Sve bi bilo med i mlijeko za europske parlamentarce da nije malog detalja: izabrani su ne bi li predstavljali interes javnosti. Kako pak to pomiriti sa sponzoriranim večerama i putovanjima, moćnim industrijskim lobijima čije savjete praktički prepisuju u zakone i osiguravaju si postpolitičku budućnost u upravnim odborima korporacija, omanja je moralna komplikacija. No, činjenice govore: u europskom parlamentu djeluje cijeli niz nadstranačkih grupa i foruma, neregistriranih i netransparentnih, gdje si biznis i politika stišću ruke i gdje je od ideje demokracije ostala tek rupa u sjećanju.

Slučaj njemačkog europarlamentarca Karla-Heinza Florenza ponovno je pokrenuo raspravu o odumirućoj demokraciji u srcu Europe. Naime, Florenz je krajem 2010. osnovao Europsku grupu za sirove materijale, klub zastupnika i biznismena, i to zajedno s Paulom Rubigom, čovjekom koji sjedi u europskom saboru, a istovremeno je direktor u kompaniji koja se bavi metalima. Nedugo kasnije, njemački je zastupnik predložio amandmane vezane za recikliranje sirovih materijala, baš kao i za politiku kupovanja novih sirovina s drugih kontinenata, izravno pogodujući kompanijama s čijim je predstavnicima osnovao klub, piše New Europe.

Nipošto nova praksa, no skandalozno je kako novi izglasani kodeks ponašanja europarlamentaraca ni na koji način ne utječe na zloupotrebu političkih funkcija u Forum pod nazivom Europska internetska fondacija u kojem sudjeluje 60 zastupnika, upotrijebljen je kao lobistička fronta kompanija poput MicrosoftaBruxellesu. Po koruptivnoj alijansi poslovnog i političkog sektora najžešće je dosada opalio The Sunday Times koji je početkom prošle godine organizirao tajnu operaciju u kojoj su se novinari predstavili kao lobisti te u zamjenu za iznose do 100.000 eura tražili od zastupnika promjenu zakona. Od 60, ponudu je prihvatilo njih 14. Uslijedila je interna istraga Corporate Europe Observatoryja koja je, između ostalog, otkrila da je gorespomenuti Karl-Heinz Florenz u 2008. prijedloge kompanije za čelik Eurofer doslovce predložio kao amandmane u europskom zastupničkom domu. Iako se u intervjuu New York Timesu požalio da je previše lobista oko europskog parlamenta te da gnjave zastupnike, to se nije nikako odrazilo na istinitost činjenice da su njegovi savjetnici pozavršavali kao savjetnici i menadžeri u tvrtkama koje su ga navodno maltretirale.

Dvije su pojave rak rana za praksu demokracije u Uniji: tzv. intergrupe i političko-industrijski forumi. Intergrupe su nadstranački klubovi zastupnika koji se okupljaju oko zajedničkog interesa. Evo par naziva: Prijatelji Izraela, Prijatelji slobodnog Irana i Tibeta, Potrošač i zdravlje, Nebo i svemir... i tako redom. Problem je što je od njih osamdesetak tek 25 registrirano (prema izvještaju opservatorija Corporate Europe), dakle, podaci o tome kako se financiraju, na što troše novac i s kime su u dosluhu, uglavnom ne postoje.

Druga i daleko opasnija formacija su političko-industrijski forumi, skupine biznismena, lobista i zastupnika koji se okupljaju izvan parlamentarnih institucija i nisu vezane za etičke kodekse i pravila o transparentnosti. Kako u njima funkcioniraju stvari dovoljno govori podatak da Forum za europsku energiju plaća parlamentarcima put na Arktik, koji sponzirora velika naftna kompanija ili, recimo, da lobisti plaćaju članarinu u navedenim skupinama u iznosima od 5000 do 25.000 eura godišnje.

Većina poslovnih grana, navodi dalje izvještaj, ima svoj političko-industrijski forum. Telekomi, software, financijski servisi, oružje, energija, građevina, farmacijska industrija... i uglavnom u njima sjedi od 30 do 70 zastupnika. Najveća je grupa Kangaroo koja broji njih 150. Naravno, nije problem u lobiranju kao takvom, no korupcijski skandali i notorna netransparentnost intergrupa, odnosno forum,a dovela je interne promatrače do zaključka da su interesni klubovi zastupnika u najmanju ruku poligoni za ostvarivanje profita velikih kompanija. Političko-industrijske forume uglavnom vode predstavnici poslovnog sektora, kao, naprimjer, Forum za automobile i Već smo odavno potrošili simbolički kapital riječi demokracija. Pitanje je samo kada će netko imati hrabrosti i retorički je pokopatidruštvo kojim predsjeda Međunarodna automobilistička federacija ili, pak, Europski parlamentarni forum za financijske servise čije tajništvo vodi lobističko-konzultantska firma.

Modus operandi je predvidljiv. Uključeni zastupnici tetoše se večerama, putovanjima, smještajem u luksuznim hotelima i tome slično. Opservatorij, primjerice, navodi da je spomenuta grupa Kangaroo bila ključna u popuštanju europske zakonske regulative po pitanju testiranja i odobravanja kemikalija. Forum pod nazivom Europska internetska fondacija u kojem sudjeluje 60 zastupnika, upotrijebljen je kao lobistička fronta kompanija poput Microsofta.

Gdje je u svemu tome interes građana Europske unije, čini se kao totalno arhaično pitanje. Naime, zastupnici europskog parlamenta u sasvim su drukčijoj političkoj poziciji nego zastupnici nacionalnih sabora. Nema toliko homogenosti među strankama iste ideološke provenijencije, idejne dosljednosti, a i osjećaj odgovornosti prema glasačima negdje preko granice praktički kao da ne postoji. Kako Unija funkcionira kao birokratska i ekonomska nadstruktura u postojećem sustavu nacionalnih država, čini se da su europski parlamentarci više tehničko osoblje za pogodovanje najboljim ponuđačima, nego politički subjekti u obrani interesa javnosti. Već smo odavno potrošili simbolički kapital riječi demokracija. Pitanje je samo kada će netko imati hrabrosti i retorički je pokopati.