Mediji su opet prepuni Ive Sanadera. Bivši se premijer vratio na naslovnice. Opet se nacrtava u prvim HDZ-ovim redovima, daje izjave, nadvikuje se sa šefom države, novinarima prijeti tužbama... U završnici kampanje za vrlo važne predsjedničke izbore i uvjetima dramatičnog pogoršavanja stanja državnih financija Hrvatska kao da se opet okreće oko Sanadera.

Zar država nema pametnijeg posla? Nije posve jasno što se u HDZ-u događa. Mediji su s jedne strane kapacitirani informacijama da je Sanader krenuo u operaciju eliminacije Jadranke Kosor, s motom: Ili se pokloni ili se ukloni. Navodno je ucjenjuje da zaustavi antikorupcijske istrage ili odstupi.

S druge se strane tvrdi da Kosor glasine o Sanaderovim prijetnjama izmišlja kako bi njihovim puštanjem u javnost pojačala animozitet javnosti prema svom prethodniku, a jačala vlastitu poziciju. Bez obzira na to što je točno, očito je da vladajuću stranku potresaju sve otvoreniji sukobi. Između bivšeg šefa i sadašnje šefice vladaju nepovjerenje, netrpeljivost, jedva prikriveno neprijateljstvo.

Međusobni rat za HDZ ili se samo puštaju spinovski baloni? Neke su činjenice ipak posve bjelodane. Prvo, očito je da Sanaderova ni šest mjeseci stara odluka da kupi svoje krpice i napušta igru više ne važi. Puj pike, ali odbjegli se premijer navrat-nanos kani vratiti. Bivši šef HDZ-a i hrvatske Vlade više nije čovjek koji je otišao, sada je odlučio da ga ponovno ima. Zauzima položaje rame uz rame uz svoju nasljednicu, lansira priče o vlastitom povratku u politiku. Agresivnom prisutnošću vjerojatno pokušava obnoviti svoj utjecaj, u stranci i državi. Nekorektno prema Kosor i bezobrazno prema javnosti, koju je pljunuo napuštajući ljetos državno kormilo bez objašnjenja.

Drugo, posve je jasno da Sanaderova pozicija postaje vrlo neudobna. Strani ga mediji prozivaju za međunarodnu korupciju, pa se sada posve mogućom čini priča da je to bio glavni razlog njegova naprasnog povlačenja. Raščišćavanja velikih kriminalnih afera u Hrvatskoj također ga uključuju. Nervoza, koju je povodom korupcijskih istraga pokazao, otkriva gigantske dimenzije njegova straha. Usto, preračunao se u očekivanju da će i nakon silaska s premijerske funkcije zadržati presudan utjecaj na državne odluke. Nikada Sanader nije odustao od moći kojom je raspolagao, samo nije očekivao da će se za nju morati tući sa svojom nasljednicom.

Treće, evidentno je da rat za vlast u HDZ-u nije interna stvar jedne stranke. Kako je riječ o vladajućoj partiji, njeni unutarnji sukobi opterećuju i cijelu državu. U turbulentnim i socijalno dramatičnim vremenima, umjesto stvarima upravljanja državom i hrvanju s krizom, HDZ se okupira sukobom između svojih čelnih ljudi. Za Hrvatsku je bilo koja varijanta Sanaderova povratka nepoželjna i štetna. Vrati li se u Sabor, to je za premijerku vrlo loše, jer je iz parlamenta može opstruirati. Jednako je loše planira li funkcionirati kao paralelna vlast. Pokušaj uspostavljanja dvovlašća u HDZ-u, možda i državi, rezultirat će permanentnom nestabilnošću. Ne boji se samo Kosor Sanaderova povratka. Ogroman dio javnosti revoltiran je takvom idejom.