H-Alter
Vjeronauk i nježne dječje duše
Iako sam kao ateist ravnodušan prema bogu, ideološka me nasrtljivost, pa i ona religiozna, ne ostavlja ravnodušnim. Jer bitno je obilježje ideologije da parcijalno prikazuje kao univerzalno, da relativno predstavlja kao apsolutno, da mišljenje i interes pojedinaca i skupina nameće kao opće mišljenje i opći interes, da se lažno predstavlja kao jedina moguća Istina. Ideologija uvijek nastupa kao isključiva Istina, u pozadini koje je prijetnja onima koji je kao Istinu ne priznaju. Pa kada nečija religioznost pređe prag izričaja osobnog opredjeljenja i zaogrnuta šinjelom apsolutne istine počne u drugima zatirati drukčije, onda ona postaje par excellence ideologija.
Ako je, dakle, u Lourdes išao Dragan Primorac sa svojim religioznim prijateljima, onda je to njihovo pravo i stvar koja me se previše ne tiče. Ali, ako je u Lourdes išao ministar znanosti i obrazovanja sa svojim suradnicima, onda me se to itekako tiče. Doduše i ja se slažem s Marxom i Crkvom da se privatno i javno u čovjeku ne može podijeliti osim ako čovjek postane homo duplex. Pa ne tražim od ministra Primorca da bude dvoličan i skriva svoju religioznost, ali imam pravo očekivati od njega i drugih državnih službenika da nam je ne nabijaju svako malo na nos, kao što od pristojnih ljudi očekujem da ne govore baš sve što misle o drugima, jer je to osnova snošljivosti i suživota. Kakav bi, naime, svijet bio kada bismo svima koje smatramo ružnima, glupima, pokvarenima ili jednostavno niškoristi, to rekli u lice ili javno obznanili? Pa iako to ponekad treba učiniti, za što treba i osobne hrabrosti, takva bi pretjerana istinoljubivost kao i svako pretjerivanje učinila svijet još gorim nego što jest.
Foto: Ministrov tango sa Svetom Stolicom - nažalost, ne posljednji tango
Uostalom, ni šamaranje svih koje mislimo da bi trebalo išamarati nije prihvatljivo. Kada, dakle, neki ministar opetovano javno naglašava svoju religioznost, onda to nije samo izraz njegova osobnog opredjeljenja, nego snažna politička poruka naciji o tome koja je ideologija vladajuća i kakvo se ideološko opredjeljenje očekuje od onih koji o tom ministarstvu ovise. Stoga Dragan kao Primorac smije reći: Oduvijek mi je bila želja posjetiti Lourdes. Dijelom i zato što je upravitelj župe Majke Božje Lourdske moj prijatelj, ali Dragan kao ministar ne smije reći: U tu crkvu redovito, kao i premijer, idem na misu, jer ni Dragan ni Ivo na misi ne bi smjeli biti kao ministar i premjer. Bar ne tako dugo dok je ovo po Ustavu sekularna država za koju nas obojica, očito neistinito, uvjeravaju da je pravna.
Treba li se onda čuditi ravnateljici dječjeg vrtića u Sesvetama koja je roditeljima revoltiranim načinom uvođenja katoličkog vjeronauka u taj vrtić navodno poručila da smo katolička država i nema razloga da odskaču. Možda većinu u ovoj državi čine katolici, ali ravnateljica bi trebala znati da to RH ne čini katoličkom državom. Ali ona to ne zna, ili se pravi da ne zna i može si to dozvoliti budući da u nas na misu ne idu Dragan i Ivo, nego ministar i premijer, što joj daje za pravo reći da smo, iako mimo ustava, katolička država. Ministar doduše tvrdi da je u Lourdes išao kao Dragan, ali zašto onda kaže da redovito s premijerom, a ne s Ivom, ide na misu?
Ipak, dok me nepodopštine vladajuće Partije i Crkve ljute, opravdanja roditelja koji su podlegli ideološkom pritisku me žaloste. Čitam tako u Jutarnjem listu (28.08.2008.): S druge pak strane, ne vidim razlog zašto bi mu uskratio upoznavanje s religijom, stjecanje novih znanja i shvaćanja, bez obzira na to što tata misli o Bogu. Uvijek ima vremena predomisliti se. Neka sam odluči. Nema dugo da je to izjavio i jedan vodeći oporbeni političar. Pitam se: zar ti ljudi zaista ne razlikuju upoznavanje s religijama od religiozne indoktrinacije. Pa na vjeronauku se ne upoznaje djecu s religijom, još manje s religijama, nego ih se religiozno indoktrinira na način koji bi trebao onemogućiti da se oni jednog dana predomisle ili sami odluče nešto drugo.
Foto: Dječji vrtić u Sesvetama, čiji polaznici su izloženi opasnosti od osakaćenja sposobnosti kritičkog mišljenja
Više sam to puta napisao, ali ću za one koji ne znaju još jednom ponoviti što je svojedobno napisao Thomas More: Svećenici obrazuju djecu i mladež, no nije im preča briga njihovo znanje, nego razvoj osobnosti i ćudorednih nazora. Svim se silama trude u još nježne i podatne dječje duše uliti valjane nazore, korisne za održanje njihova društvenog poretka. Kad se ti nazori duboko usade još u dječjoj dobi, prate čovjeka kroz cijeli život i od velike su koristi za očuvanje državnog poretka, koji se inače ruši jedino zbog ljudskih poroka, a oni se rađaju iz izopačenih nazora. Dakako zdrave su misli one koje su korisne za održavanje postojećeg društvenog poretka, pa kad se njima indoktrinira djecu dok su još naivna i kritički nejaka, valja očekivati da će cijeli život slijediti i braniti ideologiju koja ih je duhovno oblikovala. Zar se ti roditelji ne pitaju što će to u nježne i podatne dječje duše uliti vjeroučitelji u čije su duše također bile ulivene religiozne dogme dok su im duše bile nježne i podatne? Zar ih ne zabrinjava mogućnost da će nježne i podatne duše njihove djece biti osakaćene upravo u sposobnosti kritičkog mišljenja i slobodnog odlučivanja? Nisu li sami pristali na to da ne odskaču? I kojom logikom onda nešto drugo očekuju od svoje djece.
Razumijem, doduše, njihovu želju da svojoj djeci ne otežavaju život. Ali, nisu li upravo zbog toga trebali odlučiti drukčije? Jer, nije lako dnevno provoditi sate, pa čak ni minute u sredini s kojom se čovjek ne slaže. Ali još je teže provoditi cijele dane u sukobu sa samim sobom. A upravo to bi se moglo dogoditi djeci koja u život kreću na koljenima, ruku skrušeno sklopljenih pred izmišljenim autoritetom.
Ako je, dakle, u Lourdes išao Dragan Primorac sa svojim religioznim prijateljima, onda je to njihovo pravo i stvar koja me se previše ne tiče. Ali, ako je u Lourdes išao ministar znanosti i obrazovanja sa svojim suradnicima, onda me se to itekako tiče. Doduše i ja se slažem s Marxom i Crkvom da se privatno i javno u čovjeku ne može podijeliti osim ako čovjek postane homo duplex. Pa ne tražim od ministra Primorca da bude dvoličan i skriva svoju religioznost, ali imam pravo očekivati od njega i drugih državnih službenika da nam je ne nabijaju svako malo na nos, kao što od pristojnih ljudi očekujem da ne govore baš sve što misle o drugima, jer je to osnova snošljivosti i suživota. Kakav bi, naime, svijet bio kada bismo svima koje smatramo ružnima, glupima, pokvarenima ili jednostavno niškoristi, to rekli u lice ili javno obznanili? Pa iako to ponekad treba učiniti, za što treba i osobne hrabrosti, takva bi pretjerana istinoljubivost kao i svako pretjerivanje učinila svijet još gorim nego što jest.
Foto: Ministrov tango sa Svetom Stolicom - nažalost, ne posljednji tango
Uostalom, ni šamaranje svih koje mislimo da bi trebalo išamarati nije prihvatljivo. Kada, dakle, neki ministar opetovano javno naglašava svoju religioznost, onda to nije samo izraz njegova osobnog opredjeljenja, nego snažna politička poruka naciji o tome koja je ideologija vladajuća i kakvo se ideološko opredjeljenje očekuje od onih koji o tom ministarstvu ovise. Stoga Dragan kao Primorac smije reći: Oduvijek mi je bila želja posjetiti Lourdes. Dijelom i zato što je upravitelj župe Majke Božje Lourdske moj prijatelj, ali Dragan kao ministar ne smije reći: U tu crkvu redovito, kao i premijer, idem na misu, jer ni Dragan ni Ivo na misi ne bi smjeli biti kao ministar i premjer. Bar ne tako dugo dok je ovo po Ustavu sekularna država za koju nas obojica, očito neistinito, uvjeravaju da je pravna.
Treba li se onda čuditi ravnateljici dječjeg vrtića u Sesvetama koja je roditeljima revoltiranim načinom uvođenja katoličkog vjeronauka u taj vrtić navodno poručila da smo katolička država i nema razloga da odskaču. Možda većinu u ovoj državi čine katolici, ali ravnateljica bi trebala znati da to RH ne čini katoličkom državom. Ali ona to ne zna, ili se pravi da ne zna i može si to dozvoliti budući da u nas na misu ne idu Dragan i Ivo, nego ministar i premijer, što joj daje za pravo reći da smo, iako mimo ustava, katolička država. Ministar doduše tvrdi da je u Lourdes išao kao Dragan, ali zašto onda kaže da redovito s premijerom, a ne s Ivom, ide na misu?
Ipak, dok me nepodopštine vladajuće Partije i Crkve ljute, opravdanja roditelja koji su podlegli ideološkom pritisku me žaloste. Čitam tako u Jutarnjem listu (28.08.2008.): S druge pak strane, ne vidim razlog zašto bi mu uskratio upoznavanje s religijom, stjecanje novih znanja i shvaćanja, bez obzira na to što tata misli o Bogu. Uvijek ima vremena predomisliti se. Neka sam odluči. Nema dugo da je to izjavio i jedan vodeći oporbeni političar. Pitam se: zar ti ljudi zaista ne razlikuju upoznavanje s religijama od religiozne indoktrinacije. Pa na vjeronauku se ne upoznaje djecu s religijom, još manje s religijama, nego ih se religiozno indoktrinira na način koji bi trebao onemogućiti da se oni jednog dana predomisle ili sami odluče nešto drugo.
Foto: Dječji vrtić u Sesvetama, čiji polaznici su izloženi opasnosti od osakaćenja sposobnosti kritičkog mišljenja
Više sam to puta napisao, ali ću za one koji ne znaju još jednom ponoviti što je svojedobno napisao Thomas More: Svećenici obrazuju djecu i mladež, no nije im preča briga njihovo znanje, nego razvoj osobnosti i ćudorednih nazora. Svim se silama trude u još nježne i podatne dječje duše uliti valjane nazore, korisne za održanje njihova društvenog poretka. Kad se ti nazori duboko usade još u dječjoj dobi, prate čovjeka kroz cijeli život i od velike su koristi za očuvanje državnog poretka, koji se inače ruši jedino zbog ljudskih poroka, a oni se rađaju iz izopačenih nazora. Dakako zdrave su misli one koje su korisne za održavanje postojećeg društvenog poretka, pa kad se njima indoktrinira djecu dok su još naivna i kritički nejaka, valja očekivati da će cijeli život slijediti i braniti ideologiju koja ih je duhovno oblikovala. Zar se ti roditelji ne pitaju što će to u nježne i podatne dječje duše uliti vjeroučitelji u čije su duše također bile ulivene religiozne dogme dok su im duše bile nježne i podatne? Zar ih ne zabrinjava mogućnost da će nježne i podatne duše njihove djece biti osakaćene upravo u sposobnosti kritičkog mišljenja i slobodnog odlučivanja? Nisu li sami pristali na to da ne odskaču? I kojom logikom onda nešto drugo očekuju od svoje djece.
Razumijem, doduše, njihovu želju da svojoj djeci ne otežavaju život. Ali, nisu li upravo zbog toga trebali odlučiti drukčije? Jer, nije lako dnevno provoditi sate, pa čak ni minute u sredini s kojom se čovjek ne slaže. Ali još je teže provoditi cijele dane u sukobu sa samim sobom. A upravo to bi se moglo dogoditi djeci koja u život kreću na koljenima, ruku skrušeno sklopljenih pred izmišljenim autoritetom.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 73 komentara
Hvalevrijedan članak za sve nas koji želimo živjeti u civilnoj a ne crkvenoj državi. Na žalost u euforiji stvaranja slobodne države uveden je vjeronauk u škole pod isto takvom teorijom kao u vrtiću u Sesvetama. Prevedeno, ako nisi katolik i vjernik onda si državni neprijatelj. Ako i jesmo pretežno katolička nacija (o onom : vjernička dalo bi se raspravljati zbog svih postupaka nazovi vjernika), to u demokratskoj državi ne daje za pravo većini da nameće volju manjini i obilježava ju (manjinu) kao nepodobnu.
Moje dijete koje nije u prvom razredu O.Š. krenulo na vjeronuk bilo je izloženo poruzi i maltretiranju djece "velikih vjernika" pa se pitam čemu ih to uče u vjerničkim obiteljima ili u crkvi? Kakve su to moralne i ljudske vrijedenosti sakrivene iza vjere? I tko to izvrće vjeroučenje? Kao ateist poštujem svačije uvjerenje i religiju, znam više o svetom pismu i bibliji od tzv, vjernika ali ja i meni slični gotovo smo u ovom društvu sotonizirani. Za mene postoji neka druga istina, moralno neupitna i poštena, a opet tako bliska onoj: Ne učini drugom što ne želiš da tebi učine.
ps. meni je već muka jer mi je žena vjernica žestoka i inzistira da nam deca ideju na vjeronauk
anegdota: došla časna polagati marksizama, to je naravno bilo u onom omraženom socijalizmu, pa sve lijepo priča po knjizi. upita je profestor -- sestro, a jel vi vjerujete u ovo što ste tako lijepo naučili (dobila je 5), na što ona odgovori: ja vjerujem da je Bog stvorio svijet po zakonima dijalektičkog i historijskog materijalizma.
http://www.religioustolerance.org/chr_jcpa5.htm
Ja trenutno citam "Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon" od Daniela Dennetta. Mogu jos preporuciti zainteresovanima, ono sto sam procitao i sto mi se svidjelo, a to je: "Letter to a Christian Nation" od Sama Harrisa i "The End of Faith: Religion, Terror, and the Future of Reason" od istog pisca. I naravno meni najdraza knjiga "God Delusion" ili kako bih to ja preveo "Izmisljotina zvana bog" od Richarda Dawkinsa.
Samo sto ne znam ima li to na hrvatskom ja sam ovo nabavio preko amazona...
nece biti lako onima koji ih budu indoktrinirali
Ali kad vidim s kojom netrpeljivošću prema katolicima piše gospodin Polić i neki od ovih komentatora dođe mi drago što su ministar i premijer katoličke ovce bez trunke slobodnog ili kritičkog mišljenja, jer da je netko od ovih ateista na vlasti valjda bi se mi katolici sada skrivali po nekim katakombama, ili bi se na Maksimiru ona dva jadna lava gostila našim mesom, dok bi gomila hrvatskih kvazi inelektualaca slobodn (bez trunke kritičkog mišljenja ) klicala od radosti i veselja. Osobno nemam ama baš ništa protiv ateista bilo koje vrste, neka ljudi vjeruju ili ne vjeruju u šta hoće ili neće, ali mislim da jedan ateist nema pravo meni ili bilo kome govoriti gdje i na koji način ja smijem ili ne smijem izražavati svoju vjeru ili bilo koje drugo mišljenje...
Ako netko ima volje iskreno i istinito istraziti povijest i sadasnjost, crkvu kroz stoljeca, ulogu crkve i nebrojene aspekte utjecaja na drustvo, globalne igre, politiku, ekonomiju, filozofiju, znanost, manjine, toleranciju, slobodu, krizarske ratove, inkviziciju, vatikanske oce.......... rezultati ce biti porazavajuci.
"A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas." (Levitski zakonik 25,44)
"Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog počinka u čast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smrću." (Knjiga Izlaska 35:2)
"Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih." (Levitski zakonik 20,13)
vjeronauk u skolama i vrticima ce tu mozda odigrati kljucnu ulogu. kao prvo, onemoguciti ce da buduci odrasli ljudi na vrijeme uoce gnjide i olos u crkvenim redovima i sve negativne aspekte vjerske doktrine, ali ce zato katarzu uciniti jos jacom. kad odrasli ljudi, na i u vjeri odgojeni dozive katarzu nad bljuvotinom koja im je godinama servirana, okrenut ce se istom energijom protiv te iste crkve.
ja bi ipak volio svoje dijete postediti te katarze. iako se ona mozda nece niti dogoditi za njegovog zivotnog vijeka. ali onda zato da bi ono ucilo svoje dijete na isti nacin i da bi tu generaciju iza pak postedio te katarze.
ljudi se nikad nece opametiti i misliti svojom glavom. uvijek za njih misliti ili partija ili crkva. i uvijek ce se "na demokratskoj vlasti mase" izmjenjivfati jedni ili drugi. kao sto moje dijete necu uclaniti niti u jednu pratiju, tako ga necu upisati niti na vjeronauk., nego cu mu pokusati omoguciti da nauci misliti za sebe. iako znam da je to po mene osobno najtezi izbor, jer ce od mene traziti znatno vise energije, truda, brige i strpljenja... znam da ce se to na koncu i meni njemu/njoj isplatiti.
(anti)ateist ili netko treci - sve je to njima isto. A kad je kriv drugi vjernik, i tu vjernicka doktrina pruza jednostavan, i nadasve univerzalan odgovor - ta osoba nije pravi vjernik i obuzeo ga je vrag/sotona/demon ili sta vec. Da sad cak i papa uradi nesto radikalno pogresno, ne bi krivili Crkvu, nego "obuzetog" papu.
Što se tiče vjeronauka u vrtićima, kao i u školama uostalom, to je upravo stravično! Jednoumlje here we come! Ironično je da je do ove pojave došlo u takozvanoj "demokraciji" :) Ispiranje mozga od samog početka školovanja.
Osobno sam za to da postoji predmet (ili više njih) koji bi korektno i pošteno predstavili većinu religija i svjetonazora, uključujući ateizam i agnosticizam. Ali to je očito u ovom vremenu tek maštarija o utopiji.
Koliko me sjećanje služi, i u Jugi su se ljudi smjeli izjasniti kao katolici. Ako ne drugdje, a ono barem na popisu stanovništva. Kao vjernici tada se izjašnjavalo oko 10% stanovnika. Odmah nakon 2. sv.rata režim je bio "tvrd" pa je postojao vrlo jak razlog za prešućivanje vjere, ali 1981. na popisu satnovništva više ne (koju godinu kasnije, čini mi se 1985. na RTZ-u se mogla čuti čak i "službena" božićna čestitka vjernicima). I zanimljivo, samo 10 godina kasnije broj vjernika u Hrvatskoj poveća se sa 10% na 90%. Razlog je zapravo jednostavan: velika većina stanovnika ponaša se oportunistički - ne čini ono za što smatra da bi im moglo na bilo koji način štetiti. Iz istog razloga iz kojeg su sada katolici, prije su bili ateisti. I tu onda dolazimo do pitanja iskrenog vjerovanja, a da ne govorimo o prakticiranju vjere. Kriminal se povećava, broj abortusa i maloljetničkih trudnoća raste, nasilje u porastu ... sve podaci koji nikako ne idu u prilog tezi o "katoličkoj" državi.
to ukupno iznosi bilijune i miljarde, e pa sve to nije dosta nego i proracun
pa ovo s vrticima, pa desnicarenje i nacionalizam, pa nazadnjastvo, plasenje ljudi s ovim i onim
USPUT JA SE VODIM KO KATOLIK U STATISTICI, CITO INERCIJOM te baze podataka, al sam musliman, indijanac, budist, aboridjin, ateist, agnostik, poganin i animist
Polić, Milan (1993), K filozofiji odgoja
Polić, Milan (1993), Odgoj i svije(s)t,
Polić, Milan (1997), Čovjek – odgoj – svijet,
Polić, Milan (2001), Život i djelo Pavla Vuk-Pavlovića
Polić, Milan (2002), Filozofija odgoja
Polić, Milan (2006), Činjenice i vrijednosti
ovim mlatimudanima, ili kako bi se u splitu još reklo pizunima, što laprdaju a da se nisu informirali o kome uopće laprdaju, uvid u tek jedan dio opusa prof. dr. polića. ja nisam njegov advokat, a i ne slažem se sa svim stavovima iznesenim u njegovim radovima, premda supotpisujem ovaj njegov članak.
pročitajte što čovjek piše pa onda polemizirajte bagro klerikalna
p.s. čestitam redakciji na antispam riječima
Zašto bi šaćica ili recimo manjina mogla diktirati pravila odgoja u školama? Gdje je demokracija, ako većina roditelja želi vrtić u kojem će se nastaviti onakav odgoj kakvoga djeca imaju kod kuće, pa da im sada nekoliko nezadovoljnih ateista ili drugih svjetonazoa kažu: "to se protivi načelima sekularne države".
Nije gospodo vjera samo privatna stvar - to je obična ZABLUDA. Ja sam vjernik i kad sam u crkvi i kad sam u školi i kad sam na utakmici... Dopustite roditeljima koji misle drugaćije od vas, a u većini su da izaberu kojem će odgoju učiti svoju djecu. A komu se ne sviđa neka potraži mjesto negdje drugdje. ponovit ću: "nije pošteno da manjina maltretira većinu", a ni obrnuto. U ovom slučaju manjina su oni koji se ne slažu s katoličkim odgojem u vrtićima....
Uostalom, što to loše uči katolički usmjeren odgoj? Ništa loše, naprotiv, usmjerava se ljude da vole i da se zalažu za svoju domovinu, da poštivaju sve ljude, da ne kradu, da ne voze brzo, da nisu promiskuitetni, da ne ogovaraju druge ljude.... Komu smeta katolički odgoj? Možda onima koji nemaju osmišljen život, pa im sve drugo smeta. Što može čovjeka usrećiti? Gdje je smisao postojanja? jesmo li na ovoj zemlji samo za to da bi proizvodili i trošili?
Nadam se da ćete se složiti da katolički odgoj, ako bar ništa drugo, doprinosi boljem društvu.
Hvala što ste pročitali moje zapažanje.
Nemojmo biti oni koji donose presude. Zato poštivajmo one koji nešto žele, a ako to nije u sukobu sa zakoom i moralom, da ostvare svoja prava. Ja sam osobno za to da se u vrtićima na djeci primjeren naćin odvija odgoj s predznakom - katolički.
Nije katolički odgoj ispiranje mozgova kako neke komentare ovdje doživljavam, nego suprotno - upoznavanje s vjerom i odgoj za odgovoran život...
Hvala
ja ne znam da li na ovom svetu postoji prljavija,ogavnija,kriminalnija,pateticnija,hipokrizijska
organizacija od crkve?!
sa crkvom stvari stoje ovako ili ces se pokoriti nasoj ideologiji milom ,ako neces milom onda ces silom.
to su nam stotinu puta pokazali.setite se samo srebrenice ko tamo ide da legitimise postupke srpske decice,setite se ko vodi batinase da prebijaju ljude na bg pridu...........
Umjesto da djecu učimo da misle svojom glavom, da ne vjeruju u babaroge, da budu kreativni i da se ne boje biti drugačiji, mi im govorimo o ekstazi svete Tereze, stigmama svete Stonogice i slično - ista stvar i sa drugim vjerama, samo da se razumijemo. I tako iz generacije u generaciju.
A Crkva trpa novce u džepove dok ljudi kopaju po smeću. Pravi kršćani. Da se Isus danas spusti, najprije bi papu išibao i otjerao iz hrama kao nekad trgovce.
Ja mislim da se kapitalizam klanja samo jednom bogu, a to je zlatno tele! I u tome prednjaci crkva!
Vecina komentatora podrazumijeva da zivi u demokratskom drustvu u kojem vlada vecina. To je, medjutim, iluzija! U kapitalizmu vlada manjina koja posjeduje kapital. Razlika izmedju stranaka je zanemariva, jer kojagod stranka dodje na vlast, ona servisira krupni kapital, a ne narod. Narodu jedino preostaje da izabere koji joj je kandidat vise "seksi".
U slucaju Hrvatske, krupni kapitalisti nisu samo oni tajkuni koji su "jamili" onda kad je bilo unosno deklarirati se katolikom i Hrvatom, nego i crkva. Prema tome ne cudi da je Dragan na slici zagrljen sa kardinalom, ili da je Ivo postao premijer kad su mu vec i brat i sestra osobe iz crkve. Sve je to jedna te ista klika! Koja onda siri i odgovarajucu ideologiju kako bi se odrzala na vlasti, pa zato i treba indoktrinirati djecu od najranije dobi.
Pri tome nemam nista niti protiv vjernika niti protiv toga da oni odgajaju svoju djecu u katolickom duhu. Sve dotle dok to rade o svom trosku i to ne namecu drugima. Medjutim, kad to moraju platiti svi porezni obveznici bez obzira da li su katolici, ateisti ili pripadnici neke druge vjere, onda to najblaze receno nije "fair"!
Definitivno bi trebalo raditi na tome da se raskinu Vatikanski ugovori, oduzme Crkvi imovina koju je dobila od devedesete na ovamo, izbaci vjeronauk iz skola, a o vrticima da i ne govorimo...
Mozda bi uistinu trebalo uvesti u skole predmet koji poducava povijest religije, jer je ocito covjek imao potrebu da vjeruje u “nesto” od svog postanka pa do danas. Predmet koji ce razjasnjavati, a ne indoktrinirati! Isto tako pricanje djeci prica iz grcke i rimske mitologije ne bi bilo samo zabavno nego i korisno za razumijevanje zapadne umjetnosti, arhitekture i knjizevnosti.
Kao prilog raspravi, vrlo je interesantno i Dawkinsovo otvoreno pismo njegovoj kceri na kraju knjige “Iluzija o Bogu”, a koja se odnosi na pravo djece da izaberu da li ce uopce biti vjernici i koje ce vjere biti. Da se to pravo ne bi prejudiciralo, trebalo bi djecu osloboditi od vjerske indoktrinacije sve dok ne postanu punoljetni.
Ja mislim, problem na zapadu je nastao onda kad je krscanstvo postala sluzbena vjera u Rimskom carstvu. Netom su krscani dosli na vlast, zabranili su sve ostale vjere, konfiscirali imovinu dotadasnjih hramova i dotadasnjeg svecenstva, krenuli u destrukciju svih “paganskih” hramova sirom Rimskog carstva i hrabro zaronili u mracno srednjevjekovno “jednoumlje”!??? Kakva katastrofa! Kad se pogleda bilo koja od onih predivnih rusevina klasicnih hramova itd., covjek se pita: kako je moguce da je covjek sam sebi srusio sve ono najbolje sto je do tada sagradio???... (slicno se je ponovilo i u bivsim socijalistickim zemljama nakon 1989. u pogledu tvornica itd….)
Da je krscanstvo ostalo jedna od religija, a ne jedina, iskljuciva, religija u Rimskom carstvu, mozda bi se sad lakes disalo…
konfesionalne škole, vrtiće, fakultete - gdje će njihovi potomci biti odgajani u katoličkom,
pravoslavnom, protestantskom ili tantričkom duhu.
Usto je, svakako, prijeko potrebno osloboditi se sluganske pozicije u odnosu prema Vatikanu. Tek onda će Hrvatska doista postati sekularna, što i jest preduvjet za razvijenu demokraciju.
Morat ćemo naći načina da živimo zajedno s vjernicima, jer njih suživot ne zanima... Dr. Polić u svojem tekstu daje prijedloge...
svaka daljnja ideologizacija, teologiziranje, akademiziranje, dogmatiziranje, nadmudrivanje, preseravanje je suvišno
ne spominji uzalud
ma zamisli kakv je to koncept boga, upravo suprotan onome sto bi TO zapravo trebalo biti, nekakv bjesni starac, osvetoljubiv, agresivan, koji pamti, uzvraca srđbom, najprije zbog nevjere, ne tolko zbog nedjela
ništa dalje od istine- ništa bliže neistini
ali pritom namecu mentalno- teorijski aspekt vjere koji je u velikoj mjeri izmisljen u vatikanu, i pokusavaju putem tog konstrukta vladati, i zadrzavati moc
Tko to još ne zna iz opće kulture da je sva pismenost i kultura potekla iz Katoličke Crkve?
Dokle će nam djecu obrazovati polupismeni ljdi zadojeni idejama koje ne drže vodu? No, budući da nisu išli na vjeronauk da bi naučili kritički razmišljati, i voljeti ljude oko sebe pa makar bili i ateisti, liberali ili jednostavno drukčiji, nećemo im zamjeriti jer se držimo one Isusove: "Što ne želiš da drugi tebi učini, nemoj ni ti njemu!"
Osim toga, "nevjernici" se češće moralnije ponašaju od onih koji traže oproste od svoga klera i potiskuju vlastitu prirodu u korist dogme...
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.