H-Alter

Skupština će promijeniti zagrebački GUP

Fotografija članka
Gradske zastupnike ove jeseni čeka legalna izmjena GUP-a - vraćanje u njega svih odredbi koje su štitile Donji grad od devastacije i ukidanje neopravdanih pogodovanja građevinskom lobiju. Zbog važnosti strateškog planiranja razvoja Zagreba nalazim strpljenje i snagu nastaviti sjediti u zastupničkim klupama i izvještavati o tome preko H-altera.

Četrnaesta, petnaesta i šesnaesta sjednica

Dužna sam ispričati se čitaocima ove kolumne. Nisam ispunila svoje obećanje da ću redovito izvještavati sa svake sjednice gradske Skupštine. Nisam komentirala tri zadnje sjednice. Niti ću sada to učiniti na uobičajen način. Događanja izvan skupštinske dvorane bila su važnija. Dapače, zbog tih događanja ostala sam bez riječi, moglo bi se reći da sam ostala u šoku. Od 15. 7. 2010. u 4 sata ujutro, kada su počeli piliti stabla u Varšavskoj ulici, činilo se izlišnim bilo što govoriti.

Zapravo, za šok nije bilo razloga.

Sve pretpostavke za takav kraj priče ostvarene su 2007. godine, kada su temeljito izmijenjeni gradski propisi (GUP i konzervatorska osnova) kako bi se mogao realizirati program kojeg je developer donio u džepu, a kojeg do tada nije ni u kojem slučaju bilo moguće realizirati. U unutrašnjosti donjogradskih blokova bila je do tada zabranjena bilo kakva izgradnja osim iznimno javnih sadržaja (dječjih ustanova, škola, zdravstvenih i socijalnih sadržaja ili sadržaja kulture). Javne garaže nisu se mogle graditi u najužem središtu između Kačićeve i Baurove ulice, a denivelacija javno-prometnih površina nije bila moguća, kao ni rušenje povijesnih zgrada. Takvo demoliranje pravila izglasala je u Gradskoj skupštini gradonačelnikova glasačka mašina SDP-a s koalicijskim partnerima, zajedno s HDZ-om. Nakon toga je SDP dao potporu kandidaturi istog čovjeka za novog gradonačelnika. Može li se itko čuditi bijesu kojeg su građani iskazali prema strankama koje su na taj način nanijele nepopravljivu štetu gradskom centru i Varšavskoj ulici?

Može li se itko čuditi bijesu kojeg su građani iskazali prema strankama koje su nanijele nepopravljivu štetu gradskom centru i Varšavskoj ulici? Kako svaki šok privodi kraju staro i stvara uvjete za novo, okrećem se budućnosti. Nesvjesno, to sam učinila već onog jutra kada sam, ranom zorom, čula preko mobitela pile koje ruše stabla u Varšavskoj ulici. Umjesto da istog časa odem tamo, kuda me je vuklo srce, otišla sam na Gornji grad na konstituirajuću sjednicu povjerenstva za istragu "tehničkih ispravki" prostornih planova. Procijenila sam da je to važno za budućnost. Na uhićenje sam stigla oko podneva, da bih ostatak dana provela u policijskoj postaji Remetinec.

Što se tiče spornog Hoto projekta i rampe u Varšavskoj ulici dajem još samo dva komentara ili prognoze. Nadam se da Skupština grada Zagreba neće nikada izglasati program financiranja izgradnje prometne infrastrukture po kojem bi se firmi Hoto vratio novac uložen u izgradnju rampe. Neka taj novac vrati onaj tko je potpisao takav štetan i protuzakoniti ugovor. Drugo, vjerujem da će uskoro doći dan kad će neka nova gradska uprava jednostavno zatvoriti vrata garaže u Varšavskoj ulici, kao što to čine gradske uprave europskih gradova, kada automobili iz tih garaža ometaju pješački i javni promet.

Što se tiče smisla i svrhe rada u spomenutom povjerenstvu za "tehničke ispravke" prostornih planova mogu odmah konstatirati da se u "prvom paketu" ispravki iz 2009. godine, koji se odnosi na osam urbanističkih planova, samo u jednom slučaju radi zaista o ispravci tehničke greške, a kod ostalih sedam planova radi se o faktičnim izmjenama i dopunama planova izvan redovne, zakonom propisane procedure. To je, zasada, moje mišljenje, za koje se nadam da će biti potvrđeno na povjerenstvu, a potom i u Skupštini. Takav bi nalaz trebao imati dalekosežne posljedice za uspostavu pravnog sustava u prostornom planiranju Zagreba.

Drugi, ne manje važan zadatak koji čeka gradske zastupnike je legalna izmjena GUP-a, koja će doći na dnevni red Skupštine ove jeseni. Temeljem zaključaka tematske Nadam se da Skupština grada Zagreba neće nikada izglasati program financiranja izgradnje prometne infrastrukture po kojem bi se firmi Hoto vratio novac uložen u izgradnju rampe sjednice Skupštine održane 18.3.2010., koja se bavila problemima prostornog planiranja, upućen je izvršnoj vlasti zahtjev da u GUP vrati sve one odredbe koje su štitile Donji grad od devastacije, sve do izmjena GUP-a za potrebe Hoto projekta 2007. godine. Kako će gradski uredi i zavodi odraditi ovaj zahtjev Skupštine? Kako će glasati zastupnici? To su pitanja od temeljne važnosti kako bi se ubuduće onemogućila devastacija kakvoj svjedočimo danas u Varšavskoj ulici.

Napominjem da, osim ukidanja štetnih pravila za Donji grad, Skupština zahtjeva da se u ovoj izmjeni GUP-a ukinu i druga neopravdana pogodovanja građevinskom lobiju. Naprimjer, to se odnosi na odredbu GUP-a prema kojoj se svi neboderi (bez obzira na lokaciju, namjenu i vlasnika) smatraju "gradskim projektom" za kojeg ne važe nikakva urbana pravila. Grad Zagreb je od Arhitektonskog fakulteta naručio ekspertizu koja bi znanstveno trebala definirati što se može smatrati "gradskim projektom" i kakva bi urbana pravila za te projekte trebala važiti. Nadajmo se da će ta ekspertiza potvrditi da je zahtjev Skupštine, automatizam po kojem se svi neboderi smatraju gradskim projektima, opravdano brisati iz GUP-a.

Spomenutu ekspertizu gradskih projekata razmatrat će Skupština u okviru projekta koji se naziva Zagreb plan, koji bi trebao trasirati strateška opredjeljenja razvoja grada Zagreba na temelju široke participacije građanske i stručne javnosti. To je treći važan zadatak kojeg Skupština mora uskoro staviti na dnevni red. Zbog važnosti tog procesa strateškog planiranja za najširu javnost nalazim strpljenje i snagu nastaviti sjediti u zastupničkim klupama i izvještavati o tome preko H-altera.

U ovom kratkom javljanju svakako bih htjela ponovno komentirati tezu koju ovih dana šire neki predstavnici udruge poslodavaca o štetnoj antipoduzetničkoj klimi u državi. Ne spominje se kao problem samo suprotstavljanje Hoto projektu, nego i kampanja protiv Zakona o golfu, protiv Rockwolla u Istri te najavljena kampanja protiv projekta Vjerujem da će uskoro doći dan kad će neka nova gradska uprava jednostavno zatvoriti vrata garaže u Varšavskoj ulici, kao što to čine gradske uprave europskih gradova, kada automobili iz tih garaža ometaju pješački i javni promet Družba Adria. Koliko puta treba ponoviti se ne radi o antipoduzetničkom djelovanju nego o opravdanom suprotstavljanju projektima koji se razvijaju na štetu povijesne i prirodne baštine, okoliša i javnog prostora? Dapače, u slučaju Hoto projekta radi se o pogodovanju jednom investitoru, čime su ostali investitori u slične vrste objekata stavljeni u neravnopravan položaj, jer su sami financirali izgradnju svojih rampi za pristup podzemnim garažama, koje su izgradili na vlastitim parcelama, a ne na javnoj površini.

Da su građani širom Hrvatske prepoznali pljačku javnog prostora i devastaciju povijesne baštine u Varšavskoj ulici kao realnu prijetnju, dokazali su javnim priopćenjima i transparentima koji su se javljali od Dubrovnika i Splita, do Zadra i Rijeke. Slučaj Varšavske tužno je, ali dragocjeno iskustvo, model u mjerilu jedan naprama jedan, koji pokazuje kako i koji mehanizmi lokalne i državne vlasti funkcioniraju i koji su ključni momenti obrane od štetnih projekata. Da, trebat će nam vještine, solidarnosti i upornosti u obrani javnog interesa. I poslodavcima bi bilo pametnije da ne režu granu na kojoj sjede kad se upuštaju u investiranje.

Tagovi: bilješke gradske zastupnice
dodaj komentar 7 komentara
  1. Igor Krvožedni29.07.2010. 13:32
    Nea šanse. Previše para je tu i igri, preveliki igrači i previše ljudi ima prste u pekmezu. Ako bude išta, to će bit samo kozmetičke promjene. Da ne kažem da se sad svi čude ko pura dreku, a sve stranke su cijelo vrijeme znale što se i kako radilo. Jedini veći smradovi od političara su bankari...
  2. ap29.07.2010. 20:26
    Iako u Zagrebu nema nikakvog znaka promjena u kolotečini zadnja 4 desetljeća, baš zahvaljujući tome i onome čega nema (a jest ili je bilo ili će neizbježno biti), Zagreb polako a sigurno opet predvodi nova šira zbivanja.

    Uzmimo samo iznimni sustavni napredak zadnja 4 desetljeća a apstrahirajmo sve drugo. Isti sustav iste snage su pretežni dio važnih im stvari najmanje udeseterostručili u odnosu na prije, potrošili bar 50 x više a čvrsti pripremili i započeli bar 200 x više nego prije.

    Pa ipak, svih 5 ključnih bolnica je iz tridesetih godina a ama baš sve što se i malo drži i funkcionira iz doba prije nego su počistili sve nakon 1966. i 1971. g. U 40 godina nisu uspjeli ni nacrtati ni jednu cesti niti išta.

    Već takav iznimni napredak neizbježno vodi u nekoliko desetljeća ozbiljnijih ispita i igri. A gdje je sve drugo čega nema a jest ili je kao prošlo tu ili će biti.

    Dakle, treba se potpuno opustiti. Kao što je čelni vizionar Jure Radić predvidio, za par godina više nećemo moći ni prepoznati ništa od ovoga danas. Razlika je samo što je on mislio na daljnje intenzivno bujanje prašume. A tu dulje neće biti nikakvih promjena jer je nazovi projektić rampe u Varšavskoj zadnji projektić IGH i svih mreža i ničega na vidiku nema osim privida i bulažnjenja. Promjena možda neće biti čak ni u ukupnoj slici. Samo će se ipak promjeniti sve. Ista slika a ništa neće biti isto. Već nazirete o čemu se radi. Sve ovo što vidite u slici je manje-više ništa. Već se kao takvo sve jasnije vidi kao ništa. Za godinu dvije tri više to ništa nikome neće padati na pamet, kao davni snijeg kojeg kao da nikada nije ni bilo.

    Ta mistika će nestati a ono što je sada mistika koje kao da nema a jest neće zauzeti to mijesto nego će biti gdje inače jest. To će biti samo naoko mističma nepostojeća promjena a zapravo će biti sustavna fizička i mentalna promjena. U biti će neprimjetno nestati samoobmana i obmana.
  3. ddd29.07.2010. 21:16
    Zagrebačka SDP-ovska skupština će prije samo sebe poljubit u guzicu negoli donijeti bilo kakav akt protiv krupnog kapitala, smradovi pokvareni, prodani. Riječ je o pukom zamazivanju očiju javnosti.
  4. ap31.07.2010. 16:15
    @ ddd
    Zagrebačka SDP-ovska skupština će prije samo sebe poljubit u guzicu negoli donijeti bilo kakav akt protiv krupnog kapitala, smradovi pokvareni, prodani. Riječ je o pukom zamazivanju očiju javnosti.

    Zagrebačka skupština sada i dalje je neizbježno nešto drugo. Svi znamo da je na nju pao teret dugog procesa i sinteze što se činjenično izražava slijedećim:
    - Zagreb kao vodeći svjetski centar samo upravljanja, izvrnosti i turbo neo neonskog i drugog sloodnog poslovanja (ne nekog pukog neoliberalizam nego nečeg bitno slobodnijeg i šireg nego što je tko 1968. godine mogao i pomisliti) ima razmjerno daleko najviše i najraznovrsnije svega pripemljenog i automatiziranog za ulaganja i poslovanja bez ulaganja, rizika, znanja i bilo čega;
    - takozvana kriza se izražava u tome da konkurencija preotima goste i partnere pa sve moćne zagrebačke strukture, a turboliberalna skupština to mora kao imperativ, mole boga i pružaju sve da bilo tko bilo čim dođe i počne okretati bilo šta. Skupština je svjesna da To Bandić i ostali više ne mogu pa u prvi plan gura čuvenu mr. sc. Alenku Košišu Čičin Šain i druge dokazane automate. Skupština i sve ostalo također zna i može jamčiti da će najšire strukture punom voljom i automatski pružiti sve bilo kavom namjerniiku, od pečata i potpisa preko komunalnih i policijskih asistencija do nekome popušiti i slično.

    U dugom maratonu u kojem Zagreb već 4 desetljeća bez problema vodi je počela prava nesmiljena bitka te je na Skupštini i svima ne samo da održe vodeću poziciju nego i teert konačne pobjede. Taj najteži dio nije uopće upitan, pa ni pobjeda, dok je sve upitnije šta pobjednik dobiva i kako dalje.

    Sve najšire snage znaju sve i spremne su za sve to, kao i do sada, samo je ovaj put u pitanju šta se dobiva i šta dalje. Snage se ne mogu zadovoljiti nekim sitnim slatkišima i strastima jer već za puko fozičko-tehničko održavanje i naročito održavanje slike i slika trebaju više nego što mogu zajedno Kina, USA, EU, Rusija, Dubai itd.

    Dakle, kao i uvijek je ključan nadkreatiovni, de facto mistični mađioničarski dio. To se tek očekuje i zato je sve napetije i dramatičnije, u očekivanju magije trenutka i epohe.
  5. ap31.07.2010. 16:16
    @ ddd
    Zagrebačka SDP-ovska skupština će prije samo sebe poljubit u guzicu negoli donijeti bilo kakav akt protiv krupnog kapitala, smradovi pokvareni, prodani. Riječ je o pukom zamazivanju očiju javnosti.

    Zagrebačka skupština sada i dalje je neizbježno nešto drugo. Svi znamo da je na nju pao teret dugog procesa i sinteze što se činjenično izražava slijedećim:
    - Zagreb kao vodeći svjetski centar samo upravljanja, izvrnosti i turbo neo neonskog i drugog sloodnog poslovanja (ne nekog pukog neoliberalizam nego nečeg bitno slobodnijeg i šireg nego što je tko 1968. godine mogao i pomisliti) ima razmjerno daleko najviše i najraznovrsnije svega pripemljenog i automatiziranog za ulaganja i poslovanja bez ulaganja, rizika, znanja i bilo čega;
    - takozvana kriza se izražava u tome da konkurencija preotima goste i partnere pa sve moćne zagrebačke strukture, a turboliberalna skupština to mora kao imperativ, mole boga i pružaju sve da bilo tko bilo čim dođe i počne okretati bilo šta. Skupština je svjesna da To Bandić i ostali više ne mogu pa u prvi plan gura čuvenu mr. sc. Alenku Košišu Čičin Šain i druge dokazane automate. Skupština i sve ostalo također zna i može jamčiti da će najšire strukture punom voljom i automatski pružiti sve bilo kavom namjerniiku, od pečata i potpisa preko komunalnih i policijskih asistencija do nekome popušiti i slično.

    U dugom maratonu u kojem Zagreb već 4 desetljeća bez problema vodi je počela prava nesmiljena bitka te je na Skupštini i svima ne samo da održe vodeću poziciju nego i teert konačne pobjede. Taj najteži dio nije uopće upitan, pa ni pobjeda, dok je sve upitnije šta pobjednik dobiva i kako dalje.

    Sve najšire snage znaju sve i spremne su za sve to, kao i do sada, samo je ovaj put u pitanju šta se dobiva i šta dalje. Snage se ne mogu zadovoljiti nekim sitnim slatkišima i strastima jer već za puko fozičko-tehničko održavanje i naročito održavanje slike i slika trebaju više nego što mogu zajedno Kina, USA, EU, Rusija, Dubai itd.

    Dakle, kao i uvijek je ključan nadkreatiovni, de facto mistični mađioničarski dio. To se tek očekuje i zato je sve napetije i dramatičnije, u očekivanju magije trenutka i epohe.
  6. ap07.08.2010. 15:36
    Nisu moguća ni manja rješenja za pitanja koja su po svom karakteru više stvar slobodnog izbora i izražavanja, više ljubavno-erotska igra nego nešto što po svom karakteru treba i trpi rješenja.

    Ali Zagreb danas konačno polako izlazi iz okvira duge ljubavno-erotske priče i afere i već je sada nešto što samo traži rješenja za osvježenja, čak i vapi.

    To je posve nepotrebna situacija i izgleda da je posrijedi veliki nesporazum. Ili je je nesporazum u prvom redu a tek podredno sve drugo. Argumenti za to su samo fizičko stanje i inercija fizičkih procesa. Glavne bolne točke su raskoraci. Između onog što jeste i teče te fiksiranih i naviknutih milijardi, samo upravnih tehnika uključujući GUP i sve, znanja o tome i svega, naročito koliko elitnih snaga se dugi raskoraci najednom pretvaraju u sve bolnije ponore. Izgleda da većina štabova ili skoro svi ne vide da je s tim sve obrnuto.

    To nije problem. Već po logoci toga i više puta ponovljenog procesa nadimanja i oddimanja sada neizbježno slijedi oddimanje. To tim više što je prethodnih 40 godina povjesno pa čak i svjetski rekordno nadimanje. Šta je logičnije od toga nego da neki turbo svjetski rekorder jednom počne padati i formi i tako dalje. Beskrajne elitne snage su izgleda popušile utvaru da su svatko ponaosob maršal Tito, Hugh Hefner i šta sve ne u jednom te besmrtni i bezvremeni. I ako jesu ili bilo šta jesu a povezana publika, nacijači i protestanti, svi se mogu opustiti od svega.

    Rakoraci i ponori su zapravo sveopći blagotvorni procesi oddimanja i ateriranja na sigurno, na tvrdi malo usrani ali pouzdani teren. U tome naročito olakšanje i oslobođenje za svakoga već nezadrživo fizičko smanjenje neizdržljivih opterećenja i boli. Sve veća slabost je prava snaga i samopouzdanje. Proces većini snaga sada već pouzdano jamči spuštanje i udarac u tvrdo. I tu nije kraj, Već teku nagrade i dodatni dobici od toga. Razne asistencije asitiraju i djele dodatne nagrade, pomoći i dobitke za uspješan let u svemir, obaranje rekorda i ateriranje. Brze i pouzdane metamorfoze i drugi preobražaji iz raznovrsnih idiota i turboidiota u prosječno usrane kokošare i budale uvijek nailaze na izvjesni pouzdani dobar prijem kod publike, partnera pa i neprijatelja. Svatko će rađe komunicirati sa tako nekom redovnom pojavom nego sa raznim frankenštajnskim masovnim produktima koji nisu ni ljudi, ni strojevi ni stvari ni živi ni mrtvi ... koji su prenaporno i zamorno svašta a ništa.

    Kao svaki put u sličnim prigodama (u Zagrebu krajem pedesetih, početkom tridesetih, početkom 20. stoljeća ...), i sada su krenule sustavne metamorfoze nakon kojih ide bitno življi posve drukčiji tempo i igre, bitno složenije i sofistciranije igre nego što ih ovakve elitne snage mogu i zamisliti. Ove snage nisu ni čule za Vladu Antolića, Josipa Uhlika i udarne "skormne" snage koje su u prijašnjim natjecanjima u Zagrebu kao od šale nadigrale jače i elitnije snage Franje Josipa, kralja Aleksandra diktatora, Pavelića i maršala Tita. A ove legije su u uvjetima stvarnih utakmica u stanju nadigrati i veoma skromne i pohabane snage.

    Dakle, sada kada je konačno krenulo rastu i svi razlozi za opuštanje i živo praćenje igri. Uživajte, zaslužili ste.
  7. ap10.08.2010. 15:29
    U prijevodi na takozvani normalni jezik i izražavanje, Vera Petrinjak Šimek iznosi da se u Zagrebu, paraleno sa dramatičnim pokušajima odvajanja širokih snaga od svog do jučer omiljenog izvršnog im gradonačelnika Bandića te s tim u vezi prosvjeda zbog uzurpiranja Varšavske ulice težišni dio priče odvija oko Generalnog urbanističkog plana (GUP-a).

    Sve snage su do jučer bile homogeno preparirane i složne oko toga da je problem samo zadnja izmjena GUP-a a sve prije i buduće ne samo u redu nego se strogo ne smije ni spominjati. Ima debelih razloga zašto se sve prije mora zaboraviti, iako je skoro sve tu i skoro svako se spotiče o to dok hoda, misli i kada se odmara.

    I sada naglo u tako snažnu koncentraciju na male točke razlike između sadašnjeg stanja i GUP-a prije izmjene neizbježno ulaze i nedozvoljeni ispravci GUP-a te popravci ispravaka kao možda još važnije pitanje.

    Bez i malo ironije i šale, vjerojatno je dramatičnije nego ikad. Iako se snage snažno mobiliziraju pa i ukopavaju, ne samo da ne pomaže nego je još gore. Ako se isključi i zaboravi i to malo spasonosnih manipulativnih točke tek onad nema ničega za šta se mogu uhvatiti tolek elitne snage. Ne djeluju nikakvi afrodizijaci, čak više ni turbo uhodana manipulacija kokainom od stane obitelji Versace sa Calabrije ne igra igru. Oalko ih odjebu i takve institucije kao ''bivši predsjednik''. Maršal koji je uveo pravila igre i njegov general koji je omogućio kontinuitet su odavno mrtvi. Njihovo oživljavanje, kao i oživljavanje njihovih snaga ne samo da ne uspijeva nego baš pravi probelm jer se snažno navlači bumerange na sebe kao te snage.

    Kapitulacija i bijela zastava također ne pomažu jer vjerovnici neće odustati od svojih potraživanja a ne samo da nema tko preuzeti nego su i najvjernije pretorijanske garde spremne za obrnuto, preuzeti imovinu i oružje a u vezi života i uživanja omogućiti sve suprotno tome.

    Dakle, ostaje ili sve na inventuru pa šata pokaže pokaže ili sve od nule, a to znači podvrći se Slavoju Žižeku, za kojeg je do jučer Staljin vodio ključno spašavanje čovječnosti čovjeka a Pol Pot jedinu pravu borbu protiv moći. Kako leitne i turboelitne snaeg ne samo nisu za to nego ni blizu spremne, Vera Petrinjak Šimek zapravo piše da je zapravo krenula stvarno ''u agoniji'' cijenjenog zagrebačkog građanstva.

    Ne radi se više o Krležinu forsanju radi slave, delicija, naklonosti žena zbog toga i sabranih djela u 32. godini nego o stvarnoj agoniji.

    Kada se nešto jako dugo sustavno forsira a sve drugo eliminira, od toga mora biti i neki rezultat. A taj rezultat se više ne može prevariti izlizanim forama sve što valja i ne valja je Bandić i sličnim.

    Stvarni rezultat dugih sustavnih eliminacija jest da nema tko i šta pomoći beskrajnim elitnim snagama koje su pretovarene plijenom i eliksirima čvrsto prikovane za neke točkice koje su dugo kreirale. Plijen je više krama, neupotrebljivo mrtvo smeće, a eliksiri su zamaskirana sredstva što nagrizaju i ugrožavaju površinsku sliku.

    Pitanje blizog trenutka kada će to ovako ili onako skrahirati nije bitno pitanje. Uvijek, baš uvijek, a sada tim više. puno bitnije je sve drugo, šta se su tom svemu drugom zbiva. Nitko tko nešto misli nikada nije naivno očekivao ni od majstora Frica Krleže a od samo upravnih beskrajnih elitnih snaga je i onako stalno davež, zagađenje okoline i svega te nadasve jedino elemntarni fizički parazitizam na svemu živom. Čovjek se već dugo rijetko može i isprazniti u kakvom javnom WC-u ili prošetati a da taj beskrajni ološ nije tu i ne zagađuje, žica i šta sve ne.

    This is the end, my beautiful friend(s). Zabava se bliži kraju. Konačno se možete opustiti. I Vera Petrinjak Šimek i Bandić. Na svidanje. Za novi program ne brinite. Sve će biti u skladu s vašim željama i primjereno vašim mogućnostima.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu