Dugo vremena kao i većina građana Zagreba osjećam na vlastitoj koži posljedice Bandićevih gradskih projekata izvedenih našim novcem. U godinama njegove vladavine, zelene površine netragom nestaju i na istima se sada prostiru prekrasne betonsko-staklene nakupine i asfaltno-betonske površine. Takav razvoj grada doveo je do, kako se to pristojno kaže na burzi, korekcije većine ključnih pokazatelja održivosti. Ljetne temperature u gradu dodatno rastu, podižu se razine buke i prašine, povećane količine oborinskih voda guše kanalizacijski sustav, skupo plaćena i loše izvedena infrastruktura često kolabira, itd. Neiskusni gradonačelnici njemačkih gradova subvencioniraju izrade zelenih krovova na kućama u svrhu dodatnog povećanja zelenih površina koje utječu na smanjenje tih pokazatelja, čime hotimice ostvaruju uštede i smanjuju potrebna ulaganja u gradsku infrastrukturu. Srećom, Bandić se odlučio za svoj koncept održivog razvoja grada. Želi se održati na vlasti i razvijati sustav razloga za poskupljenje raznih naknada. Zato uvijek kao pravi profesionalac i vizionar svoje projekte skromno opisuje kao perfektne, a svoju verziju grada kao jedinu moguću. Kad to malo sažmemo, nema razloga da ne povjerujemo u poruku koju nam želi prenijeti. PROfesionalni VIZIONAR osmislio PERfektnu VERZIJU Zagreba. A prilagođeno dobu kratica u kojem živimo može i kraće. PROVIZIONAR OSMISLIO PERVERZIJU ZAGREBA.

Vrijeme godišnjih odmora predstavlja posebno opasno razdoblje za Zagreb. Građani željni odmora od metropole ostavljaju je bez obrane te po svom povratku mogu samo zbrajati štete uzrokovane raznim projektima koji strmoglavo ruše kvalitetu života, poskupljuju komunalne naknade i grad guraju u smjeru neodrživog razvoja. Takvo stvaranje uvjeta za samouništenje grada nije plod slučajnosti ili nesretnih okolnosti, već predstavlja viziju dragog nam gradonačelnika, prilagođenu željama njegovih prijatelja i kumova (poznatijih pod nazivom investitori i/ili izvođači radova) te razrađenu od 'neovisnih' stručnjaka, kojima se ovisno o rezultatima njihovih studija isplaćuju visoki honorari. Da ovaj tekst ne bi zračio samo pesimizmom razmotrimo preuređenje Zelenog vala (sjevernog i južnog). Na nepromijenjenoj širini prometnice južnog zelenog vala uspio je napraviti širi kolnik s produženim parkirališnim mjestima, a na suženom nogostupu još se našlo mjesta i za biciklističku stazu. Ni Isus u najboljim danima nije mogao raditi takva čuda, pa me ne bi iznenadilo da razdragane mase po ulicama uskoro počnu spontano izvikivati, santo subito. To što parkirani automobili strše na biciklističku stazu i onemogućavaju vožnju po njoj, bila je jedna od rijetkih mana projekta. Problem je naravno ubrzo uočen i riješen postavljanjem elastičnih plastičnih stupića, pa kad se auto sada nasloni na stupić i njegov donji dio savine za par centimetara, gornji dio se poput rampe postavi preko staze, ali to se na radost biciklista, pogotovo u večernjim satima, gotovo ne primjećuje. Biciklistička staza se tako pretvara u balističku što dio gradskog prometa prebacuje u njegov zračni prostor rasterećujući prometnice koje su time manje izložene uništavanju, čime se pak ostvaruju uštede koje ćemo svi mi dodatno platiti. Sve u svemu genijalnost bez premca u europskim pa i svjetskim razmjerima koju bi trebalo zaštititi patentom, a genijalca čuvati na hladnom i tamnom mjestu, jer svojom vizijom priprema grad za predstojeću eru sve jeftinijeg goriva, kada više nitko neće pješačiti ili voziti bicikl i svi ćemo letećim vozilima ići na posao.

Sjeverni zeleni val koji je obnovljen prošle godine posebna je priča. Biciklistička staza je tamo smještena na kolnik par centimetara od automobila s jedne strane i visokog rinzola s krutim metalnim stupićima koji sprečavaju bijeg biciklista ak' ga neki auto odluči srušiti, s druge strane. Nakon par godina biciklisti su se već saživili sa takvom vizijom biciklističke staze, a to znam po tome, jer mi je prijatelj koji stanuje u blizini staze rekao, da je ovo ljeto vidio jednog biciklistu na njoj.

Genijalnost izvedbe podsjetila me na događaj iz djetinjstva. Tada je u susjedstvu živio čovjek koji nikako nije mogao položiti teoretski dio vozačkog ispita, ali je bio dobroćudan i uvijek je nama klincima znao prepričavati dobivena pitanja i svoje odgovore. Jedno od postavljenih pitanja, bilo je: 'Što znače dvije bijele paralelne pune linije na sredini ceste?'. Njegov odgovor je bio: 'Biciklistička staza!'. Tada smo bili djeca pa smo ga zafrkavali i smatrali ga malo bedastim, ali danas, kad sam par desetljeća stariji, shvatio sam, da je pao na ispitu samo zato, jer nije imao dovoljnu političku moć da stručnjaci u komisiji, njegov odgovor i razmišljanja shvate kao mudru viziju. Slučajno ili ne, njegovi su inicijali M.B.

Iz gore navedenog, odmah postaje jasno, da su generacije zagrebačkih arhitekata i urbanista stoljećima bili u zabludi da rade na dobrobit građana te da provizionar nastavlja svoju misiju ustrajnog fizičkog uklanjanja tih zabluda. Primjer te ustrajnosti možemo vidjeti i na jednostavnim stvarima. Primjerice, povodom tjedna mobilnosti i dana bez automobila usmjerila se pažnja javnosti na usporavanje javnog prometa zbog nepoštivanja žutih traka u gradu. Predlagana su jednostavna i jeftina rješenja koja se primjenjuju u europskim gradovima, ali provizionar u svakom trenutku može smisliti perverziju rješenja problema, pa su jednostavna rješenja s gnušanjem odbačena. Predložene su složene zamisli provizionara koji će problem riješiti postupnim usporavanjem vožnje automobila po žutoj traci, što će u konačnici dovesti do toga da automobili po njima doista neće voziti, nego će tamo većinu vremena stajati na radost putnika u tramvajima i autobusima.

Mašta može svašta, pa ćemo se nakon nedjeljnih izbora možda šetati proširenim ulicama dalmatinskih starih gradskih jezgri, stari će zidovi biti srušeni te će se napraviti novi i viši, a kod Stona još duži. NP Plitvice će kod slapa napokon dobiti apartmansko naselje, a šume će biti uklonjene za izgradnju najvećeg golf terena na svijetu. Na Pantovčaku ispred predsjedničkog ureda možda nikne hipodrom za jutarnje rastrčavanje, a vanjska politika će biti uspješna k'o Dinamo u Ligi prvaka. Biračko tijelo zna iznenaditi, pa 10. siječnja ni ljudstvo ni imovina u Hrvatskoj neće biti sigurni. Doista bi bio grijeh da godinama pamtimo gdje smo bili taj dan, jer smo mislili da se tako nešto ne može dogoditi.

Za kraj, još prijedlog predizbornog slogana za neshvaćenog vizionara, koji mi je pao napamet kad sam shvatio da nas je trajno zadužio svojom požrtvovnom iluzijom rada koju sada želi proširiti na cijelu Hrvatsku:

Dekonstrukcija južnog Zelenog vala - 30 milijuna kuna.

Devastacija Kvaternikovog trga - 250 milijuna kuna.

Nestalo bez traga iz Zagrebačkih cesta - 150 milijuna kuna, za svaki slučaj.

Stvaranje uvjeta za samouništenje grada - neprocjenjivo.

Neke stvari u hrvatskoj ne mogu se kupiti novcem, za sve ostalo, tu je Milan Bandić.