Inicijativa uglednog arhitekta: U kontekstu u kojem su vladajući godinama pridonosili povređivanju prostora, potrebno je pokrenuti osnivanje Mreže urbanističkih, graditeljskih i zaštitarskih ambulanti - predstavništava, savjetovališta ministarstava - organiziranih u lokalnim zajednicama poput "Primarne zdravstvene zaštite"!

Teze ovog teksta  bile su 2003. godine pripremljene za razgovor u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, razgovor tadašnjeg ministra s "alternativom". Ne treba posebno naglasiti da  nastavka razgovora nikada nije bilo...

Teza koja je proizlazila iz svih prijedloga, uglavnom marginaliziranih stručnjaka, glasila je: "Ministar Ivo Banac učinit će mnogo nastavi li pripremati javnost na nužnost zaustavljanja devastirajućih događanja u prostoru, na važnost demokratiziranja zakona i procedura koje se odnose na urbanističko planiranje, građenje i zaštitu prostora". Iza "nas" bile su već godine u kojima  urbanističko planiranje nije postojalo. O urbanizmu, malo se tko više usudio razgovarati i sa samim sobom.

gradnja_2.jpg

Broj ozakonjeno izgrađenih kuća u Hrvatskoj bio je zanemariv u odnosu  na broj bespravno sagrađenih, svakim danom i u svakom pogledu. Ako si dobar Hrvat i svoj na svome, zašto ne bi bilo legitimno  primijeniti zakon "ruke na srcu",  i graditi u to ime... Zar ozakonjena gradnja i oni koji te zakone donose, ne čini često i veću štetu od nas "divljih"? Ako oni legitimno i legalno profitiraju, zašto ne bismo i mi?

S građanima i prostorom, uprava treba napokon početi normalno komunicirati!  Možda će pomoći i činjenica da su Hrvati toliko spremni oprostiti grijehe...?

U 2011. godini, netko se u redovima završnog korupcijskog bunila vladajućih dosjetio da bi legalizacija takve izgradnje mogla spasiti Hrvatsku, odnosno HDZ, pridonijeti broju glasova na izborima i donijeti čak i neki novac u opljačkani državni proračun. Prigodom izglasavanja zakona, vladajući su baratali  brojkom od 150 tisuća bespravno sagrađenih kuća. Tu brojku, međutim, valja barem udvostručiti. A niti u jednom trenutku, nitko od vladajućih nije pokušao objasniti razmjere počinjene društvene i prostorne štete - uzrokovane pravovjernim konzumiranjem ozakonjenog bezakonja - kao ni stručnu dimenziju takvih zakona. Sve se trebalo riješiti i snimiti avionima do određenog datuma, pa tko je jamio, jamio je... Nema majci da netko nakon tog datuma može graditi! Zakon je, međutim, naslijedila nova vlast. Čini se da ni njoj ne pada na pamet  bilo što objašnjavati građanima...

Nova vlada odmah u startu razdvaja Ministarstvo okoliša od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Zašto? Zar je moguće da ne razumiju da su graditeljstvo i prostorno uređenje pupčanom vrpcom vezani sa zaštitom okoliša? Zar je moguće da je to učinjeno samo zato da bi se razumijevanje prostora još više zamaglilo? Da bi se još bolje ozakonilo "zakonito divljanje" u prostoru pod firmom toliko doista potrebnih  investicija? Zar je moguće da je do takve odluke došlo samo zbog "mira u koaliciji": Da bi se zadovoljilo nezaobilazno sposobne  Čačića Holy. Na stranicama Novosti bio sam svojedobno rezignirano pohvalio Mirelu Holy koja je današnjem premijeru vadila kestenje iz vatre, kad još nije znao kako bi se ispričao građanima zbog Cvjetnog i riješio Bandića, a Jadranka Kosor imala najviši rejting u historiji HDZ-a. Epilog se očekuje. Premijeru Milanoviću  još nije jasno da će uskoro rješavati problem ili Čačić ili Holy. Njihovi pristupi ne mogu se pomiriti...

U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja ozbiljno se radi na poboljšanju "Jadrankinog zakona o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata". Do nedavno su se oni nesretnici, koji su se usudili "proći" kroz  važeći zakon, mogli izbrojati na prste jedne ruke. Sada ih već ima nekoliko stotina. Ne znam kako, ali valjalo bi im na neki način čestitati... Naime, to ne samo da košta, to je i kao procedura - tortura - i posve besmisleno, a radi se o brojnim mjestima  opasnim po život.. Mnogi još uvijek ne razumiju da su neke konstrukcije njihovih kuća - sagrađene u najboljoj domoljubnoj vjeri - doslovce opasne po život!

Najava i organiziranje mreže urbanističkih savjetovališta predstavljala bi - napokon -  pruženu ruku građanima, onaj toliko potrebni "servis" koji predstavlja i glavni smisao i zadatak svake dobre vladavine, uprave i samouprave

U postojećem zakonu, društvena i stručna dimenzija divlje gradnje ne postoje. Zašto? Zato što je to, a  prilično nakaradno zvuči, kontinuitet "našeg sna"!  Geodeti i arhitekti će snimiti kuće i konstatirati da one postoje - jer se to vidi i iz aviona, pa Bog te mazo, zar ne!? Inženjeri građevinarstva će utvrditi da se brojne kuće još nisu same od sebe srušile, pa onda možda i neće!? A onda, kada se to plati "stručnjacima", slijedi odabir modela plaćanja komunalija državi! Na obročnom modelu otaljavanja financijskih  troškova domoljublja - intenzivno se radi... Međutim, "iskusni divljaci" čekaju... Nek' se ovi novi snađu, čeka se ljeto, turisti, krastavci i tako dalje. Ma, možda i EU do tad propadne...

Grade ako imaju čime, dakako! Bilo je toga i ranije, pa se ništa nikada nije dogodilo. Nastradali su samo neki koje vlast nije voljela...

Što su to odavno zastupali oni koji su zastupali  promjene?

Prije svega, barem  najavu  buduće Strategije planiranja i zaštite  prostora u nadležnim ministarstvima - programe promjena koji se odnose na sve aktere planiranja, zaštite i građenja. Najavu rada na redefiniranju, izmjeni zakonodavstva i provedbenih procedura. U ovakvim društvenim situacijama, u kojima vas hvata mučnina pri svakom pogledu na brojne urbanističke i graditeljske nakaze, neožbukane zidanice i šupe sirotinje, najvažnije je  prije svega razumjeti  zašto su zakon i procedure  razarali ljude i prostor, zašto se devastirajući trendovi povećavaju umjesto da se napokon zaustave. Famozna tranzicija ni u pitanjima prostora ne samo da se uopće nije dogodila, nije nikada  ni započela. Ozbiljni urbanizam je izdahnuo zajedno sa tzv. socijalizmom.  Svih ovih godina tranzicija se može opisati samo kao korupcija, pljačka,  poniženje  ljudi i prostora, struke...

Ukoliko se danas ne počne događati  istinska promjena, neće se ni dogoditi....

Iskustva evropskih zemalja u promišljanju obnova prostora, posebice historijskih središta gradova, i nakon brojnih loših iskustava u vlastitim sredinama, svode se na precizan recept. On, ukratko, glasi:

Neki konkretni teritorij - u našem slučaju cjelokupni državni teritorij - potrebno je  proglasiti Područjem sanacije i zaštite. Stvoriti programe i modele pravednog subvencioniranja njegove obnove i zaštite, zakone koji će pokušati spriječiti da se novim građenjem  nastavljaju povređivati prostori gradova i naselja, krajolik. "Obavezna" je participacija svih aktera, posebice građana.

Prigodom ishođenja građevinskih dozvola za novo građenje, potreban je -  i dodatni institut  Obvezujuće suglasnosti lokalne zajednice -  šireg susjedstva, četvrti, sela... Izriče ju izabrani Odbor organiziran u "Lokalnoj ambulanti", nakon provedene javne rasprave

Naš glavni problem sastoji se u tome što su devastaciji prostora svakodnevno i ravnopravno pridonosili - i nova bespravna gradnja,  i građani koji su gradili na temelju loših zakona. "Koalirali" su ili kolaborirali s vladajućima  koji su u kontinuitetu donosili zakone koji su tvrdoglavo izbjegavali "razumijevanje prostora" i participaciju građana. Vladajući su "navukli" građane na "zakonito nezakonito" ponašanje" - na izostajanje demokratske procedure. To se pokazalo pogubnim za događanja u prostoru, za društvo općenito. Princip udruženog pothvata je jednostavan: Vlast (naša) vama, hrvatski građani, donosi dobre zakone, razumijete, zar ne, a vi nama slobodno žestoko uzvraćajte figama u džepu... Sve više građana, međutim, ne samo da ne može više nikako, pa ni bespravno graditi, nego mnogi više ne mogu ni plaćati račune za komunalije onoga što su sagradili. Nemaju ni za kruh...

Planiranje, uređenje prostora, graditeljstvo i arhitektura, zaštita prostora - uvijek su bili u  rukama  vladajućih. Oni na vlasti - vlastela - dobro su poznavali tehnike upravljanja događajima u prostoru, jasnu, hijerarhiziranu podjelu uloga - tehniku moći. Historijski, u drugoj polovini 19. stoljeća, nadolazećom modernizacijom i kapitalizmom sve se počinje rješavati  u  upravama, nastoji se  dokumentirati i potvrđivati planiranjem i dozvolama.

Ne možemo se ovdje baviti dobrim i lošim primjerima, niti vlastelom Dubrovačke republike ni "socijalističkim urbanizmom". No, danas je, čini se, i u Hrvatskoj napokon sve  jasnije: Bez dobre uprave koja je prepoznala i zakonski reagirala na opasnosti institucionalnog pogodovanja  privatnim interesima - povređivanje javnog prostora ostat će jedini zakon! Kako to izgleda "na terenu" - gledamo zadnjih dvadeset  godina...

holy.jpg

U Hrvatskoj je danas "nužna" koalicija nadležnih ministarstava - Ministarstava graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstva kulture i Ministarstva zaštite okoliša i prirode

andrea_zlatar.jpg

U kontekstu u kojem su vladajući godinama preko upravnih odsjeka i odjela pridonosili povređivanju prostora, potrebno je pokrenuti osnivanje Mreže urbanističkih, graditeljskih i zaštitarskih ambulanti - predstavništava, savjetovališta ministarstava - organiziranih u lokalnim zajednicama poput   "Primarne zdravstvene zaštite"!

Nužno je, u početku, da stručnjaci - koji rade u tako organiziranim savjetovalištima, poput liječnika i drugih učitelja - budu državni službenici, opunomoćeni, da kao svojevrsni "javni  prostorni bilježnici"  dokumentiraju prostor, educiraju i informiraju građane. Građanima je potrebno pomoći da prigodom realizacije vlastitih interesa ne povređuju javni, da planirajući i gradeći štite svoj i javni interes na temelju boljih zakona. Takvo prosvjetiteljsko djelovanje sastoji se u ukazivanju na činjenicu  - da su dobro planiranje, građenje i zaštita prostora povezani činovi - da se događaju u onoj praksi koja povezuje i objedinjuje visoke društvene, stručne i zakonske standarde... Da put prema ozdravljenju prostora valja potražiti u uzajamnosti, zajedničkom traženju rješenja: s građanima i prostorom, uprava treba napokon početi normalno komunicirati!  Možda će pomoći i činjenica da su Hrvati toliko spremni oprostiti grijehe...?

U 2011. godini, netko se u redovima završnog korupcijskog bunila vladajućih dosjetio da bi legalizacija divlje gradnje mogla spasiti Hrvatsku, odnosno HDZ, pridonijeti broju glasova na izborima i donijeti čak i neki novac u opljačkani državni proračun

Time se ujedno revidira i mjesto tzv. referenata u općinama; često nedovoljno kvalificiranih za tako važan posao, te uloga - nevidljivih ili nepostojećih  urbanističkih inspektora. Moraju se dokinuti  sukobi interesa i manipuilranje vladajućih - nerazumijevanje planova i demokratskih procedura....

Kao instrument komunikacije i informiranja građana, ministarstva bi trebala predlagati Jezike planerskih i graditeljskih zaštitarskih principa, koji uvažavaju proklamirane principe, standarde i zakone održivog razvoja i života  prostora, uvažavajući i lokalne i globalne vrijednosti.

Najava i organiziranje mreže takvih savjetovališta predstavljala bi - napokon -  pruženu ruku građanima, onaj toliko potrebni "servis" koji predstavlja i glavni smisao i zadatak svake dobre vladavine, uprave i samouprave. U današnjoj atmosferi nedoumica oko zakona, pokušajima iznalaženja dobrih modela legalizacije bespravno sagrađenih objekata, loše provedenih procedura prihvaćanja urbanističkih planova - građanima najčešće posve nerazumljivih urbanističkih planova uređenja ili privatno plaćenih detaljnih planova uređenja - savjetovališta bi olakšala građanima ne samo njihovo bolje razumijevanje, već ih i upućivala na poštovanje zakonitosti. Na važnost njihova sudjelovanja u donošenju odluka kojima sami mogu pridonositi boljim zakonima i prostoru. Potrebno je napokon  - Prostorno opismenjavanje!

Sve se trebalo riješiti i snimiti avionima do određenog datuma, pa tko je jamio, jamio je... Zakon je, međutim, naslijedila nova vlast. Čini se da ni njoj ne pada na pamet  bilo što objašnjavati građanima...

Nužno je temeljito redefiniranje uloge građana u cjelokupnom procesu planiranja i zaštite okoline. Važno je da su svi dokumenti koji se odnose na lokalni prostor stalno  budu "izloženi" - na uvidu građanima u "ambulantama". Oni su ujedno i podloga za raspravljanje o postojećem stanju i za pripremanje projekata koje pojedinci ili zajednica pokreću. Potrebno je, uz simboličnu  stručnu pomoć, početi izrađivati  dijagnostičke planove zaštite i građenja. Dijagnostički planovi predstavljaju ono što danas u praksi žele postići urbanistički planovi uređenja i detaljni urbanistički planovi. Na temelju postojećih ozakonjenih planova ili onih koji su u proceduri donošenja, dijagnostički planovi pripremani i donošeni u suradnji sa građanima, prate i dokumentiraju sve one važne sile demokratskih procedura ( primjedbe, prijedloge, inicijative, potrebe, želje i nade, financijska sredstva) koje se  događaju u prostoru. One se predlažu  kao  korekcije i izmjene u lošim ozakonjenim planovima - da bi se oni poboljšali. Sva današnja iskustva govore o tome da je u procedurama izrade i donošenja UPU-a, najčešći uzrok nerazumijevanju, zloupotrebi, pa onda i, na svu sreću, opravdanim prosvjedima - uz nesređen katastar i gruntovnicu - upravo izostanak te važne karike u njihovoj pripremi -  izostanak demokratske procedure i dobrog informiranja. Izostao je, ne postoji i nije razvijen model suradnje stručnjaka - koji između ostalog i zbog toga imaju nedovoljno razvijen osjećaj da su društveni radnici, i misle da je riječ tek o rutinskom, egzistencijalnom ili umjetničkom poslu - i građana koji se s pravom bune na nerazumljive planove i procedure, nepoznavanje njihovog zavičajnog prostora od strane stručnjak, odnosno obrnuto!  Stoga im je često jedino preostalo  da i sami love u mutnom, da bespravno grade...

Kontinuiranje ovakve prakse izazivat će samo daljnje povrede prostora pogrešnim obnovama i lošim novim građenjem, nametnutim investicijama. Posve je nevažno, pogledamo li oko sebe, da li su one ozakonjene ili bespravne. One najčešće proizvode isti učinak -  povređuju zajednički prostor.  Prisjetimo se samo Cvjetnog trga, Zapadne splitske obale, gdje su građani izigrani bez obzira na višegodišnje suprotstavljanje. Nadati se da je i to pomoglo da se na Srđu, Marjanu i brojnim drugim mjestima, to tako lako više neće moći događati...

U postojećim naseljima, bez obzira na razinu  "konsolidiranosti" konkretnog prostora, bez obzira da li se radi o sanaciji, ozakonjenju bespravnog građenja ili ozakonjenom novom građenju,  uz prava "uvida neposrednih susjeda", prigodom ishođenja građevinskih dozvola za novo građenje, potreban je -  i dodatni institut  Obvezujuće suglasnosti lokalne zajednice -  šireg susjedstva, četvrti, sela... Izriče ju izabrani Odbor organiziran u "Lokalnoj ambulanti", nakon provedene javne rasprave. Kada se radi o zajedničkim, centralnim dijelovima naselja, koji se tiču svih stanovnika, organiziraju se Odbori na razini općina, gradova. Ministarstva bi trebala imati pravo veta ili dodatne arbitraže samo u slučajevima  "nesvodivih razlika", u onim slučajevima kada postoji osnovana sumnja da je izigrana demokratska procedura. Recipročno, pravo veta moraju imati i građani kad osnovano sumnjaju da je procedura "na temelju zakona" izigrana i protuzakonita, da zakon valja promijeniti.

gradnja_3.jpg

U budućnosti, nakon stvarnog "tranzicijskog perioda", taj bi važan  društveni posao - u urbanističkim ambulantama ili kako će se već zvati - u potpunosti mogao biti u rukama   samoorganiziranih građana. 

Nitko nije tako naivan da misli da je demokracija svemoguća. Ali, ako se godinama izigravanjem demokracije -  moglo uništavati prostor, moglo bi se "odmah"  pokazati, da je, usprkos svemu, još uvijek moguće... Neizdrživo je živjeti u okruženju divljeg kapitalizma,  divlje gradnje,  divljih političara i loših političkih koalicija. U sve bolesnijem prostoru...

Ključne riječi: urbanizam
<
Vezane vijesti

Pošaljite komentar

Komentari

  • #1 M-alter_reg. 22.03.2012. 20:35
    da, ali sve je to neostvarivo i nadasve prekasno ... naše društvo se raspalo prije formiranja civilnog društva ... nakon socijalizma i tranzicije slijedi stihija ... bez alternative ...

    pristojni i kreativni ljudi koji su mogli nositi zajednicu povukli su se izvan partijsko-stranačke džungle i nitko ih neće nagovoriti da se ulože svoj život u nepostojeće javne interese

  • #2 apap 25.03.2012. 13:31
    Urbanističko planiranje i gradnje imaju dva uspješna razdoblja, kao i ukupni razvitak - tridesete te šezdesete. Oba puta je do toga došlo kada su više sile bile u raskoraku i moda kurčenja nije više mogla kontrolirati totalno sve.

    Tako da bi sada, jer je slično, moglo opet, pa i jače, doći do takve bitnije promjene, kao i tada veće i bitnije od bilo kakvih vizija i misija modno i općenito veoma ograničenih "vizionara".

    Kao što vidite dečki, dugo se svaštva forsa i kurči a strogo izbjegava bilo kakva stvarna ideja, bavljenje, preispitivanje i bilo šta oko koncepcija, rješenja i sličnog, ničeg takvog nema, a naravno još manje kreacija novog, vizija na horizontu, složenijih djelovanja ... Dapače, ono što ima strogo se napada, uklanja, davi pod svaku cijenu ...

    Kave ambulante i hitne pomoći i bilo šta ako se desetljećima, epohu, izbjegava sve, ništa ne zna šta bi osim kako ide ...?

    "Nacionalističko / kapitalistička revolucija" je nastavak neoliberalne antinacionalističke socijalističke samoupravne neostaljiinističke revolucije sedamdesetih, kada su ove iste napredne snage rekle - sada je konačno vrijeme kapitaliziranje revolucije, posve slobodno i ničim ograničeno kurčenje, život ...

    Ne samo da su iste koncepcija, akteri, praksa i rezultati (Marina Matulović Dropulić, Dakić, IGH, partija, Jakša Miličić u Splitu ...), nego je još više isto čvrsto opredjeljenje i moda, uključujući muljanje da je uvijek nešto drugo:

    - Holjevac u Zagrebu je 1966.g. smjenjen odjednom bez ikakve najave, pod kliše objašenjenjem da je odstupio o od linije. Ali nakon toga je usmeno stjeran tim od 120 ljudi s Josipom Uhlikom na čelu (vidjeti u ČIP-u njegov razgovor prilikom dodjele nagrade za životno djelo), koji je planirao, vodio i koordinirao razvitak Zagreba. I tako manje više svi bitni
    - iste godine i Vicko Krstulović pa redom svi bitni po Dalmaciji

    - pa onda nakon 1971.g. još sustavnije. I onda stiže sve što traje do danas, isti , isto.

    Čačić, koji sada ima najviše vlasti oko svega toga, je u drugoj polovici osamdesetih čelnik koordinacije stručnih poslova SRH.

    Radi se o tome da je baš sve to od sedamdesetih do danas jedna te ista pojava, koja posve svjesno i čvrsto ne da i nema bilo šta drugo osim što više praši i kurči se. A drugo je nešto posve drugo, neke posve druge priče koje će se uskoro ukazati.