Nemaju vrtić, nemaju školu, nemaju ni općinsku zgradu, ali imaju općinu. Načelnika, njegove zamjenike, tajnice i računovođe - ukupno šest zaposlenih - plaćaju oko 500.000 kuna godišnje. U općinskom proračunu pak uspiju godišnje skupiti tek polovicu tog iznosa.

To je općina Ervenik, osnovana nakon Oluje u Šibensko-kninskoj županiji. Ima 988 stanovnika i samo 14 zaposlenih. Njihovo općinsko vodstvo čak ni ne boravi u Erveniku jer, kažu, nemaju telefon ni adekvatnu zgradu. Već 15 godina načelnik i suradnici stoluju u 50 kilometara udaljenom Kninu!

Da bi mogli funkcionirati, država im godišnje dotira oko tri milijuna kuna.

Općina koje ne mogu same sebe održavati, a kamoli provoditi projekte, u Hrvatskoj je mnogo, no čini se da je napokon postignut politički dogovor da se tome stane na kraj. Vlada će, otkriva potpredsjednica Đurđa Adlešič, na jesen ustrojiti radnu skupinu koja će izraditi analizu održivosti i učinkovitosti svih 430 općina, 126 gradova i 21 županije te krenuti u regionalni preustroj. Prema prvim procjenama, trebala bi se ukinuti trećina općina, ili njih oko 150, a tek treba vidjeti modus po kojem bi se ukidali gradovi i županije.

"HSLS već dugo ukazuje na nužnost ukidanja malih, nepotrebnih općina, čiji izvorni proračun ne pokriva ni plaće zaposlenih u općinama. Na posljednjem međukoalicijskom sastanku napokon smo dobili punu podršku svih partnera te ćemo na jesen krenuti s tim poslom", kaže Adlešič.
Vladari u općinama

Okvirno su dogovorili i osnovni kriterij prema kojima će se odlučivati koja lokalna jedinica ima, a koja nema smisla.

"Dogovoreno je da općine i gradovi kojima plaće zaposlenih u lokalnoj samoupravi prelaze 40 posto njihova izvornog proračuna naprosto ne ispunjavaju svoju svrhu", kaže Adlešič.

Prema dostupnim podacima, plaće načelnika koji ne volontiraju variraju od 6000 do 12.000 kuna u neto iznosu.

U upravnim tijelima gradova, općina i županija radi gotovo 14.000 ljudi, a gotovo 3400 ih radi u općinama... Ukine li se sada trećina njih, bez posla bi moglo ostati više od 1000 ljudi. Tu je i 5400 općinskih vijećnika, koji mahom primaju naknade, te 850 načelnika i zamjenika.

"Prerano je o svemu tome još govoriti, jer nisu dovršene analize, no smatram da trenutačno imamo prevelik broj općina koje se ne mogu financijski održati niti obavljati poslove koji su im dodijeljeni decentralizacijom. No, u konačnom prijedlogu sigurno nećemo zaboraviti na ljude zaposlene u općinama koje će se eventualno ukidati", kaže ministar uprave Davorin Mlakar.

Oko ukidanja gradova očekuje se više bure, a najviše se negodovanja očekuje oko ukidanja županija. "Naš je stav da županije treba ukinuti i uvesti pet regija. O tome još nije postignut dogovor", kaže Adlešič.

Cijela priča ima i ozbiljan politički kontekst, jer će ukidanjem općina, a osobito gradova ili županija, političke stranke izgubiti mjesta na kojima su mogli "smjestiti" svoje članove. Upravo to mnogi navode osnovnim razlogom za bujanje jedinica lokalne uprave. Tijekom 1991. godine u Hrvatskoj su postojale 102 općine i 70 gradova, a danas im 430 općina i 126 gradova. Kako je zaključio Anto Bajo iz Instituta za javne financije, postojeće male općine uglavnom su postale arena za lokalne političke izbore, umjesto za kvalitetno pružanje javnih dobara i usluga.

Stoga je, tvrdi Adlešič, ključno da politički partneri daju bianco odobrenje za ukidanje jedinica lokalne uprave po objektivnim, financijskim kriterijima, bez stranačkog ključa. "To je ključno, jer sav posao nema smisla ako će određena stranka staviti veto na ukidanje neke općine zato što tamo drže vlast. Nitko na našem sastanku nije bio protiv toga", kaže Adlešič.

Najveći će gubitnici biti HDZ i HSS, koji drže najviše malih općina. HDZ je o tome, kaže ministar Mlakar, ozbiljno razgovarao i pristao odreći se "svojih" načelnika i gradonačelnika bez zadrške.

HSS je pak mnogo oprezniji. "Mi nećemo podržati preustroj po principu ‘mijenjaj samo da se nešto mijenja'. Želimo pravu analizu, a ona će pokazati da su brojne male općine preduvjet ravnomjernog razvoja zemlje jer su uvele komunalije, gradile vrtiće i brinule se o standardu života svojih stanovnika koji su ranije bili zanemareni na račun velikog općinskog centra", kaže Josip Friščić, šef HSS-a, koji ima tri župana, 12 zamjenika župana i 185 dužnosnika u općinama i gradovima. Dodaje da stranački ključ ne bi trebao biti presudan u regionalnom preustroju. "Zasigurno ne bih inzistirao na održanju neke općine samo zato što je na čelu HSS-ovac, ali analiza će pokazati da tamo gdje su HSS-ovci nema visokih plaća i velikih izdataka, ali ima vrijednih investicija i projekata", tvrdi Friščić.

SDP podržava ideju regionalnog preustroja ako će se on provoditi po jasnim i objektivnim kriterijima.

"Nadam se da glavni kriterij neće biti ukidanje općina u kojima je SDP na vlasti", kaže Ingrid Antičević Marinović iz SDP-a. Najvažniji kriterij bi i za SDP trebala biti financijska održivost, odnosno može li se općina razvijati i privlačiti novac iz europskih fondova.

Ali u SDP-u se pribojavaju da bi i reforma regionalnog ustroja mogla neslavno propasti "kao i sve HDZ-ove reforme".

Općina s najmanje stanovnika u Hrvatskoj su Civljane u Šibensko-kninskoj županiji.

Prema popisu iz 2001., imaju samo 137 stanovnika, a zaposleno je njih šestero, od kojih čak petero u općinskoj administraciji! Proračun im puni država jer Civljani sami uspiju zaraditi samo 15 posto od dva milijuna kuna koliko im iznosi godišnji proračun.

Svojim sredstvima ne uspijevaju podmiriti plaće općinara. Nemaju vrtić, školu, ambulantu ni vatrogasce, odnosno niti jednu službu koja je, nakon decentralizacije, u općinskoj nadležnosti. Načelnik ima, prema dostupnim podacima, plaću 7000 kuna.

Nakon posljednjih lokalnih izbora javnost je zabavljala trakavica iz Donjih Kukuruzara u kojima HDZ-ov načelnik Stipe Šapina nije želio predati vlast novom načelniku, HSS-ovcu Ivi Blažanoviću. Kako je poslije izašlo na vidjelo, Šapina je imao službeni auto i mobitel, plaću od 11.000 kuna neto te 5900 kuna bruto naknade za predsjednika Općinskog vijeća. Na općinare je trošio dva milijuna kuna godišnje. Proračun iznosi 6,2 milijuna kuna, od čega država dotira čak 4,3 milijuna. Dakle, općinari su trošili više nego što je sama Općina zaradila.