H-Alter

Nitko nas ne može "europeizirati"

30.08.2010. Igor Lasić Politika Komentiraj Print
Fotografija članka
Dragutin Lesar za H-alter govori o rastu & razvoju njegove Stranke rada, o zahtjevu za trenutnu obustavu prodaje državnog vlasništva, o ulasku Hrvatske u EU bez koncepta i vizije, o želji sadašnje nomenklature za održavanjem na vlasti podgrijanoj strahom od mogućih korupcijskih istraga, o novim efektima "hadezearine", o političkim ambicijama sindikalnih čelnika, o SDP-u kao stranci krupnoga kapitala.

Gospodine Lesar, što ima novoga s vašom Strankom rada - hrvatskim laburistima?

Trenutno smo u razdoblju koje svakako iziskuje najveću količinu energije, jer osnivamo ogranke po čitavoj Hrvatskoj. Nakon prve faze, samog osnivanja stranke, to je definitivno najteži dio, stranačko organiziranje na terenu. Dosad smo osnovali 28 gradskih ogranaka i dvije županijske organizacije, u županijama Međimurskoj i Zagrebačkoj. Prije nekoliko dana bio sam u Vukovaru radi priprema za osnivanje ogranaka u Vukovaru i Vinkovcima, a sad se upravo okrećemo prema dalmatinskim gradovima. Do kraja ove godine nastojat ćemo pokriti čitavu Hrvatsku. Paralelno vodimo unutarstranačke razgovore o razradi programske osnove, da bismo nakon toga otvorili javnu raspravu na internetu, dakle, koja će biti otvorena za sve građane. Želimo konačno omogućiti primjenu i razvoj mehanizama direktne demokracije, tj. pravo građana na referendum o temama od nacionalnog značaja Organizirat ćemo u međuvremenu i nekoliko okruglih stolova o javnim financijama, politici gospodarskog razvoja, socijalnoj politici itd.

Govoreći o razradi programske osnove, mislite na političku platformu s kojom bi vaša stranka izašla na izbore?

Da, no to je proces koji time započinjemo, a koji je ipak dosta složen. Primjerice, obavili smo razgovore s nizom stručnjaka s raznih područja i pozvali ih na suradnju, kako bi sudjelovali u kreiranju temeljnih stranačkih dokumenata. Ali, u ovoj fazi naročito me zanima uključivanje građana u raspravu. Uvijek ima dosta onih koji kritiziraju, doduše, a manje onih koji daju konkretne prijedloge. Neki također misle da bismo se odmah trebali dotaknuti baš svega, a to nije moguće, čak je neozbiljno. Fokusirat ćemo se na ono što mislimo da je najvažnije, kako bismo izgradili pregovaračku platformu za početak iduće godine, u svrhu parlamentarnih izbora koje spominjete. Ako budemo u situaciji za participaciju u vlasti, morat ćemo znati o kojem dijelu platforme nema rasprave sa Strankom rada, a što može s druge strane biti eventualni predmet našeg pregovaranja s partnerima.

Taj prvi dio u načelu biste trebali znati već sada?

Naravno, radi se o tri principa koja su okosnica našeg djelovanja. Prvo, želimo konačno omogućiti primjenu i razvoj mehanizama direktne demokracije, tj. pravo građana na referendum o temama od nacionalnog značaja. Jer, iako imamo ustavnu garanciju za taj instrument, održavanje referenduma u Hrvatskoj je praktički spriječeno. Drugo, istaknuli bismo zahtjev za momentalnom obustavom svake daljnje prodaje državnog vlasništva, što uključuje i manjinska suvlasništva nad nekim Istaknuli bismo zahtjev za momentalnom obustavom svake daljnje prodaje državnog vlasništva, što uključuje i manjinska suvlasništva nad nekim dobrimadobrima. U protivnom, sve više ćemo izgledati kao neki kineski dućan tipa "sve za 10 kuna". Treće, kako god nekom zvučalo, tražit ćemo da se nacionalizira sve ono što nije plaćeno u privatizaciji. Za takav potez morali bismo napraviti inventuru, pa će provođenje iste biti naš zahtjev. Nije dovoljno hapsiti lopove, moramo im oduzeti imovinu!

Vi ste nekoć bili sindikalist, nešto kasnije postali ste političar. Kako komentirate najavu dijela sindikalnih središnjica o osnivanju političke stranke i prelasku na taj oblik društvenog djelovanja?

Dobro, to je Vilim Ribić izjavio u "sezoni kiselih krastavaca", pa je stvar izazvala dosta zanimanja. Nemam posebnog komentara, iako znam da Ribić, kao ni Milanović, kako rekoše, ne bi radnika prepoznao niti da se sudari s njim. S druge strane, ne slažem se sa zamjerkama na račun sindikalista koji progovaraju političkim rječnikom. Uostalom, oni su to i prisiljeni napraviti budući da sve do pojave Stranke rada - hrvatskih laburista, u nas nije bilo stranke koja bi se bavila primarno interesom radnika. Pazite, svi govore da štite i zastupaju sve slojeve. Mi ne, jer mi otvoreno kažemo da nastupamo u zaštitu onih koji žive od svog rada. Ali, moramo surađivati sa sindikatima, ako već sami sebe definiramo kao neku vrstu političkog glasnogovornika sindikalnog pokreta u Hrvatskoj. Mi smo i osnovani da im budemo partneri. Po svojim kontaktima u zemljama Europske unije dobro znam kako sve socijaldemokratske i laburističke stranke tamo imaju ne samo izvrsne kontakte sa sindikatima, nego i svoje kadrove regrutiraju iz njih. Tamo je to normalno, dok se kod nas prostor takvih odnosa posve zanemario.

Naši sindikalisti su prije rasta političkih ambicija bili i sami pomalo iznenađeni brojem potpisa na peticiji za referendum o promjenama u radnom zakonodavstvu?

Jesu, svi su na početku bili pomalo skeptični, no kasnije smo dobro procijenili da je riječ o početku rađanja društvene solidarnosti u Hrvatskoj, što je ovoj zemlji i najpotrebnije. Polovina potpisnika, poput umirovljenika, recimo, uopće nije imala na umu svoje osobne razloge. Oni neće imati nikakve izravne koristi od kolektivnih ugovora, nego su shvatili da u socijalnoj borbi treba podržati slabijeg. A to je bitno za zdravlje društva i nacije, da ja vaš otkaz doživljavam i kao svoj problem. Vlada se zatim doista malo pokolebala, shvatila je da više ne može kako god joj Tražit ćemo da se nacionalizira sve ono što nije plaćeno u privatizaciji. Za takav potez morali bismo napraviti inventuru, pa će njezino provođenje biti naš zahtjev padne na pamet.

Spomenuli ste kontekst Europske unije; o njoj se ovdje, međutim, i dalje ne raspravlja, samo se ističe kao naš neupitni ideal. Zašto nam se uskraćuje prava javna debata o tome?

Valjda zato što bi poljuljala sveti cilj ulaska Hrvatske u EU, onakav kakvim ga je naša politička elita predstavila. A sve što se radi u procesu pristupanja svodi se na to da naši naprave ono što u EU požele. Razvili su famu i dojam već u podsvijesti naših ljudi da će samim ulaskom svi problemi biti riješeni. Stvorili su od toga politički cilj, i to pod svaku cijenu, a mi u Stranci rada inzistiramo na stavu da to može biti samo sredstvo. Naštancali smo u tome procesu pravnog usklađivanja ravno 1569 zakona, ako se ne varam, ali ne vidim što je uistinu postalo drukčije u hrvatskom zdravstvu ili prosvjeti, na tržištu rada i u zaštiti prava građana. To je najobičnije zavaravanje, bolje bi nam bilo da usporimo s pristupanjem i malo se koncentriramo na stvarne interese.

A što mislite o drugoj strani, o toj EU koja postavlja svoje zahtjeve pred nas? Kakvom nju vidite?

Ustavnim promjenama o načinu provođenja referenduma stvoreni su uvjeti da je, otprilike, dovoljno da samo Glavni odbor HDZ-a izađe na referendum te nam izglasa ulazak u EU. A ta EU je danas realizirani proces amerikanizacije Europe, u najgorem smislu te riječi. Uvođenjem neoliberalnog kapitalizma prije dva desetljeća zacrtan je cilj zadovoljavanja interesa krupnog kapitala. Njihovi razlozi su razlozi nesputanog tržišta, a ni mi takvoj EU ne trebamo iz kulturnih razloga, već kako bi nam uništila proizvodnju i proširila tržište za svoje proizvode. Strane banke ušle su u Hrvatsku s tim zadatkom, i to su zaista uspješno obavile. Potom su došli strani trgovački lanci s preko 60 posto uvezene robe široke potrošnje. Izgubili smo financijski suverenitet, a zatim i gospodarski. Kad prodamo još i HEP, a Inu već jesmo, gubimo i energetski suverenitet. Ostaju nam himna, grb i zastava. Neke veće nacije znale su se postaviti drugačije, recimo, Poljsku svakako ne mogu tretirati kao nas. Ali, nije sve u fizičkoj veličini neke zemlje, da me ne biste pogrešno razumjeli. Mi još nismo shvatili da europeizaciju zemlje - ono što smatramo da je dobro od Europe - moramo provoditi mi, a ne oni nad nama. Ali, bojim se da je sad ionako već gotovo, još samo malo i EU će procijeniti da je Hrvatska dovoljno nisko pala u svojoj ekonomskoj moći. Onda više neće biti zapreka za ulazak, bit ćemo primljeni vrlo brzo.

Ne bih sve to predbacivao samo eliti, naše radništvo i sindikati su dugo sami zanemarivali svoj klasni interes. U toj groznoj EU ipak nisu toliko neosviješteni kao što smo mi.

Naravno da su aktivniji, pa i sindikati u Europi okvirno - jer, velike su i tamo razlike - stoje kudikamo bolje. Primjerice, kad Sindikat metalaca Njemačke nešto javno kaže, onda njihovoj premijerki nije niti na kraj pameti da ih ismijava, budite u to sigurni. Niti će ministar gospodarstva reći da je to posljedica osobne frustracije sindikalista. Još nismo shvatili da europeizaciju zemlje - ono što smatramo da je dobro od Europe - moramo provoditi mi, a ne oni nad nama Tamošnja društveno-politička kultura komunikacije pokazuje da je javnost izuzetno osjetljiva na ponašanje političara, ali i da vlasti, kao i vlasnici krupnog privatnog kapitala, pokazuju razumijevanje za to. Oni su itekako svjesni kako je svako socijalno nezadovoljstvo usmjereno direktno protiv njih. Tako i u nas kapitalisti i predstavnici vlasti moraju postati svjesni da ovise o volji radnika. Jasno, i sami radnici moraju osvijestiti svoj interes i društvenu ulogu.

Daljnja rasprodaja ostataka državnog vlasništva, čija obustava je vaš ultimativni zahtjev, bila je u planu i paralelno s netom obavljenim rebalansom. Kako vi gledate na nj?

To je bio debalans, tako gledam. Rebalans radite kad ujednačujete prihode i rashode, a mi to nismo učinili. Ali, svima je sad jasno da je to napravljeno u svrhu pripreme za izbore, no vjerodostojnost Kosor i Friščića te ostalih definitivno je izgubljena zbog činjenice da su izostale ozbiljne promjene. Na granici zločina je to što su tri mjeseca najavljivali velike reformske poteze, da bi izazvali velika očekivanja. Dobili smo tek korak u smjeru očuvanja njihova statusa i dokaz da ih zanimaju samo izbori. Ali, nismo naivni da povjerujemo kako ih vlast zanima jedino sama po sebi. Radi se o tome da oni znaju kako gubitak vlasti znači mogućnost velikog broja kaznenih problema zbog počinjene korupcije u koju su upleteni gotovo svi koji su bili u dodiru s javnim novcem.

Neki dan ste se o svemu tome izrazili kratko i slikovito: vuk sit i ovce na broju, a Hrvatska u banani.

Doista mislim tako, ali to nije ništa neočekivano niti iznenađujuće. Sjetite se kad se lani uvodio porez kojeg sam nazvao "hadezearinom", kako se sve riješilo u roku od nekoliko dana. Trebalo je spasiti državne financije pljačkanjem najširih slojeva, i to je začas organizirano. A kad se nedavno otvorila tema o oporezivanju bankovne aktive, kapitalne dobiti i dividendi, počela je priča kako se moraju raditi opsežne studije, kako trebamo biti oprezni u takvim zahvatima, kako moramo paziti na opasnost od stvaranja antipoduzetničke klime i tsl. Odjednom treba strašno puno pripreme, čim želite nešto uzeti i bogatima! A sirotinju možete guliti odmah.

Zastupali ste tada mišljenje da će povećanjem poreza srednjoj klasi i sirotinji, zapravo pasti državni prihodi.

I pala je kupovna moć stanovništva, pali su promet i gospodarska aktivnost. Ministar financija Ivan Šuker rekao je u obrazloženju novog proračuna da se on temelji na makroekonomskim kretanjima u ovoj godini, ali nije dao prikaz državnih prihoda u prvoj polovini godine. Ipak, vidjeli smo da su ukupni prihodi smanjeni za četiri milijarde. Pa, da vidimo daljnje efekte "hadezarine". Prihod od poreza na dohodak smanjen je za 370 milijuna, od poreza na dobit za dvije milijarde, na imovinu za 70 milijuna i na dodanu vrijednost - a dignut će taj porez na 24 posto - za gotovo milijardu, itd. Jedino povećanje vidi se na trošarinama, koje upravo dižu za benzin, cigarete i alkohol. Inače, nevjerojatno je kako trošarinu na benzin nisu podigli prije Nismo naivni da povjerujemo kako Kosor i Friščića vlast zanima sama po sebi. Oni znaju kako gubitak vlasti znači mogućnost velikog broja kaznenih problema zbog korupcije, u koju su upleteni gotovo svi koji su bili u dodiru s javnim novcem turističke sezone, dok su nam ceste pune stranih gostiju, čime se država odrekla pola milijarde kuna. A povećanje prihoda od imovine, pak, odnosi se na dug Ine iz 2009. godine, čime smo ujedno dobili prvo priznanje o tome dugu od, molim vas, pola milijarde kuna! Platili su ga tek sad, no Šuker se nije usudio odgovoriti mi na pitanje duguje li Ina još nešto državi. Kao niti kad sam spomenuo 150 tisuća onih koji rade, a nisu prijavljeni, i 350 tisuća prijavljenih na minimalac, dok ostatak primaju mimo poreza. To znači da država zbog porezne utaje gubi četiri milijarde kuna prihoda. Sve to skupa valjda znači da rebalans baš i ne ispunjava svoju funkciju.

Premijerka je rekla da rebalans dovodi do društvene ravnoteže i stvara optimizam kod građana.

Da, vidimo i sami koliki optimizam. Potrošnja drastično pada, a štednja raste. Stvorena je atmosfera straha i neizvjesnosti, ljudi su smanjili potrošnju čak i tamo gdje za to nije bilo razloga. Psihološki efekt je bio stresan, došlo je do pada gospodarske aktivnosti i pada budžetskog prihoda. Evo, baš bih volio da se sad javi netko od vaših čitatelja, netko optimističniji od mene, i da mi objasni po čemu je rebalansirani proračun doveo do veće društvene ravnoteže.

Još nešto o mogućnosti participiranja Hrvatskih laburista u vlasti nakon sljedećih izbora: s kim biste vladali, odnosno, s kim ne biste?

Na izbore ćemo svakako izaći samostalno, a što se tiče onoga iza, već smo poručili: ne pod svaku cijenu i ne s bilo kim. Konkretnije, želim reći da nipošto ne bismo pristali na koaliranje s HDZ-om i pojedinim njegovim krpeljima. Osim toga, naveo sam već zahtjeve oko kojih se nećemo cjenkati. Želio bih da dokažemo kako ne činimo to zbog fotelja. Bavljenje politikom može biti častan posao i ako nisi blizu izvršne vlasti, nego djeluješ u oporbi. Ne mora sve u politici biti borba za vlast. A mora biti nešto od čega nipošto ne odstupaš, pa makar bio i usamljen do kraja.

A sa SDP-om biste koalirali? Ta nije njihov odnos prema socijalnoj pravdi baš toliko bolji od HDZ-ova, ili mislite da jest? Vidjeli ste njihov ekonomski program za izbore?

Nisu napravili niti približno toliko štete koliko HDZ. A slažem se da među njima nema bitne razlike u pristupu zaštiti krupnog kapitala. U tom smislu i jedni i drugi su neoliberalno raspoloženi. No, socijalna politika je veoma složeno područje, i trebalo bi ga pažljivo tretirati zbog toga što su mnogi skloni zloupotrebi prava. Pitanje imovine nije obrađeno, pa subvencije koriste i oni koji već imaju dosta. Primjerice, subvencije u poljoprivredi daju se na osnovu površine kojom netko raspolaže, mada nitko ne zna što je tamo doista proizvedeno. Pola toga odnesu lažni poljoprivrednici, kao što i pola subvencija za brodogradnju dobiju posrednici na ugovaranju poslova i tobožnji kooperanti. Tolike državne subvencije, a na svakom novom brodu bilježi se gubitak, pa to je gotovo nemoguće! A ja se užasavam činjenice da se o tome problemu raspravlja gotovo isključivo kroz dilemu oko ukidanja subvencija ili ostavljanja statusa quo.

Tagovi: SDP, Dragutin Lesar, radnička prava, radnička borba
dodaj komentar 18 komentara
  1. Clover30.08.2010. 16:03
    Već odavno pratim razmišljanja Dragutina Lesara i za mene je on jedan od najpozitivnijih političara . Posebno me oduševljava njegova dosljednost. Kao sindikalist zastupao je interese radnika, bio socijaldemokrata misleći kroz tu stranku ojačati položaj radnika što ta stranka jest proklamirala ali nije oživotvorila, a kao kruna njegova rada je osnivanje radničke stranke. Čini mi se da je on jedini političar koji smatra da Hrvatska ne može ostvariti svoju punu samostalnost bez rada, razvoja gospodarstva, vlastitih proizvoda i izlaska iz dužničko-ekonomskog ropstva. Isto tako mi se sviđa njegova teza da ne bi trebali ući u EU "pod svaku cijenu". Ovako slabe i uništene EU bi nas asimilirala na povijesno poznati način. Vidjeli smo što se događalo ovih 20-tak godina sa stranim vlasnicima. Kako su se ponašali i kako se ponašaju prema radnicima "Bagata" i svih ostalih tvrtki koje su ustupane tim istim vlasnicima gotovo badava. Puno reda treba napraviti prije nego što uđemo u EU a ne samo pogodovati štancanjem pustih zakona i donošenjem kojekakvih debalansa. Država nam je preskupa,državna uprava prevelika. Treba smanjiti broj županija. Zamislite koji aparat vuće 21 županija. To je jedino logično mjesto gdje je trebalo rezati a ne kako premijerka prijeteči uporno " otklanja" mogučnost "smanjenja mirovina i plaća" zaposlenih u državnim službama, pa pri tom navodi lječnike, sestre, obrazovno-odgojni kadar, rodiljne naknade i sl. kao da je to jedino mjesto gdje može rezati. Prozirno doista.
  2. G-news31.08.2010. 00:08
    Blago radnicima kad se stranka rada solidarizira sa sindikatom metastazirane birokracije.To je dobro za jos vise otpustanja iz proizvodnje, jos vece zaduzivanje i js manju javnu potrosnju.
    Jos samo fali plasenje sa MMF-om pa je sve kako treba...
    Ak se nacionalizira bas sva privatna imovina i nekome proda na licitaciji nece se skupiti vise od 4-5 mld €. Mi smo svi vise ili manje ulupali samo u nove automobile, njihova osiguranja i servisiranje oko 10 mld € unazad 5 godina.
    Daljnjih 2,5 mld € samo u propala brodogradilista...
    I da ostanemao sa dugom od cca 20 mld € a ne porenemo nego nastavimo derati kozu sa poduzetnistva i radnika u proizvodnji i to pogotovo za izvoz mi smo za 5 godina opet u g.....
    Nekog briga?
    Nedoraslima staratelj a nesposobnima MMF!
    3 godine pisem o tome da su nam opcije:
    rezanje javne potrosnje ili MMF
    Sad su samo 2 opcije :
    grcki scenario ili MMF.
    Ja sam za MMF.

  3. Sylvester31.08.2010. 06:24
    Problem sindikata nije samo u njihovoj "neaktivnosti" vec i u krivoj aktivnosti. Mi nismo Japan i kod nas dozivotno zaposlenje (kako vlada u drzavnoj birokraciji) ne funkcionira. Svima bi trebalo biti jasno da se drzavna birokracija namnozila van svake pameti i da ce se morati smanjiti. I sindikati bi toga morali biti svjesni i pristati na otkaze u javnoj i drzavnoj upravi.

    Medutim, to ne znaci da bi samo trebali gledati kako vlada daje otkaze. Tajna skandinavskog uspjeha je upravo u tome sto su njihovi sindikati prihvatili da su otkazi nekad nuznost, ali su zahtjevali vece naknade za nezaposlenost i bolje programe za vracanje trenutno nezaposlenih na trziste rada.

    Hrvatski sindikati bi trebali teziti sustavu u kojem je lako naci posao, a ne gdje je tesko dobit otkaz. Upravo zato sto je tesko dati otkaz i kada je to stvarno nuzno se poslodavci teze odlucuju za zaposljavanje novih radnika - tipicna boljka Francuske, zemlje s tradicionalno golemom nezaposlenosti u usporedbi i sa Svedskom i sa Amerikom.

    Sindikati su u biti samo preslik ostalih institucija. Njihovi vode se koncentriraju na kratkorocne dobiti dijela radnika kako bi zadovoljili svoje ambicije a usput zrtvuju dugorocne interese radnika. Dugorocni interes radnika nije Francuska, koja je sretna kada joj nezaposlenost dode u jednoznamenkaste vode vec Svedska, gdje je redovito duplo niza od one u Francuskoj.

    Mozda je SDP-ova vizija socijal-demokracije losa, ali ni Lesarova nije bolja.
  4. Clover31.08.2010. 10:24
    Ima jedan problem u nas Hrvata. U cijeloj zemlji je stvoreno i nametnuto mišljenje da je jedini put ka uspjehu visoka diploma. Nemam ništa protiv obrazovanja i obrazovanih i naprotiv smatram da su zemlji takvi potrebni, ali oni inovativni, poduzetni, vizionari, koji će moći stvoriti preduvjete budučnosti za sve pa i za one manje obrazovane. U cijeloj prići zapravo se zapostavlja rad koji je jedini put ka boljoj budučnosti i neovisnosti. A taj rad bi trebali omogučiti visokoobrazovani. Protiv sam neoliberalnog kapitalizma koji ždere sve pred sobom u cilju stvaranja velikog kapitala ne obaziruči se na ništa ispred sebe pa ni na čovjeka, budučnost naroda i u krajnjoj liniji budučnost zemlje. Isti taj kapitalizam bazira se na smeću, drogi, lošem graditeljstvu i kojekakvom boflu koji se putem medija svakoodnevno natura širokim masama, a koje kao hipnotizirane, obmanute "niskim cijenama", "povoljnim kupnjama" kupuju i što im treba i što im ne treba. Sva ta roba sumnjive kvalitete i porijekla je smeće koje uništava zemlju. Zato radu i radnicima treba vratiti važnost , robi široke i bilo kakve potrošnje kvalitetu, zemlji dozvoliti da diše. Mengele je bio mala beba u odnosu na novokomponirane naučnike, GMO naučnike, naučnike koji s jedne strane uništavaju kukce a s druge strane tlo na kojem živimo. Naučnike koji su dodavanjem estrogena u hranu koju jedemo od žena stvorili hrpu iskomplesiranog celulita a muškarce feminizirali. Taj vapaj povratka prirodi čuje se sa svih strana samo ga treba prepoznati i priznati. Klimatske promjene nisu slučajnost kao i sve češći uragani, pijavice i sl. Zemlja uzvraća udarac. A to je tek početak.
  5. ishmail31.08.2010. 14:07
    clover
    ja bih radije počeo od racionalizacije potreba, a racionalizirati potrebe može samo onaj koji ima razvijenu kritičku svijest o sebi i svojoj okolini
    ne znam kako se razvija ta svijest osim odgojem i obrazovanjem i to prije svega klasičkim, onim kojeg se hoće istisnuti bolonjskim procesom
    kada se naučimo razlikovati ono bitno od ne bitnog onda nam se neće moći događati da nam političari u sprezi s kapitalom prodaju svoje privatne interese pod javno dobro, a sve s blagoslovom tzv struke i uz malo svete vodice
  6. florofil31.08.2010. 15:55
    @Sylvester
    Dobre naknade za zaposlene i programi zapošljavanja, umjesto garancije radnog mjesta je zaista dobitna skandinavska kombinacija. Ima samo jednu manu: stimulira namjernu nezaposlenost, što stvara probleme i u Švedskoj. Ne samo zbog doseljenika, nego i zbog samih Šveđana - južni su jako ljuti na sjevernjake, koje smatraju lijenim parazitima. Kao, hladnoća i mrak su savršen izgovor za sjedenje i život od socijalne pomoći.
    Možete zamisliti situaciju kod nas: koliko bi truda ljudi ulagali u traženje posla ako bi naknade bile preobilate?
    Ne kažem da je prijedlog loš, ali trebala bi postojati dobra zaštita od zloupotrebe, koju niti Šveđani nisu smislili.
  7. florofil31.08.2010. 15:57
    Ispravak: "Dobre naknade za NEzaposlene..."
  8. Clover31.08.2010. 16:12
    @Ismail
    U potpunosti se slažem sa tobom. Ali ti zanemaruješ činjenicu da su ljudi ovce i da se vrlo lako povode za nebitnim smećem. Racionalizacija? U ovom trenutku jedino vidim potrebu za racionalizacijom uma. Suštinski, ljudima zaista ne treba puno, činjenično ljudi stalno misle da im nešto treba. I oni koji imaju dovoljno za zadovoljavanjem životnih potreba, žalit će se da nemaju. No nisam mislila doticati taj glupi konzumerizam kojeg svaki puta vidim u tim velikim trgovinama i koji ljude vuće u dužničko ropstvo. No to je smišljena kapitalistička smicalica koju većina puši i kao nekad Indijanci, kupuju, što šarenije i blještavije to bolje. Mene posebno smeta omalovažavanje rada, radnika i samim time stavljanje države u ekonomsku ovisnost. Neznam drugi način stvaranja totalne samostalnosti osim radom. Svi zanemaruju činjenicu da nema kruha bez motike, odnosno što posiješ to češ i žnjeti. Ali onaj koji drži motiku, odnosno koji sije mora osjetiti rezultat svojeg rada i dostojanstveno živjeti svoj život od tog rada. Možda, kada bi radnik osjetio da se cijeni njegov rad, da ga se ne vara na svakom koraku, da se pri tom ne vara i država izbjegavanjem plaćanja poreza na dio njegovih primanja u kešu (što mu na kraju smanjuje mogučnost neke pristojnije mirovine) možda bi time racionalizirao svoje potrebe, jer bi bio zadovoljniji i ne bi krpao duševne rupe nepotrebnim potrebama.
  9. Pal Čalahniuk31.08.2010. 21:32
    Ah,vidim da mnogi nasjedaju na floskule Dragutina Lesara(inače bivšeg sindikalca i bivšeg člana efemerne stranke čiji je predsjednik ubojica) i da je dotični već krenuo u predizbornu kampanju što uopće nije loše.A gdje je najbolje sebe predstaviti nego na H-Alteru?Logično je za očekivati da Lesar pobuđuje zanimanje na hrvatskoj političkoj sceni jer je tupavom narodu valjda(nadam se) dosta SDP-a i HDZ-a.Isto tako je logično za očekivati da će isti ovaj Lesar bez problema u slučaju dobrog rezultata na parlamentarnim izborima koalirati sa svima osim s HDZ-om jer čovjek ne zna ništa drugo raditi osim dugo godina sjediti u oporbi i pričati bajke o povratu ukradenog i otetog kada je i maloj djeci jasno da je 99% tih slučajeva davnih dana otišlo u zastaru.Nadalje,meni još uvijek nije jasno kako će Lesar zastupati one koji žive od svog rada kada je rad u Hrvatskoj totalno nepopularan?Nadalje,zašto se svi uvijek hvataju tih subvencija za poljoprivredu i brodogradnju a nikada ne obraćaju pažnju na nešto što se zove porodiljne naknade koje koristi svaki,ali doslovno svaki šljam u ovoj zemlji bez obzira radio on ikada u životu ili ne.Totalno je nedopustivo da rađanje postane profitabilno,a samim time i unosno za sve žene u Hrvatskoj bez obzira radile one ikada u životu ili ne.To je također odlična platforma za sakupljanje glasova koja je nerealna i u velikoj mjeri siše proračun.Ne može balavica od 18-19 godina bez dana radnog staža u nedostatku ikakve druge životne opcije primati istu visinu porodiljne naknade kao jedna voditeljica s RTL-a.Naravno da se toga Lesar i njemu slični ne dotiču.Ista stvar je i sa besplatnim prijevozom i nizom drugih umjetnih povlastica koji služe ničemu drugom osim skupljanju političkih poena.Lesar je najobičniji bezveznjak iz zadnje klupe Sabora koji za razliku od recimo jednog bezveznjaka Bernardića i sličnih tu i tamo spomene radnike i riječ rad.Terete svih sadašnjih i budućih kriza snositi će uvijek nezaštićeni radnici privatnog sektora dok će se bivši sindikalci kao Lesar svim snagama boriti za postojeće nerealne kolektivne ugovore parazita na državnoj sisi.Još je zanimljivo da sam spomen imena Borisa Kunsta kod mnogih građana izaziva želučane tegobe,a Dragutin Lesar slovi kao vizionar i posljednji borac za radnička prava.Smiješno kao i ovaj intervju.Pusa svima,a ne samo njima!
  10. ap31.08.2010. 23:09
    ''Stranka nekretnina i uklanjanja prepreka'' (pod preprekama uključen i modno-estetski revolucionarni rentijerski totalitarizam)
    http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/baskijski-kooperativni-san#komentar30886
    http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/baskijski-kooperativni-san#komentar30891
    Lesaru i Stranci rada te cijenjenoj tribini za razmišljanje

    Od pamtivjeka, a u suvremenim uvjetima tim više, rad se ne može i ne treba odvajati od fizički sastavnih djelova koje bih za potrebe epohe naveo redoslijedom estetsko-doživljajni, kreacija i igra, okoliš, podjela, organizacija, blefovi i prijevare, pijanke, klopke itd.

    Estetsko-doživljajni dio je srž i masovno se manifestira kroz neodoljivu privlačnost silovanja i ekstra profita od silovanja po logici da kvantiteta ne daje poudzano kvalitet nego pouzdano daje efekt krda koja gaze bez obzira na sve. U tom smislu kod nas u turbozagađenom društvu estetsko-modne pop kulturne revolucije samo upravljanja i silovanaj svega živog i mrtvog bi Stranka rada kao ključni dio trebala zastupati disciplinu mašte i djela te reciklažu od tih zagađenja i silovanja rada, u biti oslobađanje rada i djela od svega toga. Naročito u djelu evidentno idiotskih djelova sustava samo upravljanja te kamatarenja (17 % kamata na dugove sustava) i reketarenja rada na kojima fizički počiva ta estetsko-modna pojava. To su konkretno svi zakoni, odluke i aprati kojima se turboekstra slobodno odlučuje i servisira sve oko rada kako se i kada kome digne. Najjednostavnije bi bilo donijeti odluku koja sadrži, STOP, STAVLJA SE VAN SNAGE SVE ŠTO NIJE U SKLADU S OPĆIM ODREDBAMA ZAKONA i ONI KOJI SU ODLUČILI DUŽNI SU NADOKNADITI SVE UKLJUČUJUĆI ŠTETU.

    Kreacija i igra kao neizbježni dio svakog rada a naročito sustavnih procesa trebali bi dobiti privilegiju i bonus, a kod je najlakše odlobođenjem od djela odredbi o služenju dokazanim idiotima. Npr. na Sveučilištima i drugdje, uključujući vrhovne institucije kao Predsjednika RH, Ustavni sud, Sabor, policiju ... dovoljno je samo OSLOBAĐA SE SVIH SAMO UPRAVNIH NADZAKONSKIH OBVEZA A SVE PO ZAKONU SE SMATRA STALNO VAŽEČIM. Odmah bi bilo jasno da je niz toga odmetnuto od zakona, da mora vartiti velike milijarde te da od tog trenutka radi oslobođeno glavnog balasta, što neizbježno znači kreativno i prisiljeno na prave i ozbiljne igre.

    Okoliš je važan. U okolišu svatko svakoga i sve siluje i zagađuje kako mu se digne. Ako se kaže da u radnom okolišu to treba smanjiti na minimalnu mjeru, svima će biti jasno da je rad promoviran u prvenstvenu pojavu te da je došao kraj dugim sustavnim zabavama i pijankama. To bi trenutno preokrenulo oko 20 % svega u korist rada.

    Itd.

    Da u stranačkim i političkim poslovima treba također bar malo rada i malo uvažavanja živog svijeta kakav je kod nas te neizbježno i malo znanja, vještine i kreacije samo kao ilustraciju evo minimalna koncepcija jedne sasvim drukčije stranke, koja će vjerojtano dikatirati igru i kojoj je Stranka rada potencijalni partner ako malo živne i radi
    ''Stranka nekretnina i uklanjanja prepreka'' (pod preprekama uključen i modno-estetski revolucionarni rentijerski totalitarizam)
    http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/baskijski-kooperativni-san#komentar30886
    http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/baskijski-kooperativni-san#komentar30891
  11. Milan Knežević31.08.2010. 23:23
    Pal Čalahniuk: "... nikada ne obraćaju pažnju na nešto što se zove porodiljne naknade koje koristi svaki,ali doslovno svaki šljam u ovoj zemlji bez obzira radio on ikada u životu ili ne. Totalno je nedopustivo da rađanje postane profitabilno,a samim time i unosno za sve žene u Hrvatskoj bez obzira radile one ikada u životu ili ne.To je također odlična platforma za sakupljanje glasova koja je nerealna i u velikoj mjeri siše proračun.Ne može balavica od 18-19 godina bez dana radnog staža u nedostatku ikakve druge životne opcije primati istu visinu porodiljne naknade kao jedna voditeljica s RTL-a..."

    Pale, ovo su dvije različite stvari. Porodiljne naknade moraju postojati, jer nam je natalitet katastrofalan, ali se slažem da je odluka da se u visini izjednače *sve* rodilje bila pogrešna. Ona, naime, posve odvraća žene na boljim radnim mjestima od rađanja, ili rađanja više od jednog djeteta.

    Zamisli, recimo, šeficu koja ima 12k mjesečnu plaću, zatrudni, ode na porodiljni i tamo prima koliko, 1.5k mjesečno? Pa nije blesava. Neki minimum iznosa mora biti propisan, a šefica ne može primati baš puni iznos plaće, okej, ali onda barem 70% recimo, kao da je na bolovanju.
  12. ap01.09.2010. 01:54
    Za idućih 10 godina Hrvatskoj bi bilo dovoljno da minimalno rješi pitanje rada u graditeljstvu i nekretninama, šta se je radilo, šta se radi, šta je tko kome dužan i slično.

    To je nešto čega nema iako je oko 50 % svog elementarno nesređenog poslovanja, uključujući novca. I minimalnom inventurom bi se oslobodilo više od 300 mlrd kuna stvarnih novaca i najmanje toliko prostora a beskrajne mreže i procesi bi bili oslobođeni neizdržljivih opterećenja i zarobljeništava te bi, kao nelikvidirani zarobljeni Njemci nakon II svjetskog rata, mogli obaviti veoma korisne poslove za sebe i društvo.

    Nekome možda izgleda da to nije rad nego politika, tržište i šta sve ne. Malo sutra, to je središnji rad u Hrvatskoj već najmanje 40 godina. Čak i za doba rata 1991.-1995.g. oko pola društva je neumorno radilo oko toga, pretežno na osvajanju/oslobađanju graševnih tvorbi i novca s tim u vezi. Kada se je ministar Primorac hvalio da je njegovoj agilnosti zahvaljujući proračun za obrazovanje sa 8 mlrd kuna narastao na 13,5 mlrd kuna nije spomenuo da je od prijašnjih 8 odlazilo 3 a od povaćnih 5,5 čak 7 (zaduženja), ukupno 10 mlrd kuna godišnje na gradnje, od toga 3 smisleno, 3 besmilseno i najmanje 4 ekstradobitno oslobođeno za sebe. Čak po naoko negraditelsjkoj kulturi, npr. muzej sa planiranih 80 na konačnih 800 mlijuna kuna, besplatno donirano kazalište u Novom zagrebu koje nakon 250 mlijuna troška nije ni montirano itd. A tek zdravstvena, politička i druge ''elite'', sve veliki graditelji i pasionirani ljubitelji nekretnina, koji su to samo u zadnjih 10 gidina najmanje utrostručili, nakon što smo već krajem sedamdesetih bili vodeću svijetu.

    To je središnji rad o kojem ni Lesar ništa ne spominje a sve ostalo na sceni se grčevito složno tvrdi da taj rad nitko ne spomene, dok svijet od krize pucanja balona nekretnina.

    Spomenuh taj impresivni rad, olakšah dušu i dospjeh u poziciju da stojim i pratim preokret koji teče na tom središnjem djelu radne bojišnice.
  13. Studentica01.09.2010. 02:01
    Zaista bih voljela znati što on misli o obrazovnom sustavu u Hrvatskoj i podržava li studentsku borbu za besplatno obrazovanje na svim razinama.
  14. galico01.09.2010. 03:48
    Ajde vi što zazivate mmf saslušajte njihovu dijagnozu...
    Rast plaća u javnom sektoru je bio potaknut zaduživanjem a kao posljedica rasta tih plaća narasle su i plaće u realnom sektoru....
    Samo da se ogradim i da kažem da je podjela an realni i javni sektor amlo prenategnuta
    i jedna od glupljih izjava koju sam čuo jeste..javni sektor bi trebao biti solidaran sa realnim i podnijeti određeni broj otkaza....garantiram,ako krenu masovna otpuštanja u javnom sektoru od realni u tri lepe....
    To ne znači da nema viškova u javnoj upravi...

    Problem broj jedan je nelikvidnost...tu je zaključano jako puno i radnih mjesta i poreznih prihoda...
    Problem broj dva su kapitalne investicije direktno iz proračuna....sav ekstra profit se izvlači iz gospodarstva

    Kada se riješe ta dva problema,porezno rasteretiti gospodarstvo ,potaknuti zapošljavanje i onda pokrenuti reforme javnih poduzeća,lokalnih jedinica i županija

    I obratiti ,bez obzira na nerazumljivost stila,pažnju na ono što piše ap...
    Cijeli taj prljavi novc je u građevini...mahom
  15. galico01.09.2010. 03:53
    Zloporaba socijalne pomoći uvijek postoji,no prema brojkama sve te države se jako dobro bore jer podaci o nezaposlenim su stvarno dobri...tu negdje oko 4 ili 5 %

    Strah od zloporabe socijalne pomoći je znatno manji od straha što će biti kada se izgubi posao....a sem toga ,ipak naknada niti u tim državam ne pokriva veliki dio plaće
    jako dugo...
  16. Sylvester01.09.2010. 12:06
    @florofil

    "Dobre naknade za zaposlene i programi zapošljavanja, umjesto garancije radnog mjesta je zaista dobitna skandinavska kombinacija. Ima samo jednu manu: stimulira namjernu nezaposlenost, što stvara probleme i u Švedskoj."

    To moze biti problem ali se i to da rijesiti. Velikodusna prava vrijede samo dok aktivno trazis posao i nemas pravo odbiti ponudu za posao iz podrucja za koji si strucan (ili dvije ponude, da ne prisiljavas da uzima lose placen posao).

    Koliko sam ja upoznat vise ni u Svedskoj ne mozes zivjeti od socijale u nedogled. Kao sto si rekao, dobili su oni i malo drugacijih imigranata od Finaca. :) Tako da su morali mijenjati neke stvari. Mislim da je veci problem kod nekih imigrantskih skupina da za njih jednostavno ne postoje poslovi - poslovi koji traze nisku strucnu spremu nestaju a umjesto njih dolaze poslovi s visokom strucnom spremom. Buduci da nemaju sta odbiti, ne mozes ih skinuti sa socijale. I to je u svakom slucaju problem.

    Ali mi se cini da u svakom sustavu ima dobitaka i gubitaka a da u skandinavskom dobici najvise pretezu pred gubicima. Iako je tocno da su Skandinavci puno ozbiljniji od Mediteranaca, tako da je moguce da sustav koji dobro funkcionira u Svedskoj zavrsi katastrofom u nasem Hrvatistanu.

    Ali ipak mislim da vrijedi ona engleska izreka 'Don't knock it until you try it'.

  17. ap01.09.2010. 14:09
    @ Studentica01.09.2010. 02:01#4
    ''Zaista bih voljela znati što on misli o obrazovnom sustavu u Hrvatskoj i podržava li studentsku borbu za besplatno obrazovanje na svim razinama."

    Lesar čita i sklon je uvažiti sve što mu ide u prilog. Ipak je on prekaljeni političar, sada se još mora boriti za glasove. Ali otkud da on ili bilo tko u politici uopće zna to izračunati.

    Zato ću mu malo pomoći u računici, o kojoj nema pojma ni Čačić iako mu je to sada potrebno kao ozeblom sunce, više nego Lesaru.

    Činjenica je da je prva uspješna studentsku blokada nastave i inicijativa za besplatno obrazovanje uz ostale složene poteze zaustavila višedesetljetnu zabavu, pijanku na društveni i opći račun, i spasila taj tren najmanje 20 mlrd kuna, a što je sve skupa spasilo cijelo društvo od prave agonije. Ta i druge akcije i reakcije u zadnji i pravi čas su omogućile i bitno preokretanje i otvaranje mogućnosti sličnog po cijeloj bojišnici, tako da je ovo sve što se razvija kao kriza i recesija te besparica zapravo nastavak procesa izlaska na svjetlo svega višedesetljetnog, uključujući da je novca i nekretnina više nego igdje samo su krivo rapoređeni.

    U tom smislu još neko vrijeme, najmanje nekoliko godina, je egzaktno i činjenično jako korisno boriti se i izboriti se za što više besplatnih općih stvari, ne samo obrazovanje nego i ljetovanja, društveni i zbavni život, umjetnička dopunska i profesionalna djelovanja i šta sve ne. Svaka tako izborena kuna na račun društva oslobođa najmanje 10 kuna iz zarobljeništava i propasti u pravim idiotskim poslovanjima kao npr. što više betona za što veću cijenu za što više štete, kamata i pravih prolupavanja, ne samo neki neko vodeće akademske, ideologisjke, religijske i druge apstrakten snage u tome vodeće i kreiraju igru, svaki idiot 50 najglupljih ljubavnica i ljubavnika sa još idiotskijim potrošnjama itd.

    Dakle, idućih godina, da bi se konačno odlični preokret nastavio, nije dovoljna borba za besplatno obrazovanje nego to treba širiti gdje se stigne i na šta se stigne, jer nije za potcjeniti legije i navike osvisnosti predugo dopungiranih turboidiotskih armirano-betonskih mozgova koji funkcioniraju kao automatizirana krda koja se kreću na svakakve podražaje. Npr. samo višedesetljetno glasilo EPH Jutarnji list, nakon što su servisirani sa nekoliko mlrd kuna za adriatic.net, nekretnine i šta sve ne, spamati će sve i svašta a što će navoditi ta krda na nove pohode.

    Započete kontraofanzive treba širiti i jačati na sve strane. ako se u tome napravi i kakvih 5 mlrd gubitaka i štete to neće biti pravi gubici i štete jer se bar pola toga vrati kroz svima korisni PDV i razno, pri čemu netko radi i zaradi plaću, netko se od toga školuje i steknu se iskustva itd. Treba se oslobiti sitnih i sitno prevaranstkih računanja i malo pažnje posvetiti općenitom. Sve to nabrojano već donosi strategisjke rezultate koji će dati velike mlrd dobitaka jer su idiotske mreže sve više time prisiljene ''uklanjati prepreke'' svim vrstama poslovanja, ulaganja i znanja.

    Dok ovo tipkam oko 100 mlrd kuna se tako okreće iz sustavnog sislovanja i bujanja mreža u korist poslovanja, učenja i pravih zabava. By by idioti. A tek je krenulo, i šta tek slijedi na programu.

    P.S. Za promjenu pristupa se čujemo za 2-3 godine.
  18. Zli Neoliberal01.09.2010. 23:14
    Nema potrebe za besplatnim obrazovanjem.Marx je zadnji koji je nesto pametno rekao.Sve poslije je off.Besplatno bi obrazovanje ovi profani sto predaju " A sad od stranice 546. do stranice 754. procitajte kuci i sami"
    Oni naravno ne bi besplatno predavali.
    Pizduni!
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu