Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Ovoga tjedna ratni zamjenik ministra vanjskih poslova Perica Jurić na javnoj tribini u Kninu iznova je otvorio raspravu o počecima rata u Hrvatskoj i ulogama ondašnjih političara. Najzanimljivije je Jurićevo mišljenje o predsjedniku Srpske demokratske stranke Jovanu Raškoviću, kojega se često smatra najodgovornijim za pobunu hrvatskih Srba protiv njihove zemlje. Jurič, koji je nedavno čak naznačio mogućnost kandidature za predsjednika države, nudi posve suprotno mišljenje.
Na obilježavanju 19. obljetnice "balvan revolucije" u Kninu ovoga tjedna, u razgovoru s bivšim logorašima krajinskih logora ponudili ste alternativni pogled na početak rata, rekavši da je predsjednik hrvatskoga SDS-a Jovan Rašković bio jedan od najrazumnijih glasova među Srbima u Hrvatskoj.
Ne "jedan od", nego sigurno najrazumniji glas. Osobno sam ga poznavao. Nikome nije prijetio, a njemu su prijetili mnogi. Javno je govorio i pisao, iskoristio je slobodu koja je nastupila padom socijalizma. Rašković, međutim, nije pozivao na skidanja glava ni na oružje. Govorio je kao srpski intelektualac i literat. Sanjao je snove opterećene srpskom mitologijom, ali to je bilo njegovo pravo. U Splitu sam ga upoznao kada su ga ljudi u zračnoj luci ljudi napali. Zaštitio sam ga sa svojim policajcima. Intuitivno sam u njemu osjetio dobroga čovjeka. Zla se osoba prepozna. Govorio je da će se stvari smiriti, ali da treba vrijeme da se ljudi ispušu. Govorio je to kao dobroćudni starac. ![]()
U Hrvatskoj, međutim, Rašković je prikazivan posve drukčije.
Kasnije me jako ražalostilo da je hrvatska vlast, s nekim savjetnicima predsjednika Republike - mislim konkretno na Slavena Leticu - napravila tako ružnu stvar, prije svega prema dignitetu države: u "Slobodnom tjedniku" Marinka Božića objavili su razgovor Tuđmana i Raškovića. Ta objava, u onako osjetljivom vremenu, trebala je kompromitirati Raškovića i oduzeti mu legitimitet. Bilo je to jako ružno. Ali kad danas čitate taj stenogram, stječete posve drukčiji dojam i o Tuđmanu, i o Raškoviću, ali i o onima koji su im služili.
Kakav dojam danas stječete iz tog stenograma?
Tuđman i Rašković tražili su mir. I nije to dojam, nego činjenica. Rašković nijednim aktom ni rečenicom nije pozivao ni na kakav revanšizam. On jest bio opterećen srpskom mitologijom, ali je bio dovoljno pametan i priznavao to kao svoj kompleks. Prateći njegove javne nastupe, uvijek sam se pitao što je to u njima tako sporno. Bio je to velikosrpski folklor koji, sam po sebi, nije bio opasan. Uzmite, primjerice, ono poznato okupljanje Srba u Srbu na kojemu se okupilo najmanje 150 tisuća ljudi. Četnički pokret Vojislava Šešelja bio je na marginama toga skupa, i to zbog govora Jovana Raškovića, koji je onu ljudsku gomilu uozbiljio i doslovce im kazao: naš je realitet tražiti kulturnu autonomiju. A Tuđman mu je na susretu obećao da će Srbi u Hrvatskoj u ustavu dobiti kulturnu autonomiju, što se i dogodilo. Raškovićevi su zahtjevi, istina, bili izraženi galamdžijski i pomalo militantno, ali pogledate li duh toga vremena, bit će jasno da ni drugi nisu bili ništa bolji. Ja sam, primjerice, iz Petrinje dobio izvješće o hapšenju ondašnjih srpskih saborskih zastupnika Zelenbabe i Opačića. Kada sam pitao koja je njihova krivnja, odgovorili su mi da su nosili pištolje. Pa svi naši zastupnici u ono vrijeme nosili su pištolje, odgovorio sam i zapovijedio da ih puste, vrate im pištolje i omoguće im da dođu na sjednicu Sabora. Nakon toga, ti ljudi u Kninu nisu predstavljali više ništa, jer su ih proglasili srpskim izdajnicima i ustaškim agentima. Vrijeme je da težimo istini, pa makar ona i koštala.
Mislite da je vrijeme za rehabilitaciju Raškovića?
Njemu rehabilitacija ne treba. Pred zakonom bio je čist. Ne znam da je protiv njega ikada podnesen ikakav optužni prijedlog. On je bio uvjereni antikomunist i pravoslavni kršćanin.
I srpski nacionalist.
Da, ali u literarnom, mitološkom smislu, u smislu nekakve "Srbije u oblacima". Njegovo srpstvo bilo je srpska tradicionalna literatura, hajduk Stanko i pravoslavna literatura. Ali militantan Rašković nije bio. On je bio dobroćudan čovjek, nije bio zao, i u njemu je bilo mnogo širokogrudnosti i plemenitosti. Mislim da nije dobro što nitko ne istražuje kako je umro, a mislim i da bi trebalo istražiti njegovo političko djelo, jer je ono dio političke povijesti Hrvatske.
Koliko je, po vama, hrvatska vlast griješila u ono vrijeme?
Objavljivanje stenograma koji sam spomenuo bio je početak svih hrvatskih stenograma. Bio je to nož u leđa politici koja je svim silama kupovala mir. Ne zaboravite da je mandat ministra Josipa Boljkovca, kojemu sam bio zamjenik, obilježen godinom mira, što nam je dalo vrijeme da ojačamo obranu. Devedesete, kad smo preuzeli vlast, nismo imali doslovno ništa. Godinu kasnije, raspolagali smo ozbiljnim snagama za obranu. Hrvatska politika u to vrijeme, inače, nije imala manevarskog prostora. Branili smo minimum. Rašković je toga bio svjestan, pa je Tuđmanu rekao da Hrvatska ima samo jednu opciju, a Milošević ima više opcija, premda se on ne slaže s tim "komunističkim izdankom". Jovan Rašković, dakle, tada je bio jedini relevantan sugovornik hrvatske politike. Na današnji dan, kada razgovaramo, prije devetnaest godina, Rašković je pozvao Srbe na razgovor s Tuđmanom. On je bio na istoj crti s Tuđmanom, jer se Tuđman silno bojao rata. Bojali su ga se svi koji su znali što je rat. Ali neki su ljudi toj politici zabili nož u leđa.
Zašto su to učinili?
Cilj u svakom slučaju nije bio da Hrvatska ima partnere u mirotvornom dijalogu s dijelom SDS-a, iza kojega je stajao relevantan broj Srba u Hrvatskoj.
Ali Tuđman je morao razumjeti da je riječ o potkopavanju njegove politike, a opet je dopuštao.
Tuđman je mnogo toga dopuštao. Kada mu je, primjerice, Josip Manolić donio izvještaj o uroti protiv njega, odbio je kvalifikaciju o uroti, jer bi morao hapsiti njezine organizatore. Išao je na vladu demokratskog jedinstva, i njome je oslabio one koji su mu radili o glavi.
Smijenjen nakon uspjeha
Perica Jurič bio je zamjenik ministra unutarnjih poslova 1990. i 1991. Poslije policijske akcije u ožujku 1991. u Pakracu, kada su specijalci pod Juričevim zapovjedništvom oružjem razbili začetak srpske pobune, Tuđman ga je razriješio.
"Bila je to uspješna akcija. Da nije uspjela, siguran sam da bi situacija za Hrvatsku bila mnogo lošija. Imali smo mnogo zarobljenika, ali nikome nije pala dlaka s glave. I danas mogu mirne duše doći među te ljude, jer sam zaštitio njihovo ljudsko dostojanstvo", kaže danas Jurič. No Tuđman ga je svejedno smijenio.
"Rekao mi je: čestitam, odlično si obavio zadaću, ali te moram smijeniti". Postavio ga je za potpredsjednika HDZ-a, što je ostao sljedeće tri godine. Potom je sa Josipom Manolićem i Stipom Mesićem izašao iz HDZ-a i stvorio Hrvatske nezavisne demokrate. Nakon njihova poraza na izborima uglavnom se povukao iz politike.
Kad država prihvati logiku masivnih zajmova pod uvjetom da provodi mjere štednje, međunarodni lihvari se spremaju za preuzimanje.
Norveški sindikalist Asbjorn Wahl analizirao je motive i postignuća europskih lijevih stranaka koje su ušle u koalicijske vlade.
Vlada nema namjeru mijenjati Zakon o radu niti otpuštati radnike u javnim službama, a vrlo brzo će donijeti uredbu kojom će osigurati da se plaće više ne mogu isplaćivati bez uplate doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje
Kad je narod formalno na vlasti, neformalne skupine moći predstavljaju organizaciju vladajućih protiv naroda, piše Tomaž Mastnak.
Ako se s ratifikacijom hrvatskog ugovora zainati jedna EU-zemlja, teško da će se othrvati pritisku ostalih, ai, što ako stvar u isto vrijeme zapne u njih – pet?
U ponedjeljak je istekao rok za predaju imovinskih kartica zastupnika u novom sazivu Sabora, a koliko je točno svaki od njih "težak" znat će se krajem tjedna
Ruski premijer Vladimir Putin, koji vodi kampanju za predsjedničke izbore u ožujku, obećao je postroženje useljeničkih pravila i za 2013. najavljuje ispite ruske kulture i jezika za useljenike
dodaj komentar 19 komentara
A sto se tice stanarskih prava Srba u Hrvatskoj naravno da nitko ne ocekuje da neko zali za tim, ali to samo govori kolika je svijest o pravu i postivanju prava i pravne drzave kod nekih ljudi koji se furaju na Europu a oduvijek se bili po mentalnom sklopu na Balkanu. Srbi su otisli ali su dosli Hercegovci sa interesantim imenima i prezimenima :):):).
A ovom profesoru sa Ph D- nek mi dokaze da je Raskovic htio rat. :):):)
"Poklali smo se"? :-)
Pa naravno, ja sam 1991. sjeo na tenk i otišao u turistički posjet u Pančevo. Tu i tamo sam grunuo koju na grad, ali sam htio samo mir, ljubav i bratstvo i jedinstvo. Onda mi dosadilo, pa sam prešao u MIG i koju godinu letuckao nad Bosnom. Opet turističko razgledanje naravno, tu i tamo slučajno mi ispala neka bomba, ko nas bre zavadi. A na kraju sam otišao na Kosovo napraviti piknik. Imao sam ražanj, falio mi samo zec, kad se umešao NATO, kevu da im jebem.
Nikog ja nisam klao, oni su se sami poklali. Dobro, ako i jesam kao malo, tamo nešto, nekoga negdje, klao, bre, onda smo se svi skupa poklali.
jednostavno ne možeš biti vjerodostojan prodavajući pseudoratničku mitologiju i u isto vrijeme zagovarati mir, ne čini li ti se to kao zagovaranje mira s figom u džepu, uostalom nitko se pa ni rašković (iako je o tome vladeta jerotić napisao izvanrednu studiju) nije hvatao mitologije svetog jovana lestvičnika nego - kosova; a notorna je istina da su i jedni i drugi na sve strane skupljali lovu vičući jedni o drugima da su koljači - i na kraju su se stvarno i poklali
zasto uvijek vas nekoliko prvi prdi...pardon, komentirare. Dokone budaletine? Besposleni? Placeni? Dajte, uhvatite se neceg korisnog, a umjesto Haletra odite u neki javni zahod pa tamo ispisujte svoju 'filozofiju' idioti
Dodaj komentar