Kampanju ste započeli tvrdnjom o potrebi istrijanizacije Hrvatske. Možete li malo pobliže objasniti taj koncept i reći koji su konkretni potezi kojima biste, kao predsjednik Republike, istijanizirali Hrvatsku?

Kao budući predsjednik smatram da Hrvatsku treba istrijanizirati, i to u prvom redu zbog pojava poput najnovijih ksenofobičnih i šovinističkih istupa gradonačelnika drugog grada po veličini, Željka Keruma. Na cijelu Hrvatsku potrebno je prenijeti matricu, način življenja koji se više od šezdeset godina primjenjuje na istarskim prostorima, bez obzira na nacionalno podrijetlo. Jednaku sudbinu dijeli stanovništvo  slavenskog i romanskog podrijetla te svi oni koji su nastanili te prostore nakon 1945. godine, bilo da je riječ o Srbima, Bošnjacima, itd. Kad imam to na umu, mislim da nijedan stanovnik srpske ili bošnjačke nacionalnosti bez obzira na „naše ratove" nije napustio istarske prostore. Znali smo se solidarizirati s tim ljudima sjedeći na skalinama njihovih zgrada, da ih pojedinci u hrvatskim odorama ne bi iseljavali.

No, u isto vrijeme kada govorim o istrijanizaciji, mislim i na gospodarski segment. Istra danas ima 5 do 6 posto nezaposlenih. Ta regija je sama, bez državne Hrvatsku nije moguće pokrenuti temeljem naše akumulacije, jer je više nemamo: politika protivljenja svemu i svačemu pojela je našu supstancu subvencije, sanirala gro javnih poduzeća. Ni danas nema tvrtke koja prima i jednu kunu jamstava iz centralne državne blagajne. Naš izvoz u 2009. bit će pet do šest puta veći nego 1990. Nezaposlenost nam je znatno manja nego tad. Danas doprinosimo deviznoj likvidnosti Hrvatske više nego je Hrvatska doprinosila u sastavu ex-Jugoslavije. Omjer radnih ljudi i penzionera koji je u Hrvatskoj 1:1,38 u Istri je 1:2. Najzanimljivije je to što je prva gospodarska grana u Istri industrija, a ne turizam, kao što se misli.

Govoreći o dobrim gospodarskim investicijama u Istri, navodili ste kao primjer i tvornicu Rockwool. No građani općine Pićan u čijem je „dvorištu" sagrađena, brojne udruge za zaštitu okoliša te neovisni stručnjaci, ne bi se složili s vama. Prije se čini da je riječ o tipičnom pogodovanju stranom investitoru koji je učinio više štete u smislu zagađenja okoliša i kvalitete života negoli dobra. Ostajete li pri stavu da je riječ o dobrom projektu?

Rockwool je najveća greenfield investicija u Hrvatskoj od devedesetih godina do danas. Danska multinacionalna kompanija uložila je više od 80 milijuna eura. Njihov ukupni izvoz u ovom trenutku je oko 0,5 posto hrvatskog izvoza, trenutno zapošljavaju oko 140 radnika i uz njih je vezano još nekih četristotinjak radnih mjesta.

No, uz te gospodarske parametre očigledno postoji problem - lokacije tvornice, a ne same investicije. Čini se da je lokacija krajnje nespretno izabrana i utoliko im treba poručiti da se moraju prilagoditi uzusima i standardima koje postižu u Švicarskoj, Danskoj, Norveškoj ili Španjolskoj, jer u protivnom u Istri neće raditi.

Isto tako, nitko ne može imputirati nikome da je namjera glede dovođenja te tvornice bila loša, jer je bivše općinsko vijeće stalo iza tog projekta. No kad je ona počela raditi, stanovnici su, izgleda s pravom, promijenili mišljenje.

No činjenica jest da je riječ o industriji čija se proizvodnja seli u periferne zemlje.

To nije istina, jer Rockwoolove tvornice postoje u urbanim dijelovima Pariza, u neposrednoj blizini Munchena...

Rockwool sa svojim tvornicama funkcionira isključivo u zapadnoj Evropi. Riječ je o ekološkom materijalu koji se koristi diljem svijeta. Naglašavam da je riječ o krivo izabranoj lokaciji zbog koje ljudi s pravom protestiraju. Nitko ne može zanijekati probleme s kojima se suočavaju.

Što mislite o Zakonu o golfu?

Zakon o golfu je, za mene, apsolutno neprihvatljiv no mislim da je sam golf Hrvatskoj potreban. U Hrvatskoj danas imamo samo jedan pravi golf teren, a to u dogledno vrijeme neće biti dovoljno. Taj turistički resort - Kempinski nalazi se na Savudriji i u njega je investirano oko milijardu i šesto kuna. Državni proračun je samo po toj osnovi od stranog investitora uprihodio oko 60 milijuna eura, čime se isplatila jedna trećina mirovina za mjesec dana. To nije zanemarivo.

Hrvatsku nije moguće pokrenuti temeljem naše akumulacije, jer je više nemamo. Politika protivljenja svemu i svačemu pojela je našu supstancu. Danas bi svatko želio relevantnog investitora na svom području no u dogledno vrijeme, zbog svjetske Privatizacija je ratni zločin, jer se vršila u ratno vrijeme kad mnogi naši mladići nisu dobili potrebnu pušku ili liječnički materijal i zbog toga su stradali krize i zbog korupcije  u RH, s nama nitko ne želi imati posla.

Glasao sam protiv Zakona o golfu, ali sam za golf kao novi vid turističke ponude, s ciljem produženja turističke sezone, iako nikada u ruci nisam imao golf palicu.

Prihod od turizma ove godine nije bio manji od 2008, a u Hrvatskoj  je sezonu  spasila svjetska recesija. Zvuči paradoksalno, ali je istinito jer turisti iz Bavarske, Lombardije, Koruške i drugih krajeva nisu odlazili u prekooceanske zemlje i skupe destinacije poput Francuske i Španjolske kao dosad, nego su dolazili na najbliže mjesto - a to je hrvatski Jadran.

Vaša ideja istirjanizacije Hrvatske postavlja Istru kao uzor ostatku zemlje. No kako ta ideja stoji prema izjavama gospodina Jakovčića o traženju veće autonomije za Istru po ulasku u EU?

Prije svega moramo definirati što je to autonomija. Ona nije ništa drugo do sinonim za lokalnu samoupravu. Dovoljno je otvoriti Klajićev rječnik da bi se to provjerilo.

Ova država je centralizirana, a ta centralizacija omogućila je procese poput korupcije i privatizacije koje su zavile u crno sve hrvatske građane.

Privatizacija je ratni zločin, jer se vršila u ratno vrijeme kad mnogi naši mladići nisu dobili potrebnu pušku ili liječnički materijal i zbog toga su stradali.

Bez otvaranja toga procesa razotkrivanja, ova zemlja neće imati sreće. I potrebno ga je otvoriti odmah. Prozivam trećesječanjsku administraciju što za to, na žalost, nije imala hrabrosti. Taj proces zaustavljaju politički gremiji i preko noći obogaćeni tajkuni.

Kada govorimo o autonomiji, zalažemo se za vraćanje lokalnoj samoupravi onih ovlasti koje su općine imale po Ustavu iz 1974. godine. Tad je socijalistička Hrvatska bila najdecentraliziranija od pamtivijeka, i tada se najbrže razvijala. Općine su tada birale i suce, za koje će neki reći da nisu bili autonomni, ali tvrdim da su bili neovisniji nego ovi danas. Birale su i šefa financija, katastra, narodne obrane itd. Danas naši gradonačelnici i župani ne mogu odlučivati niti o postupanju matičara. Utoliko očekujemo da, s punom solidarnošću s ostalim hrvatskim krajevima upravljamo svojom lokalnom zajednicom.

Govorite o decentralizaciji, no kad je riječ o višoj razini autonomije ta se izjava može shvatiti dvosmisleno. Često ide u pravcu federalizacije i odvajanja.

Što se tiče dvosmislenosti, pokušat ću je osmisliti jednom rečenicom našeg povijesnog biskupa, jednog od najznačajnijih crkvenih  autoriteta Istre - riječko-senjskog nadbiskupa monsinjora Pavlišića. On je jednom prilikom rekao: „Istra je oslobođena providnošću Božjom, ali da nije bilo maršala Tita ne bi bilo ni oslobođenja." Ako je netko četrdesetih dao 17 tisuća života za integriranje Istre u nacionalni korpus hrvatskog naroda, i ako njihovi sinovi, najrječitije od svih u hrvatskom javnom životu, zastupaju ideju antifašizma, onda  sigurno ne razmišljaju o rušenju i dezavuiranju hrvatske države na prostoru Istarske županije nego upravo još snažnije integriraju Istru u nacionalni korpus. No, treba imati na umu da je prisutnost građanina Istre po stanovniku najveća u državnom proračunu, kao što je i državni proračun najmanje prisutan na prostoru županije Istre.

Kritizirali ste premijerku Kosor zbog načina na koji su provedeni i okončani pregovori sa Slovenijom. Možete li predvidjeti kako će se situacija odvijati?

Osam dana prije dogovora Kosor - Pahor, tražio sam od premijerke da ništa ne potpisuje prije konzultacija sa lokalnom samoupravom, jer nakon što potpišete nešto, povratka više nema. Vidjeli ste kakvu nam je štetu donio Račan - Treba imati na umu da je prisutnost građanina Istre po stanovniku najveća u državnom proračunu, kao što je i državni proračun najmanje prisutan na prostoru županije Istre Drnovšekov paraf. U tom je sporazumu Hrvatska ponudila Sloveniji pristup otvorenim vodama na način da ustupamo oko 167 kvadratnih kilometara teritorijalnih voda. Za nas u Isti je to bilo od prvog dana neprihvatljivo.

Podsjetit ću vas da sam, kad je parafiran taj sporazum, bio pozvan kod Ivice Račana. Došao sam sa Dinom Debeljuhom, koji je tad bio gradonačelnik Buja. Račan nam je objasnio da je riješio problem tako što će Slovencima ustupiti jedan i pol hektar oko Jorasove kuće, što na tu dužinu i nije puno. No rekao sam mu  da će, ukoliko to napravi, cijela Istra biti na nogama. Riješili smo dogovor oko kopna očekujući da će nas pozvati i na konzultacije oko mora, no to se, na žalost, nije dogodilo.

Da nam je bilo moguće, uvjerili bismo Račana da se ne igra sa tim osjećajima jer za jednog primorca - Istranina, Dalmatinca, more je isto što i za Slavonca komad zemlje. On od tog mora živi.

Slažem se s premijerom Pahorom  koji je izjavio da je njihov dogovor  najveći uspjeh vanjske politike Slovenije spram Hrvatske.

Bojim se da će to u konačnici rezultirati teritorijalnom koncesijom u korist slovenske strane. Više je razloga tome. Ponajprije, odustali smo od međunarodnog suda, ali kako će se postaviti arbitraža? Parafirani sporazumi ne proizvode pravne učinke.  Vjerujem da bi mjerodavni sudovi pri međunarodnim instancama stavili van snage Račan - Drnovšekov paraf. Zatim, pristali smo na drugi Rehnov prijedlog koji Sloveniji nudi spojnicu njihovih teritorijalnih voda sa otvorenim morem. To je moguće samo ako dio hrvatskih teritorijalnih voda pretvorimo u otvoreno more. To me plaši, jer znam kako će reagirati građani, ribari tih pomorskih prostora i zbog toga sam sumnjičav. Mislim da ćemo ostati bez stotinjak kvadratnih kilometara teritorijalnog mora.

Hoće li se deblokadom pregovora ubrzati ulazak u EU? Je li to naš jedini problem kako se dosad uvjeravalo javnost i kad predviđate ulazak Hrvatske u „evropsku obitelj"?

Želim vjerovati da ćemo 2012. biti u EU. Znam da našim tajkunima, kriminalcima i banditima to ne odgovara jer će se morati početi vladati po jasnim i nedvosmislenim pravilima. Nakon toga više neće biti krađa i banditizma kojim svaki dan svjedoči neko javno poduzeće.

Mi danas nismo u EU velikim dijelom zbog Slovenije, ali ona nije jedini razlog. Tu su još tri bitna razloga - korupcija, izbjegavanje suradnje sa Haagom i filoustaštvo. Hrvatska je zbog svojih ekonomskih momenata mogla biti u EU, što potvrđuju Bugarska i Rumunjska koje su daleko nerazvijenije i korumpiranije od nas. No zbog nesuradnje s Haagom, više od desetljeća svijet prema Hrvatskoj osjeća zazor. Tu nesuradnju ne opravdavam, ali mi je jasno zbog čega Vlada skriva dokumente; jer štiti sebe, i filoustaštvo koje je na dijelu. Šteta što je ljudima u Hrvatskoj normalno da se na stadionima može skandirati „Ubij, ubij Srbina, Mesića, Kajina" ili nekog drugog.

Mislite li stvarno da će s EU nestati i korupcije? I sami ste naveli primjer dviju zemalja - Bugarske i Rumunjske -  koje jesu u EU no teško se može tvrditi da u njima nema korupcije?

Neće nestati korupcija, ali će se bitno smanjiti. Po ulasku u EU poslovat će se po jasnim pravilima.

Sve ove afere koje se danas otvaraju u javnim poduzećima rezultat su odlaska Ive Sanadera koji ih je štitio. Nije više toliko moćan da preko televizije može spinovati i sprečavati izlazak afera na vidjelo.

No osim toga, bitno je da su neki pojedinci shvatili da tu prvobitnu akumulaciju moraju okončati do ulaska RH u EU. Nakon toga neće više moći netko tko do jučer nije imao ni za polovnog golfa preko noći postati financijski i „moralni" stup društva.

I danas ste u Saboru govorili kako se mora otvoriti pitanje slanja naših vojnika u Afganistan (intervju je vođen u srijedu 23. rujna, op. ur.). No, niste se zalagali Želim vjerovati da ćemo 2012. biti u EU. Znam da našim tajkunima, kriminalcima i banditima to ne odgovara jer će se morati početi vladati po jasnim i nedvosmislenim pravilimaza dijalog i informiranje javnosti  kad je bila riječ o ulasku Hrvatske u NATO. Niti ste podržali pitanje referenduma.

Apsolutno sam bio protiv referenduma hrvatskih građana o ulasku Hrvatske u NATO. Ulazak u NATO je jedan od hrvatskih vanjskopolitičkih interesa.

Ali to je i pitanje suvereniteta...

Niste u pravu kad ulazak u NATO podvodite pod pitanje suvereniteta. Osim toga, nama NATO ne može nametati ništa mimo naše volje pa tako ni slanje naših vojnika u izgubljenu misiju u Afganistan. Sva je sreća što nitko dosad nije stradao. Pitanje je dana kad ćemo i mi naše vojnike ispraćati ne svojim kućama nego na groblje.

Svim se silama zalažem za povratak naših vojnika. To nije odluka koja se može donijeti preko koljena. Ni Obama ne može preko noći povući svoje vojnike iz Iraka. No, moramo ljudima u Hrvatskoj reći da je ta misija izgubljena i da su svugdje u svijetu počeli pokreti za povrat ljudi. O tome se danas svugdje otvoreno govori. Bojim se da će Amerikanci u Afganistanu proći kao Sovjeti, a NATO kao Varšavski pakt.

Vratimo se ulozi Hrvatske u NATO-u. Članstvo nam donosi i moguću izgradnju vojnih baza diljem obale što je potpuno suprotno IDS-ovoj snažno zagovaranoj politici o potrebi demilitarizacije Istre.

Apsolutno sam za demilitarizaciju vojnih objekata. Primjerice, u Puli je svaki sedmi kvadratni metar vlasništvo Ministarstva obrane što limitira bilo kakav razvoj. Vrijeme je pokazalo da nema potrebe za takvim vojnim potencijalima. Vrijeme će također pokazati da treba sve staviti u funkciju razvoja jer će se dogoditi stagnacija.

Ne vjerujem u NATO-ove vojnike ni baze u Hrvatskoj. U svojim izvješćima NATO ne iskazuje takve ambicije. To ne znači da na nekim vojnim poligonima neće biti zajedničkih vježbi, da se aerodromi neće koristiti za zajedničku obuku aviona, te da dio postojećih mornaričkih kapaciteta neće biti povjereno NATO-ovim snagama. To će u svakom slučaju biti marginalno jer NATO-ov interes nije da ima baze na prostoru Hrvatske već u Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Češkoj gdje grade NATO štitove.

Očekujete li glasove iz Bosne i Hercegovine ili se još uvijek zalažete za ukidanje prava glasa Hrvatima u BIH?

To je ozbiljna priča koja u velikoj mjeri potkopava suverenitet RH, ali i BIH. Hrvatska je vlada 1991. godine podijelila oko 900 hiljada državljanstava građanima BIH. Oni i njihovi potomci imaju pravo glasa na teritoriju RH, pa nikog ne treba čuditi zašto Hrvatska ima više birača negoli stanovnika. To je neprirodno stanje, i sama činjenica da imate nekoliko potencijalnih milijuna glasača izvan domovine, koliko ih imate i u samoj zemlji, vodi konstataciji da ti ljudi dominantno mogu utjecati na izborne rezultate, a da ne dijele sudbinu nas koji na ovim prostorima živimo.

Utoliko  mislim da stanovnici koji imaju prebivalište u RH, kao što je primjerice brat moje majke koji živi i radi u Njemačkoj, a rođen je u Buzetu, trebaju zadržati pravo glasanja. No, stanovnici konstitutivnog naroda druge države moraju prihvatiti solidarnost sa tom državom i shvatiti da je ona njihova domovina, kao nama Hrvatska.

S druge strane, razumijem demografske probleme u kojima se Hrvatska nalazi. Da godišnje ne „uvozi" 13 tisuća stanovnika iz BIH, našli bismo se u demografski pogubnim okolnostima. Isto tako,  Hrvatska je financijski prisutna na tlu BIH u obliku raznih socijalnih, porodičnih i drugih davanja. Utoliko ne očekujem da netko u BIH glasa za mene, ali očekujem da za mene glasaju građani iz te zemlje koji su danas stanovnici Istre, Primorja i drugih mjesta gdje je IDS prisutan. Ponavljam, oni se nigdje nisu bolje snašli nego u Istri.

Što je sa davanjima usmjerenim prema BIH za koja njihovi korisnici ne moraju polagati nikakva finacijska opravdanja u smislu izvještaja, i koja otvaraju mogućnost različitim oblicima korupcije o kojima upozoravaju i tamošnji građani?

Nije riječ samo o donacijama već i o pranju novaca hrvatskih javnih poduzeća. Mislim Ne opravdavam nesuradnju s Haaškim tribunalom, ali mi je jasno zbog čega Vlada skriva dokumente; jer štiti sebe, i filoustaštvo koje je na dijelu. na ustupanje struje Aluminiju iz Mostara po cijeni koja je tri do četiri puta manja nego što ju je Hrvatska elektroprivreda platila Englezima, i što je prodaje građanima u Hrvatskoj. Interesantno da je jedan od posrednika u tom poslu sin predsjednika nadzornog odbora HEP-a, generala Ćosića. Novac ide za razne namjere i smatram da Hrvatska treba pomagati Hrvatima u BIH. Najviše će im pomoći ako stvori financijske pretpostavke da hrvatske tvrtke ulažu i nastupaju na tom području.

Nemam ja ništa protiv da se njihove zdravstvene ustanove opremaju novcem iz Hrvatske, ali tek onda kad standard mostarske bolnice budu imali i klinički centri u Puli, Osijeku i drugdje po Hrvatskoj.

Za vas kažu da ste najljeviji kandidat na ovim predsjedničkim izborima. Što za vas znači ljevičarstvo u kontekstu hrvatske političke scene danas i godi li vam ta kvalifikacija?

Ako me pitate jesam li za državu socijalne pravde, apsolutno jesam.

Ako me pitate za antifašizam, reći ću da on nije anakronizam. Onog trena kad zaboravimo na vrijednost tog pokreta, diljem ovih nesretnih prostora pojavljuju se, u pravom smislu te riječi, različiti fašizmi. U Srbiji to započinje agresivnim ratovima koji se upravo okončavaju na njenom teritoriju, a u Hrvatskoj se to pretvaralo u istjerivanje stanovnika iz njihovih stanova, što  je devedesetih znalo prerastati u likvidacije zbog kojih nitko nije odgovarao.

Ako me pitate je li biti lijevo znači braniti nacionalni suverenitet, reći ću - da.

Lijevo znači i raditi i živjeti od svog rada, i ako me netko s tim poistovjećuje, nemam ništa protiv da me se tako doživljava.

Osvrnimo se još za kraj na vašu nedavnu kritiku splitskog gradonačelnika Keruma zbog izjava u emisiji Nu2 i vaša nastojanja da zabranite nastup Thompsonu u Istri. Mnogi koji ne dijele njihove ksenofobične stavove neće se složiti s metodom zabrane koju zastupate, smatrajući da ona samo pogoduje takvim projektima. Nije Kerum izabran zbog svojih stavova prema Srbima, a Thopmsonova publika tek je malobrojni ostatak nekih iracionalno - izopačenih nacionalnih osjećaja.

Ako u ovoj zemlji treba svakog takvog bukača pustiti da živi svojim životom, ne treba se čuditi što se na stadionima pozdravlja fašističkim pozdravom „Za dom spremni" i što se na tim manifestacijama iz grla nekoliko desetina tisuća ljudi skandira „Ubij, ubij Srbina". Dobro je netko primijetio da je i fašizam počeo kao jedna komedija, a završio kao teško ponovljiva tragedija.

Ne bih se složio da je Thompson marginalan, jer je iza njega stajala vladajuća politika HDZ-a. Oni su ga stvorili i financirali u početku. Kao što  ni jedan Kerum nije beznačajan lik na hrvatskoj političkoj pozornici.

Opasno u svom tom ispoljavanju primitivizma jest to što oni pokušavaju homogenizirati skupove na antisrpskoj politici. Barem njih ne treba podsjećati da Srba danas gotovo i nema, u de facto etnički najčišćoj  državi na Zemaljskoj kugli. Tako da, ako se sukob i dogodi, on će se zbiti unutar hrvatskog korpusa. To je opasno, i treba im poslati poruku: Ne igrajte se s opstankom vlastite nacije!

Ivo Josipović u intervjuu s Tonijem Gabrićem: Scenarij protiv katastrofe

Vesna Pusić u intervjuu s Mašenjkom Bačić: Građani više ne trpe korupciju