Nazivati novinare udbašima - koje treba zatrti nuklearnim i biološkim oružjem - može samo autokrat opijen bolesnom željom za vlašću, a nikako istinski demokrat za kakvog nam se Zoran Milanović lažno predstavljao. S Iblerovog trga pokušavaju nas uvjeriti da je njihov predsjednik 'samo' izgubio živce i da je mislio na određenog urednika nekih (ne)određenih novina, za kojega se tvrdi da je doista radio za UDBU.

Imenovanje udbaša, kao i novina za koje radi, međutim, kukavički je izostalo i s određenim urednicima (ne)određene medijske kuće, za koju Milanović tvrdi da ju vode udbaši, nastavlja svakodnevno i jesti i piti, oni su njegovi neformalni savjetnici s kojima svakodnevno planira političke strategije i poteze.

Ali, ostavimo sad po strani Milanovićevo obračunavanje s medijskim udbašima - nije njegovo (ne)shvaćanje slobode medija jedino područje na kojem se ogolio kao autokrat, a ne kao napredni mladi demokrat.

Autokrat koji gubi izbore

Veći je problem to što nije u stanju, pored katastrofalne HDZ-ove politike, uvjeriti ni puk ni kapitaliste da je stranka koju vodi spasonosna alternativa i što SDP, kao najveću opozicijsku stranku, pokušava voditi autokratski. Počelo je nedemokratskim otimanjem premijerske kandidature dr. Ljubi Jurčiću samo tjedan dana prije parlamentarnih izbora, nastavilo se sebičnim izborom SDP-ovih predsjedničkih (pred)kandidata u koji nije mogao biti uvršten nitko od Milanovićevih konkurenata, a završava uzurpiranjem ovlasti Predsjedništva stranke.

Premda je HDZ-ova politika od ponovnog preuzimanja vlasti očajna, a nezadovoljstvo građana golemo, SDP pod njegovim vodstvom nije bio u stanju dobiti ni parlamentarne ni lokalne, a na najboljem je putu da izgubi i predsjedničke izbore.

Milanović će biti kriv ako Josipovića poraze

Uz sve marketinške nedostatke službenog kandidata dr. Ive Josipovića, izgubi li on predsjedničke izbore, jedini krivac za taj poraz bit će Zoran Milanović. On je birao Josipovića, on nije dozvolio kandidiranje karizmatičnijih SDP-ovaca, on nije bio u stanju riješiti problem kompromitiranog Milana Bandića, on je Josipovića i stranku doveo u shizofrenu izbornu poziciju.

Stalno odbija oformiti vladu u sjeni jer se ne usudi ni preuzeti ni dodijeliti odgovornost, pa je ušao i u kukuriku koaliciju samo da bi s HNS-om i IDS-om podijelio odgovornost za nesposobnost.

U kampanji za parlamentarne izbore 2007. kleo se da će Saboru vratiti dostojanstvo, budući da ga je vladajući HDZ sveo na puku glasačku mašineriju. Kad je konačno dobio mandat, na sjednicama ga nije bilo, a što uistinu misli o Saboru, razjasnio je kad se opravdavao da tamo rijetko svraća jer ga od predugog sjedenja bole prepone.

Precijenjene liderske sposobnosti

Milanović odavna nema neupitnu podršku u SDP-u, gubi povjerenje javnosti, započeo je rat s medijima, a propustio je ovih dana i uvjeriti gospodarstvenike da je on taj koji će Hrvatsku izvesti iz krize. Prošloga tjedna sastali su se s Milanovićem i tražili da im predstavi konkretne mjere koje će poduzeti preuzme li vlast. Nakon sastanka nisu mogli skriti svoje razočaranje - konkretnih mjera Milanović, naprosto, nema.

Nakon te zvučne pljuske poduzetničkih lidera i nakon alarmantne pobune u vlastitoj stranci, ambiciozni Milanović izgubio je živce i dokazao da smo doista bili precijenili njegove liderske sposobnosti. Dugo u Hrvatskoj nije bilo političara od kojega se tako puno očekivalo, a koji joj je toliko malo dao.

Očajna opozicija gora od katastrofalne vlasti

Uistinu, malo tko bi u tako kratkom vremenu bio u stanju prokockati Račanovu demokratsku ostavštinu i dugogodišnje napore nevelike skupine SDP-ovih saborskih zastupnika da nas uvjere da su oni ti koji će donijeti gospodarski uspješnu, a građanski slobodnu i nekorumpiranu državu vladavine prava.

SDP-u je krajnji čas da se nešto veliko i bitno mijenja jer nedostatak liderskih sposobnosti u autokrata Milanovića više nije samo njihov unutarstranački problem, nego golemo breme na plećima cijele države. Od katastrofalne vlasti gora je samo očajna opozicija.