Što nam govori afera s Nives Celzijus i Kiklopom, a što medijski kvaziinteres za Marxa, što znači sexy Obama, zašto je njegova boja kože „istinita laž”, a njegova pobjeda tek predah pred novi republikanski mandat, kako stvar stoji s ideologijom kapitalizma i neredima u Grčkoj, zašto je pečeni puran Berlusconi bliže istini nego Chomsky, kako se hrvatska oporba simbolički odrekla Srba i zašto Srbi sami zapravo upravo sada djeluju kao kao ispostava srpske države, što je s cjelokupnom farsom oko HHO-a, o svemu tome i o mnogo čemu drugom za H-alter govori Borislav Mikulić, publicist i redoviti profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prije nekoliko godina pisali ste kontinuirano u Slobodnoj Dalmaciji, između ostalog dosta i o književnosti. Što mislite o aferi oko nedodjeljivanja Kiklopa Nives Celzijus? S jedne strane, struka se pokazala krajnje licemjernom, da ne kažemo nešto gore, jer im netransparentnost dodjele nije smetala prijašnjih godina kada su nagradu dobivali njihovi - pa čak i sapunasti Coelho. Pisao sam zapravo o
političkoj fiziologiji književnosti, o FAKovcima, njihovom ratu protiv
trivijalnih književnica
Rudan i
Čuline, knjižarskoj branši i kovačnicama književnih zvijezda itsl. Sadašnja afera s uskraćivanjem nagrade
Kiklop za
hit godine pokazuje samo to da knjižarska branša kod nas, kakva se pokazuje i na pulskom sajmu koji se diči konceptualnom osmišljenošću, zapravo samo glumi autonomnost i da nije spremna snositi cijenu za negativne aspekte svoje hinjene autonomnosti. Izdavači naime ne mogu podnijeti autoregulaciju iz najmanje dva razloga: čini se da u Hrvatskoj zbog neisplativosti ne možete izdati
Dostojevskog čak ni za kioske, čak ako uzurpirate i stari prijevod. I beletristička branša, a ne samo izdavaštvo znanstvene literature, traži državne subvencije, kako za klasike tako i za nove autore. No, pri tome hoće zadržati moć odlučivanja o ukusu, i to upravo onda kad se pojavi hit godine koji narušava njihovu dogovornu ekonomiku ukusa. Ti isti pisci su također i urednici i obrnuto, reklamerski uzdižu jedni druge, marketing je sveta mantra. Nagradu može dobiti očito samo pisac kojeg su oni nametnuli. Zato, što se tiče pojave
Nives Celzijus, to je kao nekadašnji turbo-folk u odnosu na lažnu narodnu muziku! Ona je zakonita pojava u književnoj kulturi u kojoj dobro uspijeva šund-verzija tzv.
ženskog pisma po kolumnističkim nišama modnih časopisa, a te iste kolumnistkinje su agentice knjižarstva.
S druge strane, mediji su spremno iskoristili priliku da pribiju na križ čitav sajam i aktere književnog polja. Složni napad medija na pulski sajam, osim što je djelomice opravdan, govori između ostalog i o tome da su se mediji kod nas već navikli na to da su oni ti koji proizvode književne zvijezde! Tako isto svako malo javljaju da je ovaj ili onaj hrvatski znanstvenik po treći put pronašao lijek za rak, otkrio
Aristotela itd.! To je čista borba nadknjiževnih sila za dominaciju u književnosti koja i dalje predstavlja propulzivnu privrednu branšu kao duhanska industrija. Nužno morate proizvesti hit-proizvod, ali za pisca u financijskoj i egzistencijalnoj gabuli to ne znači nužno da mora imati znatan kapacitet, poput Dostojevskog, i napisati
Kockara. Možda ne mora ništa napisati, dovoljno je da o njemu piše
Jutarnji list.
Borislav Mikulić: 'Novoprobuđeni medijski interes za Karla Marxa je potpuna groteska!' Govoreći o ekonomiji, medijima i instant-zvijezdama, prisjetimo se kako je povodom gospodarske krize domaće i strane medije odjednom obuzeo interes za Marxa, i još brže ih napustio. Kako to komentirati? To je potpuna groteska, kao da je
Marxov Kapital farmakopeja, kuharica ili rječnik stranih riječi pa sad treba potražiti savjet, kao da već čitavo stoljeće i pol nismo znali što piše u
Kapitalu! Doduše, kako bi sigurno rekao pokojni
Milan Kangrga,
Kapital nisu čitali upravo oni koji su se najviše pozivali na njega. Ali to da je
Kapital knjižarski bestseller, to čak ni i u zapadnoj Njemačkoj, gdje Marxovo ime nije izgovoreno valjda još od 68., dok je u istočnoj uzalud spominjano punih 45 godina - to, osim što je možda posljednji slučaj komercijalnog iskorištavanja simboličkog nasljeđa komunizma, koje je počelo s betonom Berlinskog zida, ima smisla kao još jedan manevar bijega od politike izravnog protesta u performans metaforičke aluzije. Kao i najnoviji hit NGO-kulture u Hrvatskoj
prosvjedni zbor građana, to je još jedna kulturalizacija politike kao nastavak konformizma i simbioze s kapitalizmom! Posebno je groteskno da ime
Karla Marxa nije više subverzivno čak ni na HTV-u. I Hrvati su uspjeli priznati sâmi sebi da im je voda kapitalističke slobode došla do grla, da je cijela naša kapitalistička egzistencija postala jedna pervertirana, anticivilizacijska priča.
Da li je to simptom loše savjesti kapitalizma, ili tek novi kratkotrajni objekt spektakla? Što se tiče savjesti, socijalne osjetljivosti kapitalizma itsl., ne treba ni u jednom trenutku pomisliti da
kapitalizam ima ikakvu savjest, a kamoli lošu! To je stara hipokritska priča o rađanju kapitalizma iz duha protestantske etike, koja nema nikakve veze s modernom koncepcijom i praksom industrijskog i osobito postindustrijskog kapitalizma; ona je došla do svoga pravog pojma, da to kažemo hegelijanski, tek s automagnatom
Fordom. Ford je, iako gorljivi protestant, preokrenuo protestantski princip akumulacije kroz štedljivost u potrošaštvo: shvatio je da bez povećanja standarda radničke klase nema masovne prodaje automobila, inače će se auti proizvoditi samo za pet posto bogatuna. Od njega bi, mislim, trebali nešto naučiti i ideolozi tzv.
elitnog turizma u Hrvatskoj. Potrošaštvo, a ne štednja ili redukcija na elitne forme, pokreće kapitalski interes. On nije manje
društven nego u socijalizmu i nije slučajno da se sada u eskalaciji financijske krize miješaju teme iz socijalizma.
Kako gledate na masovne prosvjede poput ovih sada u Grčkoj? To je upravo potvrda, kao i drugi protesti, još od masovnih sukoba crnaca s policijom u Los Angelesu početkom devedesetih godina, preko nemira imigrantske mladeži u Parizu do karambola sada u Solunu i Ateni. Masovnopotrošačka koncepcija profita uz nisku cijenu rada i
liberalnu legislativu dovela je kapitalizam do paroksizma i vrenja - mase su osujećene u mogućnosti potrošnje, i zato je uništavanje i pljačka trgovina posve zakonit obrat sve većeg zaduživanja kroz potrošačke kredite. To je inherentni odgovor koji suvremeni kapitalizam dobiva iznutra. Zato je zgražavanje kojekakvih dušebrižnika po medijima nad time kako
ove godine 30 posto više Hrvata ide na skijanje, a nemaju to čime platiti potpuno isprazan moralizam. Dužničko ropstvo u potrošaštvu najkomotniji je oblik slobode koju uopće ne moramo stjecati, ona nam je dana kao i religiozno ropstvo.
'Masovnopotrošačka koncepcija profita uz nisku cijenu rada i liberalnu legislativu dovela je kapitalizam do paroksizma i vrenja' To je ono što je Guy Debord tvrdio - da sofisticirani kapitalizam preko ideologije konzumerizma zarobljava i slobodno, a ne samo radno vrijeme radnika... Profit je svakako slučaj istinite ideologije, on je neizostavni dio kapitalizma, ali ujedno ima status fetiša, nedodirljive i ćudljive sile koja nas štiti ali zahtijeva danak u krvi. Ako joj ne udovoljimo, ona će nas kazniti tako da nas
napusti, otići će
drugdje! Dakle, nije u pitanju samo naše radno i slobodno vrijeme, nego cijela budućnost! Uzmite samo ovo: Hrvatska se proglasila zemljom znanja i hoće planski postići više od 7 posto akademski obrazovanih! Tako je dakle deklariran javni interes! Ali, što se događa? Ne povećavaju se upisne kvote na javni trošak nego se za taj javni interes studenti trebaju privatno zadužiti kod banaka! Važna ciljna grupa za banke upravo su mladi, a neoliberalna politika visokog obrazovanja gura ih, eto slučajno, u njihovu mrežu. Dotle javna sveučilišta po vlastitom nahođenju određuju visinu školarine, što je spoj monopolizma i neoliberalizma, jer mi nemamo privatna sveučilišta. Umjesto toga, imamo potpuno iracionalnu i neekonomičnu multiplikaciju javnih sveučilišta, od kojih je barem polovica suvišna i nema stvarne uvjete za opstanak i razvoj. Izvođenje nastave najvećim dijelom ovisi o gostujućim predavačima iz Zagreba, a i tu su studijski programi svedeni s bolonjskom reformom na bivše visoke škole! I sad, sva se ta javna pseudo-sveučilišta ponašaju kao poluprivatne institucije koje prodaju poluznanja! To je glavni oblik sistemske korupcije, u odnosu na koju je prodaja ispita doduše krupan nemoral, ali ekonomski gledano - pravi sitniš, ono
za kavu.
Taj nemoral je cijena divljeg kapitalizma? Ne treba vjerovati da postoji dobroćudni, uljuđeni kapitalizam nasuprot
divljem koji je, eto, koja nesreća, došao k nama kao
Sfinga u Tebu! Nije kapitalizam divlji nego je hrvatsko društvo dobrovoljno podivljalo kroz tranziciju. Mi smo dopustili preko svojih političkih elita da takoreći interna poslovna politika stranih banaka, ili još gore, profitni interes kojekakvih bjelosvjetskih gadova i njihovih kolaboratera, postane gazda nad našim zakonima i određuje našu sudbinu. Ovaj najnoviji skandal s tzv.
zakonom o golfu samo spektakularno i iznova pokazuje da se tu radi o sukobu vulgarnog profiterstva i uzurpacije javnih interesa. Ali to nije ništa novo, to je bio slučaj u sinjskoj
Dalmatinki samo što tamo nijedan domaći NGO nije izvodio umjetnički kontraperformans, samo smo gledali one hrabre žene kako se uzalud bore kao da je to samo njihova privatna priča! Nismo doduše uživali kao u rimskoj areni, ali tu negdje! Interesantno je da sudbine ljudi plijene daleko manje pažnje čak i kod
civilno osviještene inteligencije nego malverzacije s terenima i zgradama! Kao da je sva svijest fascinirana samo temom profita i kao da je to
normalno.
Što je, dakle, s ideologijom kapitalizma, je li profit jedina ideologija?
Domaći ideolozi nesputanog poduzetništva revnosno zabašuruju svaku moguću pomisao da kapitalizam, da bi bio i civilizacijski proces, a ne samo faktor barbarstva, može opstati na dug rok u relativno pravednim i stabilnim društvima, a stabilna društva - kako god da ih shvatimo - koštaju! Isto tako, kao da svi aktivno zaboravljamo činjenicu da se profit ne ostvaruje samo u kapitalizmu. Ostvarivalo ga je i socijalističko društvo, ali uz manji stupanj
konkurentnosti, jer je cijena proizvodnje u socijalizmu skuplja. Ali ona je bila skuplja i u zapadnim društvima blagostanja, koja su također
bankrotirala zbog navodne smanjene konkurentnosti. Nije, dakle, riječ o tome da su svi odjednom postali neproduktivni, promijenilo se ideološko težište u kojem se politika kontrole prikazuje kao prirodno i neutralno regulirana načelom profita.
'U slučaju sinjske Dalmatinke nijedan domaći NGO nije izvodio umjetnički kontraperformans'
Zašto je to tako? Često je kritizirana ta neproduktivnost socijalizma.
Sigurno ne samo zbog neznanja, nesposobnosti ili totalne nemotiviranosti za napredak ili zbog umjetnog održavanja zaposlenosti itsl. Nego zato što je raspodjela viška bila pravednija sukladno dominantnoj koncepciji društvenosti. Socijalizam je imao druge manjkavosti, a ne dezinteres za profit, pa na sva usta se govorilo o produktivnosti i rentabilnosti, neproduktivnosti i nerentabilnosti. To je također imalo svoje uspone i padove, kao i
konkurentnost u kapitalizmu. Mi rado zaboravljamo da su socijalistička poduzeća gradila odmarališta za radnike, a danas se zblenuto pitamo kako je moguće da vlasnici drugorazrednih trgovačkih lanaca zgrnu toliko osobno bogatstvo!? Potpuno je šizofreno odustati od svih tekovina socijalizma, širom otvoriti vrata pustolovima profiterstva i onda se zgražavati nad time kako kapitalistički upravljači iznuđuju
socijalizaciju šteta od financijskog hazarderstva bankovnih mešetara ili jadikovati da banke trebaju pokazati više
socijalne osjetljivosti. Kao da su banke majka
Tereza, kao da je njihov položaj neupitan, kao da za njih ne postoji nikakav rizik! Zato sad postoji potražnja za likovima u politici, poput
Obame, koji će riješiti i probleme banaka, tj. socijalizirati njihove rizike i gubitke, i probleme dužnika.
Kad spominjemo Obamu, sjetimo se sveopće fascinacije medija i širokih masa njegovim likom, slikom predsjednika od kojeg se očekuje da riješi svjetske probleme. No, kao da ona jenjava, a u međuvremenu je Obama u svoj kabinet imenovao i neke konzervativne političare. Čini se da ta sveopća fascinacija već jenjava pred nekim realnostima, ali od početka ona nije bila ni nešto posve novo, a ni spontana. S jedne strane, pala je na već pripremljeno tlo masovno-psihološke potrebe za promjenom institucionalne politike koja generira administrativno sivilo i zasićenje političkom kastom zajedno s neoliberalizmom u ekonomiji, politici i kulturi. S druge strane, forsirala ju je Obamina PR-služba a spremno su je prihvatili mediji, evropski i hrvatski
inclusive!
Je li to kriza participacije i legitimnosti liberalne demokracije, nezainteresiranost većine građana za politički pogon, nepostojanje ozbiljne opozicije, kao kod nas? U Evropi kao da vlada antibirokratski sindrom, svi se žale na sivu, ali skupu administrativnu birokratizaciju politike kao da žive u posttitovskoj Jugoslaviji prije pojave
Miloševića. Nema više političara od imena i formata, osim dekadentnih oblika poput
Berlusconija i
Sarkozya, odjednom kao da svi žele konačno jednu figuru, jak karakter, uvjerljivost, a ne samo ciničnog reprezentanta naših prosječnih, neradikalnih očekivanja. Svakako u tu fascinaciju Obamom treba uračunati i negativni image
George W. Busha, tog
kauboja bez manira koga je svima dosta na svim razinama. Sad je i sâm priznao da je i zašto je američki rat u Iraku njegov totalni promašaj, a dobio je samo dvije leteće cipele u glavu! S druge strane, Obamin efekt počiva i na njegovom recikliranju uspomene na
Johna Kennedyja za vrijeme izborne turneje u Njemačkoj, što sugerira da postoji latentna nostalgija za vremenima velike politike, tzv.
svjetske politike, sa značenjem i
osobnim potpisom, za razliku od sadašnje
globalne koju vode navodno
impersonalne sile.
Ivo Sanader, kancelar koji je izašao ispod Tuđmanova šinjela u svim mogućim smislovima te riječi
Postoji li paralela u Hrvatskoj - prisutnost jakih političkih figura? Sjetimo se samo velikog hrvatskog razočaranja nakon četverogodišnje sive koalicije s
Račanom na čelu, 2000-2004., od koje su građani očekivali spektakularni zaokret i reviziju kriminalno provedene privatizacije pod
Tuđmanovom vladavinom. Račan je oportunistički konstatirao - usprkos nalazu ureda za državnu reviziju! - da je privatizacije provedena
po zakonu. Onda su kreatori javnog mnijenja gotovo listom stali uzdisati za kontrafigurom, za reformiranim hadezeovcem u liku stasitog i bučnog Dalmoša
s evropskim štihom. Premda smo svi znali da je taj isti
Sanader izašao ispod Tuđmanovog šinjela u svim mogućim smislovima te riječi, presudilo je, čini se, ono što smo također svi znali ali se o tome nije pisalo: Sanader je nastupio kao lokalna investicija njemačkog CDU-a na ubrzanom kursu fondacije
Konrad Adenauer, čiji je predstavnik govorio na izbornoj konvenciji HDZ-a. Tad je Sanader otvoreno najavio svoj razvoj u smjeru
kancelara, pa se ubrzo i udebljao skoro kao
Helmuth Kohl. Ako se sjetimo koliko je važnu ulogu u predizbornoj kampanji 2004. igrala polusvjesna ideologija tijela,
športa, snagatorstva,
CroCop u SDP-u, hrana iz hrvatskog tla, hrvatska voda itd., onda ćemo lako vidjeti da je hrvatski desničarski sindrom samo kameleonski promijenio boju iz crne u tamnozelenu. Kod Obame nije riječ o tome, premda su već eksploatirane i sexy pričice o tome
kak’ je mlad i zgodan i da je već to dovoljno da ga
želimo za predsjednika.
U nastavku intervjua sa
Borislavom Mikulićem, 29. prosinca čitajte:
- o boji Obamine kože i muškim identifkacijskim obrascima;
- o Stevi Mesiću i izboru Srbina za hrvatskog predsjednika;
- o facebook-prosvjedima i antibirokratskoj revoluciji;
- o Mladenu Bajiću i nagradi Mika Tripalo;
- o hrvatskoj NGO-sceni kao najspektakularnijem civilno-kulturnom karambolu u državi.
dodaj komentar 42 komentara
Prema riječima glasnogovornice PU Istarske Nataše Rogić na snimkama, a podsjetimo policija je snimala video i foto opremom sva tri Thompsonova koncerta održana u Boćarskom domu u Pazinu, nisu utvrđeni uzvici neprimjerenog sadržaja.
Prema policijskom izvještaju dakle na Thompsonovim koncertima dio publike nije uzvikivao “Ubij, ubij Kajina”, “Ubij, ubij Srbina, “Ubij, ubij Janeza”, niti je pozdravljao s ustaškim pozdravom “Za dom spremni”. Što su novinari koji su mogli nazočiti prvom koncertu, jer već drugom je akreditacija bila uskraćena i istarskom dnevniku “Glas Istre”, čuli i o tome izvijestili ostaje otvoreno pitanje. Tko zna, možda novinari i policija nisu bili na istom mjestu i na istom koncertu.
Inače na trećem Thompsonovom koncertu, održanom u ponedjeljak policija je privela F.K. (32) iz Pazina koji je pred kraj koncerta skinuo majicu, a na prsima je ima tetovirano slovo U veličine 15 do 20 centimetara. Nakon upozorenja redara on se obukao, no policija ga je svejedno prekršajno obradila zbog isticanja nedozvoljenog simbola. Na posljednjem od tri Thompsonova koncerta u ponedjeljak se u pazinskom Boćarskom domu okupilo oko 1200 posjetitelja.
..........................................................cijeli tekst pronadjite ovdje: http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,12,23,thompson_koncert,146186.jl
osvrt , u smislu da ipak sve počiva na konzumerizmu i neka ga pokuša zaustavit naći će se u dilemi da mora uvesti komunizam.
Očigledno je da su novopečeni robovlasnici nametnuli previše kulturnom domorodačkom stanovništvu svoj kućni odgoj prilikom planskog naseljavaja u ove krajeve glede plana postizanja kritične mase za postizanje svojih robovlasničkih ciljeva.
Tko je na redu na odgovori na njihove poteze? Država očito ne jer je ista produžena ruka interesa domaćih neobrazovanih feudalaca. Očito da su državni aparati tu da opstruiraju promjenu nastalog stanja. Očito je da je proces transformacije većine u uplašenu (za vlastitu egzistenciju) neorganiziranu neobrazovanu (zemlja znanja?) masu od strane vladajuće manjine proveden gotovo savršeno, dakle TKO je na redu da mijenja stvari?
Je li moguće mijenjati stvari u državi gdje je "talasanje" decenijama fenomen uz koji se odmah vezuje nestajanje u gluho doba noći (progutao ga mrak) ili privođenje na obavjesni razgovor u policijsku stanicu? S rogatima se ne treba bosti? Tko je smislio tu uzrečicu? rogati ili potlačeni koji bi se s nekim bo?
Osim toga, nije bas posve tocno da kapitalizam pociva na deregulaciji. Deregulacija ga je sada odvela u financijsku krizu, drzavna intervencija ga je izvukla, samo sto je ta drzavna intervencija bila u korist krupnog kapitala. Pristalice drzavne itervencije stalno ponavljaju da je i "otac kapitalizma" Adam Smith napisao kako je nevidljiva ruka trzista bez drzavne regulacije pomalo corava.
Drzave bi trebale stvoriti vrlo strogu regulaciju za poslovanje, i to na globalnom nivou, s obzirom da je kapital globalan. Ako mu zakomplicirate poslovanje u Hrvatskoj, on ce se lako preseliti u Rumunjsku, Ukrajinu ili Vijetnam. Zato mu treba parirati na globalnom planu , medjunarodnom regulativom koja se tice radnih prava, ekologije, ljudskih prava, zastite kulturnih dobara itd, itd. Ali za to je potrebna posve drugacija ljevica, drugacija od korumpiranih socijaldemokratsih stranaka koje pusu u jedra neoliberalizmu i drugacija od anarhoantiglobalizacijskih pokreta cijim je prposnim pripadnicima ponajcesce najvise stalo do ikonografije. Dakle stvar bi trebala biti u tome da se na teorijskom (ideoloskom) i politickom planu izgradi nova nova ljevica koja bi u iducih 10-15 godina bila u stanju "okupirati" institucije vlasti najrazvijenijih zemalja kao i medjunarodne institucije, i pomrsiti racune razularenom kapitalizmu na globalnoj razini. A to se ne bi moglo dogoditi po defaultu NGO-romantizma i give peache a chance furke, nego bi bila stvar dosta jebene borbe. Jer vidimo da je kapitalizam vrlo raspolozen svoje interese braniti uz pomoc Guantanama, bjezbol palicama, ubojstvima nevinih klinaca u svrhu prijetnje drugima itd.
Slažem se da te promjene moraju bit na globalnoj razini, to uostalom i Negri govori.
Glavnu moć u dizajniranju politike i čitave (medijske)stvarnosti imaju oni koji imaju kapital, tu je zapravo jedini problem.
jel ovo već i dio tvoje kampanje. a da se za sada ograničiš na kolumnu u nekoj medijskoj korporaciji, ha? pa da prostor bude barem malo manje magično omađijan i da sve ostane ono što je: korporacije i kapital nasuprot razvlaštenima koji će se snaći i sami. ili nas neće biti. ili da pribjegneš žižekovom receptu, najmoralnije bi bilo da ne činiš ništa!
svesrdno podržavam vaš prijedlog da se filsofi, posebno pak gop. mikulić, kandidiraju! ja sam siguran da bi gdin. mikulić puno bolje vodio grad zagreb nego gosp. bandić, politolog. raspravljali bismo na trgvoima, u tramvajima, okupljeni oko fontana... mudrost iznad svega! ja se javljam dragovoljno da budem kontakt s poljskim filosofima i drugovima.
veljko vleimir, dipl filozof i polonist
A ni s od slobodnog poduzetnistva. Trenutacni sustav korporativnog kapitalizma nastao je iz sudske korupcije i izvrtanja vrijednosti slobodnog trzista.
Ironicno - desnicarske stranke i vecina populacije okrecu se katolickoj crkvi kao moralnom kompasu - tom prototipu i osnovnom modelu svih modernih multi-nacionalnih korporacija u cijim okovima grca citavi svijeta.
Ne moze se kriviti hrv. populacija za sve ono sto se dogadjalo za vrijeme rata jer su protiv nje/nas bila otvorena 2 fronta. Domaca izdajnicka i ona ratna.
Ali definitivno krivnja nakon rata pripada svima nama jer smo dopustili apatiji i nepravdi da cvjetaju.
Uzrok je zacet 1913. kada je osnovana americka Federalna rezerva - centralna banka SAD - koja je ustvari u privatnim rukama.
SAD su dozvolile da privatni kartel upravlja njihovom proizvodnjom novca. A svijet je prihvatio dolar kao regulirajucu valutu. Krah americke burze samo je nuspojava devaluacije americkog dolara/svjetske valute konstantnim tiskanjem novca iz nicega - praksa koja traje vec skoro citavo stoljece.
Direktni partneri tih privatnih bankarskih kartela su multi-nacionalne korporacije - kombinacija koja posjeduje i kontrolira najvece medije.
Nije to urota - to je realno stanje stvari. Ako ne znate sto je RICO zakon iz SAD-a, informirajte se.
Rjesenje bi bilo da zakonodavci donesu zakone po kojima privatni gradjani i male tvrtke mogu tuziti o trosku drzave sve poslovne entitete i drzavne institucije - ako im je slucaj dovoljno valjan da dodje do suda. Zabrana ikakvih poreznih olaksica za krupni kapital. Je li pravedno maksimalno otezavati multi-milijunasu da postane multi-milijarder? U principu, jest. Ali ne zivimo u savrsenom svijetu. Bolje je da diskriminacija ide prema bogatoj manjini nego kao danas prema srednjoj klasi koja se cekica u siromastvo.
Poslovno sto si manji imas poticaj, sto si veci sve ti je teze. Upravo suprotno od onoga sto imamo danas.
Zakonodavstvo koje od vlade i krupnog kapitala cini najgore neprijatelje je jedino rjesenje. Jer dok su najbolji prijatelji kao danas - 90% stanovnistva je pusiona.
Jedini je problem sto bi se u danasnjem umrezenom globalnom sustavu ovo trebalo prvo dogoditi u SAD-u. Tamo gdje je problem i zapoceo.
zaboravljaž, ili namjerno prešućuješ i da se je žižek kao predsjednički kandidat pozivao na pol pota. nije to bila politička investicija, nego filozofsko-politički happening, opet jednom.
Svi se sada pozivaju na Marxa no on je u Kapitalu predvidio ovaj trenutak i napisao: vlasnici kapitala i biznisa kod radnika će poticati potrebu da kupuju njihovu skupu robu, stanove, kuće i tehnologiju, obvezujući ih pritom da ulaze u skupe hipotekarne kredite do razine neizdrživosti. Na kraju će ti neplaćeni dugovi izazvati bankrot banaka koje će se morati nacionalizirati. I šta se danas događa. Je li na pomolu neki novi komunizam.
p.s. pozdrav mojem virtualnom antipodu uz link na dvi moje priče koje (posebno druga) govore o drukčijem odnosu označitelj/označeno
http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=679&iType=5
To samo potvrđuje onu Isusovu da su ljudi zapravo ovce koje se daju voditi. Ako promatraš (ukoliko imaš toliko godina) manipulkaciju aktualnih vlasti s građanima ove pa i drugih država sve ti je jasno. Ne podržavam nikakve teorije urote, ali mislim da je naša vlast usvojila strategiju vladanja nama do tada neprihvatljivih ideologija i još ju je modificirala prema našim prilikama odnosno neprilikama. A prilika je bilo za osobno profiterstvo (ratno profiterstvo) . Dok su građani Hrvatske izbezumljeni sirenama trčali kud koji, oni su stvarali ovakvu popljačkanu zemlju i naravno svoja osobna dobra. Kako drugačije protumačiti da su u samom jeku rata rasprodali banke, privatizirali poduzeća, rasprodavali zemljišta, otkupljivali stanove ili davali "nit po babi nit po stričevima" jer su u to doba a i sada zemljišne knjige bile u totalnom neredu. Razrađen je i sistem kako pomoću medija i propagande kontrolirati misli i vršiti nadzor nad većinom. Prvo, od građana su stvorili veliku potrošačku skupinu uvođenjem ogromnog broja supermarketa u državu (sve pod geslom smanjenja nezaposlenosti) i potrebu prekomjernog trošenja koje su ih bacile u skupe hipotekarne kredite. Kredite za ono što im je nužno (krov nad glavom) i ono što im nije nužno. Ali realno gledajući, naš prosječni građanin nema sredstava ni za jedno ni za drugo i krediti su im na razini neizdrživosti. I šta se sada događa.? Ti veliki igraći kada primjete očaj masa, gurnu jednog Thompsona, ili Nives ili Simonu ili Crkvu da zabave narod totalnim glupostima na koje se pale (religija, nacionalizam, seks i trach) Za to vrijeme tuđinske banke povećavaju kamate, poskupljuju kredite da poberu što više jer se može dogoditi da neplaćeni krediti izazovu bankrot tuđinskih banaka. Treba se osigurati za slućaj brzog bježanja. Ne treba zanemariti niti kozmetiku kojom se okitila sama vlada. Parole domoljublja, vjerskog opredjeljenja, uvođenja vjeronauka u škole (droge ispred škola), uvođenjem mirovina Svečenicima (oduzimanjem dijela mirovine ostalim umirovljenicima ) i vraćanjem oduzete imovine u II. svj. ratu Crkvi (no nije vraćena imovina velikom djelu razvlaštenih poduzetnika i vlasnika stanova nakon II. svj. rata).
Ne znam, ali zalosno da covjek ne moze sam prosuditi sto je dobro a sto lose nego mu to mora reci jedan modni macak ili severina.
Možda si ti u pravu. Ali mi možemo govoriti samo o bivšim UDBA-šima, koji su stvorili pljačkaški sistem, pokrali GRAĐANE jer su GRAĐANI 50. godina stvarali tvornice, ceste, mostove, brodogradilišta, energente itd. Znam i ja Purgeru, ti ih nazivaš UDBA-šima, da je aktuelna vlast u 90-tima iskoristila emocionalno-nacionalni naboj naših građana, totalno ih zasljepila, vratila ih 100 i više godina unazad i po pitanju vjere i nacije pa je radila šta su htjeli. Danas, kada je narod donekle osvješten, javlja se slabački otpor. Konačno narodu dolazi iz ..... u glavu i vide šta im se dogodilo i događa. Više ne mogu šutjeti i polako izlaze na ulice. Šta će dalje biti vidjet ćemo.
Bez nje nema buducnosti ni jednog naroda ili drustva.
Pa ja nisam nikada zastupala metode nakon II. sv.rata. Naprotiv. Vrlo sam ih osuđivala i u svojim komentarima ne govorim puno o tom vremenu. Govorim o vremenu iza, kada su se gradile tvornice tipa Prvomajska, Podravka, Pliva, Industrogradnja i da ne nabrajam,nema toliko mjesta.Spomenula sam negdje da i ova vlada koja je obećala povrat imovine otete nakon onog rata nije do kraja održala obečanje (osim prema Crkvi).Slućajno mi je došla u ruke knjiga povijesti tvornice baterija "Croatia" i malo pažljivijem čitaću ne može promaknuti kako su pod plaštom Narodnooslobodilačkog odbora, otpora ili tako nešto ,gotovo nepismeni ljudi (što je vidljivo iz kopiranih dokumenata koji datiraju u 46. ili 47. godinu) uzimali ljudima njihovu stečevinu. To je samo jedan primjer a takvih ima puno.Dakle ja nisam za otimanje već za pravedniju raspodjelu. Moja susjeda radi svaki dan od 6h do l8h i sve to za 3.000,00 KN (dio u kešu a dio na listu) Nije visokoobrazovana, ali svojem gazdi stvara kapital. No ona i njezina obitelj od toga vrlo malo imaju. Znam i ljude sa završenim fakultetima koji si ne mogu naći posao u svojoj djelatnosti ili neke koji isto tako rade za ponižavajuće male plaće.Kome je dobro u ovoj državi koja više nije naša. Srednješkolci, studenti, škverani, tekstilci, svi su nezadovoljni. A vlada donosi zakon po brzom postupku za izgradnju toliko za državu (koju nemamo) važnih golf igrališta. Sada mi je i jasna energetska strategija Vlade kojom nameću potrebu izgradnje NE. Vjerojatno će golf igrališta raditi non-stop a radi se o ogromnim komplekstima pa treba osigurati vlastitu struju.Možda ćemo imati i podno grijanje.
I kada usporedim sadašnji i prošli sistem (tu mislim na onaj prije 20. godina), budi uvjeren da je onaj bio bolji.
Isto tako, nije se bas ni nakon drugog svjetskog rata tako otimalo ljudima kao sto ti pricas. Ja isto tako znam niz slucajeva gdje je ljudima koji su imali vise stanova jedan ostavljen, a ostali su se dali na koristenje ljudima koji nisu imali nista. Pri tom su ti ljudi dobivali stanarsko pravo, a vlasnistvo je jos uvijek ostajalo vlasniku. Isto tako, vlasnici su dobivali obestecenja za otudjenu imovinu. Sigurno ne 200 miliona eura, nego po ondasnjim mjerilima.
A sto se tice tvornica, obzirom da smo imali priliku vidjeti kako se ljudi bogate devedesetih, nemoj mi molim te pricati kako su oni kapitalisti od prije 1945. godine bili posteniji!
Smatram da je parola: "rvornice radnicima, zemlja seljacima" daleko postenija, nego da neko sa 10 sati rada zaradi kroz nekoliko godina 56 milijardi dolara, a drugi zaradi 3000 kuna???
Za mene definitivno nesto ne stima s tih 56 milijardi dolara (a niti bi stimalo sa 56 miliona), i ja sam odmah za to da se tih 56 milijardi dolara vrate drustvu!
Isto tako, cak i vratiti nekome tvornicu koja mu je recimo, nacionalizirana nakon rata, bilo bi komplicirano. Jer se u medjuvremenu vrijednost tvornice kompletno promijenila, radom od 45 godina stvorena je nova vrijednost koju nije tako jednostavno procijeniti..
Na pr. u Kanadi, bogatas je bio prisiljen da prepusti gradu svoj vlastiti dvorac, naprosto zato sto nije bio u stanju da placa na njega porez. Kao sto ce, uostalom, i svaki covjek koji ne placa porez na svoju vlastitu kucu, ostati bez te kuce. Dakle, u kapitalistickoj Kanadi, mogli bismo reci da je privatno vlasnistvo vrlo upitno: prakticki drzavi otpolacujes svoju vlastitu kucu. Kad prestanes placati, kuca ode na ovrhu.
Dok na pr., u SFRJ, nisi uopce placao porez na svoj stan, a i sva ostala davanja su bila tako minimalna, tako da je to tvoje privatno vlasnistvo zaista bilo neupitno.
Ova neprestana manupulacija i propaganda, gdje svi kukaju kako im je bilo ovo i ono odneseno, pa im sad to drzava vraca - naravno pod uvjetom da imaju nekoga u vladi - vec je dojadila bogu i covjeku!
Stvar je svake pojedine drzave kako propise davanja. Kad bi Englezi, na pr. zeljeli kraljici oduzeti njene dvorce, vjerojatno bi joj mogli udariti poreze na dvorce koje ona ne bi mogla otplacivati, i vjerojatno bi se morala odreci vlasnistva nad dvorcima. Stvar je samo u tome sto oni to izgleda ne zele, i drago im je da kraljica ima puno dvoraca, pa neka im bude.
Isto tako su i Hrvate uvjerili da je daleko postenije i humanije da imaju 200 bogatih porodica, nego da imaju pravo na rad, penziju, besplatno skolovanje i zdravstvenu zastitu. Pa neka im onda bude.
Ali eto, ipak ima nekolicina nas koji drugacije mislimo, pa tu i tamo moramo protestirati i ocekivati da nas se odmah popljuje i etiketira kao "komunjare" i "udbase"...
Dok na pr., u SFRJ, nisi uopce placao porez na svoj stan, a i sva ostala davanja su bila tako minimalna, tako da je to tvoje privatno vlasnistvo zaista bilo neupitno.
Ova neprestana manupulacija i propaganda, gdje svi kukaju kako im je bilo ovo i ono odneseno, pa im sad to drzava vraca - naravno pod uvjetom da imaju nekoga u vladi - vec je dojadila bogu i covjeku!
Stvar je svake pojedine drzave kako propise davanja. Kad bi Englezi, na pr. zeljeli kraljici oduzeti njene dvorce, vjerojatno bi joj mogli udariti poreze na dvorce koje ona ne bi mogla otplacivati, i vjerojatno bi se morala odreci vlasnistva nad dvorcima. Stvar je samo u tome sto oni to izgleda ne zele, i drago im je da kraljica ima puno dvoraca, pa neka im bude.
Isto tako su i Hrvate uvjerili da je daleko postenije i humanije da imaju 200 bogatih porodica, nego da imaju pravo na rad, penziju, besplatno skolovanje i zdravstvenu zastitu. Pa neka im onda bude.
Ali eto, ipak ima nekolicina nas koji drugacije mislimo, pa tu i tamo moramo protestirati i ocekivati da nas se odmah popljuje i etiketira kao "komunjare" i "udbase"...
Hvala. Upotpunio si moj stav.
Drago mi je što nas ima koji razmišljamo svojom glavom i ne dozvoljavamo da nas indoktriniraju raznim nacionalističkim, "domoljubnim" ili "crkvenim" dogmama. Nije dovoljno obrušiti se na prošli sistem, bez pravih argumenata. Iz svoje perspektive uspoređujući "ono" i "sada" mogu reći da je "ono" za većinu građana u Hrvatskoj bio SOCIJALISTIČKI sistem, koji nije ograničavao nićije slobode tipa vjera, nacija itd. Ja sam se oduvijek upisivala kao Hrvatica (mada u nekakve plemenske nacionalizme ne vjerujem, već smatram, obzirom da su ovim prostorima i šire protutnjale kojekakve kraljevine od Rimskog carstva, Turaka, Austrougarske, Talijana, Francuza, pa uže Srba, Bosanaca, Crnogoraca) da smo mi jako izmješani, što je dobro. No to reći pred Hercegovcima ili Imočanima ili Zadranima je svetogrđe i odmah si neprijatelj . Evo sada je ministar Primorac sa nekakvim stranim timom utvrdio da manje više građani ovih prostora (to uključuje bivšu JUG.u ) imaju isto porjeklo. Meni za to nije bio potreban Primorac i plačeni tim jer davno je bilo rečeno "množite se ljudi".I ljudi su se množili.
Sada sam se malo udaljila od teme, ali zapravo sam htjela reći da će do promjena svakako doći. Naravno da će to opet biti socijalna promjena koja će uključiti najpravednije oblike socijalnih organizacija koje smo već skoro imali, od besplatnog zdravstvenog, školstva, rješavanja stambenih problema. Ponovno moram naglasiti da smo bili vrlo blizu, no nekom je to smetalo i moralo se to na svaki način srušiti.
Nije mi jasno samo kako su ti kreatori ove nove politike zamislili da mlad čovjek sa završenim fakultetom, bez stana osnuje obitelj i sve stekne u jednom svom životu. Ako je sposoban i nađe posao, plaća mu nije veća od 5.000 kn. Podstanarstvo plaća sigurno 2.000 kn. Za život mu ostaje 3.000 kn, ali od toga mora za režije dati 1.500 kn. Za hranu, odjeću, kulturu ne ostaje gotovo ništa.Šta taj mladi čovjek mora učiniti da dostojno živi svoj život? Za sada ,koliko vidim, vrti nepostojeći novac po karticama, živi pod stresom, mući se da dohvati nepostojeći standard susjeda jer i njegova djeca hoće standard koji vide oko sebe i koji im natura razno- razna propaganda. I kad mu odjednom neka od banaka ukine minus koji je on vrtio s kartice na karticu, dolazi očaj, beznađe, trežnjenje. Strašno, ali tako je!
"...no nekom je to smetalo i moralo se to na svaki način srušit...
Definitivno je to smetalo, i to (zapadnom) kapitalu koji mora preuzeti kontrolu svih trzista, svih sirovina, svih proizvodnih snaga, itd., u svijetu. O tome detaljnije nekom drugom prilikom, ali za sad samo pogledaj tko se time okoristio, pa si vec na tragu da otkrijes kome je trebalo da to srusi...
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.