H-Alter
Mate Kapović o novom predsjedniku
Demokracija kakvu vidimo se sastoji od toga da se čitava država podijeli na dvjestotinjak izabranih i da onda ti izabrani svojim kapitalom određuju između koga će se birati politička vlast, bilo izravnim sponzoriranjem (ispod ili iznad stola), bilo preko većine medija koji su u privatnim rukama.
Demokracija u kojoj mogućnost kandidiranja ovisi o financijskim mogućnostima, a tako i o centrima ekonomske moći (koji su sve samo ne demokratični), nije demokracija. Izbori su farsa koji ljudima daju privid da o nečem odlučuju iako bi se po velikom broju onih koji na izbore ne izlaze moglo zaključiti i da ne vjeruju svi baš u takvu demokraciju.
Između završnih kandidata nema pretjerane razlike, kao što nema prave razlike između nezakonite korupcije "populista sa sela" i legalne korupcije "urbanog buržuja klavirista" koja se provodi kroz zakone. Naivno je vjerovati bi se dolaskom mitske "pravne države" nešto promijenilo, kada zakone pišu upravo oni koji na društvu parazitiraju. Inzistiranje isključivo na korupciji kao problemu znači i neizravno davanje legitimiteta kapitalističkom liberalnodemokratskom predstavničkom sustavu koji je sam po sebi instucionalizirani sustav korupcije.
Sve to naravno ne znači da se i ovakav izborni sustav u određenim trenucima ne može iskoristiti da bi se nešto promijenilo (ako se nakon toga uspije izbjeći sudbina Allendea 1973. ili Zelaye 2009), no ovo nije takav trenutak te se lažnim izborima ne treba previše zanositi.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 30 komentara
ODLIČAN SI !
Pravila igre tj. pravna država, ipak, ima pravila pa znbamo na čemu smo.
Ne izlazak na izbore ne mora nužno značiti da ljudi kuže pa ne izlaze, nego moža značiti da ne kuže i/ili ih uopće nije briga.
Sofisticirane analize iz akademske perspektive pučanstvu koje jeddva da prosječno ima osnovnu školu, ne znače puno.
Pitanje glasi- što bi trebalo učiniti i kako?
Dali je sa sadasnjim modelom izbora problem sto se zanemaruju biraci apstinenti. Apstinencija je znak nezainteresiranosti za promjene ili se apstinentima nitko od kandidata ne svidja.
Mozda je potrebno izbore organizirati tako da je potrebna apsolutna vecina, dakle pola od ukupnog broja biraca. U posljednjem primjeru dr. Ivo bi imao 30-ak posto. Glasanje ide tako dugo dok netko ne pobjedi sa 50% apsolutne vecine ili drzava bankrotira zbog troskova izbora!?
Osnovni problem onoga sto zovemo demokracijom je kako natjerati gradjanstvo da u njoj participira.
Sto se izbora tice, u datim okolnostima, mogli smo proci i gore, kak je Sprajc upozorio.
Mate je anarhista. Ko i ja, uostalom. Tako da se mi potpuno slazemo po pitanju predstavnicke demokracije kao iluzije demokratskog odlucivanja.
Sa postojecom tehnologijom, mozda bi se moglo negdje eksperimentalno, napraviti drustvo u kojem bi svaki pojedinac zaista imao neku ulogu pri donosenju odluka, i u kojemu taj proces ne bi bio tako potpuno ko-optiran novcem, moci, zakonima koji odredjuju da je tako jedino ispravno, itd.
Dakle, Mate, RH je malecka zemlja, relativno dobro umrezena, upravo idealna za eksperiment! Sto mislis?
Odaziv na plenumaski nacin odlucivanja u normalnim uvjetima (ako ne racunamo sletove i sl.) bio bi drasticno manji od sadasnjih uobicajenih 40-50-60% prilikom izbora.
Jedino pravo rijesenje je parlamentarna demokracija s izrazitom trodiobom vlasti, razvijenom pravnom drzavom, nezavisnim drzavnim odvjetnistvom i sudstvom te snaznim civilnim drustvom i nezavisnim medijima (i Internet je medij i to jak, i ne mora biti u rukama kapitalista).
Drzava mora biti i socijalna i liberalna (pogledu individalnih prava pojedinaca, a ne u liberalno-kapitalistickom shvacanju) svakako s mogucnoscu drzavnog intervencionizma te kontrole pogotovo nad financijskim i sl. institucijama (bilo privatnim, bilo drzavnim).
U takvu drzavu moguce je uvesti dijelove direktno demokratskog odlucivanja, no ono ne moze biti osnova na kojoj se sustav temelji buduci da velika vecina odluka koje se donose (90+% odluka) nisu od tolike vaznosti da bi prosjecan gradjanin trosio vrijeme na njihovo donosenje, a da ne govorimo o obrazovanju i znanju prosjecnog gradjanina o brojnim kompleksnim pitanjima.
Primjere takvih drzava mozemo vidjeti na sjeveru Europe.
Demokratizacija je proces koji traje, a zahtjeva relativno stabilno okruzje i snazno gospodarstvo
Da, Ivek, Hrvatska je mala al' su braća Velika. Odnosno Hrvatska nije izolirana. Pretpostavljam da pretpostavljaš kako bi eksperiment promatrali prekriženih ruku.
Ne želim širiti malodušje ali mislim da mnogi akteri nisu zreli. Na jednoj strani nezreli građani, na drugoj nezreli operativci. Skupljanje potpisa za refrendum o NATO-u primjer je jedne neuspješne akcije.
Stvari su, barem u ovom pogledu, krajnje jednostavne, no zato ih treba jednostavno, otvoreno i bez relativizacije reći.
Bravo Kapoviću!
Kad se javno pohvalio podrškom Josipoviću, koji se pak javno pohvalio podrškom PREVENTIVNOM RATU, Zoki Pusić je prešao granicu koju bi pošten čovjek trebao tolerirati! Prešao je također granicu zbog koje bi ga svi iz NGO scene trebali prezreti i otkazati mu suradnju.
na izborima izabiremo govono koje manje smrdi,iz ciklusa u ciklus, jer samo takvi uspiju kroz sustav isplivat na vrh.Nesto poput probavnog sustava; sto god stavili u njega,na kraju ispadne govno.Koje onda narod uredno kusa,do sljedece porcije za 4-5 godina.
Mate Kapović o novom predsjedniku
Vjeran Zuppa o novom predsjedniku
Gordana Vilović o novom predsjedniku
Renato Matić o novom predsjedniku
itd.
Bar necete unistiti nesto svojim eksperimentiranjem (netko je spominjao da mu je Hrvatska dovoljno mala za eksperiment), a i moci cete se pohvaliti da ste nes napravili (napokon), a ne samo srali gluposti po internetu.
Tamo je ziher anarhija, pa imate priliku ju urediti u anarhiju kakva bi vama odgovarala.
SAD su tamo 2004. nasilno skinuli Aristidea s vlasti (koji je dobio 75% glasova na izborima) zato što se ovaj usudio usprotiviti neoliberalizmu.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.