Marina Kelava 15.04.2014.

Razmontiravanje željeznica

Marina Kelava Prošloga su tjedna ukinute ili reducirane brojne domaće željezničke linije koje povezuju sela u odumiranju s gradićima u odumiranju. Međutim, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić nije se tom prilikom posuo pepelom ni ponudio ostavku.

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

U KRILU VELIKOG BRATA

Fotografija članka
H-alterov novinar posjetio je NATO-ov stožer u Bruxellesu, i evo rezultata: Referendum za ulazak u NATO Hrvatska je trebala provesti davno prije, no hrvatska delegacija pri NATO-u nikad nije službeno rekla da postoji mogućnost referenduma. MORH tvrdi da neulazak u Savez znatno poskupljuje obranu, ali pitanje je mora li se Hrvatska doista naoružavati ako ne uđe u NATO. Politička elita nas je glede ulaska u NATO već gotovo dovela pred svršen čin, pa perspektiva protunatoovske akcije sve više postaje zahtijevanje reformi unutar njega.
Hrvatska će gotovo sigurno biti pozvana u NATO savez na summitu u Bukureštu početkom travnja ove godine. To je zajednička ocjena svih diplomata s kojima smo razgovarali tijekom posjeta NATO stožeru u Bruxellesu i Zapovjedništvu združenih snaga (Joint Forces Command) u Brunssumu koji je organiziralo veleposlanstvo SAD-a u Hrvatskoj. Pozivnicu očekuju i Makedonija te Albanija. Njihov napredak, međutim, nije jednak hrvatskom, barem kad su u pitanju demokratski razvoj i obrambene reforme. Hrvatska tu nije blistav primjer, ali je još uvijek daleko ispred spomenutih zemalja. Bez obzira na to bilo bi politički mudro da 26 zemalja članica NATO-a odluči pozvati i ove dvije zemlje jer bi u suprotnom nastala vrlo neizvjesna geopolitička i sigurnosna situacija na zapaljivom području Kosova. A ta situacija ne bi bila pogodna ni za hrvatsko gospodarstvo i turizam, kao što smo se već jednom posvjedočili za vrijeme NATO-ove operacije protiv Srbije. U to vrijeme je Franjo Tuđman iz nepoznatih razloga zabranio NATO-ovim zračnim snagama prelet preko hrvatskog državnog teritorija, ali je takvu odluku spretno izokrenuo tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić. S druge strane, u kuloarima se spominje Crna Gora i možda Bosna i Hercegovina kao moguće nove članice Partnerstva za mir.

Partnerstvo za viziju

U očima NATO saveza Makedonija i Albanija imaju još jednu prednost; vrlo visoku podršku stanovništva ulasku u NATO. Kreće se oko 90 pa sve do 95 posto. U Hrvatskoj potpora oscilira između 45 i 60 posto i ovisi o postavljenom pitanju te vremenu ispitivanja. Imati potporu je značajna stvar. No i bez nje se može lako ući u Savez koji se transformira otkad je nastao, i koji baš i nema dalekosežnu viziju što bi trebao biti. Od hrvatskih diplomata saznajemo da se potpora nikad nije postavila kao uvjet. Ona samo može pokazati da se hrvatska vlast trudi i da dobro radi. Činjenice govore suprotno. Naime, malo tko u Hrvatskoj, ni građani, a kamoli političari, ne zna što jest danas NATO i kakva je to kolektivna obrana koju prezentira. Viđenje samo vojnih pitanja iz korijena je pogrešno. NATO se danas bavi cyber terorizmom, terorizmom vulgaris, mirovnim operacijama, okolišnim katastrofama, a polako i s razlogom oprezno i s energetskom obranom. Energetska samostalnost i obrana je pojedinačno vrlo važna za zemlje Istočne Europe, a i za Hrvatsku. Naime, čvrsta ruka Rusije na plinovodima i naftovodima daje prostor za zamašnu diplomatsku akciju jer nikakva sila tu ne može igrati pobjedničku ulogu.



Opće nepoznavanje Sjevernoatlantskog saveza grijeh je vladajućih i akademskih struktura. U javnosti nema pažnje vrijedne kampanje koja bi podizala svjesnost o NATO-u. Ona ne postoji ni među pro ni među contra stavovima. Nažalost, nema jasno označenog ni anti ni pro stava koji bi bio najobjektivniji. Javni diskurs o NATO-u se svodi na uobičajenu hrvatsku komunikaciju; ja sam za NATO jer je on super cool ili ja sam protiv NATO-a jer on krši ljudska prava. S obzirom na posljednje, ostanak izvan NATO-a vjerojatno bi doprinjeo cvjetanju ljudskih prava u Lijepoj našoj, a ulazak bi pogoršao demokratske vrijednosti po kojima je naša zemlja poznata. Šalu na stranu, realno stanje pokazuje da će Hrvatska vrlo skoro postati članicom NATO saveza, o čemu je H-alter već pisao u nekoliko navrata. Protu-NATO akciji je mjesto upravo na zahtijevanju reformi unutar NATO-a, prvenstveno unutar Hrvatske. Bojazan da će Hrvatska prenijeti suverenitet na NATO nije realan, uvjeravaju nas na svim instancama. Konsenzualno donošenje odluka je primarna, a doprinos operacijama nije obvezatan. Sve ovisi o našim mogućnostima i procjenama. U nekim slučajevima, kao što je u slučaju ISAF-a, operacije NATO-a u Afganistanu, naši vojnici odlaze pod individualnom odlukom. Na kraju se opet izvlači pitanje referenduma.

Referendum na ledu

Referendum je trebalo provesti davno prije, zaključuju NATO diplomati. Iz hrvatskog, američkog i još nekih diplomatskih predstavništava u NATO sjedištu u Bruxellesu saznajemo da je pravo vrijeme za referendum bilo u vrijeme početka Akcijskog plana za članstvo jer on upravo završava članstvom. U protivnom je ispitivanje volje naroda u pet do dvanaest tek još jedno skupljanje poena u unutarnjopolitičkoj stranačkoj igri. Zamislimo li samo situaciju u kojoj bi hrvatski građani sada odbili ulazak u NATO znači i zamisliti bačen novac tijekom sedam godina rada na ulasku u Savez, a istovremeno i ogromno povećanje troškova za vojsku. Savjetodavne referendume u Europi su imali samo Slovenija i Mađarska (inače naš mentor za NATO). Slovenija je taj referendum provela u isto vrijeme kad i onaj za Europsku uniju, a zemlje Višegradske skupine ušle su u NATO ekspresnom brzinom prije akcije u Srbiji kako se dobri međuslavenski odnosi ne bi loše ocrtali na Savez. Zanimljivo je pritom kako se izbjegava ustavna mogućnost iniciranja referenduma. Naime, prema članku 86. Ustava u pitanjima koja su važna za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske Sabor će raspisati referendum ako to zatraži deset posto od ukupnog broja biračkog tijela u zemlji. Rupa u zakonu sprečava da se to dogodi jer je za skupljanje peticije potrebno 15 dana i preko 300.000 potpisa što graniči s nemogućom misijom.



Rasprave o referendumu nije bilo ni u Državnom odboru za članstvo u NATO-u koji se sastoji od svih nositelja vlasti zemlje i savjetnika sigurnosne i obrambene politike. Hrvatska delegacija pri NATO-u nikad nije službeno rekla da postoji mogućnost referenduma, a to se pitanje nije otvaralo niti u jednom izvješću. Jedan visoki hrvatski diplomat kaže da bi političke stranke trebale razmišljati koja je svrha, poruka i posljedica referenduma, dok u isto vrijeme imaju pro-NATO stav, a nije rečeno zašto su za referendum, a zašto za NATO. Još bi gore bilo, nastavlja, da se ne uđe u NATO a da se također ne zna zašto. Isti diplomat tvrdi da je proces reforme unutar Akcijskog plana za članstvo donijelo demokratizaciju vojske koja se od jedne skupine u kojoj su se krili ratni zločinci postala profesionalna vojska s međunarodnim priznanjima, naročito u Afganistanu.

S kim će Odbor razgovarati


S obzirom na to da su nekad u NATO ulazile i vojne diktature, postoji prilična doza istinitosti u toj tvrdnji. Da bi Hrvatska vojska bila doista na NATO razini, nastavlja naš sugovornik, ona mora osim obrambene strategije razviti i civilne strategije diplomacije i razvojne politike. Državni odbor planira pojačati rad sa studentima, rad s NGO sektorom, angažirati se u publicistici, imati stalan kontakt s novinarima, ali i ući u konstruktivnu debatu o NATO savezu.



Možemo se nadati da će se u dogledno vrijeme pojaviti nevladina organizacija s konkretnim anti-NATO stavom, a koja će istovremeno moći djelovati unutar članice NATO-a. No s tim NGO-om Državni odbor neće surađivati. Isti diplomat je gotovo siguran da će se suradnja gotovo isključivo vezati uz organizacije koje podupiru ulazak Hrvatske u NATO savez, zato jer su one puno više prisutne u javnosti. Ovdje se očigledno aludira na politiku mainstream medija kojima akcije udruga za zaštitu ljudskih prava, ekoloških udruga ili studentskih anarhista nisu zanimljive. S druge strane, to pokazuje nezanimanje za gotovo trećinu građana Hrvatske koji su isključivo protiv NATO saveza.

Sve to, naravno, i košta. Ministarstvo obrane napravilo je paraleleni dugoročni plan u kojem su se ispitivali troškovi obrane unutar i izvan NATO-a. Prema toj projekciji rađenoj 2006. godine, ukoliko ne bude članica Saveza, Hrvatska bi do 2015. godine morala za obranu izdvojiti 17 milijardi kuna više. Istovremeno bismo, tvrde u MORH-u, morali zaposliti 250.000 ljudi više, a ponovno bi se uvela i ročna vojska. Obrambeni proračun bi iznosio i do šest posto državnog budžeta. NATO preporuča oko 2,0 posto budžeta za obranu svojim članicama i uništavanje nepotrebne vojne tehnologije. Taj postotak se, u načelu, ne povećava ni u slučaju rata. Računica se, naravno, ne može mjeriti s izgubljenim ljudskim životima u dalekim zemljama poput Iraka ili Afganistana. Ostaje i pitanje da li se Hrvatska doista mora naoružavati ako ne uđe u NATO. Naime, u sklopu NATO-ovog programa Partnertstvo za mir održava se suradnja Saveza sa zemljama koje mogu, ali i ne moraju postati članicom NATO saveza. Tako trenutačno unutar Partnerstva postoje samo tri zemlje koje ujedno provode MAP, Akcijski plan za članstvo (Hrvatska, Albanija, Makedonija). Ostale zemlje, u skladu s partnerskim ugovorom, mogu smanjiti svoje vojne izdatke, a istovremeno imati zaštitu NATO-a u slučaju sigurnosnog ugrožavanja njihove zemlje, bilo od strane oružane sile, bilo od prirodnih nepogoda.

Potvrdili se u PRT-misijama

Veleposlanica SAD-a pri NATO-u Victoria Nuland smatra da je Hrvatska napravila velik posao, te da su SAD zadovoljne demokratskim napretkom, suzbijanjem kriminala i korupcije, vladavinom zakona i učešćem HV-a u Afganistanu, naročito u PRT misijama (Provintial Reconstruction Team) na sjeveru i zapadu zemlje. Dobro, možda Nuland živi daleko od stvarnosti, no to je službeni stav Amerike koju i mnogi NATO saveznici u Europi ne mogu smisliti. Ipak, iznad svih tih lijepih riječi leti i dalje duh transformacije i neizvjesnosti idućih koraka Saveza. Njegova borba protiv terorizma bilježi više padova nego uzleta, a negativan trend suzbijanja trgovine narkoticima i nemogućnost pronalaženja alternativnog održivog razvoja u Afganistanu to samo pogoršava. Ulazimo i u Savez koji preko modernizacije tehnologije i uvođenja internetske veze (SILK projekt) na Kavkaz i Srednju Aziju provodi i mekdonaldizaciju za to nespremnih društava kao i ovisnost o globalnim ekonomskim kretanjima.



Osnovni ideal širenja NATO-a u te zemlje jest i obrana liberalne demokracije kakva je poznata na Zapadu. Društveni znanstvenici bi se mogli jako namučiti da pronađu barem tragove Humea i Lockea u pustinjama Kazahstana ili planinama Kirgistana ali bi mogli vrlo lako naći privremene vojne baze na Google mapama. Ulazimo i u savez koji se bavi borbom protiv širenja pustinje u sjevernoafričkim zemljama u okviru Mediteranskog dijaloga kao i brige za vodno bogatstvo i zaštitu okoliša. Pa ipak, neke zemlje jedva da imaju tragove ekološke svjesnosti u svojim vojnim postrojbama kao što je slučaj Francuske ili Hrvatske. Ideal njemačke vojske koja ima časnike za okoliš na nižim razinama vojnih postrojba za našu je vojsku znanstvena fantastika, a takvom će i ostati; naime, NATO nema zapovjedni karakter i ne može svojim članicama narediti uvođenje ekoloških časnika. Nas čeka i bolja rodna zastupljenost, visoka profesionalnost, poštovanje seksualne različitosti, izbacivanje politike iz vojnog ordinarijata, tehnološka opremljenost i još cijeli niz stvari kojima bi se demokratizacija u potpunosti ostvarila. A tu je prostor u kojem grupe za pritisak imaju najveću zadaću.
Tagovi: nato, referendum, ministarstvo obrane
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 5 komentara
  1. Sudoku06.02.2008. 12:07
    Slažem se da je najveći problem neinformiranost i nedostatak čak i najosnovnijih znanja o NATO-u. Trenutno se sve svodi na tipična balkanska izvlačenja "Ak' ovi u vladi kažu da je dobro, onda mora da je!". Meni to neobično podsjeća na nešto tipa "Susjeda Barica kaže da je Ariel bolji od Faksa, a ak' ona kaže, onda mora da je tak' ."

    Ako se mene osobno pita, dužnost NATO saveza je odavna prestala biti obrana, vojna pitanja, pa čak i širenje njihovog (jedinstvenog, poprilično sumnjivog) poimanja demokracije. U NATO savezu kolo vode supersile koje nazivaju ekonomski divovi, a one to polako prestaju biti. Pod izlikom zajedničke obrane, borbe protiv terorizma i sličnih gluposti, oni uništavaju što ekonomiju drugih država (u svoju korist), što političku opoziciju spremnu da se suprostavi njihovim megalomanskim (ali krajnje očajnim)planovima. Zar nije postalo malo čudno da je svaka država koja se usuđuje reći NE SAD-u ubrzo proglašena i prijetnjom tzv. demokraciji?
  2. MILL07.02.2008. 18:44
    Recimo da je pitanje ulaska u NATO konsenzualno prihvaćeno od strane relevantnih političkih stranaka.Postavlja se pitanje njihove vjerodostojnosti kad je riječ o referendumu. Naime , dok su ZNA SE koje stranke protiv referenduma, šutke se s takvim stavom bore i one koje su jasno dale do znanja da su ZA referendum. O kakvom se saltu radi kod HSS-a, gdje su inicijative SDP-A?Tako smo došli u situaciju da nam premijer tumači Ustav , dok parlamentarci i njihove stranke ne uočavaju potrebu postavljanja zahtjeva Ustavnom sudu za tumačenje ustavnosti !MORAM LI TO UČINITI JA ili oni koji su plaćeni da nas zastupaju!!!??????
  3. Kurbla13.02.2008. 12:32
    Najvažnije u svemu je da je najvažnija članica NATO u ovom trenu agresor i da je nemorano, pa čak možda i zločinački staviti se na njihovu stranu. Glede referenduma, uopće mi ne izgleda nemoguće skupiti 300 000 potpisa za 15 dana.
  4. pitekantrop11.06.2010. 00:35
    "U to vrijeme je Franjo Tuđman iz nepoznatih razloga zabranio NATO-ovim zračnim snagama prelet preko hrvatskog državnog teritorija, ali je takvu odluku spretno izokrenuo tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić."

    Sada mi uopće više ne zvuče nerealno priče o tzv. chem-trailovima tj. tragovima koji ostaju dugo nakon što avion prođe, a u sebi sadrže po nekim istraživanjima najrazličitije vrste bakterija i štetnih spojeva od kojih ljudi oboljevaju i slabi im organizam - postaju bolesni i pasivni za bilo kakvu reakciju na sistem.
    Nije franjo možda bija ni toliko lud.

    definitivno bi trebalo pokrenit referendum o istupanju iz nato-a
  5. pitekantrop11.06.2010. 00:36
    p.s.
    a ti tragovi su najčešće iznad država članica nato-a, ali i svugdje gdje lete njihovi avioni
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

07.04.

Jednobojni izborni rezultati

Na jučerašnjim izborima u Mađarskoj stranka Jobbik je osvojila 20,5 posto glasova birača te sada čini, s iznimkom Švicarske narodne stranke, najjaču stranku radikalne desnice u Europi

07.04.

Kandidati moraju brinuti o zaštiti okoliša

WWF danas pokreće kampanju kojom kandidate i glasače na predstojećim izborima za Europski parlament želi potaknuti da im okoliš bude prioritet u programu

05.04.

SDP donosi odluku u srijedu

SDP će na sjednici Predsjedništva raspraviti i nakon toga donijeti odluku o suspenziji ili isključenju iz stranke Marine Lovrić-Merzel te Željka Sabe, potvrdio je tajnik SDP-a Igor Dragovan

02.04.

Svjetionik umjesto vjetrenjače

Berto Šalaj: Demokratski deficit EU proizlazi iz činjenice da sve najvažnije odluke, najčešće iza zatvorenih vrata i bez javnosti, donose političke elite.

02.04.

"Vjerujem svojim suradnicima"

"Nemamo šprancu kako postupati. Svaka je optužnica drugačija. SDP ima neke vrijednosti, a ja imam svoje mišljenje", izjavio je premijer Milanović na izvanrednoj konferenciji za novinare

02.04.

Uhićena Marina Lovrić Merzel

Sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel uhićena je po nalogu USKOK-a, a sinoć je izvršena i pretraga njene obiteljske kuće

01.04.

Mladi političari za pomirenje

Osnovana je prva međunarodna mreža s ciljem poticanja suradnje među omladinskim organizacijama pri i u sklopu političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i Srbiji

Dokukino
Info most
Superknjižara
Info most