H-Alter

Predsjednik Ivica i premijerka Marica

22.04.2010. Marinko Čulić Politika Komentiraj Print
Fotografija članka
Ako je premijerka bila ta koja je prva napustila poziciju mirne kućanice i nasrnula kuhinjskim alatkama na predsjednika, onda je ona zadnja koja smije, dureći se, diktirati uvjete da se pomiriteljski sastanak ima održati kod nje, u Banskim dvorima, a ne kod njega, na Pantovčaku.

Svaki mandat u svakom pogledu sve više napredujemo. Kada je bivši predsjednik Mesić uzeo prvi od svoja dva mandata, barem pola njega otišlo je u vjetar na prepucavanja kako mu Ustavom omeđiti ovlasti. Novi presjednik Josipović ne mora time lupati glavu, ustavne ovlasti su mu precizno utvrđene, i niti on pokušava tome nešto dodati, niti mu netko želi nešto oduzeti. Ali, kada pomisliš da je to puno bolja situacija od Mesićeve, ispade da je šipak tako - gora je.

Novi predsjednik optužen je da je nedavnim govorom u Skupštini Bosne i Hercegovine, o kojem se navodno nije konzultirao sa sukreatorom vanjske politike premijerkom Kosor, prekršio ustavne ovlasti šefa države. Pa je umalo pala odluka da mu se oduzmu - sve. To su bijesno najavljivali u HDZ-u, najavljujući da razmišljaju o pokretanju postupka predsjednikovog opoziva(Hebrang). No, kako vladajuća stranka nema za to dovoljno glasova, pa im se Josipović sa zadovoljstvom stavio na raspolaganje, ali napominjući da ako opoziv propadne očekuje ostavku premijerke - bojni pokliči ubrzo su prestali.

Pokazalo se da je Kosor potkapacitirana za velike političke poteze, pa sve više gubi dah na nevažnim ili i bezveznim efemerijama Tako su kao dva lička medvjeda odmjerili snage dvoje najmoćnijih ljudi u hrvatskom državnom vrhu u dosad najvećem sukobu otkako kohabitiraju na vlasti. Sukob je pomalo neočekivan, jer se Kosor vrlo blagonaklono odnosila prema Josipoviću dok je ovaj bio u predsjedničkoj kampanji, najvjerojatnije zato što joj taj tihi i zakopčani SDP-ovac nije izgledao kao neka mustra koju bi morala doživljavati kao ozbiljnu konkurenciju. I zbilja, činilo se je da taj pravnik i muzički avangardista, koji se dosad nije gurao u prve političke redove, ničim ne može ugroziti Kosor, koja je s nekoliko poteza, najviše amputacijom svog prethodnika Sanadera, izgledala kao zvijezda u nezadrživom usponu.

Ali, onda se u tom čvrsto zanitanom poretku stvari sve iznenada rasklimalo i promijenilo. Pokazalo se da je Kosor potkapacitirana za velike političke poteze, pa sve više gubi dah na nevažnim ili i bezveznim efemerijama (proganjanje onih koji su navodno objavili registar branitelja, što joj se izjalovilo, ali je zato efikasno obavila progon ženskog dupeta s reklamnog plakata turističke zajednice). A, gle, s melankoličnim profesorom kaznenog i međunarodnog prava dogodilo se upravo suprotno. Čim se smjestio u ružno prostranim dvorima na Pantovčaku i onjušivši zrak zaključio da tu nema čime biti impresioniran, bacio se na posao, i već za tjedan-dva ostavljao dojam da se njime bavi cijelu vječnost.

Doduše, neiskusni Josipović to svoje samopouzdanje gradi kao trokatnicu bez temelja, pa mu se već zalomio sto i jedan gaf, od kojih neki oštro konkuriraju za hrvatsku antologiju političke trapavosti i gluposti (skrivanje greškom pozvanog warlorda Merčepa po ostavama, vešerajima, ili čemu već, predsjedničke rezidencije). Ali, Kosorovoj se svejedno otvorilo tlo pod nogama. Nije mogla vjerovati da taj usporeni čovjek, koji uvijek izgleda pomalo neispavano, već poslije nekoliko tjedana tako živo druguje s Borisom Tadićem kao da su šulkolege, pa ga je, vele, otračala da se više puta susreo s njim nego s njom. A kada je zatim Josipović još priredio i dosad neviđenu predstavu međunacionalnog pomirenja Hrvata i Bošnjaka - na nju se srušilo nebo.

josipovic_kosor1-190210mehkekcropix__8cb.jpg

Ta superiorna gesta oduzela je dah i puno većim političkim znalcima, a skromni premijerkin politički vidokrug ugasio se pred time kao pokvareni televizor. Slutila je da je to nešto veliko, toliko veliko da ga pogledom ne može obuhvatiti, i izgledalo joj je najsigurnije pred tim se skloniti tako da se baci u krilo Tuđmana. Ali, dođavola, zar HDZ nije poskrivećki raskinuo s njim, uh, majko mila, kako je ovo komplicirano, lako ti je s onom guzom i registrom, digneš prašinu i miran si barem dok se ona ne slegne. Tako nekako prostrujalo je kroz glavu Kosorove i da ne bi ispalo da se u ovo razumije kao Marica u krivi šturac, odlučila je ići na sigurno.

Zato se dohvatila Deklaracije o domovinskom ratu, koju je Račanova koalicija donijela iste godine kada je došla na vlast, a u njoj lijepo piše da je devedesetih Hrvatska vodila obrambeni i pravedni rat protv srpske agresije, a ne agresivni prema bilo kome. Fino, sada sam pokrivena sa svih strana, zaključila je Marica, i pričekala što će na to Ivica. Ivica je, međutim, izjavio da ga obrazloženja optužbi iz HDZ-a silno zabavljaju svojom plitkoćom, što ne čudi jer spomenuta Deklaracija Kosorovu više otktriva nego pokriva. U nju je, naime, Račan dao ugraditi sve što Kosorovoj treba osim onog najvažnijeg.

U njoj se nigdje izrijekom ne spominje BiH, iako se to mislilo, jer je Račanu bilo jasno da bi to značilo priznanje kako je Hrvatska vojno bila prisutna u toj zemlji, i zaključio je da mu to najmanje treba. Ali, evo, Kosor je uletjela u tu zamku. Josipovića čereči baš takvom interpretacijom Deklaracije, po kojoj se BiH iz Zagreba vidi kao dio "domovine", što je samo po sebi priznanje da se Hrvatska ondje devedesetih ponašala kao uljez,i to, znamo, naoružan do zuba. Eto, tako je Josipović i bez posebnog truda izašao kao pobjednik iz ovog duela i vrag zna što mu je trebala ona komedija mirenja koja je zatim uslijedila.

Dobro, jasno je da se predsjednik i premijerka ne smiju odnositi jedno prema drugom kao pas i mačka, i da je srušeni komunkacijski most među njima trebalo kad-tad obnoviti. .

Josipović je morao hladno ignorirati taj ultimatum, a pogotovo nije smio pristati - naročito zbog teme spora - da se on održi, kako na kraju bi, u nekoj birtijetini. To ni u najvećoj zlobi ne možeš zamisliti kao radni prostor najviših vrhova vlasti, i gdje su sada dični domoljubi da podvrisnu zbog kaljanja časti i ugleda hrvatske države. Ali, vidiš, šefu države je to jako zabavno, pa odbija reći adresu birtije, jer će nam, veli - ha, ha, ha - možda još zatrebati.
Ako je tako, veseljaci, ne vidim problem, štoviše potičem vas, da tamo i za stalno preselite.

Tagovi: jadranka kosor, bih, ivo josipović, Deklaracija o Domovinskom ratu, boris tadić
dodaj komentar 29 komentara
  1. Milan22.04.2010. 12:56
    Na stranu sve ostalo, problem je u ne samo nedorečenom, negu upravo bezveznom ustrojstvu izvršne vlasti u Hrvatskoj. Da se dotaknem samo manjeg dijela, vanjsku politiku vodi *vlada*, a predsjednik države u tome samo surađuje, pa je Suzana u pravu kad kaže da je lignja u Bosni, a još gore u Mađarskoj, protutustavno solirao. Međutim, pobogu, lignja ima legitimitet neposrednih izbora (na stranu postotci), a Suzana ga *nema*, nego je na čelu šupljikave, interesne saborske većine. I što sad?

    Tja. Najbolji odgovor bi bio posve redefinirati ustavno državno ustrojstvo. Za početak, svesti enormno hipertrofiranu izvršnu vlast u uljuđene okvire, pa načiniti ili čistu parlamentarnu, ili čistu predsjedničku državu (koju od te dvije, nek' odluči narod na referendumu), u kakvima bi se znalo što tko radi i za što tko kome odgovara, a ovakvi sukobi uopće ne bili mogući.

    Međutim, naravno, od toga nema ništa i neće ni biti, jer je ovo rasprodana i razjebana banana država kojom već 10 godina vladaju, vedre i oblače zadnji lopuže, Jugoslaveni i ini lovci u mutnom, kakvima takvo stanje apsolutno odgovara.
  2. Pozzo22.04.2010. 13:50
    Ovome dolje kao da je Goebels i gene prenio a ne samo duhovno obzorje.
  3. ime22.04.2010. 14:58
    milane, pa prije par dana si rekao da odlazis s haltera....
  4. Ban TaliBan22.04.2010. 15:44
    Zasto se hahahaHaDeZe toliko boji Josipovicevog govora kada kako hahahahaDeZe kaze RH nije bila agresor u BiH? Nije pomagala otvaranje konc-logora? Pa onda kad se proculo po svijetu, zatvorila logore, pa premjestila te iste logorase na otok Obonjan kod Sibenika, pa ih je RH tamo hranila pticijim mlijekom i cokoladom samo da poprave tjelesnu tezinu?
    Pa kako to da RH nije dobro zivjela od kradje humanitrane pomoci i pljackanja izbjeglica iz BiH? Pogledaj pod objasnjenje za bitanga: kad su njemacki krstasi u 12 stoljecu preko Hrvatse isli u 'sveti rat' lokalni Hrvati su prosili sa 'bitte-danke' a onda ih ubijali na spavanju.......Tuzno i ruzno!
  5. Kurtz23.04.2010. 08:11
    milanče odličan ti je komentar, međutim to što ti vidiš kao razlog redefinicije ustavnog državnog ustrojstva, a momentalno se ogleda kroz sukob između izabranog josipovića i oktroirane kosorice, iz mog kantuna to je prednost jer htjeli ne htjeli jedan drugom će puhati za vrat što bi u svakom slučaju moglo donijeti koristi svima, što će se u tome malo izblamirati koji put jedna, a onda druga strana nema štete osim po njihovu taštinu,

    a što se tiče predsjedničkog sustava: sačuvaj me bože novog boga/oca države...
    i za kraj ti moram reći: daj olabavi s jugoslavenima pa je li više dosta tih unutrašnjih i vanjskih neprijatelja po nacionalnom ključu
  6. Milan23.04.2010. 09:14
    Ime: "pa prije par dana si rekao da odlazis s haltera...."

    Gdje sam to napisao? Ako misliš na ovo:

    http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/sve-zrtve-i-podjele-su-nase

    ...to jednostavno znači da sam rezigniran i razočaran niskom razinom "rasprava" ovdje. Pogledaj, recimo, ovaj članak. Zanemarimo li uobičajena Čulićeva trabunjanja i neskrivenu infantilnu želju da se predsjednik države konfrontira s vladom (i što onda, valjda, da preuzme vlast? LMAO pa *ne može* pobogu, izvršnu vlast ima *vlada*), zapravo se radi o odličnoj temi ustavnog ustrojstva podjele vlasti i djelokruga tijela državne vlasti.

    Osnovno je pitanje, čemu predsjednika države birati *izravno*, direktno od naroda, a zatim mu *ne dati vlast*!? Ili mu dajmo vlast, pobogu, ili ne bacajmo novce na predsjedničku kampanju i izbore. Vjerojatno bolje nego ikad, sada se vidi sav besmisao "poluparlamentarnog" ustavnog ustrojstva iz 2000. godine, kojemu su tepali da mu nedostaju samo slike onih za koje je napisan. Dakle, jasno je da tu ima zanimljivog "mesa" za raspravu poprilično.

    Međutim, pogledaj komentare. Jedan o Goebbelsu i "duhovnom obzorju" (kao da se govori o vjeri, mila majko), a drugi o nekakvim konc-logorima i 12 stoljeću. Žali bože.
  7. Milan23.04.2010. 09:19
    No, konačno nešto. Kurtz, nisam ja predložo predsjednički sustav, nego rekao da narod o tome odluči na referendumu, pa što bude. Što se mene tiče, može i parlamentarni, ali "čisti", a ne ovakva brljotina.

    U osnovi si u pravu što se tiče koristi "puhanja za vrat", ali pobogu, kakva je to "trodioba vlasti" i ustavno ustrojstvo u kojemu izvršna vlast puše za vrat - izvršnoj? Gdje su i čemu onda uopće služe ostale dvije? Dekoraciji? :-)
  8. Kurtz23.04.2010. 09:46
    milane naravno da je besmislena i smiješna situacija u kojoj smo, a to je da izvršna vlast puše za vrat izvršnoj vlasti, ali jebi ga kad imamo govno od opozicije pa je nevjerojatno da je zapravo predsjednik države u ulozi parlamentarnih stranaka opozicije jer ako malo bolje pogledaš paradoksalno : predsjednik sa svim svojim timovima i stručnjacima/savjetnicima je zapravo vlada u sjeni, a što bi zapravo trebala biti parlamentarna opozicija
  9. ap23.04.2010. 11:32
    Društveno-političko uređenje kod nas je konkretnije nego što je to prosječni slučaj jer uključuje puno više konkretnog poslovanja u upravljanja materijalnim i nematerijalnim nego što je to prosječno.

    Naše društveno-političko uređenje i poslovanje je i dalje, čak i više nego prije, apsolutizam samo upravljanja pod vodstvom partije i "avangarde" s uključenim primjesama maoizma, neoliberalizma, srednjovjekovnog konzervatizma i svih izama koji pašu tehnologiji samo upravljanja. Razlog za to jest što se je to pokazalo kao najdobitnija koncepcija po formuli "samo upravljanje i izvrsnost naše sve ostalo vaše".

    Općenito je poznato da je to stvarno tako.
    Iz razloga što je odbijanje bilo kakvog viđenja toga i suočavanja s tim kao biti takvog uređenja slabije je poznato da je tako i pravno, formalno i službeno. To isključenje službeno-pravne potvrde se najbolje vidi na osnovnim djelovima poslovanja.

    Npr. stambeno-komunalno poslovanje pa i pretežni dio svega u gradnjama i prostoru od čistki krajem šezdesetih po zagrebu i nakon 1971. g. svuda ide sve više u svim odlukama i aktima po formuli što više toga nama kao avangardi na društveni račun a vi se jebite, podvlačimo crtu, nema besplatnog ručka ni ičega, plaća se i kamate na kamate, tko nije maznuo i ogradio magarac je. Tako je i unutar obitelji pa i unutar jednih te istih osoba.

    Npr. čiste novčana pljačke, gdje se sve zna u lipu koliko tko, kao slučaj Komercijalna banka i povezano, samo upravni dogovor u skupštini "najbolje je sve zaboraviti", nema ničega, zastara, spominjanje izaziva najveće gađenje.

    Npr. povijesni zaokreti iz "mi" onih koji su to radili i predvodili po formuli "svi dogovoramo i mažnjavamo pa nitko posebno nije ni odgovoran niti ima interesa kvariti" naglo preko noći prelazi u apsolutnu diciplinu "mi" onih koji "avangardno" predvode disciplinu po formuli "samo upravljanje i izvrsnost naše sve ostalo vaše" (... 1981., 1998., 2010.).

    Npr. sve po Zagrebu, tzv. kapitalnim projektima, sustavnim poslovima a la javna poduzeća, samo upravnim dogovorima kada se "samo" spaja "poduzetnike" radi transakacija ... u svim aktima, potezima i svemu sa 95-99,9 % je apsolutno jedinstvo za to, pravno i stvarno, sve dokumentirano i većina toga činjenično vidljivo u svakom trenu.

    Gdje je ključni dio pitanja daljnje sudbine društveno-političkog uređenja i poslovanja (poretka) u odnosu na druga društveno-političkog uređenja i poslovanja. Npr. u RH je razmjerno najviše u svijetu nekretnina i sada su preko 90 % privatne a od toga preko 80 % na društveni račun, što je mojer bez konkurencije jer najbliže Srbija i Rumunjska u tome nisu ni blizu. Slično je sa novcem, prehranom, duhanom, pravosuđem i svim ključnim djelovima i tokovima. Baš zbog te pregomilanosti proces je blizu dovršetka.

    Konačni uspjeh poretka, pa i opstanka razne izvrsnosti uključujući čelnu instituciju predsjednika sa najviše rezidencija i svega na svijetu te vodeće "elite" sa razmjerno daleko najviše toga u svijetu je rizičniji nego slabosti jer ujedno znači nestanak sirovine i potencijala za servisiranje toga, uključujući i neprijatelje i prijatelje.

    Kako su bilo kakvi takvi apsoluti fikcija i kako je drukčija vrsta poslovanja ipak zadržala kontinuitet i do sada redovno pomela takve poretke koji su došli blizu apsolutne dominacije, objektivno je da nam u toj završnici igre za prvaka slijede posve neočekivani procesi - kombinacija složenih zbivanja i kraha poretka zadnja 4 desetljeća.

    Tj. neizbježan je brzi presloženi proces oslobađanja najširih potencijala iz ralja neodoljive privlačnosti samo upravljanja kroz dramatične promjene u mozgovima i stvarne. Npr. Škegro kao apostol evanđelja "nema besplatnog ručka" će do kraja života zbrajati sebi i drugima koliko su toga "besplatno" dobili i potrošili te vršiti prikaze sve dramatičnijeg rasta takvih podataka. Nikica Valentić će detaljnije obrazlagati kako je to u nemilosti bivšeg režima realizirao 15.000 stanova i u očajnim prilikama devedesetih poslovao cashom isključivo u vrećama za smeće te inače tako spašavao Hrvatsku. Itd. itd. itd. do najskorminieg proleterijata koji je već od sedamdesetih svojim iznimnim sposbnostima daleko nadmašio najbolje hrvatske inženjere. liječnike, profesore, umjetnike, i one svjetskog ugleda. Najdelakatniji računi će biti povezani sa mrtvima, ranjenima, rasutim svuda, kriminaliziranima ... i potraživanjima s tim u vezi a ključne će biti mlađe generacije koje će potreživati ono što su im ostavili preci, jako puno toga.

    Iz magle će izronuti pojmovi kao Rudolf Bićanić, Strižić, Nikšić ...
  10. Milanov anđeo23.04.2010. 11:36
    Stvarno Milane, rekao si da odlaziš s H-altera. Zašto se ne držiš svojih obećanja?
  11. Vlado23.04.2010. 12:19
    obećanje simtam, bilo bi dosadno i pre harmonično bez frikcije koja proizlazi iz stavova sagledanih iz drugog kuta.
  12. kali mero23.04.2010. 14:19
    "Međutim, naravno, od toga nema ništa i neće ni biti, jer je ovo rasprodana i razjebana banana država kojom već 10 godina vladaju, vedre i oblače zadnji lopuže, Jugoslaveni i ini lovci u mutnom, kakvima takvo stanje apsolutno odgovara. "

    Ispravak netocnog navoda. radi se o 20 godina - 3 godine koalicijske vlasti koju je vise karakterizirala nesigurnost i unutarkoalicijska borba nego lopovluk.

    Uspostava neovisne hrvatske tek je sredstvo za ostvarivanje konacnog cilja HDZ-a, a to je punjenje privatnih dzepova drustvenim vlasnistvom. Ali ne treba se uzbudjivati oko toga. Drustven vlasnistvo je relikt proslosti, a da dzepove nije punio HDZ vec bi se nasao netko drugi.

    Sto se tice sukoba kuhana noge i Suzane. Ako nije kanila pokrenut proces za opoziv precjednika zbog krsenja ustava nije se trebala uopce oglasiti. Ali izgleda da jj to ni nije bio cilj, jer pravi cilj sukoba isprovociranog od strane HDZ-a je bacanje prasine u oci i zabavljanje sirokih narodnih masa. Novinari to potenciraju jer ... ha i oni moraju o necem pisat.

  13. Kvasinar23.04.2010. 14:43
    E moj barba Marinko, ča kažedu neki, zbilja ti je mozak otiša na kvasinu.
  14. Ročnik23.04.2010. 14:53
    Milane moj, ne znam kako ti to uspjeva, ali opet si sasvim krivo shvatio tekst. Jest, u njemu se govori nešto o podjeli ovlasti predsjednika i premijerke, što nije nevažna tema, i dalo bi se o njoj govoriti. Ali na nekom drugom mjestu. Ovdje je centralno pitanje isprika Josipovića u Skupštini BiH i u Ahmićima, podjela ovlasti je samo okvir za tu priču, a ti, brate, navalio dokazivati kako bi taj okvir trebao biti ovakav (od bukovine), a ne onakav (od jelovine). I hoblaš li ga hoblaš.
    Nemam pojma kakvom se tehnikom služiš čitajući tekstove, ali nešto mi nije jasno. Mogu razumijeti djecu koja na školskim satovima sjede na ušima, jer očito nastavu doživljavaju kao nešto nametnuto. Ali, tebe nitko ne tjera da čitaš ni Halter ni boga jokina, ali svejedno se ponašaš kao da ti je to netko naredio, pa jedno oko držiš na tekstu, a drugim zvjeraš kroz prozor. Dobro, ni to nije zabranjeno, ali daj nam onda za promjenu napiši nešto iz kuta ovog drugog oka. Evo, predlažem temu - stiglo nam je proljeće.
  15. ime23.04.2010. 17:44
    istina milane, nigdje nisi napisao da odlaziš. moja isprika. ipak je bolje ovdje nego na indexu i monitoru, ha?
    međutim, što se tiče komentara, neki spominju Goebbelsa, drugi konc-logore i 12 stoljeće, a treće šika paranoja od jugoslavena.
    tja!
  16. kurtz23.04.2010. 19:33
    ročnik čini mi se da si mrvicu promašio, naime meni se čini da centralno pitanje, da upotrebim tvoj izraz, nije bila josipovićeva isprika odnosno izraz žaljenja, pa ni ovlasti nisu ključna stvar, naime ključna je stvar, kako ja čitam ovaj odličan barba marinkov tekst, u dosegu;
    naime niti jedan političar nije lancem vezan za svoju funkciju i premda ima formalno zadane ovlasti to ga ne spriječava da se otisne izvan njih u onu sferu ili horizont opće ljudskog gdje se stvari/riječi/geste ne mjere ovlastima nego empatijom i sućuti, josipović je u tom prostoru požnjeo velike simpatije jednom najobičnijom humanom gestom i samom tom gestom debelo iskoračio iz krute protokolarne forme, a to ljudi vole i to nije puko populistički potez, to je potez koji miriše na potez nekoga tko bi htio biti državnik

    i koliko god se on uzdigao iznad svoje formalne razine toliko je jahačica (apokalipse) kosorica ispod, ne samo premijerske nego ljudske razine jer ne ide se đonom na nekog tko se ljudski ljudima obraća, da ne govorim o hebrangovom budalastom politikantskom pokušaju opoziva
    inšoma: josipović bi možda mogao dosegnuti do državnika, a kosorica sa svojom krumpirsalatom eventualno do menzaške kuharice
  17. @ kurtz24.04.2010. 11:28
    "naime niti jedan političar nije lancem vezan za svoju funkciju i premda ima formalno zadane ovlasti to ga ne spriječava da se otisne izvan njih u onu sferu ili horizont opće ljudskog gdje se stvari/riječi/geste ne mjere ovlastima nego empatijom i sućuti, josipović je u tom prostoru požnjeo velike simpatije jednom najobičnijom humanom gestom i samom tom gestom debelo iskoračio iz krute protokolarne forme, a to ljudi vole i to nije puko populistički potez, to je potez koji miriše na potez nekoga tko bi htio biti državnik"
    ....
    "josipović bi možda mogao dosegnuti do državnika, a kosorica sa svojom krumpirsalatom eventualno do menzaške kuharice"

    Ne bih htio kvariti dojmove i uvjerenja, pogotovo zbog toga što se šire ljudstvo i procesi hvataju za njih kao za slamku spasa a ta slamka je tako uska i krhka da ne može "nahraniti" ni jednu osobu, a gdje bi nešto više.

    Ali ipak, širih prostora i procesa radi treba skrenuti pažnju da se većina svega kreće i živi izvan prilično praznog i fiktivnog prostora raznih državništva, državničke empatije i sućuti, pa čak i izvan simpatija i "običnih humanih gesta" te antipatija. Svatko oko sebe ima bolje simpatije i antipatije od tih više fikcija nego nečeg s minimumom "glave i repa".
    Na Staljinovu i Pol Potovu spašavanju čovječnosti čovjeka zarađuje jedino Žižek, a čak ni on ne može samo na tome, to nije dovoljno nego je samo djelić toga. Na Miloševiću i Tuđmanu kao jedinima je već bilo previše zarada i one su isrcpljene.

    Ovdje Ahmići i Križančevo selo, pa i govor u Skupštini BiH, je nešto bolje da jest nego da nije, za BiH još više što su se, bez ičeg suvišnog, žrtvama poklonila dva vjerska poglavara. Ali čemu pretjerivati sa simpatijama i antipatijama. To je po Sulejmanu Tihiću, predsjedniku SDA stranke, nešto na što on "nema primjedbi". Po predsjedniku Vlade BiH Nikoli Špiriću, iz Republike Srpske, koji je prof.dr.sc., to je jedan običan turistički posjet ...

    Slično kao kada bi predsjednica Vlade RH Kosor vratila onaj stan državi te drugi sebi i obitelji kupila na kredit i/ili od ušteđevine, kada bi "veliki" domoljub i državnik Nikica Valentić povrati bar 5 % onoga što je kao ekstra dobio na skoro 20.000 društvenih stanova koji su i onako svi esktra aranžaman, i tako unedogled

    isto tako bi gotovo sigurno puno bolja državnička gesta (novog) predsjednika RH bi bila da je dio najraskošnijih predsjedničkih rezidencija i aparature u svijetu prodao i doznačio obiteljima žrtava, naravno bez isticanja geste, naravno priloživši i 10 % esktra zarada od onoga što je sam "zaradio" društveno-politički, uključujući dio onoga iznimnim kamatama Komercijalne banke obogaćenog novca za kojeg je sud odlučio da je nezakonito povučen a stvarnost pokazala da da ne može slijediti odluku Skupštine Grada Zagreba "zaboraviti" u vezi posve čiste pljačke društvenog novca kroz Komercijalnu banku Zagreb. Obzirom da nema zakona o tome, sam Predsjednik upravlja uredom, dobrima i poslovanjem Predsjednika RH, što čak ni Tito nije imao tako, pa za to nije potreban ni iskorak izvan paragrafa. Ovo im je / mu je ujedno sugestija, obzirom da su baš sada svi navalili sa gestama za spas društva, ljudi, domovine, BiH. evropske izvrsnosti i čega sve ne.

    To ne mora biti tako ali to bi bili njihovi mali koraci za pokušaj proboja iz obruča samo upravljanja i izvrsnosti na tuđi račun, bez pokrića, sada već beznačajan za ljude i društvo (jer su kroz toliko vrijeme našli druge načine rješevanja) ali značajan za te osobe i vojske sličnih jadnika kojima su nadreligije i vrhunaravne kozmičke objave obične geste a samoupravljanje na račun drugih jedino što znaju i mogu te neupitno. Obzirom da se obruć definitivno zatvara, takvim nekim koracima bi možda spasili sebe.
    Bez takvih gesta ti krugovi su već sada na udaru do jučer uz Sanadera jedinog i daleko najprljavijeg krivca Bandića, koji kao apostol socijalne pravde u Skupštini Grada Zagreba pita ujedinjene samo upravljače kako to da je cijela zakulisno imenovana nova uprava Zg holidnga iz jednog sela i zatvara se za sve osima za svoj krug i ostatak milijardi ...

    A tek kada već sutra bude jasno da je i jedna Milka Planinc miljama ispred a da su naše osnove nek drukčije najšire prakse (npr. šezdesete, tridesete ...) te jedan Rudolf Bićanić i razni po raznim područjima, u odnosu na koje su zadnjih desetljeća dominatni ovi pripadnici formule "izvrsnost, kapital i samo upravljanje naše a sve ostalo vaše" ne mogu dugo izdržati ni kao montipajtonovska pojava.

    Po djelima se orjentira te prepoznaje i um i sve drugo. Samo upravljači, sada ste na završnim ispitima, ili definitivno padate ili ćete se izboriti za opstanak u daljnjim igrama, koje konačno počinju nakon dugih priprema i zagrijavanja.
  18. ap24.04.2010. 13:20
    Rješavanje krize i razvitka

    http://www.jutarnji.hr/jadranka-kosor--voli-parabole--a-inspiraciju-crpi-iz-kucanskih-poslova/736795/?pageNumber=1#page_1

    http://www.jutarnji.hr/josipovic--teret-krize-mora-biti-pravedno-rasporeden/737312/

    Da li je slučajno što nema ni najmanjeg znaka ičeg o onome o čemu se tu radi a još manje znaka koraka i iskoraka. Samo teško zarobljeništvo i robovanje odavno potrošenim rubnoestetskim razmatranjima, poluparolama ("treba") i polunačelima (neodređene pa time prazne pravde i orjentacije) ...

    Čeličnim Milki Planinc, Stipi Šuvaru i na prste rijetkim koji su u SRH/SFRJ isto pokušavali nije ni malo pomoglo niti je uvaženo to što su više nego skromno participirali u troškovima i pokušavali. Još manje će prazne estetike i geste pomoći predsjednici Vlade koja kamatari one kojih ih financiraju sa 17 % te još manje Predsjedniku sa razmjerno daleko najvećom aparaturom rezidencija, zooloških vrtova i birokrata na svijetu.

    U samim procesima krize i društvenih hrvanja s tim, poslovanjem i razvitkom to su osnove čvrste prikovanosti za davno potrošene i dezorjentirane fikcije, zajedno sa svim onim što donose "Jutarnji list" i slično te zajedničkim slikama sa instaliranim a kao čisti paraziti pročitanim Mudirinić-Pavić-co.

    Ljudi, društvo, država, tvrtke, mladi, djeca i priroda će se nekao snalaziti a Vrhovni štab zajedno sa "elitnim" divizijama je već desetljećima sve čvršće i čvršće prikovan na istoj poziciji, u obruču raznih procesa. A dovoljno im je baciti pogled na sebe umijesto na fikcije i poluparole.
  19. Milan26.04.2010. 12:25
    Radi..? Ne radi..?
  20. Milan26.04.2010. 12:26
    Oho, izgleda da je problem u kvantiteti - mali postovi budu objavljeni, veći ne.
  21. Milan26.04.2010. 13:32
    Ime: "treće šika paranoja od jugoslavena."

    Ma bogati. Gle lignjinog savjetnika:

    http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/ivu-josipovica-savjetuje-ideolog-trece-jugoslavije?sid=c767abc16fbac6b881fe70a5d8b14b71

    Još:

    http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/glavni-predsjednikov-analiticar-u-registru-srbijanskih-znanstvenika.html

    Tko je Dejan Jović? Molim, on nije čak ni Jugoslaven u nekom, uvjetno rečeno, podnošljivom smislu te odrednice (koji bi npr. značio zajedništvo na korist svih, ali bez ičije hegemonije), nego je obično bijedno, patetično pro-miloševićevsko i pro-srpsko laprdalo, koje se u svojoj prljavoj raboti, naravno, ne usteže ni otvorenih krivotvorina, pardon falsifikata. Evo što o njemu kažu naša bivša braća:

    http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/files/2010/04/fatalisticko-raspad.pdf

    "...sasvim je prepoznatljiva i intencija Dejana Jovića da pokaže kako za tragična zbivanja niko nije kriv, kako su svi imali samo dobre namere i bili jako iznenađeni i zaprepašćeni kada je pala krv..."

    Paranoja? :-)
  22. Milan26.04.2010. 13:54
    Ti boga, k'o naručeno:

    http://www.novossti.com/2010/04/ruganje-bosni/

    "...To je hrabar korak hrvatskog predsjednika, jer pravnički hladno slijedi logiku Haaškog suda, koji samo rubno pravi razliku između napadača i napadnutog, i sav se fokusira na krivce s obje strane za naređene ili počinjene zločine (time se ukida i toliko puta zloupotrijebljeno “pravo pobjednika da piše povijest”)...

    Zamislimo, zabave radi, da nakon ovog bisera *svi* sudovi krenu "samo rubno praviti razliku između napadača i napadnutog" - kakvo bi to vrhunsko "pravo" i "pravda" procvjetali na sve strane. Ili da se, recimo, i poraženima omogući da pišu povijest - 'Alo Adolfe, 'alo Benito, 'alo Slobodane, javite se na crveni telefon, zove vas čič Marinko da vam javi dobre vijesti :-)
  23. @Milan26.04.2010. 14:34
    Prespavao si sve ove godine suđenja u Haagu. To što je Marinko napisao, a tebe srušilo s nogu, sasvim je točno. I sto puta napisano. Haag ne sudi za agresiju bilo koga (Srbije na Hrvatsku i BiH, ali ni Hrvatske na BiH), nego to uzima samo kao relevantnu okolnost. O tome se, naravno, može raspravljati ovako i onako0, ali s nekim drugim. S tobom tek kada se obavijestiš o toj elementarnoj činjenici.
    Samo usput, uspoređivanje Hitlera i Miloševića efektno je samo za kućanice koje to gledaju preko vruće rerne ili preko ohlađene francuske salate. Ahitektura međunarodnog pravosuđa odonda se sasvim se promijenila, što bi također bila zanimljiva tema kada bi ti nešto o njoj znao.
  24. Milan26.04.2010. 15:37
    Netko: kao i uvijek, ja komentiram samo ono što piše. Niti jedan sud na svijetu (naravno, sud koji jest sud, a ne farsa) *ne može* razliku između napadača i napadnutog praviti "samo rubno". Zašto? Pa jednostavno zato što bi se time poništila sama bit suđenja - uklonila bi se razlika između prava i ne-prava, između pravde i nepravde, između dobra i zla. Takvo suđenje nije suđenje, nego amnestija zločina.

    "Samo usput, uspoređivanje Hitlera i Miloševića efektno je samo za kućanice koje to gledaju preko vruće rerne ili preko ohlađene francuske salate."

    Miloševića brani lignjin savjetnik Jović. Zašto ne bi i ti? :-)

    "Ahitektura međunarodnog pravosuđa odonda se sasvim se promijenila, što bi također bila zanimljiva tema kada bi ti nešto o njoj znao."

    Ohoo, imamo stručnjaka za međunarodno pravo, neizmjerno mi je drago zbog toga. Možeš li, molim, objasniti što misliš pod tim "promjenama arhitekture međunarodnog pravosuđa"? Možda da ICC ne šljivi razliku između dobra i zla? :-) Hajde, stručnjače, sav sam se u uhu pretvorio.
  25. @ Milana26.04.2010. 17:19
    Dobro, vidim da sam nemoćan pred tvojim neznanjem, i povlačim se. Da, u pravu si, Haag bi, trebao suditi Hrvatskoj za agresiju na BiH - molim, to proizlazi iz tvog teksta, nemoj sada vrdati i seruckati - kao i Srbiji za agresiju na Hrvatsku, BiH, djelomično i na Kosovo.
  26. Milan26.04.2010. 23:19
    Tja. Obzirom da ništa nisam ni očekivao, ne mogu biti ni razočaran.
  27. H-alter admin30.04.2010. 10:22
    Milane, izbrisali smo vam dva posljednja komentara zbog vrijeđanja autora članka i predsjednika Republike, te klevetanja predsjednikovog savjetnika, kao i zbog pisanja o stvarima koje nemaju veze sa temom članka.
  28. Milan30.04.2010. 10:54
    Opaaa... znači, bocnuo sam gdje boli, a? :-)

    Ma, čekaj malo. Pa ima dolje još moga "vrijeđanja" i "klevetanja". Što i to ne obrišete? A i na linkovima koje sam dao, i tamo ima "vrijeđanja" i "klevetanja", cijelo čudo. Hoćete li i te tekstove obrisati? Nino Đula, Zvonimir Despot, Olivera Milosavljević... 'ajde njima recite da "vrijeđaju" i "kleveću" i obrišite im tekstove, biseru :-)
  29. Milan02.05.2010. 19:22
    Konačno sam se sjetio. Nije bio problem u mome "klevetanju", nego u ovome:

    http://www.politika.rs/rubrike/Pogledi-sa-strane/Hajka-na-glavnog-analitichara.lt.html

    Miljenko Jergović, "hrvatski književnik", piše za Politiku na način kakvog se ni Vojka Šešelj "Vivovitica-Kavvovac-Kavvobag" ne bi postidio. Zparavo ništa čudno, obzirom da je Jergović više puta javno rekao i napisao, primjerice, da "razumije Dražu Mihailovića", da ostale njegove bisere ne spominjemo.

    S-alter, međutim, iz nekog razloga ne želi da se ovaj link pojavljuje ovdje. Zbog čega, admine? Mislite da ljudi ne znaju tko je i što je Miljenko Jergović? Evo vam i moje prognoze: slično kao i neki bivši Feralovci, neće proći ni godinu-dvije, bradonja će odseliti u Beograd ili Banja Luku.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu