Prijedlogom proračuna za iduću godinu, naime, Vlada osigurava 50 milijuna kuna za provedbu EU referenduma. Istovremeno, referendum o Zakonu o radu (ZOR) trebao je koštati 170 milijuna kuna za što su sredstva osigurana kolovoškim rebalansom proračuna. Sada je tako posve jasno da je Vlada ljetos napuhavala troškove prvog referenduma - koji se neće održati - za koji su inicijatori prikupili dovoljan broj potpisa birača. Naime, nema nikakve logike, da referendum o ZOR-u košta 3,4 puta više no što će koštati referendum za ulazak u EU.

Kritizirana informacija

Još od trenutka kada je vlast izišla u javnost s troškom od 170 milijuna kuna za referendum o ZOR-u, ta je informacija propitivana i kritizirana. Referendum za ZOR uspoređivao se s predsjedničkim izborima, jer su u složenosti provedbe slični. Dva kruga predsjedničkih izbora proračun su koštala 98 milijuna kuna, pa se procjenjivalo da bi referendum maksimalno mogao koštati do 58 milijuna kuna. Sada, pak, znamo pravu cijenu referenduma - 50 milijuna kuna.

Zanimljivo je kako u Vladi objašnjavaju Sredstva preraspodijeljena i prije odluke Sabora aniziranja referenduma za ZOR i ulazak u EU. Tako nam je Davor Mlakar, ministar uprave, kazao kako je računica za referendum o ZOR-u rađena na osnovu starih ustavnih odredbi. Sredstva za EU referendum "vjerojatno su predviđena na bazi izmjena Ustava", kazao nam je Mlakar dodajući kako prema novim odredbama na referendum treba izići manje glasača, a "i ne bi se trebao održavati po konzularno-diplomatskim predstavništvima pa troškovi padaju". No, ministar napominje i kako bi trebalo izmijeniti odredbe Zakona o referendumu.

Prazna stavka

Još zanimljivije objašnjenje proračunske stavke "referendum" stiže iz ministarstva financija. Tamo, naime, tvrde da se troškovi parlamentarnih izbora i referenduma dijelom prenose u narednu godinu, kao što je bilo i s predsjedničkim izborima. Stoga su i predviđeni troškovi u idućoj godini, niži. Međutim, kada je riječ o referendumu u prijedlogu proračuna ne predviđa se nikakav prijenos sredstava u iduće godine. Jednostavno piše da će se u 2011. za referendum osigurati 50 milijuna kuna, dok je referendumska stavka za 2012. godinu - prazna.

Mašinerija zastrašivanja

Krajem lipnja, Vlada je u javnost izišla s informacijom da će zbog sindikalne akcije prikupljanja potpisa za referendum protiv izmjena ZOR-a morati ići u rebalans proračuna. Cijela sindikalna akcija tako je prikazana kao pitanje o kojem ovisi održivost državnih financija u ovoj godini.

U toj mašineriji zastrašivanja javnosti izbacio se i podatak da će referendum o ZOR-u proračun koštati 170 milijuna kuna kojih nema. Naravno, ta je cifra trebala pokolebati i organizatore referendumske peticije i građane, pa su se valjda trebali zapitati je li umjesno u godini krize tolike novce trošiti na referendum.

No, troškove je vlast očito prenapuhala računajući na to da referenduma niti neće biti i da će sredstva raspodijeliti unutar proračuna. Tako se i dogodilo. Odlukom Ustavnog suda referenduma o Zakonu o radu vjerojatno neće biti, a proračun pokazuje da je čak 158 milijuna kuna, od 170 milijuna, već preraspoređeno na druge proračunske korisnike.

Sredstva preraspodijeljena i prije odluke Sabora

Glavnina sredstava namijenjenih radničkom referendumu - 158 milijuna kuna, otišla je na "pomoći dane u inozemstvo i unutar općeg proračuna" iako Sabor još nije donio odluku o održavanju ili neodržavanju referenduma. Naime, tu odluku u konačnici ne donosi Ustavni sud, već Sabor, a rok za njeno donošenje nije propisan.