Foto: Damir Senčar, Hina<br>Foto: Damir Senčar, Hina
Istaknuti pripadnici intelektualne i aktivističke scene odgovaraju na H-Alterova pitanja: Kako bi hrvatske vlasti trebale postupiti u slučaju jačeg priljeva izbjeglica iz azijskih i afričkih zemalja? Što naše vlasti nikako ne bi smjele raditi? "Hrvatske bi se vlasti trebale ponašati suprotno od Makedonije, Mađarske, Češke, Slovačke i drugih zemalja koje su pokazale brutalnost, nehumanost, rasizam i ksenofobiju, iza kojih stoji rigidni nacionalizam, zatvorenost i egoizam."

Jučer, prvog dana ulaska izbjeglica u Hrvatsku, naše su vlasti, pa čak i policijske, ostavljale dojam gostoljubivosti i organiziranosti. Međutim već danas odjeknula je vijest da Crvenom križu ponestaju zalihe. Dosad najksenofobniji istup "u ime države" jutros je uslijedio od same državne šefice Kolinde Grabar-Kitarović. Naglasak na humanitarnom aspektu, koji je jučer odašiljala Vlada, ona je zamijenila naglaskom na sigurnosnom - uz primjedbu da je preko istočnih hrvatskih granica "prvoga dana nekontrolirano ušao preveliki broj izbjeglica". Slijede odgovori na H-Alterova anketna pitanja. (t.g.)

1. Kako bi hrvatske vlasti trebale postupiti u slučaju jačeg priljeva izbjeglica iz azijskih i afričkih zemalja?

2. Što naše vlasti nikako ne bi smjele raditi?

Marina Škrabalo<br>
Marina Škrabalo

Marina Škrabalo, mirovna i ljudsko-pravna aktivnistkinja, članica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora: Zaštita ljudi, a ne granica

Rekla bih da je je svakako LJUDSKA sigurnost na prvom mjestu, a ne sigurnost granica. To je i obaveza svih država sirom svijeta prema međunarodnom humanitarnom pravu. Dobro organiziran prihvat izbjeglica stvara ljudsku sigurnost i za njih  i za domicilno stanovništvo, to je win-win! Pritom je jako važno spriječiti organizirani kriminal (pljačke na izbjeglice, otimanje djece bez pratnje, trgovinu ljudima) što je sve moguće jedino ako državne službe djeluju koordinirano i proaktivno. Ukoliko se samo žmiri i zatvaraju granice, doći će do nekontorliranih izljeva i nesigurnosti za sve.

Hrvatske bi se vlasti trebale ravnati postulatima međunarodnog humanitarnog prava prema kojima svaka osoba ugrožena ratom, nasiljem i progonom ima pravo na prihvat i zaštitu i ne smije biti vraćena odnosno izručena u zemlje i područja u kojima i dalje prijeti smrtna opasnost. Problem je u tome što se na razini EU unatoč humanitarnoj krizi koja bukti, međunarodno humanitarno pravo i dalje ignorira, a problem se rješava unutar neadekvatnog okvira rascjepkane i restriktivne politike azila i imigracije.

Na praktičnoj razini, hrvatske vlasti trebaju osigurati sustav prihvata i kvalitetne brige o izbjeglicama temeljene na načelima slobode izbora, kretanja i aktivnog sudjelovanja kako ljudi ne bi samo pasivno čekali dok im se na političkim forumima EU kroji sudbina.

Hrvatska treba realno procijeniti maksimum, a ne minimum ljudi koje može zbrinuti, i to na razdoblju od najmanje dvije godine jer je očito da se Ako je RH za vrijeme rata mogla brinuti o 650 000 ljudi, ne vidim kako se sada ne bi mogla brinuti za 10 posto tog brojaratovi u okruženju Europe neće smiriti. Ako je RH za vrijeme rata mogla brinuti o 650 000 ljudi, ne vidim kako se sada ne bi mogla brinuti za 10 posto tog broja.  Sve ispod toga  je izvlačenje od odgovornosti. U tome je ključna koordiniranost javnih službi i solidarnost cijelog društva,a  fokus treba staviti na što ranije olakšavanje integracije svima koji u Hrvatskoj žele ostati. Ako se pokažemo kao solidarno i otvoreno društvo, onda će možda neki i promijeniti mišljenje o Hrvatskoj kao nepoželjnoj destinaciji, što je fama koja Hrvatsku prati i među izbjeglicama i investitorima!

Posebno je važno u fokusu imati potrebe ljudi i iznalaziti načine da se barem ublaže negativni učinci lošeg zakonodavnog okvira EU. Primjerice ako se ljude forsira na status azilanata, njih se onemogućuje da dugoročno rješenja potraže u ekonomski bolje stojećim državama članicama gdje možda imaju i obitelj i društvene mreže.

Na političkoj razini EU i UN-a, hrvatske vlasti trebaju zagovarati primjenu međunarodnog humanitarnog prava i proglašenje međunarodne humanitarne krize što bi omogućilo uspostavu sigurnih ruta, izdavanje humanitarnih viza te dugoročnu strategiju zbrinjavanja izbjeglica na svjetskoj razini. Ne zaboravimo da treba rješavati uzrok krize, a to su ratovi te politički i ekonomski devastirana društva u Africi i Aziji, a to zahtijeva koorPosebno je važno u fokusu imati potrebe ljudi i iznalaziti načine da se barem ublaže negativni učinci lošeg zakonodavnog okvira EUdiniranu voljnu intervenciju na ISIL pod mandatom Vijeća sigurnosti  (bez aktualnih igara skrivača) te učinkovite dugoročne politike izgradnje mira e EU i UN-a u Africi i Aziji.

Paraleno s time, hrvatske vlasti trebaju zagovarati uspostavu jedinstvenog sustava  azila na razini EU i ukidanje nedjelotvorne Dablinske uredbe koja je i stvorila ovaj kaos s izljevima ljudi na samo neke točke, većinom siromašnih zemalja na obrubu EU.

Međutim, moramo biti svjesni realiteta da RH ima jako mali udio u ukupnoj moći odlučivanju na razini EU gdje su neke država članice otvoreno sebične i ksenofobne. No mala moć ne znači da  Hrvatska ne može jasno i glasno zagovarati alternativni dugoročni pristup temeljen na solidarnosti i odgovornosti.

 Što naše vlasti nikako ne bi smjele raditi?

Naše vlasti nikako ne bi smjele preuzeti  model "Tvrđave Europe" koji je na djelu u Mađarskoj, ali i u Danskoj, Britaniji, Slovačkoj pa sada djelomično i Njemačkoj. Ne smije ukidati prometne linije, zatvarati granice, kriminalizirati izbjeglice, odbijati humanitarnu pomoć i vraćati izbjeglice u Srbiju ili Mađarskoj. I NIKAKO ne smije deportirati izbjeglice u zemlje podrijetla. Time bi hrvatske vlasti prekršile temeljna ljudska načela solidarnosti s ugroženima, ali i međunarodno humanitarno pravo. 

Sanja Sarnavka<br>
Sanja Sarnavka

Sanja Sarnavka, Kuća ljudskih prava: Kako bi to izbjeglice ugrožavale sigurnost!?

Vlasti nikako ne bi smjele činiti da uz sve ove lijepe slike koje pokazuju solidarnost i srdačnost, najavljuju da će početi postupati drugačije i da je sigurnost RH na prvom mjestu. Ne znam kako to izbjeglice ugrožavaju sigurnost. Mi smo krcati, ljudi se javljaju od svukud, imamo hrane i svega ali smo se dogovorili da će Crveni križ to kordinirati jer ima najviše iskustva, organizacijskih sposobnosti i prihoda te će se na taj način izbjeći kaos.

Definitivno se treba bolje organizirati i ne govoriti ni o kakvoj ugroženosti, o čuvanju granica. Strah je bespredmetan kada se vide slike ovih iscrpljenih i izmučenih ljudi. Većina njih samo želi proći kroz Hrvatsku, a vladu svakako treba pitati što su pripremili za one ljude koji ulaze u kvote na koje se Hrvatska obvezala.

Vili Matula<br>
Vili Matula
Vili Matula, glumac: Treba spriječiti ksenofobnu paniku koju je predsjednica države upravo počela širiti

Politička će se retorika svesti, tj. već se svodi, na dva pojma: solidarnost i sigurnost. Vlada treba pokazati istinsku solidarnost i činiti sve što može, a čini se da to za sada radi na dobar način. Treba spriječiti ksenofobnu paniku koju je predsjednica države upravo počela širiti. HDZ-ova nacionalistička koalicija sluti da bi ova "ugroza" mogla poništiti učinak povoljnijih ekonomskih kretanja.

Vesna Teršelič<br>
Vesna Teršelič

Vesna Teršelič, mirovna i ljudsko-pravna aktivistkinja, predsjednica Documente: Važno je pripremiti program integracije

Vlasti trebaju pružati podršku svima koji bježe od rata, kako onima koji su u tranzitu, tako i onima koji zahtijevaju azil. Trebaju i sve nas pozvati da im damo ruku i doprinesemo prema vlastitim mogućnostima. 

Za sada velika većina izbjeglica želi ići dalje. No vjerojatno će uz prihvatne centre biti potrebni dodatni kapaciteti.  Uz humanitarnu dimenziju vrlo je važno da vode računa i o razvojnim mogućnostima i stvaranju novih mogućnosti za boravak i zapošljavanje, kako za izbjeglice tako i za građane i građanke Hrvatske. Dugoročnije je važno pripremiti program integracije za one koji žele ostati kod nas, koji će možda stići tek nakon zakašnjelog dogovora u institucijama Europske unije o kvotama. U programu bi trebalo predložiti najam sada praznih kuća širom Hrvatske, kako bi možda živnula sada poluprazna mjesta. Zašto ne bi učili iz iskustva talijanskog mjesta Riace koje je oživjelo baš zahvaljujući izbjeglicama?

Nikako ne bi smjeli zatvoriti granice, jer svima koji dolaze na naša vrata treba pružiti zaštitu. 

 
Snješka Knežević<br>
Snješka Knežević

Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti i članica PEN-a: Odgovorni ne bi smjeli primijeniti nikakve represivne mjere

Trebale bi se ponašati suprotno od Makedonije, Mađarske, Češke, Slovačke i drugih zemalja koje su pokazale brutalnost, nehumanost, rasizam i ksenofobiju,iza kojih stoji rigidni nacionalizam, zatvorenost i egoizam. Izbjeglice su očajnici, nemaju ništa osim volje da nađu bolje uvjete života za sebe i svoju djecu, zato im treba pomoći na sve načine. Hrvatska bi im morala pružiti privremena, dobro opremljena pribježišta ako samo prolaze našom zemljom, ali i otvoriti im mogućnosti ako žele ostati. Pred Hrvatskom je izazov na koji treba odgovoriti kao zrelo i otvoreno društvo.

S druge strane, odgovorni svakako ne bi smjeli primijeniti nikakve represivne mjere kao što smo to vidjeli u Mađarskoj i drugdje, a ako bi bila uključena policija, ona bi im trebala pomagati da izdrže u teškim uvjetima izbjeglišta,ponašati se tolerantno, prijateljski i ljudski. Nipošto im se ne bi smjelo pokazati da su neka niža vrsta, s kojom su se drugdje ponašali kao s kriminalcima, prosjacima i ološem, nego im dati do znanja da duboko suosjećamo s njima. Ne bi se smjeli sabijati u ograđena geta, nego bi im trebalo omogućiti da upoznaju zemlju i ljude. Napokon, ne bi se smjelo dopustiti ekstremnim desnim grupacijama rasističke izgrede, zastrašivanja i fizička maltretiranja.

Zoran Pusić<br>
Zoran Pusić

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava: I Crkva bi trebala pozvati na solidarnost

Postupak hrvatske Vlade prema izbjeglicama koji su, poslije zatvaranja granice između Mađarske i Srbije od strane mađarskih vlasti, krenuli prema Hrvatskoj, civiliziran je i korektan, a prihvat, za sada, dobro organiziran. Da to nije samo po sebi razumljivo dovoljno govore slike iz Mađarske ali i izjave dijela hrvatskih političara i napisi u dijelu medija koji su i inače prepoznatljivi po širenju netolerancije, ksenofobije i šovinizma. Poziv na solidarnost s ovim ljudima u nevolji koji nam dolaze i velika većina želi kroz Hrvatsku samo proći, uputili su Vlada, ali i zagrebački gradonačelnik. Sličan poziv javnosti trebalo bi uputiti i vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj i to prema direktnoj uputi pape Franje. To su postupci kako bi se prema ovoj krizi, za sada, trebalo odnositi.

Kad svi naši mediji prenose slike naših novinara koji izbjeglicama pomažu nositi djecu, čovjeku dolazi pred oči slika mađarske novinarke koja podmeće nogu izbjeglici koji nosi dijete. Ili slika mađarske policije koja mlati očajne izbjeglice nasuprot slici njemačkog policajca koji je malom dječaku – izbjeglici dao svoju kapu i srdačno se smije.

Te slike su simbol dvije Europe, Europe koja predstavlja solidarnost, suosjećanje s ljudima u nevolji, najbolje od onog što su osnivači EU imali pred očima, Europu u koju su s nadom uprte oči mnogih, nasuprot Europe koja ksenofobiju i bezosjećajnost predstavlja kao obranu tradicionalnih europskih vrijednosti. Postoje obje takve Europe, i postoje obje takve Hrvatske. Na nama je da izaberemo kojoj hoćemo pripadati.

Urša Raukar<br>
Urša Raukar

Urša Raukar, glumica: Znamo što znači jad i nevolja

Prije svega, nikako ih se ne bi smjelo odbiti. Hrvatska nažalost ima tragično iskustvo velikog broja izbjeglica iz Hrvatske i BIH, znamo što znači jad i nevolja. Vlasti trebaju učiniti sve da se ljudima pomogne, bilo da ostanu, bilo da odu. Oni trebaju imati mogućnost vidjeti što je za njih najbolje u toj strašnoj situaciji, ako se uopće može govoriti o "najboljem". Jedan će dio sigurno i ostati kada vide dobronamjernost i ljepotu zemlje.

Nadam se svakako da se Hrvatska neće ugledati na Mađarsku i druge zemlje koje kalkuliraju i zatvaraju granice.

Hrvoje Klasić<br>
Hrvoje Klasić

Hrvoje Klasić, povjesničar: Bez samodokazivanja i populizma

Hrvatska vlada treba postupiti s jedne strane politički, uzimajući u obzir političku i ekonomsku situaciju, a s druge strane imajući u vidu humanitarni sloj čitave situacije. Moramo se ponašati i u skladu s već zadanim vanjskopolitičkim okvirima Europske unije. S druge strane, nerijetko je na hrvatsku štetu išlo to dokazivanje da smo "bolji nego što jesmo". Osobno sam uvijek za pomoć ljudima, ali često se iza poruka kao što su "mi ćemo više i bolje" ne krije promišljenost i vizija nego pogrešni razlozi poput dokazivanja. I prije članstva u EU, htjeli smo pokazati da smo spremni preuzeti obaveze koje nismo bili u stanju izvršiti, i bolonjska je reforma jedan od primjera nečega za što se nismo adekvatno pripremili.

Također, treba imati na umu da je moderna Hrvatska nastala i opstala upravo zbog toga što je veliki dio hrvatskih izbjeglica bio zbrinut diljem Europe, tada smo mi bili ti koji smo naglašavali ljudsku komponentu i zahtjevali pomoć.

U ovoj bi složenoj situaciji svakako trebalo izbjeći populizam i strančarenje u predizborne svrhe, treba uzeti puno faktora u obzir. U ovom slučaju strategiju nema ni EU pa me strah što će se dogoditi kada surova stvarnost zamijeni populizam i humanizam, hoće li onda doći do izražaja taj nedostatak vizije.

Mirela Holy<br>
Mirela Holy

Mirela Holy, predsjednica OraH-a: Važno je prevenirati ksenofobiju

Hrvatska Vlada mora imati potpuno razrađene protokole i procedure za prihvat i tranzit izbjeglica. To podrazumijeva dobro razrađen plan u financijskom, logističkom i sigurnosnom smislu te njegovu kvalitetnu i discipliniranu provedbu. S obzirom na činjenicu da hrvatska javnost nije kvalitetno informirana o uzrocima i razlozima zbog kojih je pokrenut ovaj val izbjeglica, Vlada bi trebala kvalitetno informirati građane o tim razlozima i uzrocima kako bi prevenirali ksenofobiju i osjećaj neprijateljstva hrvatske javnosti prema izbjeglicama.

Hrvatska treba pokazati solidarnost i otvorenost prema izbjeglicama kao ljudima u nevolji od kojih mnogi bježe od razornih ratnih sukoba. Mnogi hrvatski građani su, nažalost, također bili prisiljeni zbog rata bježati iz svojih domova. Hrvatska je rat preživjela upravo zahvaljujući velikom srcu i solidarnosti ljudi u drugim državama koji su prihvaćali naše izbjeglice i to nikada ne smijemo zaboraviti. Naše vlasti ne smiju se ponašati poput mađarskih vlasti i provoditi politiku zatvorenih vrata. Također ne smiju ovaj izbjeglički val dočekati nespremno poput susjedne Srbije i Makedonije jer to može dovesti do nepotrebnih društvenih tenzija.

Roko Markovina<br>
Roko Markovina

Roko Markovina, sveučilišni profesor: One koji odluče ostati potrebno je socijalizirati

Za slučaj jačeg priljeva izbjeglica iz azijskih i afričkih zemalja hrvatske vlasti bi trebale učiniti organizirani odgovarajući prihvat, popisati i provjeriti sve izbjeglice, osigurati im odgovarajući smještaj, a onda im, po njihovoj želji, osigurati nastavak putovanja u željeno odredište, nakon što EU zajednica napravi raspored smještaja izbjeglih. Za slučaj da se neki odluče ostati u Hrvatskoj, treba im to i omogućiti, smještanjem u odgovarajuće kampove (vojarne-komune) naučiti ih hrvatski jezik i izvršiti prekvalifikaciju/ dokvalifikaciju  te ih onda polako socijalizirati u stvaran život. Oni su ljudi koji bježe od zla i smrti i njima, svakako, treba pomoći. Zar nismo i mi, prije dvadesetak godina bili u istoj situaciji?

Hrvatske vlasti se nikako ne bi trebale oglušiti o ovaj problem prihvata, postavljati bodljikave žice i zabranjivati dolazak/prolaz za dalje, jer je to ispod svakog ljudskog dostojanstva. "U dobru je lako dobar biti-na muci se poznaju junaci".

Iva Kvakić<br>
Iva Kvakić

Iva Kvakić, supredsjednica stranke Za grad: Hrvatska se unutar EU mora zalagati za prava izbjeglica

Hrvatske vlasti trebaju omogućiti smještaj svakom izbjeglici koja se nađe na njenom području bila ona u prolazu ili tražila smještaj, jer je to ljudski. Onima koji zatraže ostanak, treba omogućiti normalne uvjete za život, uključujući mogućnost učenja jezika i obrazovanja. Stvar prolaza kroz Hrvatsku ne može regulirati samo Hrvatska, već to ovisi o drugim državama žele li te iste izbjeglice propustiti (Slovenija) i prihvatiti (Njemačka i Austrija). Ukoliko se dopusti prolazak kroz Hrvatsku, potrebno je osigurati normalan transport i što lakši dolazak na odredište. Hrvatska se vlast treba zauzeti i unutar EU i zalagati za prava izbjeglica. Osim toga izbjeglicama treba osigurati dobru pravnu pomoć i savjetovanje! Pozvati medije na toleranciju i educirati građane o osnovnim pravima i činjenicama o izbjeglicama kako bi smanjila strah kod hrvatske populacije i omogućila normalno okruženje za izbjeglice bez diskriminacije društva u koje dolaze. Mora postupati u skladu s međunarodnim pravom i Dublinskom konvencijom.

Naše vlasti nikako ne smiju negirati osnovna ljudska prava izbjeglica. Osim toga, nije dovoljno samo omogućiti smještaj i bez omogućavanja uspješne integracije u društvo kroz jezik i obrazovanje. Vlast nikako ne smije dopusiti širenje neistina putem medija (već spomenuto što mora napraviti). Također ne smije dopustiti kaos u organizaciji humanitarne pomoći.

Nadežda Čačinovič<br>
Nadežda Čačinovič

Nadežda Čačinovič, sveučilišna profesorica i predsjednica hrvatskog PEN-a: Mislim da će odgovorni na kraju zatvoriti granicu

Predsjednica ima jako dobar osjećaj za javno mnijenje, očito se preokrenula, još jučer je prevladavalo jedno, danas drugo. Razumijem to jer je riječ o dva konfliktna zahtjeva koja je nemoguće rješiti. Postoji realna opasnost da Hrvatska postane sabirni centar, ne vjerujem da vlada može postupiti drukčije nego što postupa. Teško je naći balans jer ni svijet nije dobro uređeno mjesto. Mi smo inače ti koji se smatramo žrtvama i onima kojima je potrebna pomoć.

S obzirom na konfliktnost zahtjeva, mislim da će odgovorni na kraju zatvoriti granicu. Ako se brojke višestruko umnože, ako bude puno ljudi koje je nemoguće dokumentirati, nastat će nevolje. Po pravilima same Europske unije treba vidjeti koliki broj ljudi zapravo ulazi pod izbjeglice. Nadam se da Hrvatska neće biti ksenofobična ali problem ostaje, to se neće rješiti tako što ću ja odnijeti svoje stare kapute, to je lijepo od mene ali nije rješenje.

Marija Mileta, aktivistkinja Zelene akcije: Protiv nehumanog odnosa

Vlasti trebaju omogućiti kao minimum slobodan i siguran prolaz izbjeglicama. Nadalje, osugurati smještaj što većem broju ljudi te surađivati sa civilnim sektorom po tom pitanju. Također, aktivno raditi na suzbijanju ksenofobije i islamofobije te bilo kojeg oblika nasilja prema izbjeglicama.

Što nikako ne bi smjele, jest zatvoriti granice poput Mađarske ili prekinuti linije vlakova poput Njemačke. Također, zatvaranje doslovno u logore, ili nasilje (vodeni topovi, batine) kao što radi Mađarska, ili bilo koji drugi nehumani oblik odnošenja prema izbjeglicama (poput pisanja/tetoviranja brojeva na ruke kao u Češkoj i Mađarskoj).

Ključne riječi: izbjeglice
<
Vezane vijesti