Jovan Rašković želio je mir?

21.08.2009. Boris Pavelić Novi list Politika Komentiraj Print

Novi list objavio je intervju s ratnim zamjenikom ministra vanjskih poslova Pericom Jurićem koji nudi alternativni pogled na predratnog vođu Srba u Hrvatskoj

Ovoga tjedna ratni zamjenik ministra vanjskih poslova Perica Jurić na javnoj tribini u Kninu iznova je otvorio raspravu o počecima rata u Hrvatskoj i ulogama ondašnjih političara. Najzanimljivije je Jurićevo mišljenje o predsjedniku Srpske demokratske stranke Jovanu Raškoviću, kojega se često smatra najodgovornijim za pobunu hrvatskih Srba protiv njihove zemlje. Jurič, koji je nedavno čak naznačio mogućnost kandidature za predsjednika države, nudi posve suprotno mišljenje.

Na obilježavanju 19. obljetnice "balvan revolucije" u Kninu ovoga tjedna, u razgovoru s bivšim logorašima krajinskih logora ponudili ste alternativni pogled na početak rata, rekavši da je predsjednik hrvatskoga SDS-a Jovan Rašković bio jedan od najrazumnijih glasova među Srbima u Hrvatskoj.

Ne "jedan od", nego sigurno najrazumniji glas. Osobno sam ga poznavao. Nikome nije prijetio, a njemu su prijetili mnogi. Javno je govorio i pisao, iskoristio je slobodu koja je nastupila padom socijalizma. Rašković, međutim, nije pozivao na skidanja glava ni na oružje. Govorio je kao srpski intelektualac i literat. Sanjao je snove opterećene srpskom mitologijom, ali to je bilo njegovo pravo. U Splitu sam ga upoznao kada su ga ljudi u zračnoj luci ljudi napali. Zaštitio sam ga sa svojim policajcima. Intuitivno sam u njemu osjetio dobroga čovjeka. Zla se osoba prepozna. Govorio je da će se stvari smiriti, ali da treba vrijeme da se ljudi ispušu. Govorio je to kao dobroćudni starac.

U Hrvatskoj, međutim, Rašković je prikazivan posve drukčije.

Kasnije me jako ražalostilo da je hrvatska vlast, s nekim savjetnicima predsjednika Republike - mislim konkretno na Slavena Leticu - napravila tako ružnu stvar, prije svega prema dignitetu države: u "Slobodnom tjedniku" Marinka Božića objavili su razgovor Tuđmana i Raškovića. Ta objava, u onako osjetljivom vremenu, trebala je kompromitirati Raškovića i oduzeti mu legitimitet. Bilo je to jako ružno. Ali kad danas čitate taj stenogram, stječete posve drukčiji dojam i o Tuđmanu, i o Raškoviću, ali i o onima koji su im služili.

Kakav dojam danas stječete iz tog stenograma?

Tuđman i Rašković tražili su mir. I nije to dojam, nego činjenica. Rašković nijednim aktom ni rečenicom nije pozivao ni na kakav revanšizam. On jest bio opterećen srpskom mitologijom, ali je bio dovoljno pametan i priznavao to kao svoj kompleks. Prateći njegove javne nastupe, uvijek sam se pitao što je to u njima tako sporno. Bio je to velikosrpski folklor koji, sam po sebi, nije bio opasan. Uzmite, primjerice, ono poznato okupljanje Srba u Srbu na kojemu se okupilo najmanje 150 tisuća ljudi. Četnički pokret Vojislava Šešelja bio je na marginama toga skupa, i to zbog govora Jovana Raškovića, koji je onu ljudsku gomilu uozbiljio i doslovce im kazao: naš je realitet tražiti kulturnu autonomiju. A Tuđman mu je na susretu obećao da će Srbi u Hrvatskoj u ustavu dobiti kulturnu autonomiju, što se i dogodilo. Raškovićevi su zahtjevi, istina, bili izraženi galamdžijski i pomalo militantno, ali pogledate li duh toga vremena, bit će jasno da ni drugi nisu bili ništa bolji. Ja sam, primjerice, iz Petrinje dobio izvješće o hapšenju ondašnjih srpskih saborskih zastupnika Zelenbabe i Opačića. Kada sam pitao koja je njihova krivnja, odgovorili su mi da su nosili pištolje. Pa svi naši zastupnici u ono vrijeme nosili su pištolje, odgovorio sam i zapovijedio da ih puste, vrate im pištolje i omoguće im da dođu na sjednicu Sabora. Nakon toga, ti ljudi u Kninu nisu predstavljali više ništa, jer su ih proglasili srpskim izdajnicima i ustaškim agentima. Vrijeme je da težimo istini, pa makar ona i koštala.

Mislite da je vrijeme za rehabilitaciju Raškovića?

Njemu rehabilitacija ne treba. Pred zakonom bio je čist. Ne znam da je protiv njega ikada podnesen ikakav optužni prijedlog. On je bio uvjereni antikomunist i pravoslavni kršćanin.

I srpski nacionalist.

Da, ali u literarnom, mitološkom smislu, u smislu nekakve "Srbije u oblacima". Njegovo srpstvo bilo je srpska tradicionalna literatura, hajduk Stanko i pravoslavna literatura. Ali militantan Rašković nije bio. On je bio dobroćudan čovjek, nije bio zao, i u njemu je bilo mnogo širokogrudnosti i plemenitosti. Mislim da nije dobro što nitko ne istražuje kako je umro, a mislim i da bi trebalo istražiti njegovo političko djelo, jer je ono dio političke povijesti Hrvatske.

Koliko je, po vama, hrvatska vlast griješila u ono vrijeme?

Objavljivanje stenograma koji sam spomenuo bio je početak svih hrvatskih stenograma. Bio je to nož u leđa politici koja je svim silama kupovala mir. Ne zaboravite da je mandat ministra Josipa Boljkovca, kojemu sam bio zamjenik, obilježen godinom mira, što nam je dalo vrijeme da ojačamo obranu. Devedesete, kad smo preuzeli vlast, nismo imali doslovno ništa. Godinu kasnije, raspolagali smo ozbiljnim snagama za obranu. Hrvatska politika u to vrijeme, inače, nije imala manevarskog prostora. Branili smo minimum. Rašković je toga bio svjestan, pa je Tuđmanu rekao da Hrvatska ima samo jednu opciju, a Milošević ima više opcija, premda se on ne slaže s tim "komunističkim izdankom". Jovan Rašković, dakle, tada je bio jedini relevantan sugovornik hrvatske politike. Na današnji dan, kada razgovaramo, prije devetnaest godina, Rašković je pozvao Srbe na razgovor s Tuđmanom. On je bio na istoj crti s Tuđmanom, jer se Tuđman silno bojao rata. Bojali su ga se svi koji su znali što je rat. Ali neki su ljudi toj politici zabili nož u leđa.

Zašto su to učinili?

Cilj u svakom slučaju nije bio da Hrvatska ima partnere u mirotvornom dijalogu s dijelom SDS-a, iza kojega je stajao relevantan broj Srba u Hrvatskoj.

Ali Tuđman je morao razumjeti da je riječ o potkopavanju njegove politike, a opet je dopuštao.

Tuđman je mnogo toga dopuštao. Kada mu je, primjerice, Josip Manolić donio izvještaj o uroti protiv njega, odbio je kvalifikaciju o uroti, jer bi morao hapsiti njezine organizatore. Išao je na vladu demokratskog jedinstva, i njome je oslabio one koji su mu radili o glavi.

Smijenjen nakon uspjeha

Perica Jurič bio je zamjenik ministra unutarnjih poslova 1990. i 1991. Poslije policijske akcije u ožujku 1991. u Pakracu, kada su specijalci pod Juričevim zapovjedništvom oružjem razbili začetak srpske pobune, Tuđman ga je razriješio.

"Bila je to uspješna akcija. Da nije uspjela, siguran sam da bi situacija za Hrvatsku bila mnogo lošija. Imali smo mnogo zarobljenika, ali nikome nije pala dlaka s glave. I danas mogu mirne duše doći među te ljude, jer sam zaštitio njihovo ljudsko dostojanstvo", kaže danas Jurič. No Tuđman ga je svejedno smijenio.

"Rekao mi je: čestitam, odlično si obavio zadaću, ali te moram smijeniti". Postavio ga je za potpredsjednika HDZ-a, što je ostao sljedeće tri godine. Potom je sa Josipom Manolićem i Stipom Mesićem izašao iz HDZ-a i stvorio Hrvatske nezavisne demokrate. Nakon njihova poraza na izborima uglavnom se povukao iz politike.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

03.02.

dodaj komentar 19 komentara

pulic17.01.2010. 19:27#1

Sve u svemu mislim da je Jovan Raskovic bilo pozitivna licnost u tom vremenu dok je bio u smislu jednih i drugih,zao mi je sto je do ovog svega doslo i do rata! Mogli smo svi da zivimo Sretno u Titovoj Jugoslaviji koja je bila ponos za cijelu Evropu!
pulic17.01.2010. 19:27#2

Sve u svemu mislim da je Jovan Raskovic bilo pozitivna licnost u tom vremenu dok je bio u smislu jednih i drugih,zao mi je sto je do ovog svega doslo i do rata! Mogli smo svi da zivimo Sretno u Titovoj Jugoslaviji koja je bila ponos za cijelu Evropu!
Dejan25.08.2009. 16:07#3

Raskovic je bio nacionalist, ali nije bio glup covjek nimalo. Nije bio toliko glup da moze povjerovati da Knin moze pripojiti Srbiji, jer em sto je takvo sto neizvodljivo em sa druge strane vise Srba u Hrvatskoj je zivjelo u hrvatskim gradovima nego u Kninu i tom dijelu Hrvatske, naime Srbi u Hrvatskoj su cinili vecinu i to jedva u 11 opcina i to u pasivnim dijelovima koji su rijetko naseljeni, siromasni i dan danas i oduvijek bili. Sa druge strane i Stipe Mesic je imao jako zanimljive govore ne samo po Hrvatskoj van medju hrvatskom dijasporom, sjetimo se samo onog snimka iz Australije (gdje zive sve sami urbani i umjereni Hrvati:):)) pa je opet Mesic ispao dobar predsjednik koji je Hrvatsku otvorio prema svijetu, a znamo vec kako se svijet odnosio prema Tudjmanovoj Hrvatskoj.
A sto se tice stanarskih prava Srba u Hrvatskoj naravno da nitko ne ocekuje da neko zali za tim, ali to samo govori kolika je svijest o pravu i postivanju prava i pravne drzave kod nekih ljudi koji se furaju na Europu a oduvijek se bili po mentalnom sklopu na Balkanu. Srbi su otisli ali su dosli Hercegovci sa interesantim imenima i prezimenima :):):).
Profesor s PhD25.08.2009. 15:08#4

Sime, ja još na godišnjem pa imam vremana da boravim na H-alteru, a što se tiče Raškovića i mira, dovoljno je meni sjetiti se proglašenja SAO Krajine i odlaska Slavonskih i Srijemskih srba na glasanja u njihova sela i izdvanjanje u SAO Krajinu. Što je to trebalo značiti: neću Hrvatsku hoću SAO koju ću pripojiti Srbiji (tada Jugi) Hajde ne trkeljaj to je Raškovićeva ideja.
Petar25.08.2009. 13:24#5

Ništa mi nije žalije od stanarskih prava "izbeglih" Srba, kojih se strah vratiti na "svoja vekovna" ognjišta.
kemo25.08.2009. 13:22#6

srbin pa zelio mir, dajte molim vas. evo gospon drago krpina moze osobno posvjedociti da je raskovic notorni ćetnik
Purger25.08.2009. 05:25#7

Najbolja mi je ova teorija dezurnih cetnikoljubaca da je nama odgovarao rat, da smo ga mi zeljeli. Pa tih je godina cijela JNA stala na stranu hrvatskih srba koje su opasno naoruzali i pruzali im apsolutnu podrsku a Hrvatska je imala goli kurac. Dva helikoptera sa nasim policajcima JNA je potjerala nazad u Zagreb, mogli su nas sravniti sa zemljom gdje su htjeli, pa Tudjmana su gadjali u sred Banskih dvora sa raketom iz aviona. Pa nasi su umirali od straha, nudili srbima Z4 plan, kulturnu autonomiju.....bilo sto ...samo da ovi ne krenu sa tenkovima. No hrabrim srbima-cetnicima sa punom vojnom podrskom 10 milijuna srba iz Bosne, crne gore i Srbije to nije odgovaralo jer je Milosevic trazio 1/3 Hrvatske da se pripoji Velikoj srbiji. Naprosto sa tolikom snagom u njihovim rukama oni su htjeli nas teritorij, stvaranje velike srbije na teritoriju Srbije, Bosne, Crne Gore i 1/3 Hrvatske a ne neku autonomiju u Hrvatskoj. .........I sto se sada tu pravite blesavi.............tako je to bilo u tom trenutku i nikako drugacije...pa pogledajte samo malo sto se prikazivalo na TVu na obje strane. Milosevic govori da neka Hrvatska slobodno ide ali da teritorij gdje zive srbi ostaje u tzv "Jugoslaviji" a zapravo Velikoj srbiji, a Tudjman nudi Z4 i kulturnu autonomiju a lokalni srbi po naredjenju iz Beograda odbijaju Z4. ..................i onda je krenula vojna faza plana stvaranja velike srbije u obliku vojnog otcjepljenja hrvatskog teritorija od strane cetnika u RH a samim time i legalna i legitimna akcija slamanja te oruzane pobune, na to svaka drzava ima pravo. ...................... Srbi su sijali vjetar, poznjeli su Oluju. .................i oni sami to priznaju jer isti scenarij ponovio se i u Crnoj Gori i na Kosovu. Svi su pobjegli od Srba...samo na Halteru placu za njima, samo je tu neprezaljena Velika Srbija.
Dejan24.08.2009. 21:11#8

Po reakcijama vidi se da je svima ipak odgovarao Mile Martic. Taman posla da neki Srbin zeli mir, kako je to neuvjerljivo. Kad Srbin samo moze biti cetnik i lazov. Zato su te iste Srbe koji su bili lojalni, civilizirano klali npr. u Osjeku, pa su onoj jadnoj zeni u Zupanji zaklali sina, snaju i dvoje unucadi npr, pa otimali im stanove, izbacivali sa posla, psovali, tukli i u onim sredinama gdje nije opalio metak u Hrvatskoj. Ma daj kak Srbin moze bit lojalan kad je Srbin itd, itd... Milosevic nije nikad rekao da ce nekog zaklati, i zaista on nije, al je njegova ekipa. Ako je Raskovic ista govorio u smislu rata i ubijanja, volio bi da mi neko navede bar jedan slucaj nekog zlocina za koji je on odgovoran i koji bi se mogao pripisati njemu da ga je barem on inicirao dok je bio politicki aktivan. Dragi moji komentatori, vama je srce puno mrznje, zato pisete ovakve bisere.
A ovom profesoru sa Ph D- nek mi dokaze da je Raskovic htio rat. :):):)
Milan24.08.2009. 11:00#9

"notorna je istina da su i jedni i drugi na sve strane skupljali lovu vičući jedni o drugima da su koljači - i na kraju su se stvarno i poklali"

"Poklali smo se"? :-)

Pa naravno, ja sam 1991. sjeo na tenk i otišao u turistički posjet u Pančevo. Tu i tamo sam grunuo koju na grad, ali sam htio samo mir, ljubav i bratstvo i jedinstvo. Onda mi dosadilo, pa sam prešao u MIG i koju godinu letuckao nad Bosnom. Opet turističko razgledanje naravno, tu i tamo slučajno mi ispala neka bomba, ko nas bre zavadi. A na kraju sam otišao na Kosovo napraviti piknik. Imao sam ražanj, falio mi samo zec, kad se umešao NATO, kevu da im jebem.

Nikog ja nisam klao, oni su se sami poklali. Dobro, ako i jesam kao malo, tamo nešto, nekoga negdje, klao, bre, onda smo se svi skupa poklali.
Kurtz24.08.2009. 08:41#10

sime nemoj zajebavati, ovaj purger i milan su ispod razine bilo kakvog komentara, ali ivek je na žalost u pravu
jednostavno ne možeš biti vjerodostojan prodavajući pseudoratničku mitologiju i u isto vrijeme zagovarati mir, ne čini li ti se to kao zagovaranje mira s figom u džepu, uostalom nitko se pa ni rašković (iako je o tome vladeta jerotić napisao izvanrednu studiju) nije hvatao mitologije svetog jovana lestvičnika nego - kosova; a notorna je istina da su i jedni i drugi na sve strane skupljali lovu vičući jedni o drugima da su koljači - i na kraju su se stvarno i poklali
sime24.08.2009. 04:52#11

a sta ti ne odes na neki ustaski web nego seruckas ovde po h-alternativi gdje, ni po ama bas jednom kriteriju, ne pripadas.
Purger22.08.2009. 18:58#12

sime - odi bre na neki srpski cetnicki web ...mi tamo ne zalazimo a ti ces naci tamo mnogo istomisljenika...pa udri bre po Hrvatskoj i ustasama....sve sami koljaci srpske nejaci sto bre unistise krajinu. Mozes i da igras kolce sa Dezulovicem u Begesu pa odite posle na skembice na Usce koje pocinje sa velikim U
Milan22.08.2009. 18:47#13

Što je Simo, gadno je čitati ono što ti se ne sviđa? Čuj, ako ne možeš izdržati, a ti zažmiri, možda nestane :-)
sime22.08.2009. 14:52#14

Milan+Ivek+profesor+pruger

zasto uvijek vas nekoliko prvi prdi...pardon, komentirare. Dokone budaletine? Besposleni? Placeni? Dajte, uhvatite se neceg korisnog, a umjesto Haletra odite u neki javni zahod pa tamo ispisujte svoju 'filozofiju' idioti
Milan22.08.2009. 11:34#15

Znaš kako kaže Pervanov Tetak: "Ko je kriv za rat? Pa jasno - onaj ko se branio! Pitate kako to? Pa da se nije branio, rata ne bi ni bilo!" :-)
Purger22.08.2009. 02:30#16

Pa i Millosevic je zelio mir. Puno puta o tome je javno govorio pred TV kamerama. On je Hrvatskoj javno nudio mir....ako mu preda cijeli teritorij od linije Virovitica-Karlobag. Puno puta je to govorio na televiziji. Siguran sam da smo mu dali taj teritorij da ne bi bilo rata, cak bi nam i peceno prase i kilo mastijke poslao kao poklon. To definitivno pokazuje da je i Milosevic bio za mir, ko i Raskovic.
Profesor s PhD21.08.2009. 17:13#17

Pričam ti priču, On želio mir ??? :-))
Milan21.08.2009. 16:26#18

Boljkovčev zamjenik. Treba li išta drugo reći?
ivek21.08.2009. 16:03#19

Raskovic uvjereni anti-komunist? To mozda u devedesetima. Kad mu je trebalo (da dobije mjesto sefa bolnice u Sibeniku) bio je vrlo samoupravno socijalisticki ideolosko-politicki orijentisan. A da je bio za mir, jeste - i on i Tudjman su bili za mir. Zato smo imali rat, ne? I Arafat i Begin su bili za mir, dapace ta dvojica su cak dobila i Nobelovu nagradu za mir, pa mira ni od korova. Psihijatri su notorno dobri u tome da sebe prikazu kao razumne osobe: oni su strucnjaci za razumnost. Raskovic, kao i Tudjman uostalom, je svoje govore prilagodjivao audijenciji. U Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi na Manhattanu usta su mu bila puna podivljalih ustasa, od kojih on brani srpsku nejac i hiljadugodisnja ognjista u Kninu, za sto mu je naravno trebala lova od dijaspore. U devedesetima sam tako svjedocio potpisivanju cekova koji su financirali MIR u Hrvatskoj - Raskovicu na 26. ulici, a Djodanu, Paragi i hadezekama na 41. ulici u Crkvi Sv. Cirila i Metoda na Trgu Alojzija Stepinca na Manhattanu.