Hrvatska u Desetljeću za uključivanje Roma: Hrvatska nije počela provoditi ovaj projekt jer je željela konačno integrirati Rome, već zato što joj je netko drugi rekao da bi bilo dobro da se i ona u njega uključi. Dojam je da se projekt vodi više na način da se zadovolji međunarodna zajednica nego da se stvarno riješe problemi romske manjine.
cigani_lete_u_nebo.jpg

Prema popisu iz 1893. godine koji obuhvaća današnju Mađarsku, Slovačku, Erdelj i Vojvodinu, od preko 280 000 Roma samo njih 13 000 nisu imali nikakve vještine i nisu sudjelovali na tržištu rada - ova grupa je uključivala prosjake, vidovnjake i slično

S jedne strane, socijalna država nastaje tek krajem 19. stoljeća, tako da prije nisu niti mogli koristiti njezine beneficije. Međutim, ovisnost o socijalnoj pomoći se ne bi smjela jednostavno poistovjetiti s lijenosti. Umjesto toga, "lijenost" je racionalan odgovor na nepovoljnu situaciju. Ukratko, izbor između socijalne pomoći i prosječnog romskog zaposlenja nije isti kao izbor između socijalne pomoći i prosječnog hrvatskog zaposlenja. Socijalni status, plaća i uvjeti rada kod prosječnog hrvatskog posla su puno povoljniji, stoga je racionalno da se izabire rad, a ne socijalna pomoć. No, Romima se nude samo najniže plaćeni poslovi s niskim socijalnim statusom i teškim uvjetima rada. U usporedbi s ovim poslovima život na socijalnoj pomoći je puno primamljivija opcija.

dom_za_vesanje.jpg

Nejasno je tko ocjenjuje provedbu programa "Desetljeće Roma". Na papiru to bi trebala biti Vlada, ali kako ga ocjenjivati ako ne postoji dokument koji sadrži sve relevantne podatke; a ukoliko takav dokument postoji, zašto ga se i ne objavi?

Statistička diskriminacija "djeluje" i protiv drugih grupa, npr. žena. Mnogi pretpostavljaju da su žene manje predane svojem poslu jer žele biti majke i odgajati djecu. Stoga će i žene potpuno predane karijeri biti zaobiđene kod promaknuća jer poslodavac jednostavno nema načina da procijeni motivaciju pojedinca prije nego li ga zaposli/unaprijedi. Međutim, diskriminirana grupa se također prilagođava statističkoj diskriminaciji. Budući da diskriminirane grupe znaju da će teže doći do poslova kod kojih motivacija ima veliku ulogu - a to su uglavnom bolje plaćeni i odgovorniji poslovi, mogu se prilagoditi tako da smanje svoju motivaciju i ne prijavljuju se za poslove kod kojih je motivacija važan faktor. Krajnji rezultat je da se obje strane, i poslodavac i zaposlenik, ponašaju racionalno na individualnoj razini. Međutim, na razini društva rezultat je krajnje iracionalan - postojanje grupe koja društvu ne pridonosi već samo od njega uzima. Upravo su ovo slučajevi u kojima je državna intervencija nužna. Naime, zbog racionalnog ponašanja pojedinaca nema razloga za promjenom toga ponašanja, stoga država treba intervenirati kako bi promijenila okvir unutar kojega pojedinci donose svoje racionalne odluke. Upravo ovu promjenu pokušava provesti program Desetljeće za uključivanje Roma.  

skupljaci_perja1.jpg

Na Vladinoj stranici posvećenoj "Desetljeću Roma" nisu objavljeni nikakvi podaci o napretku programa. Istini na volju, stranici je potreban update koliko i kiša Etiopiji. 

S druge strane, dobiva se dojam da bi se ovim programom moglo postići puno više ukoliko bi se ozbiljnije shvatio. Naime, koliko sam ja shvatio, ne postoji jedno mjesto gdje se mogu dobiti podaci o svim varijablama koje ovaj program pokušava poboljšati. Ukoliko želite podatke o zaposlenosti Roma, javite se zavodu za zapošljavanje, ako hoćete podatke o obrazovanju Roma, javite se nadležnom ministarstvu. Nejasno je tko ocjenjuje provedbu ovog programa. Na papiru to bi trebala biti Vlada, ali kako ga ocjenjivati ako ne postoji dokument koji sadrži sve relevantne podatke, a ukoliko takav dokument postoji, zašto ga se i ne objavi. Na Vladinoj stranici posvećenoj Desetljeću Roma nisu objavljeni nikakvi podaci o napretku programa. Istini na volju, stranici je potreban update koliko i kiša Etiopiji. Na nekim dijelovima zadnji update je bio prije dvije godine! Sve u svemu, odgovor na ova pitanja se najvjerojatnije kriju u činjenici da je ovaj projekt zamišljen od Svjetske banke i Instituta otvoreno društvo. Hrvatska nije počela provoditi ovaj projekt jer je željela konačno integrirati Rome, već zato što joj je netko drugi rekao da bi bilo dobro da se i ona uključi u taj projekt. Dojam je da se projekt vodi više na način da se zadovolji međunarodna zajednica nego da se stvarno riješe problemi romske manjine. Da se razumijemo, bolje išta nego ništa, ali ovaj projekt bi mogao ostvariti puno više dobiti za cijelo društvo ukoliko bi se njime malo ozbiljnije pozabavilo.

Prethodnik Desetljeća Roma je bilo Desetljeće domorodaca (prvenstveno u Latinskoj Americi), koje se svakako treba okarakterizirati kao uspjeh. Naime, u mnogim zemljama Latinske Amerike domorodački narodi su se uspjeli ujediniti i na nacionalnoj razini nastupiti kao cjelina, što im je omogućilo znatno bolji pristup mnogim državnim uslugama. Ne treba zaboraviti i činjenicu da su u nekim državama njihovi kandidati zasjeli na čelo države, prvenstveno Evo Morales u Boliviji, te u manjoj mjeri "mješanci" Hugo Chavez u Venezueli ili Rafael Correa u Ekvadoru, koji su pokrenuli mnoge programe koji bi trebali poboljšati ekonomski i socijalni položaj donedavnih građana drugog reda. Ovim uspjesima je svakako pridonijelo i Desetljeće domorodaca.

Ukoliko Romi žele biti integrirani, morat će stvoriti barem jednu generaciju koja će se ponašati "iracionalno" - koja će podnijeti žrtvu za buduće generacije

Međutim, nikako ne bi trebalo očekivati da će od države inicirani program riješiti sve probleme Roma. Ukoliko Romi žele biti integrirani, morat će stvoriti barem jednu generaciju koja će se ponašati "iracionalno" - koja će podnijeti žrtvu za buduće generacije. Pri tome mislim na Rome koji će ustrajati na školovanju, iako su svjesni da će, s obzirom na svoje obrazovanje, vjerojatno dobivati lošije poslove nego Hrvati s istim kvalifikacijama, na Rome koji će biti marljivi na poslu iako znaju da su im šanse za promaknuće male, neovisno o njihovom trudu i zalaganju. Dominantni narodi moraju promijeniti svoje predodžbe o Romima, a one se ne mijenjaju samo obrazovanjem o pravima manjina, već se mijenjaju i promjenama ponašanja među samim Romima. Romi trebaju svoje Moralese, i to ne u smislu velikog političkog vođe, već u smislu outsidera koji je vjerom u sebe i zalaganjem uspio savladati prepreke koje su se do tada smatrale previsoke za pojedince njegovog porijekla. Međutim, dobar dio tih potencijalnih Moralesa neće uspjeti, iako bi uspjeli da su Hrvati, a ne Romi. I upravo je ovo žrtva na koju će barem jedna generacija Roma morati pristati žele li integraciju Roma u dominantna društva. Ekonomska integracija Roma možda neće odmah eliminirati sve predrasude prema Romima, ali će gotovo sigurno eliminirati najgore oblike diskriminacije - poput fizičkog nasilja. Albanci u Hrvatskoj sigurno nisu omiljena grupa, ali nasilje prema njima je rijetko u usporedbi s nasiljem prema Romima. Jedan od razloga je sigurno i taj da su Albanci u Hrvatskoj uglavnom ekonomski samostalni i integrirani, i kao takvi doprinose društvu. Stoga, iako ih Hrvati baš ne vole, ipak ih toleriraju.

 


 

romi_958.jpg

 

romi_i_zidovi_deportacije.jpg
Ključne riječi: Romi, Povijest diskriminacije Roma
<
Vezane vijesti