Koliko pamte i dokazima potkrjepljuju stanari Kninske ulice na Knežiji u Zagrebu, ta njihova prometnica - relativno kratka, i slijepa te makadamska, no njihova - postoji već gotovo puno stoljeće. U smislu, naime, da je urbanizirana i zavedena u službene spise, i da je povezana s gradskom uličnom mrežom.

A onda, jednog dana, mada kažu da ništa nije slutilo na takvo zlo, osvrnuli su se ka prvom uglu i shvatili da njihove ulice više nema.

Ona je fizički i dalje na istome mjestu, naravno, kao i njihove kuće i okućnice s vrtovima, ali je njezin jedini izlaz, onaj na Zadarsku, po novome presječen nogostupom. A ulica koja je slijepa na oba svoja kraja - svatko će se složiti - nije ulica. K tome se u nju više ne može ući autom, jer vozači iz okoline koriste nogostup s makadamskim nastavkom, kao i drugdje, za parkiranje svojih vozila. Stoga i kamioni Čistoće mogu do kontejnera za smeće u dnu Kninske isključivo subotom, kad novonastali parking ostane pust. Ne može im pomoći niti "pauk", jer Kninska zaista više ne izgleda kao ulica, pa da se povjeruje kako je zablokirana.

Stanari vjeruju da se i prije toga planski držala zapuštenom, neasfaltiranom, trošnom, baš radi pripreme za njezino poništavanje. Srećom, vatrogasno vozilo još nije moralo doći do tako zagrađenih kuća, jer tad ni njih više ne bi bilo. U jednom trenu, netko je iskoristio kosinu-vododerinu do usporedne Ulice braće Cvijića, koja leži na nižoj razini, kao zamjensku kolnu vezu s vanjskim svijetom, no teško da bi se tuda mogao uspeti vatrogasni kamion. Vatrogasci inzistiraju na zakonski reguliranim pristupima, a ovdje se u pravnom pogledu dogodio pravi kaos. Mada, čini se, nimalo slučajno.

kninska_1.jpg

Dok nam Gordana Cuissot Labus, stanarka Kninske i vlasnica jedne od tamošnjih kuća, na licu mjesta objašnjava razne momente čitavog slučaja, prinuđeni smo je zaustavljati i zapitkivati da ponovi te dodatno rastumači pojedine aspekte. Pripovjednih rukavaca je dosta, naziru se brojni prepleteni interesi, a netko se ovlašten dobro potrudio da svemu prikrije tragove. Barem smo se mi tako uvjerili, slušajući priču iz prve ruke, i gledajući službene dokumente u istoj.

Ipak, Cuissot Labus i njezina susjeda Brankica Tkalec usprotivile su se zatvaranju ulice, te se pritom susrele sa žilavim otporom raznih protagonista u sistemu, koji nadilazi uobičajenu, notornu birokratsku inertnost, i koji zapravo prerasta u zakulisno uzurpiranje javnog dobra u privatne svrhe, ali i pojedinačnih građanskih prava u korist krupnog kapitala. Prvo na što su naišle bilo je apriorno odbijanje da im se mišljenje uopće uzme u obzir, s objašnjenjem da jednostavno nisu stranke u postupku, budući da njihove parcele nisu u izravnom dodiru s česticom na kojoj je intervenirano.

Ispostavilo se da je sporni pločnik, međutim, podignut uslijed triju odvojenih gradnji na okolnim česticama, orijentiranim prema Zadarskoj ulici, koja se oduvijek i završava upravo navrh Kninske, ali bi u skoroj budućnosti bila produžena do Selske. A pobunjene stanarke nalaze da itekako jesu stranka u postupku, jer se parcela Tkalecovih naslanja na jednu od čestica koja je i dalje pod gradnjom. Uostalom, svi stanari Kninske jesu stranka u postupku, tvrde one, jer im je oduzeto dotadašnje neupitno pravo na ulicu čiji su, neki među njima, i dalje suvlasnik s Gradom Zagrebom, a koja je nekoć i utemeljena ustupanjem dijelova njihovih parcela.

slika0644.jpg

Vlasnik čestice koja se prostire od Selske do pozadine Kninske ulice, na kojoj se i danas gradi, tvrtka je Filipo Protekt, što nam ne bi puno govorilo da nismo čuli kako se donedavno zvala - Maestro gradnja. To već zvuči poznato: prije više godina Maestro gradnja je s Gradom Zagrebom zamijenila posjed od 23 tisuće kvadrata u Sloboštini, za gradske četiri tisuće na Trešnjevci - baš između Selske i Kninske - uz predviđenu doplatu Grada od 12 milijuna kuna. Predmet je 2009. godine privukao pažnju Uskoka, no s još nepoznatim ishodom.

Na zemljištu Filipo Protekta, zapadno od Kninske, tik do Selske, dakle, sada se gradi šoping-centar Lidl, a vjerojatno je predviđena i pokoja dodatna stambena zgrada. No, upadljiv je dojam kako se planovi donose obnoć, a intrigantna je i činjenica da je Grad 2007. godine, u ugovoru s Maestro gradnjom, decidirano naveo čitavu površinu Kninske ulice kao - građevinsku česticu. K tome, vremenom su se sporazumi mijenjali, te sklapali iznova; početno zemljište koje se imalo uručiti Maestro gradnji, iznosilo je 10300 četvornih metara.

Dok s Gordanom Cuissot Labus obilazimo teren, zavlačeći se po malenim suburbijskim povrtnjacima između nabujalih voćki, gubi se osjećaj da smo nadomak križanja Selske sa Zagrebačkom, jednog od najvećih u Zagrebu. Žitelji ovoga dijela Knežije imaju svoj mir u jedinstvenoj urbanoj oazi, kakvih je ovdje preostalo razmjerno malo. Da će to vrijedno naslijeđe braniti, uvjeravamo se u nastavku razgovora, u dvorištu ispred kuće obitelji Tkalec. Zahvaljujemo se na pivu, odlučujemo se za vodu iz podzemlja, koju oni sami pumpaju. A torba Gordane Cuissot Labus na stolu, puna službenih dokumenata, zorno sugerira da iza svih tih riječi već stoje brojni sati njihova obilaženja gradskih i državnih institucija, te predani i zahtjevni rad na mučnom odmjeravanju s istima.

slika0640.jpg

Netko bi se drugi s tim i složio, no junakinjama i junacima ove radnje upalo je tad u oko i spomenuto neobično označavanje katastarskih čestica. Priključak susjedne, s Kninskom paralelne i svega nekoliko metara udaljene Ulice braće Cvijić, na Zadarsku ulicu, nazvan je u tim spisima posve nelogično "produžetak Kninske", a sama je Kninska izgubila raniji i nipošto lako varijabilan broj čestice. Njezin broj 5709 odjednom se tako javlja kao 5445, a što je čestica između Cvijićevih i Zadarske, s novouređenim spojem tih dviju ulica; čestica koja, međutim, napadno često mijenja oblik.

Štoviše, u jednome drugom dokumentu, Kninska se navodi kao 5220, što je inače broj čestice na kojoj se nalazi Ulica braće Cvijić. Pažljivom usporedbom, dade se vidjeti kako su greške sustavno unošene u dokumentaciju, poput raznih elaborata i lokacijskih dozvola, čime je "tisuću puta ponovljena laž" velikim dijelom etablirana kao prihvatljivo stanje stvari. Prema uvidu u dostupne spise, takav postupak se provodi barem od 2007. godine, što bi značilo da je ukidanje Kninske započeto dugo prije negoli su se njezini stanari probudili te protrljali oči i shvatili da više zaista ne mogu otparkirati svoje automobile, zarobljene u dnu ulice.

Na jednom takvom dokumentu s ugrađenom omaškom koja će, dakako, zaostati u opticaju do danas, uočavamo imena i potpise Petra Krsnika i Miroslava Sudara, ovlaštenih inženjera građevinarstva. Konačno, postaje jasno zbog čega su gradske službe u više navrata uznemirenim stanarima zapriječile pristup službenim spisima, ili neočekivano iščezlim dijelovima pojedinih među njima, kao što je onaj o gradnji na susjednoj čestici br. 5445 - ovaj put stvarno toj - gdje je prije par godina podignuta navedena stambena zgrada i uređen "produžetak Kninske", a ustvari priključak Zadarske na Cvijićevih.

Sve upućuje na to da je Kninskoj hotimice, uz dugogodišnju pripremu zahvata na kojem su sudjelovali razni pojedinci i nadležna tijela, oduzet njezin identitet

U suštini je i dalje riječ o bezimenoj ulici, ili komadu ulice, koja se zasad još samo po dijelu oficijelnih spisa kiti nazivom produžene Kninske, na koju ona inače nema nikakva priključka, i najlogičnije bi se mogla imenovati produžetkom - Ulice braće Cvijića. I premda je to jedna uredno, propisno izrađena prometnica, ona faktički ne postoji u važećim katastarskim podlogama, nego joj se zamišljeno utemeljenje krije u pokrajnjim administrativnim špekulacijama poput opisane.

Sve upućuje na to da je Kninskoj hotimice, uz dugogodišnju pripremu zahvata na kojem su sudjelovali razni pojedinci i nadležna tijela, oduzet njezin identitet. A kad se jednom komad susjedne parcele i novonastale ulice imenuje brojem i pravom Kninske, neće to biti jedino promjena formalnog statusa, nego i suštinskog utemeljenja. Oduzima joj se formalni identitet, naime, ali i osnovna svrha, pravo prometovanja. Radi se i o prenamjeni ulice u nešto drugo, a posljedica je nečije novonastalo raspolaganje određenom površinom, u ovom slučaju od 2160 kvadratnih metara katastarske čestice 5709.

Činjenica da je ulica zatvorena za promet, dok njom upravlja Grad koji na to ima formalno pravo, znači da je lako moguća i njezina prenamjena u zelenu površinu ili parking, a posrijedi je zemljište s oznakom M1. Upravo bi ta posljednja namjena - za komercijalnu, poslovnu i stambenu gradnju - mogla poslužiti biranim investitorima da pred stanare čije su malene parcele u novonastalom okruženju pojedinačno obezvrijeđene i obespravljene za svrhu eventualnog podizanja kakvoga većeg objekta, iznesu ponudu koja se ne može odbiti, i ubrzo okrupne svoj posjed za neku veliku te jako unosnu gradnju.

Interesi ostalih zainteresiranih strana u ovom složenom predmetu nisu nam poznati, kao ni poslovne relacije između ulagača okupljenih od Lidla do "produžetka Kninske". Oni su ionako subjekti čiji interes može ostati uvelike neprovidnim, dok se žitelji Kninske sve više proziru, nadomak fizičkom iščeznuću, skupa s njihovom ulicom. Jer, potonjima uslijed ove poprilično nevjerojatne diskriminacije prijeti apsurdno oduzimanje mogućnosti da ostanu iole ravnopravni društveni subjekti, a to im čini prvenstveno aktualna gradska vlast.

Ključne riječi: zagreb, javni prostor
<
Vezane vijesti

Pošaljite komentar

Komentari

  • #1 lumax 29.08.2012.
    slično i kod zagrepčanke, rampa na dijelu ulice koja spaja tenžerinu i savsku, tretira se kao parking, a čestica se u katastru vodi kao park
  • #2 Kurbla 30.08.2012.
    Ovo je kao krimić!

    Nastavite pratiti slučaj!
  • #3 Avog 02.09.2012.
    Odličan članak! Napokon malo istraživačkog novinarstva. Samo nastavite tako.
  • #4 KILLERBOY 02.09.2012.
    A di je sad Bandić pa da malo prošeta tu ko po kozari bokovima i da odgovori na pitanja ovih ljudi kako je do ovog došlo.Gdje ste gdin.Bandić????