Oni su sredovječni, heteroseksualni, oženjeni muškarci, poslovno uspješni, deklarirani domoljubi i katolički vjernici. Duhovitost je još jedna od poželjnih osobina, njom se baš ne mogu pohvaliti - pogotovo ne smislom za humor na vlastiti račun, ali zato su u stanju izgovoriti takve bedastoće da u malo koga ne izazivaju urnebesan smijeh.

Zbog takve obdarenosti poželjnim karakteristikama bila bi, čini se, prava šteta da se njih dvojica ne uključe u predstojeću utrku za Pantovčak jer im na putu pobjede u Hrvatskoj, nažalost, ne stoje koruptivne afere ili izvjesni sukob interesa. Zajedničko im je i da su izbornu pobjedu izvojevali uz pomoć HDZ-ovih glasača premda formalno nisu članovi te stranke. Niti jedan niti drugi ne mogu se pohvaliti elokventnim javnim nastupima, ali to ovdašnjim biračima nimalo ne smeta jer im tako, valjda, bivaju bližima.

Nema sumnje da oni kod nezahtjevnih hrvatskih birača (sjetimo se obrazovne strukture nacionalne populacije!) pobuđuju osjećaj da doista biraju jednog od svojih, a to je nešto čime se ne mogu pohvaliti njihovi izborni izazivači.

I dok se sveučilišni profesor nije ni trudio približiti najširem krugu birača, računajući pogrešno kako mit o urbanoj populaciji metrople nije samo to - mit, Ranko Ostojić pokušavao je apelirati na tzv. urbani Split, ali je pri tome počinio fatalnu pogrešku. Uz poruku 'Izaberimo grad' on je na Smojin i Tijardovićev Split 'pucao' Severinom, doduše, zabavljačicom, ali ipak novopečenom folk-zvijezdom. A to njegov mitološki urbani Split zna jako dobro. Severina je, nažalost, bila sve što su Ostojić i SDP nudili Splitu, dok je Kerum kune dijelio doslovno šakom i kapom. Njihovi katastrofalni rezultati u Splitu i i Splitsko-dalmatinskoj županiji nisu nimalo iznenađujući jer je njihova kampanja zastrašujuće prazna. Ilustracije radi spomenut ću njihov izborni plakat.

U prvom planu muškarac stoji na kamenom molu pogrbljen nad kašetom ribe, u pozadini bijeli brod i plavo Jadransko more i sve začinjeno porukom 'Zaposlimo Dalmaciju! - SDP'. Dalmatinski izborni plakat najveće opozicijske stranke otkrivao je mnogo više nego što bi se htjelo - SDP-ova vizija Dalmacije seže u daleku prošlost, vizije budućnosti nema. Jer, da vizije budućnosti i razvoja regija u toj stranci ima, onda bi se pored ribara, ako je ribaru s obzirom na sadašnjost i budućnost ZERP-a uopće i mjesto na (bez)izbornom plakatu koji govori o zapošljavanju, našlo barem računalo ili mobitel.

Nije ni Zagrebu SDP nudio mnogo više, ali ima Milana Bandića, populista kojega bi svatko imalo ambiciozan poželio za kuma, Milana Bandića koji je toj stranci dobio izbore jer joj zapravo ničim osim iskaznicom ne pripada. On savršeno dobro zna da Severina možda pali u kabini kamiona, ali i da se za izlazak na izbore većina ovdje ipak loži na Thompsona.

Većina Osječana loži se pak na odbjeglog osuđenika za ratne zločine Branimira Glavaša, pa su i izabrali za gradonačelnika Krešimira Bubala i u političku povijest ispratili Antu Đapića. Osijek više nije HDZ-ova utvrda kao što to nisu niti Dubrovnik i Vukovar kojim će im SDP-ovci moći mahati pred nosom kad im HDZ-ovci budu rane solili Velikom Goricom i bolnim porazom Tonina Picule.

Još jedni lokalni izbori su iza nas, dobili smo nove šerife, a unatoč svoj buci oko Zagreba, Splita i Osijeka vrijedno je zapamtiti da su građani Dubrovnika i Vukovara zapravo jedini koji su svojim izborom poručili da više nisu spremni tolerirati korupciju ni razne oblike sukoba interesa.

I na kraju ne zaboraviti građane malog grada na jugu Hrvatske, Vrgorčane, koji su na izborima za svog gradonačelnika morali pobijediti čak i građane druge države. Pobjeda im je ovoga puta izmaknula, ali bi zato mogli postati najjače oružje za predstojeću bitku za novi ustav i izborne zakone.

Minimum koji građanska Hrvatska mora izboriti jest ukidanje prava glasa dvostrukim državljanima - barem na lokalnim izborima.