Anđeo čvrste ženske ruke - tako su Jadranku Kosor na proslavi HDZ-ove obljetnice u Varaždinu počastili lokalni stranački šefovi. "Otišao je premijer i predsjednik, konsternacija... Ali gle čuda, pojavio se anđeo koji je čvrstom ženskom rukom situaciju okrenuo u korist Vlade, ali i stranke", rekao je Tomislav Kezelj, prvi hadezeovac u varaždinskoj županiji. Izvjestitelji javljaju da se oduševljeni hvalospjevi nanizani u slavu Jadranke Kosor ponavljaju na svim HDZ-ovim zborovanjima. S njom su u HDZ, redom tvrde, stigli prosperitet i demokracija.

Ništa se u HDZ-u, očito, nije promijenilo, samo njega više nema. Kao što je svojedobno građen kult Ive Sanadera, tako se na isti način danas tretira njegova nasljednica. Još lanjsko ljeto, kada se pokupio, pojedinci su izjavljivali da njegovu genijalnost nije moguće shvatiti. Proglašavali su ga Kristom, samo pametnijim. Tvrdili su da je otišao kao heroj i da će se brzo vratiti. Dok je bio u punoj snazi, ništa se u HDZ-u i Vladi osim njega nije vidjelo. Zakrilio je sav HDZ-ov horizont. Kud Sanader, tu i ja - glasovita Kosoričina rečenica nije bila izraz samo osobnog poltronstva nego i ukupno podaničke atmosfere u vladajućoj stranci.

Danas Sanadera valjaju po blatu oni koji su mu najviše titrali, na ulici mu građani dovikuju: lopove. Do prije pola godine "pametniji od Krista", danas izložen difamaciji, pogrdi i uvredi. Nacija i današnji HDZ-ovi šefovi slažu se u jednom: najradije bi ga vidjeli iza rešetaka. Ne iz istih razloga. Ali to je dio iste, posve nedemokratske priče: s jedne strane, tradicija autoritarnih vođa, očeva države i nacije, kult ličnosti; s druge strane iživljavanje nad palim anđelima. Puzanje pred vođama i gaženje onih koji to više nisu. Jadranka Kosor nema ništa protiv tog nedemokratskog diskursa. Dapače, suportirala ga je dok je lizala Sanaderove stope, uskačući u njegove cipele - samo je promijenila svoju poziciju.

Danas kao normalne prima vlastito dizanje u nebesa i izraze obožavanja. Nema ništa protiv da je nazivaju anđelicom, da joj se uvlače isto onako kako se ona uvlačila Sanaderu. Ohrabruje ulizivanje i legije poltrona. Neskriveno uživa dok joj pjevaju laude, glancaju lik i djelo. Tek što je postala premijerkom, od Mesića je tražila da je počasti državnim odličjem i priznanjem. Poznavatelji tvrde da je oduvijek pokazivala sindrom biciklistice: bez pardona gazi one dolje i povija se pred onima koji su iznad. Premda će mnogi danas reći da je s Jadrankom Kosor u HDZ ušla demokracija, kao što se svojedobno i za Sanadera tvrdilo da je demokratizirao od Tuđmana naslijeđenu sljedbu, sve je očitije da su unutarstranački odnosi ostali kakvi su i bili: samo je došlo do smjene na čelnoj poziciji. Bahatog je cezara naslijedila nasmiješena, navodno anđeoska carica. Vladajući je HDZ i danas zabrinjavajuće nedemokratska stranka, isto kao što je to bio i prije pola godine kada je aklamacijom, a ne demokratskom procedurom Sanaderovu akviziciju potvrdio za svoju novu šeficu. Jadranka Kosor nema legitimitet demokratski izabranog lidera, niti pokušava da taj manjak kompenzira labavljenjem i promjenom HDZ-ova autoritarnog ustroja. Dapače!