Petak, 13. kolovoza 2010. Iznad Worthersee, ili kako se hrvatski i slovenski zove, Vrbskog jezera, sprema se nevrijeme. Wolfgang Kulterer je, kao i uvijek, besprijekorno odjeven dok u 7.40 napušta svoj stan u Kreuzberglu i dizalom odlazi u podzemnu garažu gdje ga čeka srebrno-sivi audi. Ali bivši predsjednik uprave Hypo Group Alpe Adria ne stiže čak ni do kola. Tek što je izašao iz dizala, iz sjene izlaze trojica muškaraca i priječe mu put. Jedan od njih je pukovnik Bernhard Gaber, voditelj specijalnog povjerenstva Hypo, koji je u sklopu istražnih radnji vezanih uz skandaloznu korušku banku, već nekoliko puta saslušavao Kulterera. Pripadnik kriminalističke policije i ovaj put smjesta prelazi na stvar: zapanjenom bivšem bankaru pokazuje uhidbeni nalog, stavlja mu lisice i vodi ga u policijski zatvor na ispitivanje. U isti mah po nalogu državnog tužiteljstva iz Celovca osamdesetak

Wolfgang Kulterer

policijskih službenika na deset daljnjih lokacija u Beču i Koruškoj u različitim prostorijama traži razorne podatke, pa tako privremeno privode i jedu osobu od Kultererova povjerenja.

Teške su optužbe protiv bivšeg šefa Zemaljske i Hypo banke koja je u prosincu 2009. morala biti interventno podržavljena - jer tadašnji vlasnici, Bavarska zemaljska banka, Savezna pokrajina Koruška i osiguranje Grazer Wechselseitige nisu bili u stanju, ni voljni na u tu bačvu bez dna preliju daljnjih 1,5 milijardi eura. U slučaju koji se vodi pod predmetnim brojem 10 St 273/09g radi se, konkretno, o sumnji u pronevjeru, prijevaru i krivotvorenje bilanci. Ali vjerojatno i o pranju novca u velikom stilu, kao i o stvaranju zločinačkog udruženja - iako u svim slučajevima još mora vrijediti pretpostavka nevinosti.

Koliko je u koruškom biotopu zaista velika močvara Hypo, nastala pred dobrohotnim očima pokojnog zemaljskog poglavara Jorga Heidera, pokazuje međubilanca specijalne komisije koju je 15. prosinca 2009. formirala austrijska Savezna kriminalistička služba: prema njoj je dosad samo po nalogu klagenfurtskog državnog tužiteljstva provedeno 28 pretresa stanova, 130 saslušanja i oko 200 otvaranja računa u Austriji, Njemačkoj, Luksemburgu, Liechensteinu i Švicarskoj. Materijal koji je pritom zaplijenjen obuhvaća preko tri milijuna stranica spisa, bezbroj nositelja podataka i odnosi se na oko 2000 sumnjivih slučajeva u poslovanju poduzeća. "Izazov je golem", smatra Gaber bez iluzija, "ali mi radimo sve što je u našoj moći, ne bismo li za dvije do tri godine znali što se zaista dogodilo u banci." Na svaki put iznova postavljeno pitanje o daljnjim uhićenjima kriminalist reagira mrzovoljno: "Kod 58 dosadašnjih okrivljenika zacijelo postoji dovoljno potencijala. Ali mi nikome ne dopuštamo da nas požuruje." Zasad je važno da se poduzmu pravi istražiteljski koraci, jer se obrada tog zapanjujućeg kriminalističkog slučaja, koji daleko nadilazi okvir financijskog skandala, odvija na više fronti istovremeno: osim austrijskih službi sad i državni tužitelji iz Munchena, te jedno istražno povjerenstvo bavarskog Zemaljskog parlamenta pokušavaju istražiti kako je u svibnju 2007. moglo doći do mutne prodaje koruške Hypo Group Alpe Adria (HGAA) Bavarskoj zemaljskoj banci (Bayern LB), koji je slobodnoj državi Bavarskoj donio gubitke od najmanje 3,7 milijardi

Tilo Berlin

eura i tko je sve profitirao iz te sumnjive trgovine na račun poreznih obveznika. U središtu sumnje nalazi se upravitelj imetkom Tilo Berlin. On je, da tako kažemo, uvezeni Korušac iz Hanovera koji se priženio austrijskom aristokratskom klanu Goess i pomogao jednoj naočitoj skupini iz financijske aristokracije da sklopi zavidan posao, te tako za svoj krug investitora kod banke stekao status manjine s pravom veta nedugo prije prodaje Hypo-a. Ali u žarištu zanimanja njemačkih sudskih vlasti, koje u tom slučaju istražuju šesnaestoricu osumnjičenih, nalaze se bivši šef Bayern LB-a Werner Schmidt, kao i kompletna uprava banke.

Dokumentirani ulazak banke s Vrbskog jezera u posao na teritoriju države u raspadu započeo je u trenutku kad je na Balkanu još govorilo oružje. "Kreditnim ugovorom br. 82" od 10. siječnja 1995.  - hrvatske ofenzive protiv Krajine operacija Bljesak i Oluja još su predstojale - klagnfurtski bankari su Republici Hrvatskoj odobrili kredit u visini od tadašnjih 140 milijuna šilinga (oko deset milijuna eura) koji je, određen na pet godina, trebao služiti "kupnji zgrada za diplomatska predstavništva" mlade države. Taj "komercijalni kreditni ugovor" izričito "nije sklopljen u okviru javne uprave", pri čemu se o sigurnostima lapidarno kaže da će se Hypo banci "dati povoljna jamstva". S hrvatske strane taj ugovor potpisao je samo tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, što ukazuje na nedostatak važeće odluke. U svakom slučaju, taj kredit danas se ponovno pojavljuje na listi hrvatske devizne kontrole: on očito nikad nije vraćen, a postoji i sumnja da je poslužio za crne transakcije. Sumnja, koja se poput crvene niti povlači kroz velik dio Hypo portfolija.

Izvješće tajne službe tvrdi da je autokratski šef hrvatske države Franjo Tuđman sredinom devedesetih godina zajedno sa svojim suradnikom Ivićem Pašalićem, glavnim tajnikom nacionalističke vladajuće stranke HDZ, skovao plan da se "na 200 obitelji prenese pravo raspolaganja hrvatskim državnim vlasništvom". Pašalić je zato stupio u pregovore s Hypo Alpe Adria bankom (HAAB), koja je tada još nosila skromno ime Koruška zemaljska i hipotekarna banka. Politički vrh, stoji u tajnom spisu, odlučio se

Ivić Pašalić

za HAAB, "jer su uz pomoć te banke mogli dati u optjecaj preko milijarde dolara pronevjerenog državnog imetka, koji je preko pseudo-investicija, koje je smišljala HAAB, kontinuirano preko Italije, Liechensteina ili Švicarske tekao natrag u Hrvatsku ili druge republike bivše Jugoslavije". Pritom ostaje nejasno aludiraju li hrvatski istražitelji i na pretpostavke prema kojima su nacionalistički krugovi oko Tuđmana još prije raspada Jugoslavije iz državnih poduzeća izvlačili visoke devizne iznose i skladištili ih u Celovcu. U tu svrhu navodno je u kasno ljeto 1998. u jednom kafiću u klagenfurtskoj Kolodvorskoj ulici bilo više susreta i s predstavnicima Hypo-a.

"Preko stjecanja atraktivnih lokacija u Istri, a potom i u Dalmaciji, pa u kontinentalnoj Hrvatskoj, uz potporu političke elite dugotrajno se osiguravalo s jedne strane pranje novca, a s druge dohodak nove državne strukture", stajalo je u izvješću. Mozgovi iza rafiniranog financijskog vrtuljka bili su s hrvatske strane Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić, a s austrijske bivši upravitelji Hypo-a Wolfgang Kulterer i Gunter Striedinger - ali i Jorg Haider. Oni su, pretpostavljaju agenti, HAAB od samog početka koncipirali kao "poduzeće za davanje usluga političkoj, medijskoj i gospodarskoj tajkunskoj oligarhiji, pri čemu je s tom bankom mogao surađivati gotovo svatko tko je bio u vezi s organiziranim kriminalom ili s Pašalićevom skupinom".

Većina imena, koja potom nabraja hrvatska obavještajna služba, kod bivših menadžera Hypo-a izazivaju što vesela, što zastrašujuća sjećanja.

Ivić Pašalić (...)

Miroslav Kutle (...)

Ninoslav "Nino" Pavić, osnivač Europapress Holdinga (EPH) i izdavač drugih najvećih

dnevnih novina Jutarnji list, te između ostalog Globusa, magazina koji u Hrvatskoj uživa značaj austrijskog Profila ili njemačkog Fokusa. Od prosinca 1998. WAZ grupa iz Essena sudjeluje s 50 posto udjela u EPH. U ožujku 2003. ispod Pavićeva automobila eksplodirala je bomba. Izdavač, koji nije bio u kolima, ostao je neozlijeđen. Slučaj nikad nije razjašnjen.

Goran Štrok (...)

Tomislav "Tomo" Horvatinčić, zagrebački poduzetnik, veliki sponzor HDZ-a i osnivač HOTO grupe, koja se specijalizirala za uredske zgrade i trgovačke centre. Kako se čuje, s promjenjivim uspjehom: koncem 2005. Hypo je preko svog dioničkog društva za nekretnine iznenada kupio 22-katni Hoto Business Tower i Castellum Centar. U prvom slučaju radi se o uredskom tornju, u kojem je glavni najmodavac hrvatski Telekom; kod Castelluma o zgradi iz 19. stoljeća u kojoj su smješteni uredski kompleks

i najbolji zagrebački restoran Gallo. Bila je to najveća trgovina nekretninama koja se ikad odvila u Hrvatskoj. Samo godinu dana ranije Hypo je financirao izgradnju, odnosno renoviranje nekretnina, prikazujući kupnju kao vlastiti trijumf. I tu je ulazak Hypo-a navodno uslijedio samo zato jer HOTO grupa nije mogla otplaćivati kredite. Prema jednoj dodatnoj glasini iz Zagreba taj način postupanja navodno je dogovoren prije početka izgradnje. Kratko vrijeme nakon što je Bayern LB preuzela HGAA, Business Tower je za 71,6 milijuna eura prodan diseldorfskom Signa Property Fundu. Koliki je bio iznos potreban za korekciju vrijednosti kod tog gigantskog projekta nije poznato.

Vladimir Zagorec (...)

Na primjeru Istre postaje jasno da u aferu Hypo nisu bili uključeni samo HDZ i njegovi pomoćnici u županijama, kako se u Hrvatskoj zovu savezne pokrajine, nego i političari drugih stranaka. U izvještaju SOA-e njihova se imena navode bez uvijanja:

Ivo Sanader (...)

Ivan Jakovčić (...)

Stevo Žufić (...)

Božidar Kalmeta (...)

Milan Bandić, bivši član Socijaldemokratske partije (SDP) i već četvrti put gradonačelnik Zagreba. Sin uzgajivača duhana, rođen 1955. u blizini gradića Grude u zapadnoj Hercegovini nije bez određena šarma: "Poput igračke čovječuljka koji se neprestance uspravlja, taj je političar preživio sve korupcijske skandale i poraze, ne bi li odmah potom ustao ojačan i popularniji nego ranije", pisao je list Die Presse u

povodu posljednjih hrvatskih predsjedničkih izbora, na kojima se kandidirao kao nezavisni kandidat, nakon čega je isključen iz SDP-a. Bandić, koji je nakon sloma Jugoslavije sve do njena raspada ostao član njezine komunističke partije, došao je u Zagreb kao 19-godišnjak, a 2000. je prvi put postao gradonačelnik. Na gasu je kao jedan od najaktivnijih političara u povijesti grada i slovi kao poseban promotor Hypo banke i Horvatinčićevih projekata koje ona financira. Jedan od tih građevinskih pothvata isprovocirao je u kasno ljeto prošle godine masovni ustanak u Zagrebu, u sklopu kojeg je došlo do 142 uhićenja. Prije toga aktivisti su danima u središtu Zagreba blokirali izgradnju kompleksa, koji doduše raspolaže trgovačkim centrom i podzemnom garažom, ali navodno ne i građevinskom dozvolom. (...)

Svi ti političari povezani su prema hrvatskoj tajnoj službi sa skandaloznom bankom iz Celovca. "SOA je prikupljala informacije te vrste, davala ih dalje političkom vodstvu i upućivala na to da iza HAAB-a stoje desno krilo HDZ-a i njegovi uži interesi", izvještavali su agenti ministarstva unutrašnjih poslova savjesno i vez obzira na

 

osobe. Ipak je Sanader u tom trenutku bio hrvatski premijer. Činjenica da su pojedini događaji unatoč svemu tek u kasno ljeto 2010. preko austrijskih medija izazvali medijsku buru, iako se izvještaj mjesecima mogao pročitati na jednom

hrvatskom blogu, govori u prilog samouvjerenosti uključenih aktera, kao i ignoranciji hrvatskih istražnih službi. Doduše, oduvijek se govorilo da Tomislav Karamarko, sadašnji ministar unutarnjih poslova i nekadašnji ravnatelj tajnih službi SOA (tuzemstvo) i POA (inozemstvo) nema previše interesa da se u Hrvatskoj diže prašina oko Hypo-skandala.

---

^{Knjigu Mjesto zločina; Hypo Alpe Adria austrijskog novinara Richarda Schneidera nedavno je u Hrvatskoj objavio Jesenski i Turk (op. ur.)}

Tagovi: hypo, korupcija