Višegodišnji animozitet Milana Bandića i Zorana Milanovića proizišao iz različitih političkih stilova - Milanovićeve salonske socijaldemokracije te Bandićeva populizma i klijentelizma - ušao je od okončanja lokalnih izbora u novu fazu: borbu za nadzor nad Zagrebačkim holdingom, najmoćnijim poduzećem u metropoli.

Tvrtka koja objedinjuje 24 podružnice, od javnog prijevoza, vodovoda i čistoće do održavanja cesta, plinare i parkinga, godišnje uprihodi oko 5,5 milijardi kuna i praktički je najjači izvor Bandićeve moći, jer je jedini član skupštine Holdinga i glavni kadrovik koji na najvažnija mjesta postavlja sebi lojalne ljude.

Svi se milijunski gradski poslove vrte oko Holdinga zbog čega se iz SDP-ove središnjice nesklone Bandiću konačno ustanovilo da izvor političkog utjecaja leži u proporcijama nadzora nad ovim glomaznim poduzećem. Osim što je Zoran Milanović u kolovozu prošle godine na čelo uprave tvrtke uspio postaviti sebi odanog Ivu Čovića, nekadašnjeg šefa HEP-a s iskustvom upravljanja velikim sustavima, na većini ključnih pozicija preko kojih se okreće novac, ostali su tzv. bandićevci, a svaki pokušaj preustroja i dovođenja menadžerski kompetentnih ljudi nailazi na otpore.

Slučaj Sopnica - Jelkovec

O čemu se radi, najjasnije je pokazano nakanom Ive Čovića da početkom ove godine javnim natječajem dovede nove ljude za najvažnije sektore u firmi - od financija do pravne i kadrovske službe - da bi nedugo potom Bandić dekretom zabranio svako novo zapošljavanje, jer za to kao jedini član skupštine Holdinga ima i ovlasti.

Koliko su Čoviću zavezane ruke u donošenju važnih odluka i koji su razmjeri Bandićeve samovlade, pokazuje i projekt poticane gradske stanogradnje u zagrebačkom naselju Sopnica - Jelkovec: tamo je ulaganjem od 2 milijarde kuna podignuto naselje za 10 tisuća stanovnika po povoljnoj cijeni kvadratnog metra, ali je ulazak na tržište nekretnina Holdingu donio strahovite gubitke. Bandiću je, pak donio dio glasova za četvrti uzastopni gradonačelnički mandat.

Ni veliki minusi koje proizvodi gradnja tzv. Bandićevih stanova ni diskretna upozorenja Ive Čovića da Holding uskoro neće moći servisirati neki sličan projekt, ne zaustavljaju gradonačelnika u nakanama da krene u nove poticane stanogradnje. U sukobu Čovićevih argumenata prazne kase i Bandićeve proračunate karitatativnosti »da svim Zagrepčanima omogućiti dostojan život u vlastitim kvadratima«, zasad prednost ima gradonačelnik, ali pitanje je koliko dugo.

Što je, zapravo, donijelo Bandićevo šefovanje Holdingom, pokušava protumačiti jedan od njegovih oponenata koji smatra da tvrtku treba hitno preustrojiti.

Preko leđa ZET-a

"Uzmite za primjer Zagrebački električni tramvaj (ZET), najvećeg Holdingovog gubitaša. Političkim je odlukama besplatan prijevoz ustupljen najširem sloju građana i Grad bi posljedice takve svoje odluke trebao u potpunosti subvencionirati. No, Grad to ne čini, ubire političke bodove svoje odluke o besplatnom javnom prijevozu za sve i svakoga, a ZET godišnje gubi oko 500 milijuna kuna. Treba samo pričekati kraj godine, kad postane upitno hoće li biti novca za plaće zaposlenika", uvjerava bivši visokopozicionirani član Holdinga.

Naredna neuralgična točka u Holdingu je zapošljavanje na važnim funkcijama po kriteriju rodbinskih veza, gdje se kompetencije uopće ne postavljaju kao uvjet.

Vozač - direktor

Dovoljno je skicirati jedan slučaj da se prikaže trulež čitavog sustava: tehnički direktor u Holdingovoj tvrtki »Vodoopskrba i odvodnja« Radenko Tomić bivši je vozač kamiona sa srednjom stručnom spremom, ali je od toga nemjerljivo bitniji podatak da je u vrijeme postavljanja na izvanredno plaćeno mjesto bio suprug Lidije Tomić, šefice nabave u Holdingu. Lidija Tomić je, pak, na čelno mjesto nabave inastalirana po nalogu bivšeg šefa Holdinga Slobodana Ljubičića Kikaša.

Ovaj Bandićev pouzdanik bio je prisiljen otići u kolovozu prošle godine kada je na službenim stranicama tvrtke dao objaviti skandalozno pismo protiv Igora Rađenovića, brutalno pretučenog direktora Holdingove podružnice »Zagrebačke ceste« koji je u nju došao raščistiti dugogodišnje polukriminalno poslovanje.

U finom tkanju privatnih veza i pratećeg instaliranja na ugodne pozicije ne pomaže ni javno propitivanje koje traži prilično jednostavne odgovore: kako je moguće da osoba sa završenom srednjom školom sjedi u fotelji tehničkog direktora Vodoopskrbe, ako je uvjet za to radno mjesto visoka stručna sprema i godine iskustva u navedenim poslovima? Kako su, nadalje, mogući deseci sličnih slučajeva?

Zoran Milanović je, kako kažu ljudi iz njegovog okruženja, na prekretnici: da prepusti Bandiću i dalje većinski utjecaj u glomaznom gradskom poduzeću ili da krene u nove konflikte kako bi uspostavio kakav- takav balans.

Svađa na Iblerovom trgu

Već čuvena svađa Zorana Milanovića i Milana Bandića u stranačkoj centrali na Iblerovom trgu otprije dva tjedna (od koje su, kažu svjedoci, odjekivali hodnici), dijelom je inicirana i zbog Milanovićeve nakane da gradonačelniku u vodstvo Holdinga postavi ljude koji bi zaustavili nekontrolirano investiranje koje nema pokrića u blagajni meg-poduzeća. Za te su pozicije zainteresirani i zagrebački HNS-ovci koje u Gradskoj skupštini vodi Radimir Čačić, a on moguće koaliranje sa SDP-om uvjetuje baš uplivom u Holding, što Bandiću nikako ne odgovara.

Hoće li Grad Zagreb moći servisirati dugove?

Nastavi li se strmoglavo gomilanje dugova i nekontrolirani ulazak u nove kapitalne investicije koje ne jenjavaju ni unatoč recesiji, Holding i Grad Zagreb kao njegov stopostotni vlasnik mogao bi se naći u poziciji da više ne može servisirati dugove.