H-Alter
Što očekuju od Ive Josipovića
Intelektualci su uglavnom pozdravili pobjedu predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, a antiintelektualizam poraženog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića smatraju jednim od glavnih razloga njegovog neuspjeha. Od novog predsjednika očekuju da ih uzdignute glave uvede u Evropu, izmijeni izborne propise, iskoristi prostor legitimiteat koji mu se otvara, pokrene promjenu Ustava RH od vrijednosno u vrijednosno socijalni akt.
Josip Kregar: Honesty, Integrity, Well-Educated, and Loyalty
Da bi bio dobar predsjednik, Ivo Josipović mora imati sreće i šanse, no i prava obilježja političke ličnosti. Mora znati što želi.
U izborima nema takvih stvari kao što su slučaj i sreća. Iskoristiti šansu može samo onaj tko ima hrabrosti prihvatiti neizvjesnost, tko ima snažnu volju i uvjerenost u ispravnost svojih ciljeva i namjera. Sreća nije trenutni sklad prilika, već predanost idejama za koje jednom nastanu okolnosti, a za koje postoji stalno nastojanje i odlučnost. Za koje se svjedoči životom.
Četiri najvažnije osobine koje mora imati predsjednik su poštenje, ispravnost i integritet, dobro obrazovanje i privrženost Hrvatskoj. Sve četiri ima Ivo Josipović, novi hrvatski predsjednik. Njegova najveća slabost u kampanji bila je nemogućnost pokazati se kao nepogrešivi vođa na čelu kolone Hrvata. Pokazao je skromnost i suzdržanost. On koji je vodeći hrvatski stručnjak za međunarodno kazneno pravo i Haaški sud pustio je i protivniku, bez oholosti i nadmenosti, na njegovu štetu, da se i o tome izjašnjava. Da je ispravan, pokazuju također njegovi protivnici. Kada su se oni pjenili u svojim mahnitim prijetnjama, bio je suzdržan i nije uzvraćao na isti način već samo istom mjerom. Da je dobro obrazovan svjedoči njegova svestranost. Privrženost Hrvatskoj su mu navodili kao manu. Očito je, međutim, da je vrijeme zapjenjenog šovinizma za nama, da narod ne prihvaća krvničke parole i sveti rat. Došlo je vrijeme u kojem se patriotizam dokazuje u stvarnosti politike, a ne u stvarnosti gostione.
Konačno, pravi i veliki predsjednik mora imati jasnu politiku. Politički programi se ne pišu na izbornim plakatima. Za programe se živi, a tada oni nisu zbroj zadataka koje treba obaviti, već ideal za kojeg se živi. Oduvijek i za stalno. Program za pravdu pravi je program. Zna on što želi. Nova pravednost je zaštitni znak politike Ive Josipovića. Neka uspije.
Vera Petrinjak Šimek: S Josipovićem ravnopravno u Europu
Ovo je za mene jedno krasno jutro i jako se dobro osjećam. Sretna sam kako se razvila situacija i kako je prošao izbor za predsjednika. Bilo je vrlo napeto i mnogi su ljudi bili u strahu, zbog čega su se odazvali u velikom broju. Pozitivno je što je više od 50 posto ljudi izašlo glasati.
No, pesimističnim mi se čini onih četrdesetak posto ljudi koji su glasali za Milana Bandića. Neprihvatljive su kod predsjedničkog kandidata Bandića bile dvije stvari: koketiranje sa radikalnom desnicom i ratnim zločincima te isticanje antiintelektualizma. Govoriti protiv obrazovanja, kulture i racionalizma je nešto što me zapanjilo. Zabrinjavajuće je da postoji 40 posto ljudi koji bi prihvatilo taj politički model.
Od novog predsjednika očekujem da se ponaša onako kako se predstavljao u kampanji. To znači pristojno, racionalno i uglađeno.
Osobno me nervira snishodljiv odnos prema Evropi. Ako dijelimo jednake vrijednosti koje ima Evropa, onda smo ravnopravni partneri. Od novog predsjednika očekujem da nas na taj način uvodi u Evropu. Mislim da je Ivo Josipović sposoban tako nastupati.
Mirko Petrić: Kazna antiintelektualizmu
Upravo završenu kampanju za izbor predsjednika Republike Hrvatske, a isto tako i njezin rezultat, smatram znakom postupne „normalizacije" hrvatske političke scene.
Svi elementi kampanje, pa nažalost i razmjerno slab odaziv biračkog tijela, ukazuju na to da stanje u hrvatskoj politici počinje podsjećati na ono u zemljama sa znatno starijim demokracijama i razvijenijim ekonomijama. Istom dojmu pridonose i nedavni događaji u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Ova stranka, unatoč i dalje izraženom populizmu, također ipak kreće prema vrsti proceduralnosti kakvu je donedavno tek simulirala.
Osobno, osobito mi je drago što izborni rezultat pokazuje da je biračko tijelo odlučilo odbaciti, usudio bih se reći čak i kazniti, antiintelektualizam na koji se tijekom cijele kampanje oslanjao poraženi kandidat.
S druge strane, moram reći da bi mi bilo draže da su okupljeni u pobjedničkom timu nakon objave rezultata malo manje frenetično izvikivali „Ivo, Ivo". No, izborni pobjednik pokazao se najboljim rješenjem od svih kandidata na ovim izborima i zato što je u kampanji pokazao sposobnost učenja. Isto to treba u budućnosti očekivati i od onih koji su mu organizirali kampanju i koji će raditi s njim.
Mate Kapović: Ne zanosimo se lažnim izborima
Demokracija kakvu vidimo se sastoji od toga da se čitava država podijeli na dvjestotinjak izabranih i da onda ti izabrani svojim kapitalom određuju između koga će se birati politička vlast, bilo izravnim sponzoriranjem (ispod ili iznad stola), bilo preko većine medija koji su u privatnim rukama.
Demokracija u kojoj mogućnost kandidiranja ovisi o financijskim mogućnostima, a tako i o centrima ekonomske moći (koji su sve samo ne demokratični), nije demokracija. Izbori su farsa koji ljudima daju privid da o nečem odlučuju iako bi se po velikom broju onih koji na izbore ne izlaze moglo zaključiti i da ne vjeruju svi baš u takvu demokraciju.
Između završnih kandidata nema pretjerane razlike, kao što nema prave razlike između nezakonite korupcije "populista sa sela" i legalne korupcije "urbanog buržuja klavirista" koja se provodi kroz zakone. Naivno je vjerovati bi se dolaskom mitske "pravne države" nešto promijenilo, kada zakone pišu upravo oni koji na društvu parazitiraju. Inzistiranje isključivo na korupciji kao problemu znači i neizravno davanje legitimiteta kapitalističkom liberalnodemokratskom predstavničkom sustavu koji je sam po sebi instucionalizirani sustav korupcije.
Sve to naravno ne znači da se i ovakav izborni sustav u određenim trenucima ne može iskoristiti da bi se nešto promijenilo (ako se nakon toga uspije izbjeći sudbina Allendea 1973. ili Zelaye 2009.), no ovo nije takav trenutak te se lažnim izborima ne treba previše zanositi.
Mladen Škreblin: Očekuju nas promjene na civiliziraniji način
Pobjeda Ive Josipovića nakon deset godina prvo je veselje koje se u politici dogodilo građanima Hrvatske. To je doista važan događaj i za bandićevski rečeno „čovjekoljublje, domoljublje pa čak i bogoljublje".
Ovaj siječanj je neočekivano donio i više od očekivane kvote rušenja povijesnih stabala kapitalaca u neprozirnoj šumi politike. Istovremeni odlazak dvojice najtalentiranijih opsjenara u hrvatskoj politici (oba su pala) sigurno će potaknuti demokratiziranje njihovih bivših stranaka. Nadam se da je to kraj „politike 1. aprila", kako smo u Feralu još 2000. godine nazvali Bandićevu politiku, dakle kraj vjerovanja u osobe koje uspješno lažu „na 5 jezika". Građanima Hrvatske, međutim, predstoje još brojni gorki trenuci: Istinskoprofiliranje vodećih stranaka, nove nepotrebne stranke i koalicije; dug jeput do otrežnjenja...
Ukoliko, naime, uskoro nećemo gledati i Sanadera i Bandića, još neke
ministre kako igraju šah u Remetincu, ukoliko gospođa Kosor uskoro ne prizna
istinu o svom udjelu u prikrivanju korupcije u "Sanaderovoj eri", malo će se
toga istinski mijenjati.
Izbor Ive Josipovića predstavlja nadu da bi se potrebne promjene u Hrvatskoj
napokon mogle početi događati na mnogo civiliziraniji način, da ćemo napokon
s veseljem slušati bolju glazbu i pravdu.
Vjeran Zuppa: Barbarizacija Hrvatske izbjegnuta u zadnji čas
Izborom dr. sci. Ive Josipovića za predsjednika RH učinjen je, ali doista, veliki posao u prilog sazrijevanju demokracije u Hrvatskoj. Izborna većina očigledno nije glasala na osnovu "spektakularnosti" u istupima kandidata.
Nije prihvatila politički jezik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je deklamirao o "integrativnoj" ulozi predsjednika, a po mome je mišljenju, svojim istupima deklarirao se i radio na - od 1990. pa do sada - najtežoj i najopasnijoj podjeli unutar hrvatskog političkog korpusa, u razvoju novog hrvatskog društva.
Izborna većina nije prihvatila ni agitiranje pojedinih klerika, a naročito nekih biskupa pa posebno još i velečasnog Sudca, protiv kandidata Josipovića. Njihovo neukusno agitiranje je, smatram, bilo suprotno samome duhu, pa i slovu, Kanonskog prava. Crkva u Hrvata bi - upravo nakon ovoga što je sada doživjela, "navučena" od Bandića i njegovih licemjernih zaklinjanja - trebala najzad početi s izlaskom iz svog političkog puberteta.
Izborna većina je svojom odlukom u korist Ive Josipovića, u zadnji čas, izbjegla putu u barbarizaciju Hrvatske, a u što bi ju Milan Bandić i "njegovi ljudi", po samoj logici svojih političkih i obrazovnih profila, nedvojbeno vukli. Izborom Josipovića dobili smo Predsjednika ZA demokraciju i ZA europsku suvremenost Hrvatske kao res publicae.
Gordana Vilović: Treba inzistirati na promjeni propisa vezanih za izbore
Političkim rječnikom rečeno, zapuhalo je malo novog vitra u Hrvatskoj, ali mi je žao što je premalo ljudi izašlo na izbore i u prvom i u drugom krugu. Ivo Josipović trebao bi tu činjenicu uzeti u obzir tijekom svog mandata jer su građani na ovaj način pokazali što misle o politici općenito, o vođenju Hrvatske i što očekuju od nekih novih ljudi, a Josipović je ipak nova, politički nepotrošena „roba".
Sve što je govorio u kampanji je bilo iznimno lijepo za čuti, pitanje je jedino koliko će mu funkcija i ovlasti dozvoljavati da ono što živi proba staviti u agendu hrvatske države. To neće biti ni najmanje lako jer se Hrvatska u cjelini nalazi u jako teškom položaju i tek nam predstoji jedno užasno razdoblje, a on kao predsjednik na neke stvari, nažalost, neće moći bitno utjecati.
Od novog predsjednika prije svega očekujem da pokaže da mu je svaki pojedini čovjek važan, bez obzira kojoj nacionalnosti pripada i koje je spolne orijentacije i isto tako mora nastaviti na radu po pitanju ljudskih prava, što je već Stjepan Mesić pokušavao tijekom svojih mandata. Također se nadam da će inzinstirati na promjeni svih propisa vezanih za izbore, paralamentarnih i predsjedničkih.
Renato Matić: Neka bude trn u oku nemoralu i nepoštenju
Kao sociolog koji se bavi područjem kriminala i društvene devijantnosti procjenjujem kako su ovo kritični trenuci da se umjesto scenarija katastrofe tj. cementiranja nataloženih društvenih nepravdi, otvori proces konačnog raščišćavanja, kao i proces izgradnje dobro uređene, humano i demokratski usmjerene pravne države.
Od novog predsjednika očekujem da unatoč deficitu formalnih ovlasti, iskoristi široki prostor legitimiteta koji mu pruža činjenica da je na izravnim izborima zadobio gotovo plebiscitarno povjerenje građana, te da uspije ostvariti, nazovimo to, herojski mandat. To znači da bez ikakvih kalkulacija i jalovih kompromisa s centrima neformalne društvene moći usmjeri svu energiju prema ispunjenju predizbornih obećanja.
Iako na papiru predsjednička funkcija više odgovara slici «fikusa», ostaje značajna činjenica da je to jedina državna dužnost koja se bira izravnom voljom svih građana, te da ima puno pravo biti „trn u oku" svim društvenim akterima koji su zadnjih desetljeća nepoštenjem i nemoralom osiromašili hrvatsko društvo, kao i svim političkim akterima koji te nepravde potiču, omogućuju i podržavaju. Taj nedvojbeni prostor legitimiteta znači da samo o konkretnoj osobnosti novog predsjednika ovisi hoće li i koliko njegovi konačni učinci nadmašiti «papirnata» očekivanja.
Ne zaboravimo i ulogu nas običnih, ali demokratski zainteresiranih građana, od kojih se u demokratskom društvu očekuje danonoćna podrška ali i „podsjećanje" da lojalnost duguje nama, a ne različitim političkim, ekonomskim ili podzemnim krugovima i njihovim parcijalnim i mutnim interesima. Novom predsjedniku valja pomoći da izbjegne redukciju mandata na nekakvu službeničku formu, tj. na korektno odrađivanje predviđenih dužnosti bez preuzimanje istinske odgovornosti, ili redukciju na nekakvu provokativnu formu koja bi tek površinski ili na prvi pogled uzburkavala svakodnevicu, ali bi se realno još više učvrstile postojeće duboke nepravedne strukture i odnosi.
Slavko Kulić: Mora biti svjestan teškog položaja na kojem se našao
Bilo mi je čudno kad je Ivo Josipović izjavio da je vrlo sretan što je postao predsjednik RH. Dobro bi bilo da je rekao da je svjestan stvarnog stanja u kojem je postao predsjednik države. Zašto? Kada je Periklo 300 godina prije Krista došao na vlast u Ateni nije se nasmijao do smrti zbog zbiljske zabrinutosti za sudbinu Atenjana.
Naš predsjednik Josipović mora ostvariti kontakt sa stvarnošću jer nema ništa bolje okolnosti od onih koje je zatekao Periklo u Ateni. Od 4 i pol milijuna glasača dobio je potporu milijun i 300 tisuća što znači da ga 3 milijuna i 200 tisuća glasača nije podržalo. S tim saznanjem mora započeti svoj mandat koji je dobio od onih koji su ga podržali. Prvo što treba učiniti je raditi na problemu rekonstitucije hrvatskog društva i države s obzirom na to da Hrvatska nema unutarnje samoodređenje ni jasno međunarodno oprijedjeljenje.
Što se tiče promjene Ustava on bi trebao kao čovjek koji je učio pravo znati da pravo nije znanost već je pravo kultura, a kultura je više od znanosti i obrazovanja.
Prvo što bi trebao pokrenuti je promjena Ustava RH od vrijednosno političkog akta u vrijednosno socijalni akt jer je Ustav oblik socijalne organizacije svih hrvatskih građana, a ne samo političke elite i sredstvo manipulacije hrvatskom stvarnošću.
Drugo, njegova zadaća bi trebala biti transformiranje autokratske države u parlamentarnu državu i državu razuma. U tome bi mu trebali pomoći kompetentni savjetnici koji imaju znanja iz sociologije, politologije i filozofije, a koje on nema.
Ono što bude pokretao sigurno će ga dovesti u sukob s aktualnom vlašću, ali se isto tako bojim da bi ga SDP i neka nova koalicija koja se vodi oko SDP-a mogla zloupotrijebiti. On ovog trenutka ima posebnu i to povijesnu ulogu ovog jer u ovakvom stanju konstrukta ne možemo dalje opstati. Propadamo jer smo izašli iz jednog poznatog i priznatog civilizacijskog ustroja u kojem smo imali superiornu poziciju i nalazimo se pod šengenskim zidom u očekivanju da ćemo ući u neki novi oblik civilizacijskog ustroja i Europsku Uniju. U tom smislu Hrvatska ima inferiornu poziciju, a Josipović kao predsjednik države može nešto napraviti da Hrvatska ima bolju poziciju kulture prije članstva u EU.
Prema svojim ovlastima prostora za djelovanje ima u vanjskoj politici, diplomaciji i vojci, no bez suradnje s aktualnom vlašću neće biti u mogućnosti da išta promijeni. Moje je mišljenje da toga mora biti svjestan jer nije dovoljno biti sretan pošto je sreća ionako psihički poremećaj.
Tvrtko Jakovina: Smireniji stilom, manje utjecajan
Rezultati predsjedničkih izbora su očekivani. To su znali i u taboru Milana Bandića. Razliku veću od 8% ili više bilo je gotovo nemoguće nadoknaditi i u tom smislu nema iznenađenja. Što se tiče Bruxellesa, pobjeda Ive Josipovića će biti pozdravljeno jer će Hrvatska izgledati puno vjerodostojnijom u borbi protiv korupcije. Dosadašnja situacija nas je koštala ne samo ugleda već i brojnih prijateljstava. Dobili smo predsjednika, koji je pravnik (što nije rijetko u politici), ali i kompozitor što nije tako čest slučaj. Kompozitor je, primjerice bio, prvi predsjednik Litve, Vytautas Landsbergis, njihov otac neovisnosti..
Očekujem da će stilom biti ponešto smireniji od predsjednika Stjepana
Mesića. U tom smislu bi mogao biti i nešto manje utjecajan od njega. Mesić je silnim komentiranjem svega nametao teme i sebe kao aktera važnijeg nego što to ima po svom ustavnom položaju.
Dogodio se očekivani i pozitivan razvoj. Poraz stranke na vlasti, nadati se je, bitiće poticaj da se zapita što se događa s biračkim spiskovima, institucijom glasanja Hrvata van zemlje, jer investiranje milijuna nije donijelo očekivani rezultat na biralištima. Mogli bismo se i pitati je li Katolička crkva dijelila Hrvatsku u ovim izborima?
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 48 komentara
pa crnomanijaši s kaptola se toliko nude svemu i svakome i ima ih gdje ih treba i ne treba da je sama pomisao na to da ih netko treba navlačiti smiješna...
s crkvom nije općio u hrvatskoj samo onaj tko to smatra za protuprirodan blud, a takvi su rijetki
http://www.youtube.com/watch?v=TlRBwEQu1js - od 6,26 sekundi govori se o NATO-u. Zanimljiv je i vrlo indikativan i jadan Josipovićev odgovor nakon toga!
g. josipović nije izabran za predsjednika neke anglofonske zemlje
već republike hrvatske i zato ne serite s engleskim,
paše vam ko kravi sedlo
Preveli ih žedne preko vode,
Zašto ću glasati za Ivu Josipovića,
Između profesora i agilnog radnika
Pa ti traži ima li još. Što moram li ga gledati gdje god otvorim H-alter. Koja je on javna osoba u Hrvatskoj??
kakva ja ovo nebuloza? što nam ovime želi kapović reći? da ne bi trebali eliminirati korupciju - jer hej - cijeli kapitalistički sustav je oblik korupcije?!da je ne bi trebali eliminirati dok god postoji taj sustav?i na kraju: da je jedini legitimni oblik promjene rušenje kapitalizma i predstavničke demokracije?
ako neki profesor odluči prodavati ispite, onda se to neće i ne treba riješavati rušenjem kapitalizma i uvođenem direktne demokracije. problem je što anarhisti poput kapovića i u truljenju jabuke vide poziv na radikalne akcije pri čemu je ultimativna panaceja uvijek samo jedna: revolucija. lijek za sve probleme.
kladim se da je za matu buržuj svatko tko ne nosi dugu kosu, crne majice i ne sluša teški metal.
Uh ne, čekaj, tako je radio Mesić. Josipović će biti daleko bolji i efikasniji, jer mu ustavne ovlasti to dopuštaju. Uh ne, čekaj...
Ne slažem se. Oni koji ne izađu na izbore jednostavno prepuštaju odlučivanje onima koji izađu. Oni koji ne izađu na izbore u političkom smislu kao da i ne postoje - neizlazak nije stav, nego neodgovornost.
svi smo mi sluge stranog kapitala
Kapoviću- E moj Mate, izbor je između manjeg zla ( nikako većeg dobra) i činjenice da stvari tako stoje. Kod tebe je " to gore po činjenice". Ignoriranje, neće promjeniti ništa!
Kuliću - je sreća je psihički poremećaj, naročito u ovakvoj zemlji.
kapović je zaista jedini rekao kako stvari stoje - izbori, kao na kraju krajeva i cijeli sustav parlamentarne demokracije, su farsa. o ne/izlasku na izbore se može diskutirati, ali moje je mišljenje da su u diskusiji potrebne samo dvije teze - ne izaći ili izaći i prekrižiti listić ;)
no, eto, fino je vidjeti kako 'građanština' uživa u svojoj moralnoj i intelektualnoj pobjedi kako dok ju karaju ne bi plakala nego se smijala... pfff, socijaldemokracija, dajte me nemojte nasmijavati...
dobra ti je ova o ukidanju izbora :-)
@ff
slažem se s tobom u potpunosti.
po meni treba biti svjestan zla kapitalističkog neoliberalizma, a opet djelovati unutar njega i mijenjati ga postupno.
revolucije u današnje vrijeme ne uspijevaju
treba biti svjestan i mudar i polako ˇštemati" prema cilju.
Stvari uvijek treba gledati u kontekstu, pogotovo u hrvatskoj i balkanskoj politici. S obzirom na njegovog potučenog protukandidata Milana Bandića i situaciju u kojoj se ova zemlja i regija nalazi, krajnje je neodgovorno pozivati na bojkot izbora! Ovih ili ikojih budućih, jer doći će novi Bandić u to nemojte sumnjati.
Da je ta "buržujska intelektualna građanska elita" - kako sam pročitao u nekom komentaru, kojim slučajem odlučila taj oblačni i magloviti dan 10.1.2010 provesti doma pred tv-om, Bandić bi zbilja i postao predsjednikom. Lako za to što predsjednik nema neke velike ovlasti i zbilja možda bi kolokvijalno rečeno Banditos manje krao, no to bi bila jasna poruka i vlasti i regiji i cijelom svijetu da građani RH nemaju ništa protiv primitivluka, korupcije i kriminala i da nam može srati po glavi tko god želi, kako god želi i dokle god želi bez ikakvih posljedica.
Smatram kako ova zemlja ima šanse postati dobro mjesto za život, biti uređena demokracija i prava socijalna država, ali tek za 50 godina i to samo pod uvjetom da u tom periodu ne dođe do novog rata. Dugotrajni mir je ono što je Hrvatskoj već stoljećima potrebno ko' pustinji voda. U tih idućih 50 godina potrebno je što više građana uključiti u politički život.
Mnogi koji ovdje žive (i plaćaju porez) smatraju kako smo nacija koju određuje i povezuje samo sport, mržnja prema Srbima ili slične budalaštine. Oni ne vide da smo prvenstveno politička cjelina i da se građaninom u punom smislu riječi postaje tek kada se na sebe preuzme odgovornost i obveza. Prema tome, izlazak na izbore mora biti obavezan! Tko ne želi dati glas niti jednom pokvarenjaku ili ne vjeruje u demokraciju taj će izići na izbore i prekrižiti svoj listić u suprotnom bio bi kažnjen novčanom kaznom.
Sada dolazi utopijski dio, kada svi građani steknu naviku redovitog izlaska na izbore počet će se u većem broju aktivirati u politički život društva u kojem žive. Mislim kako bi to dovelo i do odgovornijih vlastodržaca. S vremenom naravno, sa duuuugim vremenom.
Zaboravite na šansu da ćete ikada živjeti u pravednoj Hrvatskoj, to se za vašeg i mog života neće dogoditi, ali bi se moglo ostvariti našim budućim unucima. Tek njima i tek ako mi postanemo odgovorniji građani
Upravo tako. Nemoj se zavaravati, kapitalizam i korupcija stvarno ne mogu jedno bez drugoga. (ako itko ima primjer države u kojoj korupcija nije prisutna na gotovo svim nivoima vlasti neka mi navede tu iznimku i potvrdi pravilo ;)
Slažem se da prvo treba obrazovati raju, ali jednom kad se raja obrazuje neće joj trebati nikakav predsjednik da donosi nadu. To pak znači da nema tog predsjednika, kao niti drugih državnih dužnosnika, koji bi na tome zaista aktivno radio jer bi time samo ubrzao dolazak momenta svijesti u kojem će ljudima sinuti da im predstavnici kakvi danas postoje uopće ne trebaju. Kapiraš? Već i sama pozicija jest korupcija, a ostalo se razgranava od nje do najsitnije kapilare. A to pak znači da dok sustav kakav poznajemo postoji, neće biti ni trunke pravde ni sreće za veliku većinu svjetskog stanovništva...
A socijalizam i korupcija? :-)
"Slažem se da prvo treba obrazovati raju, ali jednom kad se raja obrazuje neće joj trebati nikakav predsjednik da donosi nadu. To pak znači da nema tog predsjednika, kao niti drugih državnih dužnosnika, koji bi na tome zaista aktivno radio jer bi time samo ubrzao dolazak momenta svijesti u kojem će ljudima sinuti da im predstavnici kakvi danas postoje uopće ne trebaju."
A predstavnici koji im trebaju su... kakvi i koji? Da pogodim, ti i tvoji frendovi? "Avangarda radničke klase"? :-)
"A to pak znači da dok sustav kakav poznajemo postoji, neće biti ni trunke pravde ni sreće za veliku većinu svjetskog stanovništva..."
Naravno, a opća svjetska pravda i sreća nastupit će čim vi uklonite "sustav" i dođete na vlast.
/boring
Pogledajte ovo:
6 years ago, David Rockefeller stated the following in his book "Memoirs" :
"Some even believe we are part of a secret cabal working against the best interests of the United States, characterizing my family and me as 'internationalists' and of conspiring with others around the world to build a more integrated global political and economic structure---one world, if you will. If that's the charge, I stand guilty, and I am proud of it." (2002)
Naprosto je smiješno prozivati i SAD i "velike sile" u smislu nekih suverenih država koje vedre i oblače, kada je očigledno da je i njih zajahalo Sotonino leglo, koje provodi neke više ciljeve.
I bojim se da u tome sam profit i novac ne igraju glavnu ulogu kao cilj, ali o tome se dade špekulirati.
Postoje teorije da im je cilj istrebljenje većeg dijela populacije (80-90%).
Negdje sam vidio da je gospodin iz gornjeg citata izjavio i kako će Obama biti predsjednik onoliko koliko će "održavati svoje predsjedništvo". Čim nađem gdje sam to pročitao, poslat ću link.
Gdje se tu uklapa Josipović? Zašto nam je on postavljen?
Da izbori nisu bili namješteni, ja bih s njim bio oduševljen: napokon netko inteligentan, kulturan, neosporno pravi gospodin.
Ukoliko nam naši gospodari ne spremaju invaziju Islama (vidljivi su neki znakovi), mislim da će se glavna bitka protiv ljudi odvijati na području pravosuđa suprotstavljenog pravdi i istini.
Tu bi netko iskreno zaljubljen u pravni sustav mogao odigrati veliku ulogu.
Josipović je trenutno vrlo iskren i očigledno je da govori iz srca. Transformacija će početi ulaskom u pomno odabrani tim savjetnika, velikog iskustva i autoriteta (ali upitne orijentacije), kao što su Josip Perković i Budimir Lončar.
Isto se dogodilo i Obami.
Daj Bože da mi je teorija pogrešna.
Iako, ako se Josipović otrgne s lanca, to bi bila možda najgora varijanta za njega i obitelj. U izboru između vlastite sudbine i sudbine Hrvatske, skoro svi su dali prioritet sebi. To je najlakše. Pogotovo ako će u tome imati i podršku svih medija i mentalno eutanaziranih širokih narodnih masa.
http://www.jutarnji.hr/rohatinski--opasan-je-predsjednik-koji-se-mijesa-u-ekonomiju--a-o-njoj-nema-pojma/481815/
Kaptolski mantijaši su se prešli podržavajuči aparatčika bandića i opet su izgubili na ugledu.Ma koji su to visokoobrazovani kreteni,red je da se počnu ženiti i spoznaju istinu.
Sad nam je svimHhrvatima drago kaj je pravi gospon šef, a ne onaj primitivac,,mamičev duhovni brat blizanac
http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Vijesti/Hrvatska/tabid/102/View/Details/ItemID/56788/ttl/Europapress-holding-manipulira-imenom-guvernera-HNB-a/Default.aspx
i dalje... pitaš me o socijalizmu i korupciji, a poslije impliciraš da sam dio nekakve 'radničke avangarde', ergo socijalist/komunist, a time valjda i prikriveni dvolični muljator koji nestrpljivo čeka priliku za uspostavu diktature proletarijata. Ili sam možda krivo shvatio tvoju nevještu komičnu opasku?
Well, for your information, evo ti detalj iz kojega možeš zaključiti kakvo je moje mišljenje i stav prema 'radničkoj avangardi' (među gornjim komentarima, isti nick)
http://h-alter.org/vijesti/hrvatska/pozivaju-na-bojkot-izbora
Dakle, Milane, mileni, prvo ispeci... pa onda seruckaj.
Kao prvo, ako to još nisi shvatio, ne smatram se ni socijalistom ni komunistom (iako protiv autonomnih komuna nemam ništa, ali o tome ćeš, očito, morati još dosta čitati da bi mogao diskutirati pa te neću zamarati komplikacijama o razvoju, dezinformiranju i gušenju političkih ideja [ne sistema] kroz povijest).
I ne boj se, ne kujem revolucije s prijateljima (bar ne još, hehe) ali sam, za razliku od velike većine kako vidim, svjestan da se društvo kapitalizma neće moći osloboditi kroz nekakve NGO bullshit pričice, picketing ili striktno gandhijevske metode. Bit će krvi i bit će je mnogo. Ali bit će je mnogo ne zato što ja ili drugi kojima su stvari jasne tako žele, nego zato što oni na pozicijama bez toga neće prestati gušiti cjelokupno društvo. Gušenje možda ne izgleda ružno kao otvoreni oružani sukob pa ga većina vjerojatno zato tako lijepo tolerira, ali i 'lijepa' smrt je smrt. A kapitalizam je u takvu smrt poslao više ljudi od svih drugih ekstremnih ideologija zajedno i šalje ih i danas, uz pomoć svih onih koji ga toleriraju.
No, da ne duljim, kao što vidiš, kapitalizam prezirem iz dna duše i jesam idealist, ali to ne znači da sam partijaški 'crven'. Vidim da je tebi lakše ljude etiketirat bojom, povuć paralelu s nečim iz prošlosti i time vratit mozak na pašu, ali svijet ne funkcionira tako. Jednom kada te realnost ošamari bit će ti jasno, nadam se. Izvinjavam se na ad hominemu, ali osjetio sam se pozvanim na njega pa ti eto vraćam rukavicu.
SF, što se tiče SAD-a i sivih eminencija sve stoji, čak i da nema dokaza, priznanja i curenja podataka, sve se jednostavno predobro se uklapa u realnu situaciju da ne bi bilo istina. Ali što se tiče Josipovića ne mogu prosuditi. On je kotačić na rubu velikog europskog stroja koji radi sinhronizirano sa SAD-om, ali nije mi jasno kakva mu je uloga, osim naravno one da održava sustav i farsi da uljudbeniji i inteligentniji izgled. Ali sve je to ispod površine same shit...
@ @ ako malo bolje pogledaš, uopće nisam problematizirao tvrdnju je li kapitalizam uistinu institucionalizirani oblik korupcije već to što kapović to koristi kao argument protiv eliminiranja korupcije unutar toga sustava. što je nebuloza. kao da ja sada kažem: 'inzistiranje na nelegalnosti pljačke banke znači neizravno davanje legitimiteta kapitalističkom liberalnodemokratskom predstavničkom sustavu koji je sam po sebi instucionalizirani sustav pljačke.' i što iz ovog slijedi? da se kvijetistički moramo pomiriti sa pljačkanjem DOK GOD ne dođe ta velika promjena koja će ZAUVIJEK (moš mislit) iskorijeniti sve moguće oblike pljačkanje?nebuloza,ponavljam
Trpjeti pljačku se ne treba ni u kojem sustavu, a ako je ona sastavni dio sustava onda ne vidim razlog za toleriranje takvog sustava. Isto kao što ne vidim razlog za čekanje promjene (jer ju se dočekati neće), ali vidim mnogo razloga za njezino pokretanje, a ako ona može doći jedino u vidu rušenja sustava onda je to moj odgovor. Naravno, ne kako bi se poslije uspostavio nekakav sustav koji se od prijašnjeg razlikuje samo nazivljem ili spodobama koje grabe vlast. Vlast i profit su osnovni uzroci većine problema u svim danas prisutnim sustavima, neovisno o ideologiji. A ako želiš da problem nestane onda eliminiraš uzroke. Vrlo 'jednostavno' (uz vrlo mučnu, ali neophodnu edukaciju svakog pojedinca). Možda to je, kako kažeš, radikalno, ali rekao bih da radikalna situacija zahtjeva radikalne akcije (iako, što se tiče Kapovića smatram da on više naginje teorijskom, a manje aktivnom; isto tako mi se čini i da više naginje partijskoj, a ne slobodarskoj struji 'ljevice' no možda griješim jer zaključke vučem samo iz njegovih izjava)
Ne znam kako ti vidiš rješenje. Ili barem put prema njemu. Ali rado bih da izneseš mišljenje o tome.
I usput, koje su to prema tvome mišljenju glavne odlike zapadnih demokracija? Ubojstva, što pojedinačna, što masovna, definitivno spadaju među njih, a jesu li ili nisu pri vrhu popisa je tema za sebe.
http://www.zamirzine.net/spip.php?article8660
"Bit će krvi i bit će je mnogo. Ali bit će je mnogo ne zato što ja ili drugi kojima su stvari jasne tako žele, nego zato što oni na pozicijama bez toga neće prestati gušiti cjelokupno društvo. Gušenje možda ne izgleda ružno kao otvoreni oružani sukob pa ga većina vjerojatno zato tako lijepo tolerira, ali i 'lijepa' smrt je smrt. A kapitalizam je u takvu smrt poslao više ljudi od svih drugih ekstremnih ideologija zajedno i šalje ih i danas, uz pomoć svih onih koji ga toleriraju."
Dijete, slušaj. Krv, to je ona paradajz crvena tekućina što si je vidio u filmovima u kinu i na televiziji. Uživo, vjeruj mi, nije ni lijep ni ugodan prizor. Još manje, ako je onaj kojemu krv teče isječen nožem, ustrijeljen rafalom ili raskomadan eksplozijom... a još živ. Vjeruj mi. I ne piši ovakve stvari više, molim te. Iskreno te molim.
Jedino što mi nije jasno je postavljanje na poziciju s koje me, iz samo tebi znaog razloga, oslovljavaš na taj način. Ali o sebi si rekao sasvim dovoljno pa ti stoga želim, bez ijedne kapi krvi reći - hvala...
a twinsi nisu nedokazana urota. jebote ona treća zgrada se potpuno srušila sama od sebe jer je bila minirana. pogledaj samo kolike su profite imale američke firme u obnovi srušenog iraka u kojem je od početka invazije do danas poginulo milijun ljudi. to je legalizirani masakr i korupcija zadnje vrste o kojoj ovde pričamo.
Točno, nemam takav običaj, ali ovdje sam morao. Da si uživo iskusio krvi, ne bi je zazivao. Osim, naravno, ako imaš problema s mentalnim zdravljem.
Oprosti Milane, ali - zazivao? Ma gdje to? Ako reflektiranje trenutne (i povijesne) situacije u cijelom svijetu nazivaš zazivanjem onda to definiraj na taj način pa ćemo tako razgovarati. Spominjanje krvi je bilo potpuno figurativno, a da si moj post krenuo čitati bez već usađenih predrasuda i ideje da pričaš s djetetom, iz njega nisi (osim naravno ako nemaš problema s mentalnim zdravljem) mogao izvući zaključak koji si izvukao, ili je bolje reći (pre)konstruirao.
Ja sam samo na temelju poznavanja povijesti, realne političke i ekonomske situacije u svijetu te vlastitih zapažanja i iskustava formirao mišljenje o onome što bi se moglo dogoditi i to mišljenje prezentirao eto tako 'nepodbno' poetski. U tvoju percepciju toga ne bih ulazio, ali vidim da je pogrešna. Krv ne zazivam, ali niti ne bježim od realnosti, za razliku od tebe, striček :)
pitekantrop ti dodaje dildo - ajde da ima i zdravog razuma ovdje :)
p.s. kad već spominješ twinse, jučer je objavljen podatak o crnoj kutiji iz leta 77 (onoj iz kokpita). guess what - vrata od kokpita nisu otvarana tijekom svih 90 i sitno minuta leta (koji je bio otet). pa neka oni koji i dalje vjeruju u nevjerojatno dodaju još jednu dvojku u zbroj...
"Ah, idile! Ah, koncilijantnosti!
Ivo Josipović velikodušno guta uvredu koju je svakom njegovom glasaču uputio Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, svojom tvrdnjom da je novi predsjednik Republike izabran zahvaljujući djelovanju skrivenih centara moći. Na ovo pljuvanje po ljudima koji su mu dali svoje glasove, izborni pobjednik odgovara kao da ga predsjednikom nije učinila uvjerljiva volja većine izašlih na birališta, nego kao da ga na Pantovčak šalje vijeće mudraca koje s vremena na vrijeme zasjeda ispod Nadbiskupskog duhovnog stola i koje svojom tajnovitošću rajca maštu zbunjenih kanonika. Elem, Josipović odgovara da on, za razliku od svoga prethodnika, ne želi ulaziti ni u kakve polemike s Crkvom, ni sada ni ubuduće..."
http://www.novilist.hr/Vijesti/Novosti/ima-l-27-neka-tajna-veza-3F.aspx
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.