Nije vrijeme za oklijevanje, poručio je premijer Ivo Sanader predstavljajući top-ten antirecesijskih mjera iako je po svom dobrom starom običaju još prije pet dana odbrusio Svjetskoj banci da neće pokleknuti pred sve učestalijim zahtjevima za rebalansom proračuna.

Nema čovjek više ni snage ni volje raspredati o toj naknadnoj pameti kojoj kontinuirano svjedočimo svih ovih pet godina HDZ-ove vladavine, o skakanju u vlastita usta i kopernikanskim obratima od najbanalnijih sitnica pa sve do ZERP-a i aktualnih planova izlaska iz krize koji su preko noći postali hitnim i prioritetnim zadatkom nacije.

Sve ono što je Sanader uporno odbijao kao nemoguće, prevarivši prije tri mjeseca i guvernera HNB-a Željka Rohatinskog odustajanjem od bučno i burno najavljivane nulte stope deficita državnog proračuna, jučer je postalo moguće. Sada su dobri i Rohatinski i Ante Marković i nedavno poput stare krpe odbačeno Ekonomsko vijeće čiji su savjeti postali poželjni, a njihova suština operacionalizirana u program koji ima kakavu-takvu glavu i rep.

U rebalans se ide odmah, kao i u rasterećenje gospodarstva, širom će se otvoriti vrata stranom kapitalu, poticati turizam, stabilnost tečaja kune je neupitna, a vrlo vjerojatno uskoro slijedi i zamrzavanje plaća koje sindikati naprosto neće moći na kraći vremenski rok odbiti.

Nema više svetih krava, u banani ipak jesmo, i to ne samo zbog globalnih okolnosti već i unutrašnjih slabosti, priznaje ovim mjerama Sanader koji će ih inaugurirati na skoroj sjednici Vlade. A na njoj će dobrodošao gost biti i predsjednik Mesić čiji je pokušaj njezinog sazivanja prije 10 dana bio odbačen grubim premijerovim javnim demantijem!

Iako Sanader tvrdi da se u ova tri mjeseca situacija bitno promijenila te stoga tek sada kreće u borbu protiv recesije, slabo je to i nikakvo opravdanje za drastično kašnjenje koje bi se na koncu moglo pokazati kobnim za efikasnost akcije.

»Desetka« je lijep i poželjan broj, radilo se o Bo Derek ili nogometnim čarobnjacima poput Pelea, Maradone, Platinija... no ništa nam još uvijek ne garantira da će sve nabrojano biti i provedeno u djelo. S obzirom na loša iskustva i Sanaderov dugi nos, bili bismo sretni da premijer ustraje makar na pet točaka odnosno da preostalih pet za pet dana ne pretvori u njihove suprotnosti. Bio bi to mali korak za čovječanstvo, ali veliki za Sanadera.

Bilo kakav plan bolji je nego nikakav, jer, kao što neki s pravom ističu, i ovaj okvir može biti dobar put za mijenjanje svijesti. Premijer je upozorio da je sada više nego ikada prije stigao trenutak za odgovornost i solidarnost. A kada se apelira na solidarnost u društvu, onda je najefikasniji pokretač i najefektniji primjer onaj osobni.

Stoga bi možda uskoro od Vlade mogli očekivati da i poneki skupocjeni sat ili šešir u ime krize odu na aukciju za pomoć socijalno najugroženijima.

Uistinu, nije vrijeme za oklijevanje.