Aktualna splitska gradska vlast najavila je, poznato je, gradnju triju velikih spomenika u centru grada. Jedan Franji Tuđmanu na Rivi, drugi papi Ivanu Pavlu pokraj Biskupove palače, a treći bi bio spomenik-fontana slobodi, na mjestu gdje je bila fontana Bajamontuša, na zapadnom rubu Rive. Na toj bi fontani bile glave stotinu zaslužnih za razvoj grada iz 1700 godina duge splitske povijesti.

Gradnju fontane potvrdio je i član Kerumova HGS-a Zoran Jeramaz, inače predsjednik Gradske komisije za spomenike i imena ulica i trgova, navodeći da će se natječaj raspisati nakon što se prvi od triju spomenika postavi na Rivi.

No, uza sve trzavice oko Tuđmana, čini se da bi nova fontana mogla ipak izazvati najveće prijepore na splitskoj političkoj sceni, a sve je izvjesnije kako bi se od gradnje moglo i odustati. Štoviše, pretpostavlja se da se u taj zahvat neće ni ići - fontana je poslužila, smatra i sociologinja Inge Tomić Koludrović, kao predizborni spin jer je Kerum naučio da što bombastičnije najave daje medijima, to dobiva veći prostor u novinama, i to baš pred parlamentarne izbore.
Razlaz na početku

No, da gradska vlast i ima ozbiljne namjere, teško da će se u tako kratkom roku izabrati 100 zaslužnih koji su u 1700 godina Splita obilježili ovaj prostor i vrijeme. Već na samom početku došlo je do razlaza. Naime, pojedinci bliski Kerumu tvrde da car Dioklecijan ili primjerice francuski general Auguste Marmont ne bi trebali biti na toj fontani.

Za Dioklecijana kažu da je progonio i ubijao kršćane, a za Marmonta da je bio okupator. No, odmah je došla kritika iz opozicije koja kaže da bez Dioklecijana ne bi bilo Splita, a bez Marmonta bi Split i Dalmacija bili daleko nerazvijeniji: francuski general i maršal gradio je škole, ceste, u njegovo vrijeme pokrenute su i prve novine na hrvatskom jeziku - "Kraglski Dalmatin".

Tu su i brojni antifašisti koji su i te kako zadužili Split, a za koje možda i neće biti mjesta na fontani.

Povjesničari i arhitekti koje smo kontaktirali sumnjaju da će se fontana uopće graditi, navode da je to nemoguća misija, pogotovo što se za izbor 100 velikana treba napraviti ozbiljno istraživanje. Ako se, pak, krene u brzu realizaciju, tvrde da ih je strah kako bi fontana mogla izgledati. Štoviše, ni nama u našoj maloj anketi nisu htjeli govoriti o imenima zaslužnih, napominjući da je to isuviše ozbiljan posao da bi se imena velikana tek tako navodila.

"Ja sam se bavio znamenitim Splićanima, ali ova ideja mi se čini pomalo neozbiljnom. Kako će ta fontana sa tih sto ljudi, glava, izgledati? Tko će je napraviti?"

Mislim da je to nemoguće. Uostalom, imali smo fontanu koja je na rivi bila i prije, ne vidim zašto bi sada netko razbijao glavu novom fontanom i nemogućim idejama o 100 ljudi koji su zadužili grad - kaže nam povjesničar umjetnosti dr. Duško Kečkemet koji je napisao brojne knjige o urbanističkoj i kulturnoj baštini Splita. Svojedobno je projekt o osobama koje su zadužile Split, i to više godina, tijekom osamdesetih radio arhitekt Jerko Rošin.

Konzultirao se i slao anketna pitanja novinarima i povjesničarima, poput Miljenka Smoje i Duška Kečkemeta, a na kraju je sastavio popis od 30-ak osoba koje su bile ključne figure u razvoju grada.

"To je golem posao i zahtijeva barem desetljeće istraživanja. Treba napraviti jasne kriterije: hoće li na fontani, ako se uopće izgradi, biti samo Splićani ili i ljudi koji se nisu rodili u Splitu, nisu porijeklom vezani uz Split, a ipak su pridonijeli razvoju i prosperitetu dalmatinske metropole. Tu će biti dosta prijepora, jasno je da neće biti moguće zadovoljiti sve opcije", kaže Rošin, napominjući da ne vjeruje u realizaciju projekta. Rošin ističe da bi ga zanimalo, ako ideja na kraju i zaživi, tko bi i po kojim kriterijima birao zaslužne.

Nevladine udruge i gradski aktivisti smatraju da bi Kerumu bilo najbolje da odustane od nove verzije fontane i vrati staru Bajamontušu na mjesto gdje je nekad zablistala 1880. godine, a srušena 1947. Za njezinu obnovu trebalo bi oko 10 milijuna kuna. I Konzervatorski odjel u Splitu suglasan je da se stara fontana, čiji je idejni začetnik bio gradonačelnik Antonio Bajamonti (stric mu je bio zaslužni Splićanin Julije Bajamonti), postavi na zapadnom rubu Rive, kod Prokurativa.

Tvrde da je potrebno izraditi preciznu dokumentaciju kako bi se monumentalna fontana mogla, uz minimalne korekcije i izmjene, izgraditi, a pri njezinoj obnovi koristile bi se stare slike, ostaci fontane i dostupna dokumentacija.

Obnovimo porušeno

Splitu ne treba nova fontana, vratimo staru Bajamontušu - općepoznati je stav Društva prijatelja kulturne baštine iz Splita koje je tražilo i dobilo mišljenje struke.

"Obnova porušene stare splitske fontane, koja je nekoć stajala na zapadnom rubu splitske Rive, tvoreći s Prokurativama skladnu urbanističku cjelinu grada Splita i jednu od najskladnijih u čitavoj Hrvatskoj iz razdoblja razvijenog 19. stoljeća, ujedno bi značila i poštovanje prema provjerenim i dokazanim ambijentalnim vrijednostima prostora na kojem se nalazi i čiji bi 'povratak' oplemenio tkivo grada, te uspostavio narušenu kvalitetu njegova povijesnog ambijenta", stoji, među ostalim, u nedavnome mišljenju Tajme Rismondo Čalo, pročelnice konzervatorskog odjela u Splitu.

Vrdoljak: Strah me da nekoga ne povrijedimo

Ljubica Vrdoljak, gradska vijećnica koja je u koaliciji s Kerumom, tvrdi da je i ona skeptična što se tiče nove fontane. "Zaista ne znam kako će se ta imena izabrati i hoćemo li koga povrijediti. Ja se ne usudim govoriti o imenima zaslužnih Splićana ili drugih osoba koje su zadužile naš grad, to je preozbiljna i važna tematika".

Ne znam hoće li na kraju fontana sadržavati glave svih velikana, sumnjam da će to biti u natječaju, ali pričekajmo - pomalo skeptično kaže Vrdoljak, navodeći da ideja o fontani nije krenula od Keruma, nego od stručnog povjerenstva koje je, pak, svoje ideje predložilo gradskoj komisiji za spomenike, a koja je te ideje i prihvatila.

Na čelu te komisije sjedi Zoran Jeramaz, član Kerumova HGS-a, koji se nije javljao na naše višekratne pozive.