Činjenica da dva zastupnika te stranke Branko Grčić i Ljubo Jurčić rade kao savjetnici premijera Sanadera zaokružuje priču o SDP-ovom nesnalaženju. Vjerojatno najvažnije obilježje prošle saborske godine bilo je gotovo nezamjetno djelovanje oporbe. Moguće je da je razlog tome činjenica što se na samom početku ovog saziva dogodila velika svađa na relaciji SDP - HNS.

Naime, šef SDP-a Zoran Milanović inzistirao je da njegova stranka mora u svakom slučaju dobiti sve tri funkcije koje formacijski pripadaju oporbi: oba potpredsjednika Sabora te predsjednika nečega što se zove Nacionalni odbor za praćenje pregovora s EU-om. Dijelovi prilično tvrdog razgovora između njega i tadašnje predsjednice HNS-a Vesne Pusić procurili su i u medije.

Budući da je Milanović bio do kraja nepopustljiv, konačnu je odluku u tom sporu donijela saborska većina predvođena HDZ-om. I tako su SDP zapale obje medijski potpuno neatraktivne funkcije potpredsjednika Sabora, dok je na čelo Nacionalnog odbora - inače potpuno nevažnog i marginalnog tijela svojedobno izmišljenog da simbolizira savez za Europu Račana i Sanadera - zasjela Pusić. I, uz blagu asistenciju HDZ-a, kojem odgovara Milanovićeva marginalizacija, iskoristila priliku da se nametne kao paralelna ministrica vanjskih poslova.

Tri interpelacije u jedno prijepodne

Koliko je SDP, inače najjača oporbena stranka s 56 mjesta u Saboru, neefikasan, najbolje se vidjelo u dvije stvari. Prva se dogodila početkom ljeta kada su na dnevnom redu bile čak tri SDP-ove interpelacije. Sve tri više-manje pravi pogodak - prva o rastu cijene energenata, druga o brodogradnji i treća o slučaju prisilne hospitalizacije Mirjane Pukanić. I povrh toga još zahtjev za osnivanjem istražnog povjerenstva sa zadatkom da ispita kako je i zašto u Vranjicu azbest završio ispod dječjeg igrališta. Međutim, iz potpuno nepoznatih i teško dokučivih razloga SDP je pristao da se svi ti njihovi prijedlozi strpaju u jedno prijepodne te da se o njima ne provodi uobičajena rasprava, već da govoriti mogu samo predstavnici klubova.

Poslije su po kuloarima začuđeni hadezeovci novinarima pričali da im baš i nije do kraja jasno što je SDP htio postići. Primjerice, o energetici je govorio osobno predsjednik SDP-a Zoran Milanović, ali nakon što je završio, odmah je napustio sabornicu jer je imao neke važne obveze. A kod rasprave o brodogradnji ni jednom nije bila spomenuta afera Brodosplit u sklopu koje su milijuni eura putovali od Splita preko Cipra i Beča do Zagreba i za koje se aktivno još uvijek zanima Interpol.

Narodnjacima krenulo loše

Drugi je veliki primjer SDP-ove dezorijentiranosti bila odluka da se prilikom donošenja proračuna za 2009., koji je HDZ-ova Vlada sastavljala uz velike muke, ne podnose amandmani. Obrazloženje je dao osobno Milanović ustvrdivši da je proračun insuficijentan, što je naravno izraz koji će razumjeti svaki birač SDP-a. Činjenica da dva zastupnika SDP-a, navodna nova zvijezda Branko Grčić i premijerski kandidat Ljubo Jurčić, rade kao savjetnici premijera Sanadera zaokružuje priču o SDP-ovom nesnalaženju.

U puno boljoj formi nije bio ni HNS. Narodnjacima je krenulo loše početkom godine nakon dogovora Čačić – Pusić, po kojem je on preuzeo vođenje stranke. To znači da je trebalo naći nešto čega će predsjednica biti Pusić, i odluka je pala da to bude Klub zastupnika, kojim je prethodne četiri godine uspješno predsjedao vrijedni Međimurec Dragutin Lesar. Da će biti smijenjen doznao je putem novina pa se ujedno odlučio zahvaliti i na članstvu u stranci. Njegovim odlaskom HNS je ostao bez čovjeka koji bi povezivao njihove saborske redove.

Nije stoga ni čudo da im se dogodio previd koji je njima naštetio, ali i do kraja razgolitio pravni nered oko tako važne stvari kao što je - tko i kako može postati i ostati zastupnik.

Čačić - protuustavan

Naime, nakon što je smijenjen s funkcije varaždinskog župana Čačić se poželio vratiti na Markov trg. No, budući da nakon Lesarovog odlaska u stranci nije ostao nitko tko bi se bavio papirologijom, Čačić je naprosto propustio rok u kojem je trebao poslati zahtjev za povratkom.
Nakon toga, negdje prije ljeta, pred kamerama HTV-a vodeći saborski pravni umovi predvođeni Vladimirom Šeksom (HDZ) i Josipom Lekom (SDP) tvrdili su da je Čačić propuštanjem roka izgubio svaku šansu za povratak u Sabor. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije njihove su stranke počele tvrditi suprotno. SDP-ovci, koji su baš bili započeli pregovore s HNS-om o zajedničkom izlasku na lokalne izbore, stali su prosvjedovati zašto se Čačiću ne dopušta povratak, protiv čega odjednom ništa nije imao ni HDZ. I sve se činilo dogovoreno, Čačić je zasjevši u zastupničku fotelju iščekivao da se još odradi formalnost glasovanja, kad su na scenu stupili HSS i HSLS, koji su, kao i HNS, dvije regionalne stranke iz sjeverne Hrvatske, ustvrdivši da bi Čačićev povratak bio protuustavan.

HSS odustao od politike

Od ostalih stranaka bilo je zanimljiv i HSS-ovo definitivno odustajanje od bilo kakvog bavljenja politikom. Naime, tijekom kampanje, osim poljoprivredom, HSS je ničim izazvan pokazao zanimanje za obvezan referendum o pristupanju Hrvatske NATO-u te nastavio peglati po ZERP-u, inače temi koja nimalo ne zanima njihove tradicionalne birače. Ali, kad nas je Europa stisnula Sabor je do daljnjeg produžio nevaženje ZERP-a za članice EU-a, nakon čega je HSS ipak ostao u Vladi. Seljaci su odustali i od referenduma za NATO jer su iznenada shvatili da ga građani prihvaćaju. HSS u Saboru praktički ne postoji, osim aktivnosti predsjednice Kluba Marijane Petir, jedine članice vrha stranke koju zanima bavljenje politikom.

Potop pravaša

Ono što je u prošlom sazivu radio HSP, osiguravanje saborske većine kad neka od manjih stranaka koalicije iskoči iz dogovora, sada je zaduženje HDSSB-a Branimira Glavaša. Budući da su pravaši na zadnjim saborskim izborima doživjeli pravi potop - Markova se trga dokopao samo njihov šef Anto Đapić - tri zastupnika Glavaševe stranke, uključujući i njega osobno, spremno uskaču i kad treba samo osiguravati kvorum, a i kad treba dignuti ruku za kakav Vladin prijedlog. To je bilo posebno vidljivo na zadnjoj saborskoj sjednici prije novogodišnje stanke, kad je oporba ipak uspjela pritisnuti vladajuće oko zakona o golfu i poljoprivrednom zemljištu.

Povjerenstvo za sukob interesa bez predsjednice

Nakon skoro jednogodišnje stanke, u srpnju je konačno konstituirano Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa. Kod određivanja sastava došlo je do svađe jer je SDP inzistirao da u njega uđu dva njegova zastupnika, ali je HDZ odlučio da to bude samo jedan, Ivo Josipović, te je uz Miljenka Dorića iz HNS-a u povjerenstvo postavio i šefa HSP-a Antu Đapića, kojeg SDP ne smatra stvarnom oporbom. Za predsjednicu je izabrana Deša Mlikotin Tomić, koja je ubrzo bila prisiljena dati ostavku nakon što je bila privedena tijekom policijske akcije Indeks koja je razotkrila sustav kupovanja ispita na više zagrebačkih fakulteta. Umjesto nje, predsjednik je postao dotad široj javnosti nepoznat zagrebački odvjetnik Mato Kačan.

Čak 125 europskih zakona

Predsjednik Sabora Luka Bebić pohvalio se krajem godine da je Sabor tijekom 2008. donio čak 202 zakona, 224 različite odluke, da je razmotreno 55 izvješća te usvojeno pet strategija, dva plana i dva programa. S europskom pravnom stečevinom usklađeno je 125 zakona, a Bebić je najavio da će se na prvoj siječanjskoj sjednici donijeti još njih osam. Vrijedni su zastupnici podnijeli ukupno 1.800 amandmana, za riječ su se javili oko 6.000 puta, a postavili su Vladi 195 usmenih i 180 pisanih pitanja. U 2008. bili su na 1.114 službenih putovanja, a Bebić je, promičući parlamentarnu diplomaciju, bio na osam službenih posjeta u inozemstvu te je sudjelovao na šest vrlo važnih konferencija.