Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Vidi Top 10

Deutsche welle

Vukovarska kvadratura kruga

27.10.2010. Marinko Čulić tportal  Politika Komentiraj Print
Fotografija članka
Tko normalan ne bi želio da srbijanski predsjednik Tadić dođe u Vukovar i ondje ovako ili onako, iako naravno ne bilo kako, oda počast žrtvama tog grada i Ovčare?
On je predsjednik najdemokratskije vlasti od pada Miloševića, štoviše ona je i svrgla njegov režim, i nitko danas s onu stranu Dunava nije pozvaniji za to. A ako odavde iz Hrvatske i možeš uputiti prigovor što ta vlast tolerira rehabilitaciju četništva i Draže Mihailovića, ajde da pogledamo je li antifašistička metla pomela kako treba i koliko treba isti takav ološ i ovdje kod nas.

Uostalom, nema više ni onako glasne hrvatske desničarske falange koja bi ovakve pomiriteljske izlete smjesta stavljala pred zid pseudopatriotske eliminacije, pa i to govori da su se vremena promijenila. I da su okolnosti dovoljno sazrele. No, istodobno, na sve ovo možeš gledati i iz malo drukčijeg ugla. Baš zato što su se prorijedili ti napasni bukači, uhljebljeni na dužnosti dežurnih domoljuba i rodoljuba, možeš slobodnije i bez opterećenja progovoriti o ovoj temi. Pa, ajmo ovako.

Ima li pravog, punog smisla da Tadić dolazi u Vukovar i na Ovčaru a da prethodno nije uhapšen ne toliko Ratko Mladić, jer taj zlokobni mamlaz srećom nije ondje ordinirao kao u Škabrnji, koliko Goran Hadžić. Taj je, koliko se zna, a zna se dovoljno, imao jednu od ključnih uloga u streljanju na Ovčari. Ovdje ništa ne znači što je već neko vrijeme jasno da su Sjedinjene Države i Europska Unija spremne sada više progledati kroz prste Srbiji Mladića i Hadžića samo zato što ona odnedavno pokazuje više kooperativnosti i dobre volje oko Kosova. To Hrvatsku ne mora zanimati.

Njeni najviši državni predstavnici, a predsjednik Josipović je taj, trebaju imati na umu da predsjednik Srbije ima neke drukčije, posebne i sentimentima nabijene obaveze prema ovoj zemlji. Svakako bi bilo glupo, zar ne, da se njegov dolazak u Vukovar hvali i opravdava time što su on i Beograd sada fleksibilniji oko Kosova. Samo, može li, smije li Josipović zauzeti tako oštar gard prema kolegi iz Beograda? Bojim se da niti može niti smije. Da bi bilo tako, Josipović bi i sam trebao ispunjavati te više i strože kriterije koji se postavljaju pred Tadića, a to, žalibože, nije slučaj.

U Vukovaru su ginuli i Srbi

Kako, zašto, graknut će sigurno u čudu mnogi, a stvar je bolno jednostavna. U Vukovaru nisu ginuli samo Hrvati od srpske ruke, nego i Srbi od hrvatske. I to ginuli su - volio bih da narednih sekundu-dvije nitko ne sjedi na ušima - prije nego što je rat počeo. I prije nego što je na Vukovar pala i jedna jedina granata! U ljeto 1991. godine netragom je nestalo, prema podacima nekadašnjeg šefa HHO-a Žarka Puhovskog, dvadesetak ljudi, uglavnom Srba, a svi ubijeni pripisuju se eskadronu smrti Tomislava Merčepa.

Da tu ne bi bilo nekakvog vamte-tamte izvlačenja kako taj eskadron treba tretirati kao grupu nekontroliranih, divljih pasa rata, kao što su u neka druga vremena postojali tzv. divlji ustaše, ovdje uredno podnosim poznati podatak. Merčep je bio vukovarski sekretar za narodnu obranu, kao što je, uostalom, u Osijeku istu dužnost obavljao i Branimir Glavaš, što će reći da njih dvojica nisu bili nikakvi s lanca otrgnuti ubojice. Nego, molim lijepo, državni službenici s redovnom mjesečnom plaćom, valjda i regresom i tako time.

Eto, to je ono što u hrvatsko kolektivno pamćenje nikako da uđe, ili ako uđe smjesta bude izbačeno kao neželjeni kufer, što se može razumjeti s obzirom na težinu hrvatskih žrtava u Vukovaru i na Ovčari. Ali se ničim, pa ni tim žrtvama, ne može i ne smije opravdati. To je, napokon, i ono što o vukovarskoj golgoti nije u stanju prevaliti preko usta ni Josipović, iako inače, kako netko reče, 'tješi mrtve' gdje god naiđe na kakav grobni humak. I to je kvadratura kruga koja ostaje za njega nerješiv problem, ista ona kvadratura kruga koju ima i Tadić u vezi s Hadžićem. Zato njegov skori dolazak u Hrvatsku jest dobrodošao, no to je samo uspjeh, možda čak i trijumf, diplomacije dviju zemalja. Ali, ne i njihove pravdoljubivosti i etike. Tu su one u trajnom civilizacijskom minusu.

Tko će kazniti ubojice?

To je, uostalom, ono s čime se suočava Tadić pri dolasku na komemoracije u Srebrenici. Ako mu neke od majki ubijenih pristojno i zahvale na dolasku, između njega i njih nikada se ne može uspostaviti emocionalni luk potpunog razumijevanja i suosjećanja dok god je srebrenički masovni ubojica Mladić na slobodi. Zato ga se tamo dočekuje stegnutog srca, i nikada neće, niti može biti drukčije. Ali, isto vrijedi i za Ivu Josipovića, neka nitko ne misli da tu postoji ikakva bitna razlika. Svake je hvale vrijedno što se hrvatski predsjednik otišao pokloniti žrtvama u Varivodama, ili što duboko žali i obilazi obitelj mučki ubijenog Milana Levara.

Ali, malo je, premalo to, gospodine predsjedniče, dok god ubojstva Varivođana i Levara ostaju nekažnjena, i dok god vi, poštovani, pokušavate širiti oko sebe dojam da to nije u vašoj nadležnosti. Ha, kako nije?! Pa, ako u hvalevrijednim misijama po Bosni i Hercegovini pledirate da se počinitelji tamošnjih ratnih zločina sa svih strana pravedno kazne, kako, zaboga miloga, to ne biste smjeli u vlastitoj državi?! S tim da ovdje ipak nije dovoljno samo apelirati, nego i poticati i animirati državne institucije kojima je posao da ratni zločini ne prođu nekažnjeno. Uostalom, ako ćemo već o nadležnostima, stvar je krajnje rastezljiva.

Nije, predsjedniče, na vama da kritizirate ni Ustavni sud, pa ste to prije nekoliko dana napravili, nije na vama ni da procjenjujete uređivačku politiku novina, pa ste koji dan prije i to napravili. Prema tome, ne bih preporučio poigravanje s pričom o nadležnostima i ovlastima. Da ne ispadne da u ona nesretna vremena nije bio na objema stranama nikakav problem dobiti ovlasti za ubijanje i protjerivanje u Vukovaru i drugdje. A da sada kada se dijele ovlasti da se pošteno okaju ti suludi grijesi, nema nigdje nikoga da ih prihvati.

Sve ovo, ponavljam po treći put, ne govorim zato da bih se suprotstavio Tadićevom dolasku u Vukovar. Sasvim suprotno. Samo podsjećam da obje strane ulaze u ovu delikatnu epizodu pomirenja svaka sa svojim moralnim štakama. I da nitko od odgovornih nije razriješen obaveze da ta invalidska pomagala odbaci.

Tagovi: vukovar, ivo josipović, boris tadić
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 22 komentara
  1. Ratni zločinac27.10.2010. 18:08
    Zašto ne bi grupa nevladinih organizacija pozvala na mirni prosvjed u Zagrebu kojim se traži procesuiranje Tomislava Merčepa u okviru zakona?
  2. Milan Knežević27.10.2010. 18:10
    Taman htjedoh upravo legendarni dio rečenice "...ovako ili onako, iako naravno ne bilo kako..." predložiti za Chulic(s)hit of the Month, kad naletjeh na još veći biser - na još jednu repeticiju već odavno notorne pro-Miloševićevske velikosrpske ratne propagande:

    "...U Vukovaru nisu ginuli samo Hrvati od srpske ruke, nego i Srbi od hrvatske. I to ginuli su - volio bih da narednih sekundu-dvije nitko ne sjedi na ušima - prije nego što je rat počeo. I prije nego što je na Vukovar pala i jedna jedina granata! U ljeto 1991. godine netragom je nestalo, prema podacima nekadašnjeg šefa HHO-a Žarka Puhovskog, dvadesetak ljudi, uglavnom Srba, a svi ubijeni pripisuju se eskadronu smrti Tomislava Merčepa..."

    'Ajmo još jednom, da ne bude nikakve sumnje što je najvažniji dio:

    "...U Vukovaru nisu ginuli samo Hrvati od srpske ruke, nego i Srbi od hrvatske. I to ginuli su... prije nego što je rat počeo..."

    A sad, da se ne ponavljam, molim hodite na poveznicu:

    http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/anatomija-nacionalizma

    ...i pročitajte, recimo, moj post od 20.10.2010. 12:22. Prenosim samo dio koji se upravo na ovo odnosi:

    "...U golemom broju tekstova na Halteru koji se tiču Domovinskog rata (bilo originalnih, bilo prenesenih iz "Srpskih Novosti"), koristi se spika o "stradanju srpskih civila u Hrvatskoj *prije ratnih sukoba*", ili tome slične konstrukcije - koje ne znače baš ništa drugo, nego da smo rat počeli mi. Samo par primjera nabrzaka:

    http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/kristallnacht-zadar-1991

    http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/zasto-mercep-nikad-nije-osudjen

    http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/rasciscavanje-nereda-nakon-etnickog-ciscenja

    Više puta sam ih prokazao i oborio, javno pozivajući sve one koje tvrde takve stvari da imenuju *jednog jedinog* hrvatskog Srbina civila koji je ubijen prije 17. 08. 1990, pa čak i kasnije, sve do ljeta 1991. Naravno, nikada nisam dobio nikakav odgovor. Osim vrijeđanja i pljuvanja da sam desničar i ustaša..."

    I još, iz mog posta od 21.10.2010. 00:19:

    "...Stradanja srpskih civila jest bilo, kao i u svakom ratu, to nitko ne spori - ali *nije* bilo stradanja srpskih civila *prije ratnih sukoba*.
    Ta tvrdnja znači upravo ono što sam mnogo puta napisao - velikosrpsko krvotvorenje povijesti i opravdavanje Miloševića i srpske agresije. Naime, ako smo mi ubijali srpske civile prije rata, onda je beogradska ratnohuškačka propaganda bila točna, i onda je Slobo *imao pravo* doći amo braniti ih od ustaša. Paf.
    Od "ljevičara" do velikosrbina, u trenu..."

    O istim stvarima se pisalo i prije, mnogo puta, recimo ovdje:

    http://www.h-alter.org/vijesti/politika/glavasev-ultimativni-zlocin

    Eto, moja štovana i ostala gospodo. I što ćemo sad?

    Kao prvo, Marinku Čuliću je jamačno vrlo dobro poznato da Srbija i Milošević rat nisu počeli ni na jesen 1991, ni na ljeto 1991, nego na dan kada je Mili Martiću naređeno da uzme oružje u ruke, da postavi balvane na naše ceste i pruge i da, uz otvorenu pomoć i zaštitu tzv. JNA, iz Knina objavi ratno stanje, otkidanje dijelova Hrvatske i stvaranje "krajine" - 17. kolovoza 1990.

    O početku rata i činjenici da je čak i sama država Srbija konkludentno priznala da je rat počeo toga datuma, unoseći ga u jedan svoj zakon, pisao sam ovdje:

    http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/prezrena-katolicka-manjina

    Okej. Sve se to zna. Zašto onda ovdje - *opet* - Marinko Čulić javno krivotvori povijest, implicitno opravdava Srbiju i Miloševića i širi i promiče velikosrpsku propagandu?

    Kao drugo, Marinku Čuliću, navodno ozbiljnom novinaru, jamačno je isto tako dobro poznato da za svoje tvrdnje valja imati dokaze. Dakle, po vjerujem četvrti ili peti put dosad, koristim priliku pa i njega, i Žarka Puhovskog, i HHO, i sve ostale koji tvrde da je "Merčepov eskdron smrti" po Vukovaru u ljeto 1991. ubijao Srbe i ine civile, javno pozivam da iznesu: *koga*?

    Na jednoj od gornjih poveznica, pišući o istoj stvari na potpuno isti način, Saša Kosanović tvrdi: "nekoliko desetaka građana srpske nacionalnosti", dok Čulić ovdje kaže: "dvadesetak ljudi, uglavnom Srba". Davno su prošla vremena kada se o žrtvama rata, osobito civilima, moglo kredibilno govoriti na tako uopćeni, propagandni "jasenovački" način - kao o krumpirima o čijoj se količini i cijeni babe pogađaju na "pijaci".

    Možemo li, dakle, konačno i jednom zauvijek, saznati barem imena i prezimena tih ljudi?
  3. @Milan27.10.2010. 19:26
    Evo ti, genije, ime Mladena Mrkića, neki dan ga je objavio Boris Pavelić i Novom listu. A ostali? Pa kako ih se može znati kada je preko svega povučen zastor ignoriranja i šutnje. Tebi to ne ide u glavurdu jer te za to nije briga, kao što ti ne ide u tikvu ono Čulićevo "ovako ili onako", jer očito u svojoj zaslijepljenosti ne možeš pojmiti da on u ovom tekstu prca Tadića.
  4. Milan Knežević27.10.2010. 19:59
    Netko: "Evo ti, genije, ime Mladena Mrkića, neki dan ga je objavio Boris Pavelić i Novom listu."

    No konačno, dakle Mladen Mirkić. Tko je on bio? Kada je ubijen i gdje? Može poveznica na tekst u Novom listu?

    "A ostali? Pa kako ih se može znati kada je preko svega povučen zastor ignoriranja i šutnje."

    Besmislice. HHO & co. su još u "mračnim Tuđmanovim vremenima" objavljivali što su god htjeli i kako god su htjeli. Kakvih razloga imaju *danas* skrivati ovakve podatke?

    "Tebi to ne ide u glavurdu jer te za to nije briga, kao što ti ne ide u tikvu ono Čulićevo "ovako ili onako", jer očito u svojoj zaslijepljenosti ne možeš pojmiti da on u ovom tekstu prca Tadića."

    Odista ne bih spekulirao što Čulić radi ili bi radio Tadiću, nek' se o tome njih dvojica dogovore u četiti oka. Međutim, izreka "ovako ili onako, iako naravno ne bilo kako" apsolutno pripada u, kh-khm, žešće bisere domaćeg novinarskog izričaja.
  5. ap27.10.2010. 20:45
    ''Samo podsjećam da obje strane ulaze u ovu delikatnu epizodu pomirenja svaka sa svojim moralnim štakama. I da nitko od odgovornih nije razriješen obaveze da ta invalidska pomagala odbaci.2."

    NE.

    Ne je orijentir, poveznica ... većine priča, osim iznimnih.

    Ne u odnosu na ovlaštenje, sposobnost, stanje, budućnost, prošlost, da li su moral i politika prvi na redu i glavnoj ulozi .... Ne ne znači da pubike nema i ne treba biti ni elitizam u smilu nema šta raditi jer radi nešto drugo nego da Ne ona ne kreira i izvodi velike predstave i ostalo, složene podjele rada i velike razlike između priča i zbivanja.

    Ne ne znači da se jeftini profiteri, bleferi i prevaranti pa i cijenjeni publikum neće i dalje skupljati oko svega udarnijeg, kao što će se muhe i uz Pips i dalje skupljati leševa, govna ... i hraniti se time. Dapače, hoće. Ali je stalno poznato da njima NE nije mijesto i da se NE o tome ne radi nego, ah, ipak, o nečemu minimalno važnom, doličnom i začudnom, nečem i kao minimalno ipak,. ah, važnijem, doličnije i začudnijem od toga.

    Npr. ako samo na sve te pojave bacimo oko samo u onom djelu koji je njiva i njihovim navijačima bitan, jedini bitan, u modno-esteskom djelu, možemo lako uočiti, ipak, ah, da je ta njihova estetsko-erotska pojava manje-više ništa, niti pornografski uzbudljiva. I čemu ipak, ah, trošiti živce, novce i pažnju na te prazne esteosko-modne pojave, tim više kada se upliću u teme bitnije i dulje impresivnije nego ''Dodir zla'', u najbitnije i najimpresivnije priče.

    I sitna dnevna apstraktna pornografija u živo je življa i bitnija od toga, npr. ona koja se dešava u zbijenim malim dućanima, tramvajima i autobusima ... A velike teme i priče su uvijek velike teme i priče. A Vukovar nije jedna priča i samo ovaj i sada Vukovar nego na neki način priča nad pričama, kao pjesma nad pjesmama.

    P.S: Kada bi se neklim čudom predsjednici za obilazak Vukovara i Ovčare malo redizajnirali, minimlano npr. kao u špaget vesternima Sergio Leone-a, ili ako ne fimski onda kroz minimalne primjerene objave slabosti, npr. mi smo iforsirani manekeni, blago smo u slabostima kao i vi razni, može se reći i dezorjentirani u prostoru i vremenu kao i većina izvrsnosti .... to bi i kao minimlano i karikaturalno bilo nešto, i umjetnički i politički ... možda čak svjetska fora, veća nego kada Angela Merkel saopćava da multikulturalizam nije uspio. Ovdje bi se svjetski mogli reću uspjelo je nemoguće - i jedna i druga manekenska strana su se usuglasile i pokazale jasno da su malo down. To bi ključno pomoglo Obami i USA, KP i jake snage Kine bi se oslobodlije robovanja ....
  6. Netko27.10.2010. 20:45
    "Tko je on bio? Kada je ubijen i gdje?" Naravno, prijatelju, bio je četnik, što znači da je ubijen s dobrim razlozima, jedan je recimo taj da munjare kao ti mogu svršavati svaki put kada se toga sjete. Što se "žešćih bisera" tiče, daj me molim te razuvjeri jednim jedinim dokašćićem da nisi shvatio kako se Čulić ruga Tadiću i njegom posjetu Vukovaru. Ili, pročitaj još jednom tekst, ali pooolaako, pa to onda raščisti sam sa sobom, mene ne moraš obaviještavati.
  7. Netko27.10.2010. 20:45
    "Tko je on bio? Kada je ubijen i gdje?" Naravno, prijatelju, bio je četnik, što znači da je ubijen s dobrim razlozima, jedan je recimo taj da munjare kao ti mogu svršavati svaki put kada se toga sjete. Što se "žešćih bisera" tiče, daj me molim te razuvjeri jednim jedinim dokašćićem da nisi shvatio kako se Čulić ruga Tadiću i njegom posjetu Vukovaru. Ili, pročitaj još jednom tekst, ali pooolaako, pa to onda raščisti sam sa sobom, mene ne moraš obaviještavati.
  8. Ignacije J.Reilly27.10.2010. 22:57
    I budalama je jasno da se iza svega krije najobičnija kompenzacija između Josipovića i Tadića.Prvo će Tadić kleknuti na Ovčari i tražiti oprost,a onda Josipović to isto ponavlja u Paulin Dvoru.Njima dvojici doslovno puca ona stvar za žrtve-srpske i hrvatske.U pitanju je najobičnija kompenzacija.
  9. ap27.10.2010. 23:25
    Ignacije, kakve veze dva menekena imaju s kompenzacijama, osim eventualno što će to biti pomoćno sredstvo da Tadić pomoću toga pogura svog i Huljićevog partnera Željka Mitrovića s Pink televizijom na tržište Hrvatske a Huljića na tržište Srbije a Josipović mu to kompenzira obzirom da je Huljić njegov partner.

    Imajmo u vidu da Ante Todorić i ekipa iz Srbije (Mišković ...) i ostali već 50 godina sređuju i kompeniziraju izravno i u okviru kompenzacija koriste predsjenike i druge manekene, dok se samo u nekim estetsko-modnim poslovima ne može kompenzirati bez ovakvih neovlaštenih manekenskih poteza.

    Neovlaštenih u smislu ni Tito nije ovlašten sam (bez Moskve i Washingtona ...), Krleža je puno puno manje ovlašten od onoga što se misli, Tuđman i Milošević su bili ovlašteni manje od 1 % od onoga što im se pripisuje a ostlo su pikzibneri koji su radili i rade na automatizirane prekidače. I najovlašteniji razni iz Vukovara, pa i od političara najovlašteniji dr Vladko Maček i princ Pavle su, pokazalo se je, bili ovlašteni samo za ovo što se tek sada dešava. Od koga su i za šta ovlašteni ovi manekeni i tko je uopće ovlašten za ozbiljna pitanja je ozbiljno pitanje? Tj. ako ništa drugo jasno je i po svim maksimalnim ovlaštenjima ustava, načela, praksi, teorija ... da nitko nije ni blizu ovlašten ni u stanju, čak ni na rječima i gestama .... tako da su to neke druge priredbice.

    Npr. Josipa Lisac je ovlaštena doći u Srbiju i zapjevati, isto kao Disciplina kičme u Hrvatsku zasvirati itd. Tj. ovlašteno je i ovlašteni su samo oni i ono za koje i za što nema sumnje oko ovlaštenja i samo za taj dio, u vezi Vukovara najovlašteniji razni Vukovarci.
    Npr. mi smo ovdje ovlašteniji od Tadića i Josipovića baš zato što nemamo ograničenja i opterećenja kao oni, ali i opet ne ovlašteni za ovo, jer bez obzira šta pisali, mislili, radili ... to je nešto što uključuje puno šire i raznovrsnije ljude, priče .... tj. ovlaštenja su djelić nečega što će se odvijati i trajati bitno složenije i dalje, doličnije i impresvinije....

    Tj. čemu ta kontraproduktivna forsanja i nerazlikovanja?
  10. Milan Knežević27.10.2010. 23:41
    Netko, pa dobro ako ti tvrdiš da je poginuo u prometnoj nesreći, tko sam ja da oponiram :-)
  11. Netko28.10.2010. 09:21
    Da, Milane, primjećena je prava epidemija teških, smrtonosnih saobraćajnih nesreća u ljeto 1991. u Vukovaru i okolici. Nekih dvadeset i nešto Srba načisto je poludjelo i pozabijalo se u kuće i stupove kraj ceste, u traktorske prikolice, plugove, krave.. Policija i dan danas istražuje što je bilo, ali stvar je toliko misteriozna da istraga tapka papcima u mjestu.
  12. Milan Knežević28.10.2010. 09:32
    Vidi ga, sad se ljuti. Pa zar sam ja kriv što velikosrbi pišu i ponavljaju i repetiraju svoje propagandne žvake, ali dokaza i utemeljenja nikakvog? Na sličan način i ti - nisi u stanju dati čak ni poveznicu na taj Pavelićev tekst, kamoli što drugo.
  13. nesto30.10.2010. 23:41
    definiraj velikosrbi...
  14. prijatelj31.10.2010. 00:47
    @Milan Knežević

    Merčepova crna točka i Vukovar - Novi list

    http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A2863285928582863285A285828592858286328982897288F28632863285D2859285F285B285B285B2863286328632863J
  15. prijateljev prijatelj31.10.2010. 01:29
    http://www.nacional.hr/clanak/10316/osudeni-smo-jer-mene-mrze

    Nikola Arbutina, radnik “Graditelja”, u ljeto 1991. pronađen mu je leš, pokopan je na sisačkom groblju.
    Stanko Arbutina, umirovljenik, ubijen u svom stanu u kolovozu 1991., pokopan na sisačkom groblju.
    Damir Begić, čuvar “Brodoremonta”, ubijen u noći 6. rujna 1991. u čuvarskoj kućici vatrenim oružjem 22. kolovoza 1991. u selu Kinjačka, u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Kinjačkoj.
    Marko Banjac, umirovljeni potpukovnik JNA, odveden s ulice 26. kolovoza 1991. na ORA, tamo ubijen, leš nije nađen, ubojstvo izvršila grupa za likvidacije u okviru 55. bojne.
    Dragan Biškupić (1947.), Bestrma, ubijen je 22. kolovoza 1991. u selu u tzv. noćnoj akciji vatrenim oružjem, sahranjen na groblju u Bestrmi.
    Željka Boinović (1968.), tekstilna radnica, Trnjani, ubijena 22. kolovoza 1991. u selu u tzv. noćnoj akciji vatrenim oružjem, sahranjena na groblju u Bestrmi.
    Stevo Borojević (1946.), radnik, na punktu antiterorističke grupe Odra zaustavljen u vozilu 6. rujna 1991. i odveden na ORA. Sava je izbacila na obalu leš koji je bio u vodi sedam dana. Iz patološkog nalaza bolnice Sisak vidi se da je od 6. do 11. listopada 1991. bio podvrgnut strašnoj torturi. Sve kosti bile su polomljene, a vitalni organi uništeni. Živ je bačen u vodu, a tada je pogođen s nekoliko metaka. Supruga Jasenka išla je k načelniku policijske uprave Đuri Brodarcu da se raspita za supruga. On je pregledao neke popise i rekao joj: “Nije ni na jednom popisu za likvidaciju.” Vozilo su prisvojili pripadnici antiterorističke grupe Odra. Upisan je u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju. Podnesena je kaznena prijava K-844/91., ali postupak nije pokrenut. U vrijeme Stevina ubojstva likvidacije je vršila 161. bojna vojne policije.
    Vladimir Božić, vozač “Slavijatransa” iz Petrinje, prilikom redovite vožnje Petrinja – Zagreb 2. kolovoza 1991. izvučen je iz autobusa na punktu u Odri i nasmrt pretučen od pripadnika antiterorističke grupe Odra. Umro u bolnici Sisak. Smrtonosne udarce navodno su mu zadali Stjepan i Mato Brajković iz Odre. Podnesena kaznena prijava 538/91. Postupak nije pokrenut.
    Miloš Brkić (1925.), u ljetu 1991. odvezen u Duševnu bolnicu Popovača. Tamo nije nikada stigao, negdje je likvidiran. Leš nije nađen.
    Branko Cetinski, Tišina Desna, u kolovozu 1991. doveden u MUP kao navodni snajperist. Likvidiran. Leš nije nađen. Organizatori smaknuća navodno su Stanislav i Božidar Gavron iz grupe pri MUP-u.
    Pero Crljenica (1941.), elektrotehničar, Kinjačka, ubijen 22. kolovoza 1991. u tzv. noćnoj akciji, sahranjen na groblju u Kinjačkoj.
    Jovo Crnobrnja (1936.), umirovljenik; ubijen 27. kolovoza 1991. Pred kuću mu je došlo devet osoba u maskirnim odorama s automatima. Jovo nije htio otvoriti vrata. Otvorena je paljba po kući i u nju su ubačene dvije bombe; među napadačima svjedoci su navodno prepoznali Stjepana Brajkovića, Ninu Hodaka, Željka Bjelića i Željka Posavca; upisan je u knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
    Milan Cvetojević, radnik “Elektre” Sisak, iz Mošćenice, u ljeto 1991. Sava izbacila njegov leš na teritoriju SRJ; sahranjen je na groblju u Dvoru.
    Nedeljko Neđo Čajić (1947.) radnik, Bestrma; ubijen 22. kolovoza 1991. u tzv. noćnoj akciji; kuća mu je zapaljena; pokopan na groblju u Bestrmi.
    Milan Čakalo (1928.), Kinjačka: ubijen ljeti 1991. u selu.
    Miloš Čalić (1942.), radnik, odveden iz bolnice u Zagrebu gdje je bio na liječenju. Ubijen 9. listopada 1991. u šumi Brezovica. Patološki nalaz: prostrijelna rana u predjelu srca i teške ozljede tijela od prethodne torture. Prije odlaska na liječenje kuća mu je minirana, a supruga Rada u njoj ranjena. Pokopan na sisačkom groblju. Navodno su ga ubili pripadnici antiterorističke grupe Novo Selo.
    Veljko Čosić, radnik Željezare Sisak, u kolovozu 1991. obješen u svom stanu, što je navodno počinila antiteroristička grupa Novo Selo, pokopan na sisačkom groblju.
    Stojan Čorić, radnik Željezare, Capraška Poljana, ubijen u naselju ljeti 1991. od ljudi u crnim odorama i s crnim maskama.
    Ljuban Čenić, Tišina Lijeva, odveden iz sela navodno u organizaciji Stanislava i Božidara Gavrona iz grupe pri MUP-u pod izlikom da je snajperist; leš nije pronađen.
    Branko Dabić (1953.), čuvar u Rafineriji Sisak, 15. rujna pošao je u treću smjenu, na autobusnoj stanici na Trgu slobode u vozilo su ga pozvale tri osobe; više se nije vratio; sinu Goranu Robert Ahmetagić navodno je rekao da mu je ubio oca; proglašen je umrlim.
    Nenad Denić, pripadnik sudske straže u Remetincu, policija ga je 17. kolovoza 1996. odvela s plaže na Kupi; Sava izbacila leš kod naselja Crnac; upisan u knjigu umrlih Matičnog ureda Sisak, pokopan na sisačkom groblju, navodno odgovoran Vladimir Milanković.
    Jovo Didulica, umirovljenik, u ljeto 1991. odveden od kuće i negdje likvidiran, vjerojatno od antiterorističke grupe Odra.
    Mika Draić, Kinjačka, početkom kolovoza 1991. odveden iz sela i negdje likvidiran.
    Nikola Drobnjak (1933.), Mošćenica, u ljeto 1991. Sava mu je izbacila leš u selu Gušće, upisan u knjigu umrlih Matičnog ureda Gušće, pokopan na sisačkom groblju.
    Damir Dukić (1964.), ubijen u Sisku 6. siječnja 1994. revolverskim metkom; ubojica poznat, ali postupak nije pokrenut.
    Miljenko Đapa (1951.), radnik Rafinerije Sisak, 22. kolovoza 1991. u stan njegove majke Dese oko 21.30 došli su Dubravko Antolić i jedan policajac, a pred kućom je bio veći broj ljudi u odorama; odvezli su ga i više se nije vratio. Majka je pitala za sina, ali joj je u MUP-u rečeno da je on špijun, a ako bude za njega pitala da će je zatvoriti. Javili su joj da je ubijen. Patološki nalaz: prostrijelna rana abdomena, nad njim je vršena tortura, upisan u knjigu umrlih Matičnog ureda Sisak, pokopan na sisačkom groblju. Stan i stvari u njemu prisvojio jedan hrvatski branitelj.
    Ratko Đekić (1918.), Blinska Greda, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu u tzv. noćnoj akciji, sahranjen na groblju u Bestrmi.
    Ljuban Erak, autoprijevoznik, odveden ispred benzinske pumpe kod “Autoprometa” i navodno likvidiran od pripadnika antiterorističke grupe Odra, kamion su mu prisvojili.
    Miloš Grubić, umirovljenik iz Blinskog Kuta, u ljeto 1991. leš nađen blizu sela Komarevo, pokopan na sisačkom groblju.
    Nikola Grubić, Blinski Kut, ubijen u kolovozu 1991. u selu; upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisačkom groblju.
    Vaso Jelić (1931.), umirovljenik, 15. rujna 1991. oko 22 sata u kuću je došlo pet osoba u maskirnim uniformama. Grubo su ga izvukli iz kuće i odvukli u vozilo u kojem je bio šesti čovjek i Boško Subotić, koji je također bio priveden; odvezli su ga i više se nije vratio; tražen je svuda, ali nitko ništa nije znao. Suprugu Anu 11. veljače 1992. izvijestili su da je leš pronađen. “Pozvana sam u mrtvačnicu radi identifikacije. Leš meni nije ni pokazan, ali sam morala potpisati da je to on”, izjavila je Ana. Patolog: strijelna rana glave i grudi. Sahranjen je na sisačkom groblju i upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku. Podnesena kaznena prijava K-422/92., ali postupak nije proveden.
    Petar Kičić, umirovljenik iz Galdova, sredinom kolovoza 1991. pred njegovu kuću došlo je vozilo s četiri uniformirane osobe, bio je policijski sat, ubijen je vatrenim oružjem, poliven benzinom i zapaljen – sektor 55. bojne; upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
    Dragica Kičić, Petrova supruga, ubijena na isti način.
    Milan Kladar (1940.), vozač; ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Blinska Greda, u tzv. noćnoj akciji; sahranjen na groblju u Bestrmi.
    Duđan Komosar (1927.), radnik Željezare Sisak, u kolovozu 1991. u njegov stan su ušli Siniša Mažuran, Vlado Buzuk i Jure Josić, svi iz Capraške Poljane. Bilo je to za vrijeme policijskog sata. Siniša je rekao: “Trebam ovog idiota.” Odveo je Dušana u sobu i stravično ga prebio. Supruzi Milji zaprijetio je da mora šutjeti. Dušana su odveli i više se nikada nije vratio; njegov leš nije nađen.
    Stanko Končar, umirovljenik, u noći 2./3. kolovoza 1991. došli su mu u stan pripadnici antiterorističke grupe Odra u maskirnim odorama, odvezli ga žutim kombijem, uzeli mu novac i lovačku pušku; odveden je i negdje likvidiran; supruga Ljuba živi u Prigrevici u Vojvodini.
    Kuzman Kovačević, čuvar vodotornja, ubijen vatrenim oružjem na radnom mjestu u srpnju 1991.
    Radovan Kragulj (1955.), ubijen 22. kolovoza 1991. u Blinskom Kutu u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Bestrmi.
    Nedeljko Kušić (1929.), umirovljenik, ubijen 5. veljače 1991. hicem iz vatrenog oružja u Žirčici, prije toga masakriran; pokopan na obali Save.
    Petar Kušić, radnik Rafinerije, stradao na isti način kao i Nedeljko Kušić.
    Ljuban Lovrić (1948.), prometnik HŽ Žabno, u ljeto 1991. odvezli su ga s benzinske pumpe na Zagrebačkoj ulici pripadnici antiterorističke grupe Odra. Nađen ubijen na obali Save uzvodno od Siska. Ubijen hicem 25. rujna 1991. Auto “mazdu” ubojice su prisvojili. Upisan u knjigu umrlih u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
    Branko Lukač, radnik Rafinerije, ubijen u kolovozu 1991., Sava mu je izbacila leš.
    Đuro Lukač, umirovljenik, radio u Rafineriji, ubijen u ljeto 1991., voda izbacila leš, upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisačkom groblju.
    Stanko Lukić, radnik Pošte Sisak, ubijen u ljeto 1991. Sava mu izbacila leš, upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisačkom groblju.
    Ilija Martić, automehaničar, ubijen u kolovozu 1991. u jednom lokalu vatrenim oružjem; ubojica poznat, ali nije osuđen.
    Ranko Martinović, ubijen 22. kolovoza 1991. u Blinskom Kutu u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Kinjačkoj.
    Đorđe Mitrović, Romsko Naselje, odveden od kuće i negdje ubijen.
    Gradoljub Nikolić (1941.), radnik Rafinerije, 26. rujna 1991. za vrijeme druge smjene došle su u krug tvornice vozilom tri uniformirane osobe i odvele ga, više se nije vratio. Od mjerodavnih nitko ništa o njemu nije znao. Nakon mjesec dana obitelj je doznala da je 28. rujna 1991. nađen u lokvi između sela Topolovac i Budaševo s dvije prostrijelne rane u trbuhu. Pokopan je na sisačkom groblju bez znanja obitelji. Ubili su ga pripadnici grupe za likvidacije 55. bojne.
    Vaso Novaković, odvezen na ORA i više se nije vratio.
    Stojan Miodrag (1950.), radnik, ubijen 28. rujna 1991. vatrenim oružjem, upisan u knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
    Pero Obradović, trgovac iz Mošćenice, Milja, Dejan i Jovanka, u rujnu 1991. odveli su sve četvero od kuće i likvidirali pripadnici “Handžar divizije”.
    Vaso Obradović, radnik Željezare, prema svjedocima, ubijen, ali leš nije pronađen.
    Branko Oljača, policajac, odveden od kuće i likvidiran iza crkve u Komarevu.
    Petar Pajagić, diplomirani ekonomist, radio u Rafineriji, 20. rujna 1991. oko 17.15 izveden iz svog stana s lisicama na rukama u pratnji triju osoba u crnim odorama i s maskama na licu, u zelenom policijskom vozilu. Vozač je bio Željko Majkić. Odveli su ga “Vukovi” na ORA i istu večer likvidirali pripadnici grupe za likvidaciju pri 55. bojni. Bačen je u Savu.
    Pero Palija, umirovljenik, jednog ljetnog dana 1991. pred zgradu u kojoj je stanovao došli su pripadnici antiterorističke grupe Odra, tražeći “opasnog četnika”. Odveden je i više se nije vratio.
    Đuro Pandurić, radnik meteorološke stanice, ljeti 1991. odveli su ga pripadnici antiterorističke grupe Odra kao “velikog četnika”.
    Miljenko Pavić, prema izjavama svjedoka, izmasakriran na ORA i bačen u Savu.
    Igor Pavičić (12), ubili su ga vatrenim oružjem pred kućom u kojoj je dječak stanovao u Ulici Pavla Markovca. Ubojice su navodno Mirko Marijanović i Milan Konjević.
    Nenad Pajić (1951.), tehničar, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Kinjačka u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Kinjačkoj.
    Nikola Pavljanić iz Komogovine (Kostajnica), ljeti 1991. skinut s autobusa u Novom Pračnu; nađen ubijen zavezanih ruku i nogu u sektoru djelovanja antiterorističke grupe Novo Selo.
    Dragan Rajšić (1927.), umirovljenik, 26. kolovoza 1991. odvela ga je policija na ORA, gdje je na zvjerski način ubijen, a leš nije nađen. Proglašen je umrlim.
    Stevo Simić (1937.), ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Brđani Kosa u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Brđanima.
    Ljubica Solar (1972.), kozmetičarka, ubijena hicem iz “magnuma” 17. rujna 1991. u stanu svog zaručnika Duška Malovića u vrijeme policijskog sata; upisana u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopana na sisačkom groblju.
    Dragan Sundać (1932.), pravnik, ubijen 2. veljače 1991. na crti bojišnice u Komarevu, ondje je i pokopan. Uhapsili su ga Stjepan Brajković i Danijel Horvatić. Navodno ga je ubio policajac Ruda Klasnić iz automata. Supruga je od Đure Brodarca tražila informaciju o suprugu. Rekao joj je: “Ništa mu se neće dogoditi.”
    Lazo Stanić (1934.), ubijen 22. kolovoza 1992. u selu Čakale u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Starom Selu.
    Slavko Slijepčević, odveden iz stana; proglašen umrlim.
    Rade Ostojić, radnik Željezare, potkraj kolovoza 1991. obješen na radnom mjestu, upisan u matičnu knjigu umrlih Matičnog ureda u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
    Milovan i Vera Stevanović, odvedeni od kuće na ORA u kolovozu 1991. i negdje likvidirani.
    Željko Škrebac, čuvar u “Brodoremontu”, u ljeto 1991. ubijen u blizini radnog mjesta, upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
    Rade Španović (1935.), radnik Željezare, ubijen 14. rujna 1991. Sava izbacila izrešetani leš kod sela Gušća; upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
    Miloš Špoljar, Blinski Kut, ubijen u svom selu u ljeto 1991. od pripadnika hrvatske policije; pokopan na groblju Kinjačka.
    Đuro Šušnjar, radnik HŽ-a, odveden s radnog mjesta i negdje likvidiran.
    Ljuban Tatišić (1932.), ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Mađari u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Starom Selu.
    Nikola Trivkanović (1942.), radnik Poduzeća za ceste Sisak, 25. kolovoza 1994. pred njegovom kućom stao je bijeli kombi, u kojem se dovezlo devet uniformiranih osoba, čija su imena poznata. Odveden je na ORA gdje je podvrgnut torturi. Prema nalazu patologa ubijen je 26. kolovoza 1991. i bačen u Savu. Sava je izbacila leš kod sela Gušća. Izjava svjedoka: “Polomljena mu je noga, na više mjesta izboden je nožem.” Na njegovu tijelu bilo je dvadesetak prostrijelnih rana. Upisan je u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
    Zoran Trivkanović, stradao na isti način kao i otac Nikola, proglašen umrlim.
    Berislav Trivkanović, stradao na isti način kao otac Nikola i brat Zoran; leš nije nađen.
    Milorad Vasiljević, čuvar u sisačkom pristaništu, u kolovozu 1991. ubili su ga na radnom mjestu pripadnici antiterorističke grupe Odra.
    Nedeljko Vejnović, odveden iz baraka “V. Gortana” i likvidiran na obali Save kod sela Žirčice.
    Vatroslav Vergaš (1959.), čuvar “Brodokomerca”, 29. rujna 1991. oko 22 sata na radno mjesto došla su tri policajca i odvela ga. Svjedoci su čuli njegove povike: ”Što sam vam ja kriv?” Ubijen je s tri metka. Sava je 1. prosinca 1991. izbacila leš na obalu kod sela Gušće. Za sinovu smrt majka je doznala od susjeda. Upisan je u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
    Marko Vila (1928.), piljar, ubijen 25. kolovoza 1991. na obali Kupe ispred zgrade MUP-a hicem u glavu, a potom bačen u rijeku; pokopan na obali Kupe, poslije prenesen na sisačko groblje, sva mu je imovina opljačkana. Privođenje i likvidaciju navodno izvršili pripadnici “Vukova” i antiteroristička grupa Odra.
    Evica Vila (1933.), odvedena sa suprugom Markom i ubijena.
    Željko Vila (1963.), sin Marka i Evice, trgovac, na livadi nedaleko od kuće usmrćen je s četiri uboda nožem istoga dana kad su mu ubijeni roditelji, a potom mu je glava smrskana tvrdim predmetom; pokopan na sisačkom groblju.
    Mladen Vila (1951.), sin Marka i Evice i Željkov brat, ubijen nekoliko dana poslije na ORA hicem, pokopan na sisačkom groblju i upisan u matičnu knjigu umrlih.
    Dušan Vila (1959.), piljar, nakon strašne torture ubijen je 28. kolovoza 1991. s dva metka iz pištolja na ORA. Leš bačen u Savu. Ubojica poznat.
    Ljuban Vujnović, odveden od kuće i likvidiran na ORA.
    Đuro Vujnović, ubijen na isti način kao i otac Ljuban.
    Ivan Vojnović, u kolovozu 1991. na ulici u Novom Selu navodno ga je ubio Duđan Dobrijević, navodno po naredbi Ice Mirića; pokopan na sisačkom groblju.
    Mladen Vranešević, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Kinjačka u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Kinjačkoj.
    Zoran Vranešević (1965.), policajac, zaustavljen na rampi u Odri; ubijen hicem u šumi Stari Grad 1. kolovoza 1991., pokopan u Kinjačkoj.
    Milan Mišo Vučinić, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Blinska Greda u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Bestrmi.
    Dragan i Draga Vujačić, ubijeni u akciji uništenja sela Klobučak.
    Bogdan Vukotić (1950.), potkraj siječnja 1992. otišao obići njivu u Brđanima. Nije se vratio. Nakon mjesec i pol nađen ubijen blizu Donje Kinjačke. Lubanja mu je bila smrskana tupim predmetom.
    Simo Zlokapa, ubijen u ljeto 1991. i bačen u Savu; pokopan na groblju u Crkvenom Boku, novac od prodanog automobila opljačkan.
    Damjan Žilić, inženjer u Rafineriji, 23. rujna 1991. ubili su ga pripadnici grupe za likvidacije pri 55. bojni: Ahmetagić, Šarić, Kovačević i Kostrić. Bacili su ga u Savu kod Jakuševca. Ubojice su pomilovani.
    Stana Živković, Sava joj je izbacila leš kod Županje, pokopana na sisačkom groblju.
    Slavko Ivanjek (1948.), ubijen u Sisku 7. rujna oštrim predmetom.
    Ivica Đukić (1957.), valjač metala, ubijen 11. listopada 1991. u Sisku hicem iz vatrenog oružja.
    Đorđe Letić, inženjer u Rafineriji, odveden od kuće i likvidiran u sektoru 55. bojne.
    Dragan Rapajić, oficir JNA, u ljeto 1991. ubijen u stacionaru Jodno polijevanjem kipućom vodom, navodno ga je ubio Zlatko Mešinović.
    Vukašin Zdjelar, radnik Željezare, u ljeto 1991. zatukao ga je kod dječjeg vrtića u naselju Željezar jedan Musliman koji stanuje u Ulici A. Hebranga 36.
    Vlado Svetić, umirovljenik, ubijen u ljeto 1991. u blizini nastambe Samačke Željezare.
  16. prijateljev prijatelj31.10.2010. 01:33
    http://www.vjesnik.hr/Pdf/2002%5C08%5C31%5C26A26.PDF
  17. prijateljev prijatelj31.10.2010. 01:37
    Vjesnik

    http://www.hsp1861.hr/vijesti5/040705zp.htm

    Koliko se Državno odvjetništvo ponašalo neozbiljno razmatrajući zahtjeve oštećenih obitelji, pokazuje i »slučaj Pajagić«. Diana Pajagić, kći pokojnog Petra Pajagića, jednog od financijskih menadžer u sisačkoj Ini, kojeg su otele osobe u odorama hrvatskih branitelja sredinom rujna 1991., čiji su posmrtni ostaci pronađeni u Savi i analizirani na Vojno-medicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu, odbijena je, između ostalog, jer Državno odvjetništvo kao dokaz o smrti nije priznalo DNA-nalaz VMA.
  18. prijateljev prijatelj31.10.2010. 01:43
    Wikipedia

    S druge strane, u Sisku je 1991. i 1992. nestao ili ubijen veći broj srpskih civila (posebice u jesen 1991.). Postoji popis od stotinjak imena, a procjene se kreću od nekoliko desetaka do čak pet stotina.
  19. prijateljev prijatelj31.10.2010. 02:22
    http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010915/prilozi.htm

    Tamna strana Domovinskog rata

    BJELOVAR, RUJAN 1991. — Šest osoba, izdvojenih iz skupine od petstotinjak oficira JNA, njihovih obitelji i civilnih zaposlenika JNA ubijeno je, a jedna teško ranjena u šumi pokraj Malog Korenova. Pod sumnjom da je počinio ovaj zločin, nedavno su uhićeni bivši prvi bjelovarski SIS-ovac Luka Markešić i trojica njegovih suradnika.
    GOSPIĆ, LISTOPAD 1991. — Iz Gospića, Karlobaga i ostalih mjesta u Lici odvedeno ukupno stotinjak civila, građana uglavnom srpske nacionalnosti, i ubijeno na više lokacija, među kojima je i ona na Debelom brdu, gdje su pronađena 24 leša. Među ostalim, likvidirana je i majka jednog časnika HV-a, koji se u to vrijeme borio u 119. brigadi. Za zločine osumnjičena tzv. gospićka skupina, na čelu s Mirkom Norcem i Tihomirom Oreškovićem.
    PAKRAČKA POLJANA, STUDENI-PROSINAC 1991. — Najmanje deset civila, pretežno građana srpske nacionalnosti, opljačkano i likvidirano u Marinom Selu pokraj Pakračke Poljane i bačeno u tamošnji ribnjak. Policija je za zlodjela još 1992. osumnjičila pripadnike pričuvnog sastava policije Zagreb pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa.
    OSIJEK, 1991.—1992. — Ubijen još neutvrđen broj građana srpske nacionalnosti. Procjene govore o nekoliko desetaka civila.
    SISAK, DRUGA POLOVICA 1991. — Ubijen ili nestao 21 građanin srpske nacionalnosti.
    MILJEVAČKI PLATO, LIPANJ 1992. — Kod Drinovaca ubijeno 29 zarobljenih neprijateljskih vojnika. Dio njih zapaljen i bačen u Bačića jamu na Miljevcima, a neke epizode njihovih posljednjih zarobljeničkih dana zabilježio je i službeni snimatelj IPD-a 113. brigade. U akciji je, prema izvorima HHO-a, navodno stradao i određen broj civila, kojih je zajedno s vojnicima bilo najmanje 50.
    LORA, 1992. — U vojnom zatvoru ubijene najmanje tri osobe, a više desetaka civila i vojnika JNA zarobljenih po Hercegovini zvjerski je mučeno batinjanjem, elektrošokovima...
    MEDAČKI DŽEP, RUJAN 1993. — U oslobodilačkoj akciji i nakon nje ubijeno 30 osoba, uglavnom civila, građana srpske nacionalnosti, a naselja Divoselo, Čitluk i Počitelj sravnjena sa zemljom.
    RATNI ZAROBLJENICI IZ BLJESKA, SVIBANJ 1995. — Nestalo nekoliko desetaka zarobljenih srpskih vojnika. Jedan od njih neposredno nakon akcije dao izjavu HTV-u da s njim hrvatska policija korektno postupa. Nakon toga mu se izgubio svaki trag...
    IZBJEGLIČKA KOLONA, KOLOVOZ 1995. — Na potezu Glina—Maja—Dvor u unakrsnoj vatri topova, tenkova i aviona stradalo 76 građana srpske nacionalnosti. General zbora Petar Stipetić, tadašnji zapovjednik sjevernog bojišta, tvrdi da nije izdao naredbu za potporu aviona...
    VARIVODE, GOŠIĆ — KOLOVOZ, RUJAN 1995. — Ova su mjesta u okolici Knina postala sinonimi za likvidacije srpskih staraca nakon akcije Oluja. U Gošiću je likvidirano sedam, a u Varivodama najmanje devet civila. Osim njih, 21 građanin srpske nacionalnosti ubijen je u Golubiću, sedam u Uzdolju, šest u Gruborima... Najmlađi od njih imao je 58, a najstariji 84 godine.
  20. Gricko03.11.2010. 21:36
    Za prijateljevog prijatelja. Na Miljevcima nije ubijen niti jedan civil. Na Miljevcima su 7 sela s hrvatskim stanovništvom, osim zaseoka Nos Kalik. Nakon akcije Miljevci svi civili upućeni na Obonjan a mogli su i u Knin. Sestra jednok martićevca odbija ići s majkom kod brata u Knin (neću joj spominati ime). U Marinom Selu ubieno 19 civila, dvoje pušteno. Krvci osuđeni, obnova procesa.
  21. prijateljev prijatelj04.11.2010. 21:03
    @Gricko

    Dozvolit ću si da više vjerijem autorima koji pod svojim imenom i prezimenom objavljuju rezultate istraživanja, nego li tebi. Ionako piše:

    "Kod Drinovaca ubijeno 29 zarobljenih neprijateljskih vojnika. Dio njih zapaljen i bačen u Bačića jamu na Miljevcima"

    Daklem, nisu ubijeni, nego pokopani (ako se bacanje u jamu smije tako zvati) kod Miljevaca. U svakom slučaju, Knežević je tražio bar jedno ime; ovdje ih je navedeno mnogo više. Nije čudno da se odonda ne javlja.
  22. xxx23.11.2010. 12:58
    Sta se sve tu moze naci, majko. Cetnicka propaganda, da vam nije onaj Jovo Strbac izvor? Sramite se koljaci, fuj.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

10.05.

Programi strukturne prilagodbe

Éric Toussaint kritizira programe strukturnih prilagodbi, politike koje su MMF i Svjetska banka provodili u zemljama u razvoju.

08.05.

Radikalna ljevica pokušat će sastaviti grčku vladu

Vođa grčkih konzervativaca Antonis Samaras u ponedjeljak navečer je objavio da nije mogao sastaviti koalicijsku vladu te je svoj mandat za sastav vlade vratio predsjedniku Karolosu Papuliasu

07.05.

Neonacisti i komunisti u grčkom parlamentu

Konzervativci Nova demokracija osvojili su 21,2 posto glasova, Koalicija radikalnih ljevičara14,99 posto glasova, a u parlament ulaze i komunisti KKE te neonacisti Zlatna zora

07.05.

Francuska dobila socijalističkog predsjednika

Francois Hollande je dobio oko 52 posto glasova, a Nicolas Sarkozy je već priznao poraz i čestitao konkurentu

07.05.

Tadić i Nikolić izjednačeni

Kandidat koalicije oko vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić osvojio je 24,81 posto glasova, a kandidat oporbene Srpske napredne stranke (SNS) Tomislav Nikolić 24,71 posto glasova

27.04.

Nasumice izabrani zastupnici

Za demokratske države bilo bi bolje da se neki političari biraju nasumice, izračunao je tim talijanskih fizičara, ekonomista i politikologa.

20.04.

Holy zna bolje od suda

Na jučerašnjoj zatvorenoj sjednici nova šefica Fonda za zaštitu okoliša postala je USKOK-ova optuženica Sanja Kalambura

Info most
Novi plamen
Info most
Srpsko narodno vijece