Umjesto istine koja bi u krajnjoj liniji trebala dovesti do slobode hrvatskih generala, hrvatski vlastodršci opet su se odlučili za igrokaz koji bi im na domaćoj političkoj sceni trebao donijeti ključne političke bodove u opstanku na vlasti. Kako drukčije objasniti da Kosor i njeni ministri hrvatskim građanima uporno ne žele priznati da i dalje postoje vrlo ozbiljni problemi na relaciji Haag-Bruxelles-Zagreb. I ne samo to, nego se ne želi priznati koje su glavne zamjerke.

Nakon jučerašnjeg razgovora u Banskim dvorima Brammertz je po ustaljenoj tradiciji

 Kosor je otvorene kritike iz Haaga i Bruxellsa pred dolazak Brammertza opovrgla dva puta

bio rezerviran prema pitanjima novinara, a sukladno tradiciji ukoliko premijerka kraj sebe nema sugovornika koji će kimati glavom pobjegla je i ona.

Tako su problemi, ali i kritike Haaga, još jednom pometeni pod tepih. Kosor je otvorene kritike iz Haaga i Bruxellsa pred dolazak Brammertza opovrgla dva puta. Na tome se nije zaustavilo već je jedina tiskovina u državnom vlasništvu, Vjesnik, objavila lažnu vijest o Brammertzovoj izjavi, koja je dan kasnije opovrgnuta od strane samog Brammertza, ali i službenog Haaga. Istina je bila suprotna - umjesto pohvala Brammertz je otvoreno kritizirao, što je Kosor javno pred novinarima opovrgnula.

"Brammertz nije čovjek koji bi pred medijima tako nešto rekao", rekla je Kosor tjedan dana prije dolaska glavnog haškog tužitelja u Zagreb. Svoje opservacije Brammertz je ponovio svega dan prije dolaska u Zagreb u velikom razgovoru za Jutarnji list u kojemu je opet ponovio svoje stavove te napose kritike upućene Banskim dvorima. Bila je to velika pljuska premijerki, no njegove izjave opet su prešućene u službenim reakcijama.

Ostaje nepobitna činjenica da se umjesto trezvene analize haške presude te prebacivanja fronte na žalbu Haškog suda, premijerka Kosor zaželjela još jednog "žrtvenog jarca". Premijerka je tako otvorila istragu tko je dao brijunske transkripte koje je zapravo Haag ionako morao dobiti sukladno potpisanim ugovorima o suradnji s Haškim tribunalom. Kosor je time Europi, ali i Brammertzu, jasno dala do znanja što misli o njima. Sada je jasno dala i do znanja da ona valjda to ne bi učinila pa se sada sasvim otvoreno postavlja i pitanje što je sve dosad zatajila.

Činjenica da Brammertz i dalje otvoreno kritizira hrvatsku vlast te da i dalje nije zadovoljan sa suradnjom Banskih dvora postala je strogo čuvanom službenom tajnom, a da hrvatska javnost i dalje (sada već prema ustaljenom običaju) od strane službene vlasti nije upoznata koje su to točne zamjerke. Brammertz ih ne može do kraja reći jer mu to uglavnom i brani funkcija u Haagu, dok Kosor ne želi.

Naime, činjenica je da trenutno Brammertz stoji na putu prema zatvaranju najtežeg poglavlja u pretpristupnim pregovorima, 23. poglavlja Pravosuđe i ljudska prava. Upravo će njegovo izvješće o suradnji Hrvatske s ICTY-jem Vijeću sigurnosti UN-a dati i konačan odgovor na pitanje može li Hrvatska u tom mjesecu zaista i zatvoriti pregovore. Ukoliko bude negativno, reakcija hrvatskih građana bit će gnjev "nepravednom odlukom", slično kao i za generale Gotovinu i Markača iako nikome do kraja neće biti jasno zašto smo opet zaustavljeni.

Uostalom takva netransparentna politika dovela nas je do onoga što imamo danas, a to su optužujuće i drakonske kazne za hrvatske generale, kao i činjenica da zbog vlastite nesposobnosti Hrvatska već godinama stoji u predsoblju Europske unije.