA VREMENA IZMIŠLJAJUĆI KATEGORIJE ,SOCIJALNE ,POLITIČKE ,ETNIČKE ,NACIOONALNE ,RASNE ,PA IH STRATIFICIRAJU PO SVOM SOCIODRUŠTVENOM I POLITIČKOM POIMANJU DRUŠTVENIH ODNOSA ,RASTEŽUĆI IH STATISTIČKIM VAGANJIMA, KOLIKO, GDJE I KOGA STRPATI POD KOJU KATEGORIJU .
TREBA POZVATI MARXA U POMOĆ I JEDNOM ZAUVJEK ZAKLJUČITI : TKO IMA MOĆ IMA I VLAST.VLAST NIKADA NIJE ODVOJENA OD MOĆI.
"TREBA POZVATI MARXA U POMOĆ I JEDNOM ZAUVJEK ZAKLJUČITI : TKO IMA MOĆ IMA I VLAST.VLAST NIKADA NIJE ODVOJENA OD MOĆI."
Tko je konkretno imao moć i vlasti u SFRJ i kako to da tu moć i vlast i sada skoro 100 % i kao nigdje nasljedno predstavljaju isti (vrh Dedinje, Tuškanac-Pantovčak i vezano)?
U odgovoru je došlo vrijeme isključiti Marx-a jer je ta zabuna ili prisjevara potrošena, pa lak i Tita.
Marx je davno umro i njegovo i bilo čije djelo, pa i bog i božje, niit gdje sadrži da će oni konkretno određivati niti se može dovesti u vezu. Dodatno marx nije razrađivao diktaturu proleterijata i ostala pitanja kada se dođe na vlast. Msovno ja lažno i pogrešno korišten baša kao i oko konkretnog novac i kapitala tu - milijuni se non top predstavljaju ovlašteni u ime Marx-a, boga, ovog, onog ... zan uzimati naše novde, imovinu, svu vlasti nad tim ... iako svi znamo da je to posve prevaranatsko, kokošarski i gore.
Tito nikoga nije držao jakog, kao ni Račan, pa ni blizu da mi ga mogao zamjeniti u ulozi. Tako nije dao, protivno volji veline generala i admirala NOB-a i JNA Mamuli i ekipi uz njega vlast nad JNA, kao ni raznima razno, a i da je dao to nigdje nije regulirano niti važi. A umro je pa iza njega, a i razno za njega, nikako nije njegovo.
Kako objasniti da se milijuni očigčlednih prevaranata, kokošara i ološa tako dugo i tako nasljedno predstavlja u ime Marx-a, boga i raznog kada svi znaju da nitko nikada nigdje nije ni fromalno izrazio tako nešto nit to važi?
Kao to da bš takvi kao nitko nikad toliko i tako drže lekcije svima is vemu po svijstu i tako tečno igraju u svim mogučem i nemogućim ulogama, tek tako i posve bez zadrške, a što nema ni u crtanim filmovima?
Kao to da toliko sveznajućih i sve kroz toliko vremena i neizbježnih aktualnosti nikad ništa pa ni sada konketno o toj konkretnoj vlasti i moći?
Ili je to iznimna pušiona ili, što je vjerojatnije, obično usrano pitanje guzica i guzičarenja, nama svima tako poznatog a što baš sada možemo fino pratiti istvovremno sada i kroz desetljeća untrag, jer je de facto isto !!???
Bez ironije ili bilo čega, ako ništa a ono radi malo svježine i zanimljivosti, ima smisla početi malo konkretnije na tu temu. Npr. da li su se očevi ovih sada tako uspješno organizirali davno ili je nešto drugo razlog te reprize.
Sama ideja jednog boljeg društva zato nije manje vrijedna. Preuzimanje stijega naprednih snaga nije stvar prestiža, već je stvar odgovornosti.
"..
Marx je davno umro i njegovo i bilo čije djelo, pa i bog i božje, niit gdje sadrži da će oni konkretno određivati niti se može dovesti u vezu. Dodatno marx nije razrađivao diktaturu proleterijata i ostala pitanja kada se dođe na vlast. Msovno ja lažno i pogrešno korišten baša kao i oko konkretnog novac i kapitala tu - milijuni se non top predstavljaju ovlašteni u ime Marx-a, boga, ovog, onog ... zan uzimati naše novde, imovinu, svu vlasti nad tim ... iako svi znamo da je to posve prevaranatsko, kokošarski i gore.
.."
"Ne predstavljaju se milijuni ovlašteni u ime Marxa ili boga, nego pojedinci koji šetaju te milijune. Ideja, da čovjek ne treba iskorištavati čovjeka je ono što će nadživjeti opačine onih koji su beskrupulozno upregnuli plemenitu ideju u svoje prljave naume."
Ideja da čovjek ne treba iskorištavati čovjeka nije uopće Marx-ova i ne samo da je neuporedivo starija i dulja prije Marx-a i ne samo da Marx i razni naj nisu njezini najneupitniji sudionici nego su i najodaniji marksisti i sljedbenici ostalih zbog nekih ključnih djelova baš zbog toga odvajali mladog od starog Marx-a, Sartre-a od Sartre-a sluhu nacista i staljinizma, Tita na oko 265 raznih djelova a milijune KP/SK na oko 12,6 mlrd različitih djelova ....
nego je ta ideja zapravo osnova ljudskog odvajanja i ključna razlika od ostalog živog i mrtvog svijeta te osnova i konkeretnog i čovjeka uopće i nije uopće u prvom redu ideja i ideologija nego konkretni središnji dio a ideje i ideologije su tu veoma sumnjiva pojava ili dokazanom ozbiljno sranje.
Pa se baš radi konkretnog tu sve neizbježnije postavljaju ta konkretna pitanja o konretnoj materijalnoj istini s naglaskom ne na farmi i nazivima nego baš nasuprot svemu drugome i nevezano za to, od kojih pitanja milijuni vodećih snaga bježe, strogo ih zaobilaze ... kao vampiri od svjetla i glogova kolca, vrag od tamjana ... a imajući vremena i vršeći, sada i kao EU pakt, totalne napade na "retarde", Mulju, Sulju i svu rulju.
"Sama ideja jednog boljeg društva zato nije manje vrijedna. Preuzimanje stijega naprednih snaga nije stvar prestiža, već je stvar odgovornosti."
Pruzimanje stijega već više od 200 godina je evropski i rusko-azisjki imperijalizam gori nego ikakvi križarskih ratovi i osvajački ratovi prije, nedvojbeni i jasan znak koji svaršeno razumije baš svatko i tko nije ništa čuo, jer svaki dignuti stijeg je nedvojbeni znak da se odlučno kreće i gazi sve pred sobom.
Pa se ta pitanja odnose naravno tako da baš svi dovoljno znaju da je to vezano za to, ako ne do sada onda sada i previše znaju da ja tako.
Nema nikakve dvojbe da i cijelo ex sfrj odručje savršeno razumije i zna da snažno dizanje stijega ZG-BG pakta sa EU paktom za njih znači ono što ponavljaju Balad (konačno rješenje retarda, pri čemu sve provjereno jako dobro dođe pa i jezika jako bitan za napad), Vesna Pusić i Josipović (snažno prosvjetljivanje i unparijeđivanje Balkana pomoću Moj galebe Bg-Banja Luka), baš ssve ono što je bilo stvarna reprezentacija na susretima na vrhu Srbija-Hrvatska (Tijanić-Kuljiš&Pavić, Pink Mitrović-Huljić, Mišković-Todorić ...).
Nema nikakve dvojbe da i ovaj zna šta se iza toga stvarno krije, pri čemu je važno šta je stvarno a nije važan formalni naziv (nevažno ja kako zvati Unikonzum ili Konzum, zvati to neoliberalizam-yu staljnizam- kapitalizam- (yu itd.) nacionalizam, internacionalizam ...
http://www.republika.co.rs/516-519/20.html
U prijevodu - ne zanimaju nas forme, ideologije, ideje, nazivi ... im mi smo završili, učili ... pa i bitno više i bolje, a stvarno znamo bar 10 x bolje jer je oko 99 % svega prepušteno nama po formuli "ideje naše, gorivo vaše" ili "samopravljanje i svo vrhnje naše a sve ostalo vaše, naročito ...".
Život uz granicu i na granici je surov, složen i tvrd, film Orson Welles "Dodir zla" u našim konkretnim još složenijim uvjetimaa gdje se uz granicu i na granci kao nigdje toliko i tako slloženo i najviše miješa sve a zadnjih 40 godina eskalira izvrnost samoupravljanja ...
Od 1981.g. stvarno a ne samo pjesmom od tada teče "steži kaiš" pravda a mi SSR smo totalno napadnuti i stavljeni u položaj u kojem nema baš nikakvoog izbora i mogućnosti osim grčevite obrane ostataka ostataka i još grčevitije borbe za bilo kakve naše inače i od tih saveza i paktova naj cijenjene kreacije, začeća, djela, et dramtične bitke za konkretni začudni život sam te predramatilčne bitke za svakog našeg
živog i mrtvog čovjeka, dok mlijuni tih navodno naprednih snaga baš kao svih desetljeće i epohe prije ne samo kao guzice sve sa dokolicom nego i non stop pod stijegovima naj naj toalno napadaju baš svaku točku i sve ..
Pa nas zanima, sada nakon trijumfalne reprize paktova a povodom sada i dalje da li ta konkretna prosvjetiteljska naprednost uzima u obzir da je gotovo, da više ne samo nemamo nikakvog izbora nego ni vremena ni išta, i baš ničega se ne možemo odreći bilo to ovako ili onako ... i jedino što nam je ostalo je složeni odlučni kontranapad na život ili smrt, koji je krenuo pomalo i prije a nakon EU pakta definitivno.
Dapače, to su naši, svim teškoćama i svemu uprkos i zima je i zahvaljući tome, neizbježni moćni opći i posebni argumenti i osnove, oruža i oružja, erortike i estetike i životi i smrti.
Definitivno smo već sada u novoj epohi zajedničkog poslovanja - epohi u kojj se baš sve preispituje i potvrđuje, inventurnao obrađuje, re-profilira, re-distribuir, re-kreira, popravlja, novo i svježe u tome i fvezano s tim a ne kao nova pravda, novi svijet, nova svjetla, stara svjetla, ista svjetla i guzice light show koji se beskrajno mijenja i sve mijenaj i svisjt mijenja da bi iste guzice jurišno svjetlile i žarile i palile ...
I zma je.
Sada zborite kako nije važan formalan naziv, nego stvarni sadržaj, ali sami ne činite nužne diferencijacije.
Jednostavno niste dosljedni u vašoj percepciji stvarnosti.
"..
Nema nikakve dvojbe da i ovaj zna šta se iza toga stvarno krije, pri čemu je važno šta je stvarno a nije važan formalni naziv (nevažno ja kako zvati Unikonzum ili Konzum, zvati to neoliberalizam-yu staljnizam- kapitalizam- (yu itd.) nacionalizam, internacionalizam ...
.."
"To sada govorite vi, koji ste koristili svaku priliku obilježiti me kao protagonistu isključivosti, simbolički sugerirajući na pjev staljinizma.
Sada zborite kako nije važan formalan naziv, nego stvarni sadržaj, ali sami ne činite nužne diferencijacije.
Jednostavno niste dosljedni u vašoj percepciji stvarnosti."
I uz svo uvažavanje mase, mi i vi, ipak je jedino pouzdana jednina, pojedino, i ja sam te bi konretno tako uzvrati na tvoje sudjelovanje s Baladoom u Baladovu nedvojbeno dokaznom esktremnom yu staljinističkom furioznom napadanju, uključi konkretno pojedinačno i grupno i emga, pa i mene, pod retarde, genetski nepopravlju psihijatriju koje je zbog dinarodinih ....
Ne samo šta si time očekivao ne od mene nego od bilo koga, pa i zadnjeg stvarnog šljama, kada tako napadaš, pa psa ili konja ili bilo šta, nego je još bitnije ovo - na mene i druge pod mi tj. vi bez zadrške ni manje ni više nego dvostruko neprimjereno stavljaš teret diferencijacije.
U SFRJ i post sfrj pa i sada, milje drži 100 % sve, pri čemu pojedične iznimke privremenog toleriranja nekog tko služi ili je malo drukčiji samo potvrđuju jer i to amlo u politici, moći i drugom služi za potrebe pokazivanja da imaš, zabave, kao KUD i udruge, ali i to tako da ta pojedina iznimlja brzo za primjer svima i svemu bude ... (Đinđić, Sanader ...).
Milje non stop provodi otrcanu manipulaciju mijenjanja naziva, parola ... i diferencijacije ... da bi prikrio jednostavno - isti i isto nasljedno yu staljinsitički drži sve a sve ostalo, uključujuči i one beskrajne koje izbace iz svojih redova, je ostalo.
Sada je konačno došlo vrijeme za pitanja o stvarnom u obrnutom smjeru a ne da Brežnjev i ostali dolaze u Čečku i Rumunjsku i traže od njih diferencijaciju, pri čemu je ključno da svi oni navdoni argumenti i izlike nisu argumenti i izlike za milje nego protiv njega.
Npr. ne samo da se milje vadi na nacionalizam i konkretno Tuđman i Miloševića, nego baš sva totalitarna sranja najstavkja s tim kao argumentima i izlikom. Pitanje ide obrnuto . dajte malo konretnije kako to da su Tuđman i Milošević naši kad su milje (režim sfrj), kako to da su tako sami, šta ste vi i kao to da ste i prije i tada i kasniej manje više stvarno preusklađeno kontiinuirano djelovali i kada ste navodno smrtni neprijatelji. Npr. i Milošević i kasnije Tuđman i baš svi do zadnjeg iz spriječavanja da se čuje i glas protiv od 50 % protiv i cijeli milje i danas:
- sva zajednička poduzeća za 0 dinara/kuna
- svi stanovi, vile ... slično
- svi jebati mater muslimanima, Albancima ....pa i oni nakandni akoji su prije to bitno
- svi i dalje na istim pozicijama i kroz sva iskušenja. Npr. obeštećuju se Srbi koji su imali i izgubuli stanarsko pravo itd. a nikada ništa 50 ljudi koji su ssve više imbolej a nikada ništa i njima je oteto suvlasništovo u tim drzuštvenim stanovima i porijen za SFRJ i kasnije i sada....
Da bi dalje sa izvrnutom logikom i bilo čim, bez daljnjih pitanja oni koji kontinuirano nešto do mega drže su jako dužni i dužni poćeti odgovarati sve to onima ostalim, ne samo materijalnao i za žrtve nego baš sve u vez upravljanjaj, kreiranja, znanja ... Ako misle da nisu, ne znaju, ne mogu... onda to reći i u skladu s tim ..... Bilo kako bilo vrijeme da prestane ne samo trijumfalno i pravednički i naj nego sve s te strane osim provjere i rješavanja dugog zajedničkog poslovanja. Nema nikakvog smisla ni mogućnosti da po svemu bitno lošiji s takvim djelima i svim nabijau bilo šta boljima i bilo čemu, pa i sebi. Vrijeme je obrata.
"Kojim jezikom govori ap?"
Jezične razlike su ne samo važne nego i ključne jer tako sloboda ume da peva kao što su sužnji pevali o njoj.
Puši karu / Zagreb, volim te / broken njemačko proigravanje glagola natrag i onda brzi slalom na gol ... začudni realizam koji kaosom na kaos na kaos slobodno daje takve uvodne taktove za velike svečanosti svega da sami početak u tišinu uz blage zvuke Rudolf Matz violoncello na rubu plača kao zvuk slobode - sloboda peva
"imati vlast, moć, slast i mast a ni nakon odavno uzurpiranog svega i beskrajnog trošenja i štancanja dokoličarskih nekretnina i guzičarenja ne moći sam platiti i 1 ručak i bilo šta, ne znati ništa i sada nakon besramne kampanje i EU - RH pakta gubiti i moć guzičarenja".
Odnosi s tom posve izvrnutom pojavom su se, htito to tko ili ne, izmjenili.
Iz duge epohe miroljubive i aktivne koegzistencije složenih međusobnih pop i porno prožimanja te beskrajnih spinova i spama se naglo ali dugo kreirano preško na posve novu i drukčiju epohu.
Ta dominantna pojava puši karu ali neće dugo, jer ne da svatko karu baš svakome obzirom na uvijek dostupna bolja rješenja i zima je.
Tako da ide epoha zamjene subjekta i objekta i izvrtanja baš svega. To ne znači da u novoj epohi neće biti opscenosti a još manje da neće biti jebačine jer će vjerojatno biti bitno više.
"Ovo ima veze sa socijalizmom kao moja prabaka sa internetom. Dobro kaze @miromir da je ovo isti obrazac studentske politike kao u Zagrebu. Ako je i postojao prije 90-ih, onda je u 90-ima pa naovamo, usavrsen do krajnjih granica. Da je to krivnja socijalizma, ne bi li onda situacija bila daleko gora kada smo bili u tom "socijalizmu"? Valja biti svinja pa sve to svaliti na socijalizam kada oko nas vlada divlji (liberalni) kapitalizam."
Ovo ima veze sa socijalizmom kao tvoja živa prabaka sa internetom, i više od toga - ne samo da tvoja živa prabaka živi pod dominacijom i hegemonijom interneta, nego je sve, pa o ona, pod dominacijom i hegemonijom revolucije samoupravnog socijalizma i samoupravnog tržišta, pa i ona - uz bitnu napomenu / dodatak da su ta revolucija i njezinih fanatično odanih 2 mlijuna vođa i sljedbenika u RH kao nikad nigdje sami i zima je a nas je sve više, uključujući studente po FF, a one koji više šaraju, istražuju, pije, nisu posve disciplinirani u izvršavanja "obveza" i kao našu udarnu snagu, baš kako smo i mi u njihovim godina uzvraćai na taj dodir zla, samo sasa iskusnije, što manje ginuti i fizike a što više fine etetike, erotike i prodiranja u okupatora i sve što je okupirao uz oslobađanje svega živog i mrtvog, jer bez oslobađanja svega i živog i mrtvog ovaj put neće biti ništa.
Kao što svi vidimo, hegemonija je sada baš posve u istom sastavu i sve isto kao 1959.g. kada okupiranom zemljom ekaliraju glad i bijeda, štrajkovi i fizičke borbe radnika i studenata sa prestrašnim snagama represije, kao 1982.g. kada ide "steži kaiš, totalni napad" nakon što je već krenuo vojni na Kosovo 1981.g., 1999.g., kao proteklih godina ...
"imati vlast, moć, slast i mast a ni nakon odavno uzurpiranog svega i beskrajnog trošenja i štancanja dokoličarskih nekretnina i guzičarenja ne moći sam platiti i 1 ručak i bilo šta, ne znati ništa i sada nakon besramne kampanje i EU - RH pakta gubiti i moć guzičarenja".
Taj problem revolucije i diktature izvrnutosti se ne može rješavati i rješiti nastvakom izvrnutog "arbeit macht frei" nego bap obrnuto - što manje rada za to i opsluživanja toga uz što više neplaćanja i re-pre-raspodjele, što u smjeru gazi bilo koga i bilo šta a što više u suprotnom smjeru i suprotno do zadnje točke estetsko-erotski i naročito šupak na šuapka na šupak na šupak sofisticirano složeno preispitivanje, provjeravanje i dokazivanje tih 2 milijuna čvrsto ljubavno prožetih snaga revolucije, svjetla i EU-RH pakta, uz napomenu da im je davanje da puše karu stvar slobonog izbora i ne posve nedvojbeno odličan čin.
Zašto je nemoguće u Europi da se pojavi netko kao ona cura iz komunističke partije u Čileu i vodi one masovne prosvjede studenata protiv privatnog školstva kojima su se na kraju pridružili i radnici ? Čega se boji europska ljevica ?
Da sam u Mađarskoj sigurno bi dao podršku Orbanu jer provodi sve ekonomske mjere koje su protiv kapitala. Kad ljevica nema muda onda će to napravit populistički desničar. Ista stvar i u Rumunjskoj, desnica prednjači u prosvjedima protiv mmfovske vlade...
Mene zanima kako ću živit , a ne nekakve introspekcije. Sad su našli preispitivat kuda i kako dalje, sad kad je kriza i kad narod najviše treba ljevicu.
"Nemoć ljevice u Europi je frustrirajuća. Prilika krize je savršena , a njih nema nigdje...
Zašto je nemoguće u Europi da se pojavi netko kao ona cura iz komunističke partije u Čileu i vodi one masovne prosvjede studenata protiv privatnog školstva kojima su se na kraju pridružili i radnici ? Čega se boji europska ljevica ?"
Dirnuo si u mega središte, više nego Orson Welles "Dodir zla".
Veliki Mao je ne samo govorio nego i nepogrešivo kapitalizirao to kada je baš sve u 3pm, i ljevica i desnica i sve i zima je i dodir zla dere sve i svuda nedvojbeno. I zato je jedini veliki uz Petra Velikog, i iza njih dvije mega imperije. Jer tada i marš i skok i ... čine čuda.
Ako samo baciš oko, oko 10 mlijuna prekaljenih svemu vičnih SK naprednih članova i njihovih vjernih snaga kao nikad drže sve i kao nitko imaju višak love, rezidencija, slugu, nekretnina ... i još k tome u RH s klerikalnim Hrast itd. djelom trijumfalno kao EU - RH pakt stavljaju točku na i na konačnu pobjedu i konačno rješenje uz nultu stopu tolerancije na bilo kakvu slabost i nema besplatnog ručka sve se plaća sve se vraća.
To je trenutak kada kapitaliziranje neizbježno ide samo od sebe. Ovaj put ništa ne može bađ nikud pobjeći. Već kada se netko malo izrazito nakašlje ili samo nešto rekne (vidi Ferdelji), sve titra na rubu loma i efekta "babe padaju".
Dakle, sve je sada kao nikad u najfinijim nijansama trenutka i malog "govora" tijela i slično. Jer baš svega ima stvarno izobilje za sve, i nekretnina i casha i prostora i mogućnosti i posla i zabave i svega, samo mala igra finih nijansi i ...
P.S. Neka se cura iz Čilea odmara. Puno puno puno jači su i ozbiljniji i .. to trenuci i sve, kao Veliki Mao prije velikom marša pa i više, dva kašlja mogu bitnije nego Mao.
"Daj odjebi više, samo smetaš sa svojim debilnim postovima i svaki put se mora skrolat tvoje škrabotine da bi se između njih nešto pročitalo od drugih diskutanata."
Krpelj, ti kao moj najbolji čitatelj daleko najbolje znaš gdje sam se (kampanja i ofanziva EU pakta, Balad i ti totalno napadate EU skepticizma sa zrncem soli kao retarde, genetski ...), kada (kada granatiranje svega i snajperi pojedinačno kose kao Vukovar, Sarajevo ...) i kako ... A to traje manje više vješnost, pička li vam ...
Kao što sam naveo, niste nam ostavili ni malo mogućnosti i izbora i ja sam stražno ljut što se moram baviti takvim smećem, ali mi SSR nemamo izbora i počeli smo uzvraćati i sada smo na 0,000000001 % razmjerno vama. Kada dosegne 10 % razmjerno, velike duge svečanosti svega živog i mrtvog više neće biti po bilo čijom paljbom te ćete i vi imati priliku, dapače, baš sve stvarno potvrditi, dokazati, pokazati ...
Evo ti malo o napuhavanju i kako će vas i Turci i Rusi zguza dok ste trijumfalno vele imperijalno napuhnuti i skoncentrirani u drugom smjerovima. Ceh ...
http://pescanik.net/2012/02/kriza-globalne-moci/
P.S. Vjerno asistiraš, čitaš i počinje te smetati? Šta misliš koliko je toga što kreće sa bitno opravdanijim gnjevom i smetanju i ne radi toga nego ozbiljnih rješenja, a vi po dugoj navici paljba i smeta vas i sve baš vi koristite kao jaki razlog, a naročito sva sranja koja ste vi izazvali, i mi bi kao bili i ostali vaši vjerni retardi itd. za trening i održanje smeće sranje nivoa i forme?
----------------------
Nije mi jasno zašto administrator dozvoljava da ovaj dosadnjaković toliko spama. Ne može se diskutirat sa ostalima od njega.
Stari Miroslav Krleža Fric, baš kao i Boris Dežulović & Predrag Lucić te razni istaknuti autori i vođe revolucije, je imao sto mana i pomodnih preseravanja, čime je napravio velika sranja i kada se je kao i Monty Payton šalio i ciljao obrnuto.
Ali nije bio glup, neiskusan i nepažljiv sa velikim sranjima. I kao već oronuli, vjerojatno je najbolje vidio, pa možda i jedini, da 1966.g. nije krenulo veliko oslobođenje nego opet veliko sranje, isto koje ganjalo njega i sve tridesetih od rujna 1939.g. krenulo u konačna rješenja, u kojem ni Tito (kao ni Staljin ni veliki Mao) i kada se disciplinirano drži deala i štiti nije dovoljna jamac jer rekla kazala čaršijskog smeća yu čaršije i kominterne bilo kada na beskraj načina kaad gazi lako zgazi a njegova Margarita Bela i njegov vjerni sluga Bosanac Čengić su tu nemoćni, dapače stradati će taj tren i oni i štićenik dr Vranešić kao sin zaštinika kojeg kao i sve svoje drugove i sve baš nikoga nije uspio zaštiti i sačuvati.
I zbog toga je izvodio složene manevre tako da se ne sačuvaju samo rukopisi nego i ostaci ostataka ključni za uzvrat. Beskrajnim ljubim ruke Milki Planinc i drugaricama koje su bile oštro protiv, odrađivanjem kakvog veoma prljavog specijalnog zadatka kao npr. egezukucija pjesnika revolucije Okara Daviča putem časopisa "Dometi" kada okupatori revolucije likvidraju i zadnje najbolje iz svojih redova, napadnim obraćanjem Titu na ti pred svim, razgovorima i redigiranjima i razvlačenjima i rijetkim povjerljivim razgovorima na arhaičnom mađarskom iz svog djetinjstva ili šifriranim balkanskim sa rijetkim imunim na pakt 1939.g. (Lasić, Čengić, Kiš ...) u inscenaciji posve kao Glembajevi trilogija, naročito U agoniji, tako da ne razumiju ništa i ne mogu javiti ništa osim prolupali Krleža, razvlačio je i zbunjivao beskrajne nadzornike i buldoge nadnadzornike Mrtvaca, druga Miću i ostalih milijun dva jurišnika okupatora ...
Tako da je Fric kao rijetki tako istaknuti autor, jurišnik i vođa revolucije, i kada okupator i dalje drži i u jakom je naapdu, uspio ne samo da mu se sačuva i pročita testament, da sačuva i zaštiti najbliže i ostatke ostataka nego i ono najviše, zavjetno (votivno), da se zavjet postigne i još k tome izvrši te da i oni rijetki od povjerenja (Lasić, Čengić, Kiš ...) prežive, postignu svoje zavjete i da se njihovi zavjeti izvršavaju. Npr. Mirjana Miočinović je de facto već provela zavjete Kiša, Marije Čudine i Leonida Šejke, kao i svoje vezane rijetke kazališne (Kugla glumište, Sonja Savić ...), pjesničke (Miodraga Miša R.) itd. zavjete.
Revolucije ne jedu svoju djecu nego okupatori , uzurpatori, lopovi i siledžije okupiraju, uzurpiraju, pljačkaju, siluju .. kao inače i sve, kolikog god mogu više, bez ikakv ih granica ako je moguće.
Uz ostalo te ekipe i pojave i dalje posve neupitno, neuporedivo esktremnije nego bilo kakvi stvarni koljači i mesari i sam Mengele, pod piči sve redom noževima i svim mesare na djelove najistaknutije likove i djela, bilo koga i šta, sve ozbilje pojave i cijele civilizacije ... i još gore juršno kao naj naj nad bogovi i sve kao najveću vrijednost plasiraju navondno u pravom i nja naj komadu odvojeno mlade od stareog i narolito navodnom posve psihijtarijkssi nepopravljivo prolupalih Marx-a, Lenjina, Krleže .. pa i Tita. Jedino veliki Mao nije tek tako skasapljen od tih naj naj nad i ... a kao što se nazire, i Fric ih je preveslao i pod izvršenjem zavjeta oživljavamaod mrtvih i malo po malo ih testira na punomoći, iskazivanje, potvrđivanje i dokazivanje svega.
Obrana Dantona i smrt je samo dio toga. Marxa koji se odriče marksista uključujući Engelsa i zeta i ... jer da je u ključnim pitanjima revolucije mislo posve suprotno nego što oni izvrnuto nameću Pariškoj komuni i svima, kao i Lenjin sa pismom drugovima tzv. testamentu, kao i... za te uzurpatore, okuptare i naj mesare su beznadežni nepopravljivi prishijatrijski slučajevi koji nemaju veze sa Marx-om, Lenjinom ... jer njih mlijune i mlijune ološa, naročito po ex sfrj, kao nadbogovi i sve naj i nad tečno u trku juriš posve rješavaju sve pa kako ne bi i sve takve kao Marx. Lenjim, Krleža ....
Živio Miroslav Krleža Fric, i uz sva sranja koja je napravio svojom glembajevštinom!
Šta? Usrao?
"A to traje manje više vješnost, pička li vam ..."
Nama pička materina za tvoja sranja? Svašta.
P.S. Što se krpelja tiče, prije ćeš ti dobit boreliozu, nego što će ti se prestat odgovarat sa @ap. To "ime" ne koristim samo ja, već i svi ljudi koji povremeno zalutaju na H-alter. Recimo, nekoliko prošlih @ap-ova, nisu moji komentari, ali ne mogu reći da se s njima ne slažem. Kao i većina slučajnih posjetitelja, pretpostavljam.
"P.S. Što se krpelja tiče, prije ćeš ti dobit boreliozu, nego što će ti se prestat odgovarat sa @ap. To "ime" ne koristim samo ja, već i svi ljudi koji povremeno zalutaju na H-alter. Recimo, nekoliko prošlih @ap-ova, nisu moji komentari, ali ne mogu reći da se s njima ne slažem. Kao i većina slučajnih posjetitelja, pretpostavljam."
Neće ići. Iskusni smo u tome i ne samo da sam odlučio nego sam kontrakrpelj primio i ti si konkretni jedini krpelj za mene i kada ste kao i obično isključivo krdo.
Dok krećem prema tebi kao konkretnom tebi i krdo više ne može biti isključivo u krdo napadu i lovu jer djevojka/djevojke idu sa mnom a ja vidim i znam da Staljin sa svom represijom nije s vama jer je umro i vi te i ako krdo i konketno pojedinačno samo zagađenje okoliša čim vas se ne pusti slobodno ako cijelu pojavu, pa i tada ne nesavladivi iako ste beskrajno smeće. A kada bilo koja Margarita treba ili hoće proći kuda vi kao kra krećete u lov, s vama se može lako igrati tako da vam svi vaši čopor Balad - ti- co. šupak na šupak na šupak centri i veze doživljavaju takav rusvaja da vam ni panika i panični bijeg ne mogu pomoći jer vas tamo čeka još veća panika obzirom da vi ne znate šta sve dalje, pa i da li sam ja i kako povezao vaše pretpostavljene šupke i vaše najviše službeno mijesto.
Koji su štapski planovi ove vaše zadnje trjumfalne ofanzive po svemu po Balkanu, naroćito šta u tome Balad - ti- co. i da li ste i malo razmislili koga i šta napadate i šta ako ... i ako ... i ako ...i zima je?
jebem te u glavu a što ne izbrišeš forumaša parazita koji se potpisuje sa @ap i dijeli lekcije te vrijeđa, jel vam ovo možda promaklo:
"Gledaj konju , ja nikad ne čitam tvoje napadaje šizofrenije. Govorim ti da si dosadan i da samo smetaš jer si naporan. Ovdje ako te pročita dvoje ljudi i to je previše. Makni se više odavde čovječe, terapiju primaj negdje drugdje.
----------------------
Nije mi jasno zašto administrator dozvoljava da ovaj dosadnjaković toliko spama. Ne može se diskutirat sa ostalima od njega." (@ap)
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/42641/Slavenka-Drakulic-Kako-smo-se-jeftino-prodali.html
"Velik grijeh moje generacije je to da nismo uvidjeli potrebu da stvorimo opoziciju. Podbacili smo, jer smo bili zadnji koji su vjerovali da je moguće živjeti u okviru socijalizma.
Nekoliko godina prije raspada Jugoslavije politički je prostor već bio popunjen komunistima koji su se pretvorili u nacionaliste (poput Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana). Nacionalizam je postao jedina organizirana politička 'alternativa', što nas je odvelo ravno u ratove u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu.
Da, moja je generacija predobro živjela i očito smo zbog toga zamijenili slobodu u demokraciji sa slobodom kupovanja na Zapadu. I kao u nekoj vrsti srednjovjekovnog moraliteta, morali smo za to platiti cijenu u ratovima koji su uslijedili - jer naša su djeca ratovala, bila ubijana i osakaćena.
Kad god se sjetim toga dana u Standi, još uvijek se na neki način osjećam odgovornom."
Sažetak - jeftino se prodali, zbog toga su (drugi) morali platiti cijenu u ratovima koji su uslijedili "kao u nekoj vrsti srednjovjekovnog moraliteta", generacija predobro živjela i očito zbog toga zamijenili slobodu u demokraciji sa slobodom kupovanja na Zapadu, kad god se sjeti osjeti se odgovornom.
Njezina the best friends Vesna Pusić to i ne pomišlja, iako je kao što vidimo lako, pitko i sve rješeno uz jake bonuse, nitko nikakve zamjerke, samo bonus. Zašto nitko drugi tako lako ne zaradi bonus nego se mnogi, dapače, i ždanovljevski pjene i grče i ...
Prvi ozbiljni kritički tekst o SFRJ iz marksističke sociologijske pozicije
http://www.republika.co.rs/516-519/20.html
"Vojni i policijski aparati vlasti, začeti u toku rata i ojačani tokom zauzimanja vlasti, nisu postali prošlost već se pokazaše kao žilava i efikasna savremenost. I sama politička policija, obavijena legendarnom tajnovitošću, bivala je neskriveno delatna, uprkos raznim reorganizacijama. ....Novi kadrovi, vičniji praktičnim poslovima, nisu bili voljni da služe starije, već su sve više računali s rastom vlastite moći.
....
Vlast je, sve očiglednije, i cilj i sredstvo borbe koja se ne libi ni krvavih ratova. Ona je i glavni oslonac za prisvajanje i distribuciju privatne i javne imovine, osobito u metežnim vremenima.
....
Gledano iz perspektive ove bezmalo metafizičke strukture vlasti, proklamovane institucije i procedure bile su puka fasada iza koje se skriva stvarna vlast. A kako je ona sve više zapadala u teškoće da neometano vlada, tako je bezobzirnije uzimala pod svoje i nove samoupravne tvorevine, pretvarajući ih u transmisione mehanizme represije.
...
A bili su potrebni uvek novi organi „borbe neprestane“ (aktivi, štabovi itd.). I, kako to obično biva s nekontrolisanom vlašću, koja gubi i poslednje tragove javne službe, sumnjičavost prema okruženju bukti i unutar nje same, potresajući je strasnim sukobima i uzajamnim obračunima (i učestalim likvidacijama)."
Na Baladu je očito najveća vizija i misija ikad.
Kao i Ivan Bezdomni i milijune takvih ekstremno navučenih parazita on očito sam mora više nego beskrajna Staljin Kominterna mašinerija i bar 267 puta više nego sve pod Titom, jer napr. maršal se nije dao smesti i cijeli život se nije toliko borio i izgarao na nekim najvišim pitanjima kao Balad i tavko smeće na par komentara na H-alteru.
A kao što vidimo gore, big star Slavenka se je sa 0,00001 % Baladova angažmana i nivoa tip top plasirala i tu i po EU.
Tako ni u snu ne možemo dosegnuti i videjti svu impresivnost Balad & co. vizije i misije, i to sve drljajući bez obrazovanja, znanja, djela i bilo čega. Bez ironije, Balad impresivno reprezentira tu pojavu i H-alter i mi imamo iznimnu časti da je to tu nama na stand by.
Nemoć ljevice u Europi je frustrirajuća. Prilika krize je savršena , a njih nema nigdje...
Zašto je nemoguće u Europi da se pojavi netko kao ona cura iz komunističke partije u Čileu i vodi one masovne prosvjede studenata protiv privatnog školstva kojima su se na kraju pridružili i radnici ? Čega se boji europska ljevica ?
Da sam u Mađarskoj sigurno bi dao podršku Orbanu jer provodi sve ekonomske mjere koje su protiv kapitala. Kad ljevica nema muda onda će to napravit populistički desničar. Ista stvar i u Rumunjskoj, desnica prednjači u prosvjedima protiv mmfovske vlade...
Mene zanima kako ću živit , a ne nekakve introspekcije. Sad su našli preispitivat kuda i kako dalje, sad kad je kriza i kad narod najviše treba ljevicu.
"Idemo ponovo, pošto od ap-a nije moguće pisati...
Nemoć ljevice u Europi je frustrirajuća. Prilika krize je savršena , a njih nema nigdje..."
Idemo ponovno. Od 1981.g. u SFRJ do danas je i službeno i stvarno kriza. Oko 99 % naprednijih snaga non top totačlitarno isključuje bilo šta konkretno o tome tu konkretno, pa i minimalno o slici, pogledati .... i kroz 126 mlijardi objava, poteza i fora ponavlja razno što izbjegava sve konkretno tu.
To dakakonije ni slučakni ni od mistike ni od složenosti ni ... nego je izraz čvrstog opredjeljenja za nešto i od nečeg konketnog.
Ne ulazeći detaljnije u to, površinski se uočava obično modno guzičarenje, forsanje, poziranje i slična dokolica. Može se pa eto ide.
A kriza sada se, naravno, nakon toliko krize, 1981.g. službeno utvrđeno je krivi smjer sedamdesetih pa eto 42 godina krize, taktički iskusno išlo i ide na konačnu pobjedu pomoću krize i vječni nastavak te izvrniosti dokolice i rente - oko 2 milijuna prosječno po 3 nekretnine i casha kao visoka srednja klasa u Njemačkoj i Danskoj uz vekliki razliku iskusnijeg i boljeg života, više slugu ... kao 3-4 Danc i 10 Njemaca, kao čegrti Rusi i naravno bolje.
Neka, kao i uvijek, najvažnije je da te i tako napredne snage vide kako će rješiti po USA i EU, jer bez njih ništa a dobro je i jako in za dokolicu.
Slažem se Ivane, teško je dobiti prostor od @ap. Neugodan je kao herpes, mozes ga sanirati, ali ga se ne možeš riješiti.
Smatram da se tzv. ljevica prodala. Ljevicu koja se dodvorava korporacijama teško možemo nazvati avangardom. Uostalom, možda bismo mogli malo drugačije pristupiti, pa se upitati što mi od ljevice uopće očekujemo.
Društvene promijene većeg formata imaju svoju dinamiku (spore su), a razlog valja potražiti u dinamici razvoja svijesti onih koji će progurati tu promijenu.
Balade,
slažem se da si iznimno ofanzivno yu staljinitčko smeće
ali ipak, meni i svima - šta uopće Snježana Kordić istražuje a ti luđe nego itko spinaš o u osnovi jednom štokavskom jeziku i da se manje više razumiju, obzirom da to stoljećima nije sporno i nitko bapš ngdje nije govorio da u osnovi ne razumje, dok su razni čakavski, kajkavski i drugi bitnije različiti
Gdje vam je pamet i da li je to isključivo uobičajeno Lepa Brena itd. preseravanje?
"Smatram da se tzv. ljevica prodala."
Ovo je povijesnih dimenzija. Ti smatraš. A koji si kurac ti da stalno nešto kao Staljin, pa i više, vidi Žižek i razno, npr. rezoluciju Informbiro-a, Ždanov, sve kao ti samo malo skromnije?
"Ljevicu koja se dodvorava korporacijama teško možemo nazvati avangardom."
Aha, avangarda! Znaš li ti šta je avangarda, i opet kao Staljin pa par razina iznad?
"Uostalom, možda bismo mogli malo drugačije pristupiti, pa se upitati što mi od ljevice uopće očekujemo."
Aha, potvrda da si Stakljin iznad Staljin - ti od njega i Koninterne očekuješ ...
"Društvene promijene većeg formata imaju svoju dinamiku (spore su), a razlog valja potražiti u dinamici razvoja svijesti onih koji će progurati tu promijenu."
Misterija se kod tebe stalno iskazuje, potvrđuje i dokazuje - iznad Staljina, više sfere promjene svijesti, ne samo nacisti i eugenika, a što siplješ non stop, nego i ono smeće koje Russel i ostali detktiraju kao nepilagođeni ostaci onog prije kamenog doba, ekstremni ološ kojeg je yu staljnizam preusmjerio da ostatke onoga prije 20.000 godina kao naj naj dilajla moderira promjene svijesti - Ratko Mladić i ta tiplogija na djelu.
Već vječnost jake i odlučne yu snage, vidi tu npr. Balad, koji se javlja i kao Majka, krpelj j@ap, vrabac, govno itd., a koje su u donosu na baš sve u svijetu ikad nad nad i općenito naj naj, pa im je to šala
100 % spremne da konačno rješe sve.
I zašto se bilo tko pati i svijet pati, kad svaki od tih, a ima ih milijune, taj tren, lako i tečno, rješi sve, i to konačno, naj naj, retarde u nešto posve drugo i još milijune čuda ...i sve ne radeći i ne učeći ništa nego njih oko 10 milijuna po ex sfrj drka kurac i presertava se već vječnost?
Sada ili nikada, i sve lako rješimo.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.