^{Sada je jasno kako bi Hrvatskom vladao Milan Bandić da je izabran za predsjednika. Onaj tko zbog komunalnog prekršaja na mirni građanski prosvjed šalje pedesetak policajaca, ne bi se ustručavao izvesti vojsku na ulice ako bi mu netko stao na žulj.}

^{Branko Mijić, Novi list, 12. veljače 2010.}

8. sjednica

Da, dragi gospodine Mijiću, vi ste u pravu. A kako bi tek koristio svoju nadležnost nad tajnim službama? Toga su valjda bili svjesni građani Hrvatske kad su u natprosječnom broju izašli na izbore za novog predsjednika države.

Ujutro nakon brutalne policijske intervencije u Varšavskoj ulici, već u 7 sati, predala sam u gornjogradskoj vijećnici zastupničko pitanje za gradonačelnika: kada će pred Skupštinu iznijeti Zaključak kojim se poništava Zaključak o utvrđivanju javnog interesa u Hoto projektu. Ne sluteći kako će ta noć preokrenuti sva događanja u kampanji protiv devastacije Donjeg grada i akciji Ne damo Varšavsku!, to sam vidjela kao jedinu proceduralnu mogućnost da nametnem skupštini raspravu o Hoto projektu.

Tek sam poslije podne vidjela s koliko su mržnje i bijesa Bandićevi ljudi uništavali "Trojanskog konja", ovo umjetničko djelo koje je razgalilo građane na masovnom skupuMožda se čitaoci sjećaju da sam se svojevremeno zarekla da nikada neću u aktualnom satu postavljati zastupnička pitanja gradonačelniku, jer ovaj uopće ne odgovora na pitanja nego izlazak za mikrofon koristi za neukusnu samopromociju. Dakle, nikad ne reci nikad, i ranom zorom podnesi u pisanom obliku zastupničko pitanje!

Prije toga sam prošla kroz Varšavsku ulicu. Nema kontejnera niti konja. Iako su me u tri sata noću zvali stanari Varšavske ulice, nisam mogla zamisliti da će ovo, najljepšim emocijama nabijeno mjesto biti tako temeljito prazno, bez ikakvih tragova... Samo na mjestima gdje su bili kontejneri nije bilo snijega... vidjelo se da su još nedavno ovdje stajali. Stežem grlo. Za konja sam mislila da je negdje sklonjen na sigurno. Tek sam poslije podne vidjela s koliko su mržnje i bijesa Bandićevi ljudi uništavali ovo umjetničko djelo koje je razgalilo građane na masovnom skupu dan ranije. Upravo sam pokraj konja naišla na našeg Vana, velikog slikara Josipa Vaništu, koji je sa smješkom odobrio moje (višeznačno) oduševljenje tom skulpturom.

Da nije bilo profesora Josipa Kregara, pretpostavljam da bi skupština rutinski raspravljala o svim točkama dnevnog reda kako je to predviđao poziv upućen zastupnicima. Međutim, nakon što su izglasane neke manje (i nebitne) odluke "po hitnom postupku", predsjednik skupštine otvara raspravu o dnevnom redu. Kregar dobiva odmah riječ i traži da se prije svega progovori o noćašnjim događajima u Varšavskoj ulici - brutalnoj akciji policije i činjenici da je 23 aktivista toga časa zatočeno na policiji, kao i o razlozima koji su doveli do masovnog prosvjeda građana. Nije utrošeno mnogo riječi i zastupničke energije da bi skupština odlučila da treba o tome raspravljati, da treba formulirati neke zaključke koji će se izglasati i da se u tu svrhu formira radna grupa koja će predložiti zaključke. Radna grupa je formirana od predstavnika svih stranačkih klubova - SDP, HDZ, HSS, HNS, HSLS, Naravno, uzrujavam se, jer moram gledati to nacereno lice, znajući unaprijed da badava govorim. Zaista je tako. On izlazi za mikrofon i doslovce kaže "Cijenjena zastupnica ... dobit će pisani odgovor na svoje pitanje." umirovljenici, lista Tatjane Holjevac i lista Velimira Sriće.

Dok radna grupa radi na tim zaključcima skupština prelazi na "aktualni sat", jer u tom času stiže i gradonačelnik i sjeda na svoje uobičajeno mjesto. Pokraj mene je profesor Zvonko Maković koji se hrusti kako će pitati gradonačelnika kada namjerava smjeniti pročelnika Ureda za graditeljstvo Jelavića koji je akciju Prava na grad i Zelene akcije i usporedio s četničkim barikadama... Ali, već prvi zastupnik postavlja identično pitanje. To je SDP-ov zastupnik Goran Kutlić. Gradonačelnik odbija o tome govoriti i predaje riječ dotičnom pročelniku koji tvrdi da naprosto nikada to nije rekao, da su to izmislili mediji i da on nema namjere podnositi ostavke. Uobičajeno odbijanje svake odgovornosti za vlastite riječi, laganje i manipulacije gradskih činovnika. Ne želim trošiti više riječi na ovu sramotnu epizodu.

Napokon, nakon sat vremena, dolazi na red i moje pitanje. Izlazim za govornicu i pitam ga, tog gradonačelnika, kad će skupštini podnijeti prijedlog poništenja Zaključka o javnom interesu u Hoto projektu. Kažem kako je taj Zaključak utvrdilo Gradsko poglavarstvo, dakle izvršna vlast koja nema pravo umjesto Skupštine donositi tako bitne odluke, te kako Zaključak u svom sadržaju nema niti jedan jedini element javnog interesa (nema pasaža, niti milimetra javnog niti bilo kakvog zelenila, dvorane su podzemne i nedostupne itd.). Naravno, uzrujavam se, jer moram gledati to nacereno lice, znajući unaprijed da badava govorim. Zaista je tako. On izlazi za mikrofon i doslovce kaže "Cijenjena zastupnica ... dobit će pisani odgovor na svoje pitanje." Da izađem i ponovno nešto govorim, insistitram, svađam se? Ne! Ne mogu s tom autističnom osobom uopće komunicirati.

Nakon mene, profesor Maković ponovno postavlja pitanje odgovornosti pročelnika Jelavića koji je građane koji su sudjelovali u akciji postavljanja kontejnera u Varšavskoj ulici 5. veljače 2010. usporedio s četnicima, pa time i našu dragu i cijenjenu profesoricu psihologije Mirjanu Krizmanić, koja je sudjelovala na toj akciji i koja je lani bila proglašena Zagrepčankom godine. Nekako inteligentno i logično Maković nadovezuje poruku koju su aktivisti klicali Bandiću pri njegovu ulasku u zgradu Skupštine, neka podnese ostavku. Mnogi u dvorani su sretni - konačno su izrečene ta lijepe riječi: "Bandiću, podnesite ostavku!". Sada Bandić kaže da to nije prvi puta da profesor Maković izaziva ekscese, a pri tome opominje sveučilišnog profesora da nije gramatički ispravno pozdravio i titulirao sve prisutne. Ma ne možeš povjerovati da postoji na ovom svijetu tolika drskost!

Tijekom aktualnog sata izbio je mali ali simptomatičan konflikt između gradonačelnika i predsjednika skupštine, nešto poput probnog omjeravanja snaga. Gradonačelnik, iritiran nekim zastupničkim pitanjem, izlazi pred mikrofon, iako ga predsjedavajući nije pozvao. Kada ga je predsjednik Boris Šprem zamolio da sjedne dok ne dobije riječ, ovaj, naravno, to ne želi poslušati i stalno ponavlja "Nakon devet godina...". Šprem insistira, pa nakon nekoliko uzaludnih pokušaja prekida sjednicu skupštine. Još jedna pauza od deset minuta ...

Kad je nakon dva sata već potpuno bio iscrpljen dnevni red, povjerenstvo za izradu Zaključka o zbivanjima u Varšavskoj vraća se u dvoranu i predlaže tekst kojeg citiram:

1. Gradska skupština je svjesna potrebe hitnosti rješenja problema prostornog planiranja u Gradu Zagrebu. Gradska skupština je na sjednici 22. prosinca 2008. najavila održavanje tematske sjednice o navedenoj temi. U sklopu te sjednice raspravljat će se i pitanje izgradnje u Varšavskoj ulici i DPU za blok Ilica - Preobraženska - Cvjetni trg - Varšavska - Gundulićeva.
2. U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva traju postupci nadzora nad dokumentima i postupak prema žalbama stanara. Pozivamo Ministarstvo da izvrši upravni i inspekcijski nadzor nad dokumentima prostornog uređenja i projektnom dokumentacijom. Pozivamo gradonačelnika da javno obrazloži pitanja definiranja javnog interesa u osporavanom projektu, javnosti predoči dokumente i pismeno obrazloži svoje odluke.
3. Gradska Skupština podržava pravo građana na mirni prosvjed u skladu s Ustavom i zakonima. Prosvjed u Varšavskoj ulici, i drugi raniji oblici djelovanja, ukazali su na nesustavni pristup urbanističkom planiranju, nedovoljno sudjelovanje građana i urbanističke struke. Ograničenje prava mirnog okupljanja treba biti temeljeno na zakonu i legitimnoj svrsi, u smislu da se upotreba sile svede na minimum, uz poštivanje digniteta prosvjednika.

Ni izdaleka nije rečeno ono što bih željela, ali me uvjeravaju da su jedino to mogle prihvatiti sve strane. "Peglanjem" su ublažene sve oštrice. Unatoč toga rasprava zastupnika o Zaključku traje sat i pol. Svodi se, uglavnom, na međusobna optuživanja najvećih stranaka, SDP-a i HDZ-a, o tome tko je više odgovoran za donošenje svih skupštinskih odluka u prošlom sazivu koje su omogućile prijeporan projekt. Mogli su pitati mene, ja sam ih promatrala s balkona i znam da su glasali i jedni i drugi za višestruke izmjene GUP-a u interesu Hoto projekta, kao i za detaljni plan uređenja za atakirani donjogradski blok. Jedini HDZ-ov zastupnik koji otvoreno iskazuje potporu projektu je Miroslav Blažević, za kojeg kažu da je 16 sati putovao iz Šangaja kako bi stigao na ovoj sjednicu izreći dvije pametne: "Moramo biti ozbiljni i odgovorni. Ne možemo mijenjati odluke koje smo jedanput donijeli." Nisu svi zastupnici iz prošlog saziva sada zastupnici, niti su svi tadašnji zastupnici glasovali za Hoto. Zato, krenimo dalje, učinimo ono što se može učiniti sada. HDZ ne odustaje od uloge nevine žrtve i jedini glasa suzdržano. Moram priznati da donekle razumijem zastupnika Jasena Mesića kad kaže da je SDP-ov član Bandić, nakon svesrdne potpore koju je pružao spornom projektu, od svoje stranke podržan u kandidaturi za gradonačelnika.

Ali treba reći i to da HDZ-ova ministrica Marina Dropulić nije iskoristila sve mogućnosti koje su joj stajale na raspolaganju da onemogući štetan projekt. Na primjer, prilikom jedne od izmjena GUP-a dozvolila je nakon javne rasprave podizanje koeficijenta izgrađenosti sa 3,0 na 4,5 (što znači 50 posto veću zaradu investitora), a njena urbanistička inspekcija nije nikada reagirala na prijavu udruga iz veljače 2008. kojom se upozorava na nelegalnost detaljnog plana, s naglaskom na protuzakonitosti i lažnosti Zaključka nekadašnjeg gradskog poglavarstva o utvrđivanju javnog interesa u Hoto projektu, temeljem kojeg se može kopati rampa i rušiti povijesne zgrade. Jedan od pravnika iz istog ministarstva kaže, ali samo Bandić kaže da to nije prvi puta da profesor Maković izaziva ekscese, a pri tome opominje sveučilišnog profesora da nije gramatički ispravno pozdravio i titulirao sve prisutne. Ma ne možeš povjerovati da postoji na ovom svijetu tolika drskost! privatno, da je potpuno nemoguće i protuzakonito da javni interes utvrđuje poglavarstvo koje je bilo izvršna vlast, već ta ovlast pripada samo skupštini.

Što tek reći za HDZ-ova ministra Božidara Biškupića. On nije odgovorio na više od deset dopisa koje su mu uputile udruge i osobno Urša Raukar, makar se to protivilo Zakonu o upravi, pa i uobičajenoj pristojnosti. Iako se Vijeće za kulturna dobra, koje daje (neobvezna) mišljenja o rušenju povijesnih zgrada, izjasnilo protiv rušenja povijesnih zgrada Preobraženska 6 i Trg Petra Preradovića 6, taj ministar je dozvolio rušenja. Također, iako je najavio da će riješiti status Zavoda za zaštitu spomenika u Zagrebu, jer je to jedini zavod koji ne spada pod ingerenciju države već radi po direktnom nalogu gradonačelnika, niti to nije učinio. Dakle, što se tiče HDZ-ovih ministara moglo bi se vjerojatno pravi odgovor dobiti od njihova tadašnja šefa Ive Sanadera. Ali, tko bi to pitanje trebao postaviti?

I na kraju moram reći da ima nešto posebno iritantno u izjavama developera u čizmama od 1000 dolara. On vrijeđa aktiviste kad kaže da žali djecu koju zavode vođe kampanje protiv devastacije Donjeg grada, a koji to rade iz osobnog interesa. Prije svega, mnoge aktiviste poznajem i znam da su svi redom inteligentniji, obrazovaniji i naročito moralniji od gospona developera. Njih nitko ne bi mogao zavesti jer imaju svoja čvrsta vrijednosna opredjeljenja, u kojima nemaju prvenstvo euri, dolari, kune, plaće, honorari, privilegije i drugi materijalni probici. Isto vrijedi i za organizatore kampanje, ali neki jednostavno ne mogu shvatiti da postoje ljudi drugačijeg kova od njih samih. Uostalom, kako bi to mogao razumjeti gospodin čija je supruga, na naivno pitanje: "Pa zašto ne odustanete barem od podzemne garaže sa 700 parkirališnih mjesta na Cvjetnom trgu?" (koliko je prvobitni projekt sadržavao) navodno odgovorila: "Kako bismo mogli odustati od toga, kad svaki sat parkiranja stoji 3 eura po autu, pa će naša garaža donositi 2.100 eura na sat." Evo, dragi čitaoci, odgovora na sva pitanja i potpitanja. Takvu masnu gusku i gradonačelnik Bandić rado podmazuje.

A njegova inteligencija i obrazovanost ne omogućavaju mu da smisli pametnije obrazloženja za svesrdnu podršku koju već godinama uporno pruža spornom projektu, pa stalno ponavlja jedno te isto: "Da barem imam četrnaest Horvatinčića pa da uredim Donji grad!". Taj bi bio kadar to i provesti! Umjesto toga neka sjedne s investitorom za bogatu trpezu i revidira prvobitni (tajni) dogovor, te ga nagovori da barem odustane od kopanje rampe u Varšavskoj ulici i kopanja još pet etaža podzemne garaže ispod betonske deke na razni -2 koju je već izveo. Tada bi umjesto javne garaže sa 400 mjesta ovdje bilo moguće parkiranje samo automobila stanara tog bloka na stotinjak parkirališnih mjesta, što bi bitno smanjilo prometno opterećenje okolnih ulica, a posebno tramvaja koji već sada pužu Ilicom zbog osobnih automobila.

Mnoge aktiviste poznajem i znam da su svi redom inteligentniji, obrazovaniji i naročito moralniji od gospona developera Također, za slijedeći mjesec je najavljena rasprava o ponovnoj izmjeni GUP-a. Tražit ćemo vraćanje odredbi GUP-a na pozicije koje je imao prije izmjena provedenih radi Hoto projekta. Tada više neće moći nitko izgrađivati u unutrašnjosti blokova takve mastodonte, neće se moći graditi javne garaže u najužem povijesnom središtu niti kopati rampe na javno-prometnim površinama, već isključivo na vlastitoj parceli u unutrašnjosti bloka. Ako u tome uspijemo, izvršila sam svoj zadatak gradske zastupnice.