Nakon dugotrajnog boravka u Americi koji je započeo još prije raspada Jugoslavije i povijesnih promjena, naš newyorški dopisnik obreo se u središtu Zagreba: Uslijed dugogodišnjeg odsustva, tijekom kojeg sam se naslušao o senzacionalnim političkim promjenama koje su zadesile Zagreb i širu mu okolicu, gotovo da sam zaboravio istinu male srednjeeuropske države kao dobro podmazanog i povijesno uhodanog sistema ugnjetavanja vlastitog naroda. Jer Mate Laušić još mi je 1985. godine, kao djelatnik jugoslavenskog SDS-a, oduzeo putnu ispravu i privodio me na informativne razgovore...

Iako Zagreb ima barem deset puta manje stanovnika, redovi u Petrinjskoj 30 i Heinzelovoj 98 su jednako dugi kao u uredima prometne policije u New Yorku. Čeka se najmanje sat vremena za svaku stvar. I svaki dan druge stotine ljudi čekaju. Kako je to moguće? Prvo zbog manjka raspoloživih (i raspoloženih da rade) službenika, i drugo zbog dupliranja i tripliranja posla. Recimo, prvo treba sat vremena čekat u Petrinjskoj za prijavu boravka, a zatim sat vremena u Heinzelovoj za izdavanje vozačke.

Prijava boravka

U New Yorku se to može obaviti na istom šalteru u jednom posjetu, uz samo jedan sat čekanja. Da bi se stvari još pojednostavile i da bi ljudi imali što više vremena proizvoditi višak vrijednosti za vlasnike kapitala, umjesto da čekaju u redovima u uredima policije, u New Yorku nema osobnih iskaznica: vozačka dozvola je istovremeno i osobna iskaznica, a ljudi, koji ne voze, dobiju osobnu iskaznicu koja izgleda isto kao vozačka dozvola, ali na njoj piše da je ne-vozačka identifikacija. Prijava boravka se obavlja pri vađenju ili zamjeni vozačke/ne-vozačke identifikacije. Produženje iste, ukoliko nema promjene boravišta, može se obaviti putem interneta, i nova identifikacija stiže poštom.

Osim toga, prijava boravka se vrši na temelju telefonskog računa, računa za struju ili neke druge primljene pošte na svoje ime na adresu koja se prijavljuje kao boravišna. Nije potrebno biti vlasnik stana ili da se sa sobom dovlači vlasnika stana na policiju radi prijave boravka. Pa zamislite da Donald Trump mora ići na policiju radi prijave boravka svakog od svojih nekoliko tisuća stanara! Ovakav sistem kakav sada postoji u Hrvatskoj obeshrabruje prijavu boravka: zašto bih ja gubio vrijeme oko toga?

rozice.jpg

Drugo, kladim se da ima na stotine, možda tisuće ljudi, prijavljeno na mjestima na kojima ne žive, jer su ih tamo prijavili prijatelji, tek da budu negdje prijavljeni, dok zaista žive na mjestima gdje ih kućevlasnik ne želi prijaviti, da bi se spasio poreza. Dakle, to je sistem koji nepotrebno gnjavi građane, a da ne producira zadovoljavajuće rezultate za državu, i kao takav, treba biti hitno (ili HITRO) mijenjan. Nadalje, ovakva praksa omogućuje i drugu vrstu zlouporabe: kućevlasnik može jednostavno odjaviti stanara kojega se želi riješiti, iako isti i dalje tamo živi, da bi mu pravio administrativne probleme.

Ne vjerujem da ovakav postupak oko prijave boravka može preživjeti usklađivanje sa europskim zakonodavstvom, neophodno za integraciju Hrvatske u Europsku Uniju, te bi se time Sabor trebao čim prije pozabaviti.

Policijski dossieri

Pored toga, želio bih znati što je već sa tim otvaranjem policijskih dossiera? Meni je 1985. Služba državne sigurnosti tadašnje SFRJ, tj. Mate Laušić, koji je tada bio njihov časnik, ovdje u Zagrebu oduzela putnu ispravu, pisaću mašinu, i zaplijenila neke knjige i papire, te me islijeđivala, privodila na tzv. informativne razgovore, pratila jedno dvije godine, iako nikad nisam bio formalno uhapšen, niti mi je itko objasnio zašto me se ispituje i što se od mene zapravo očekuje. Pisaću mašinu sam na kraju dobio natrag, ali ne i putnu ispravu, koja mi je izdana u Ljubljani 1989., nakon što sam administrativno privremeno preselio boravište.

hmm.jpg

Odvjetnik Silvije Degen pokrenuo je postupak pred Upravnim Sudom, koji je zaključio da je SDS meni oduzeo putnu ispravu zbog razloga sigurnosti javnog poretka i interesa obrane zemlje i da, budući da je isprava oduzeta iz tih razloga, organ ne mora dalje obrazlagati, niti je obavezan reći kada će mi ispravu vratiti. U stvari to je tipičan totalitarni zakon kakvog je Amerika dobila tek za vrijeme vladavine George W. Busha, i po kojemu se može hapsiti ljude proglašene neprijateljima i držati zatvorene bez obrazloženja dok god postoje za to razlozi poznati jedino predsjedniku i njegovim dželatima.

Godine 1986. su me, napokon, tadašnji glavni i odgovorni urednici Radija 101 fizički iznijeli sa radija, pod pritiskom gradske komunističke partije i policijskih organa, onemogućivši moju dalju novinarsku karijeru u ovoj zemlji u samim začecima, a 1987., pred Univerzijadu, SDS je priveo 21 osobu koja me poznavala, bilo sa fakulteta, iz srednje škole, sa Radia 101 ili iz pokreta Svarun, također iz nepoznatih razloga. Barem jedna od privedenih osoba ostala je traumatizirana do današnjih dana i ustručava se sa mnom komunicirati. 1988. kada sam se vraćao autom sa Filozofijade u Moščenićkoj Dragi, gdje sam, čini mi se, naljutio studente iz Novog Sada i Beograda, usred vožnje otpao mi je jedan od stražnjih (pogonskih) kotača. Pregledom vozila kod mehaničara, nakon te nezgode, ustanovljeno je da je netko skinuo par šerafa, a druga dva olabavio, tj. da je to u stvari bio pokušaj usmrćivanja moje zaista neznatne malenkosti prometnom nezgodom.

Hoće li Hrvatska biti demokracija

Prava uzbuđenja bivšoj Jugoslaviji, međutim, tek su predstojala: oduzimanjem moje putne isprave SDS niti je uspio sačuvati tadašnji javni poredak, niti je uspio obraniti zemlju. Umjesto toga, gospodin Laušić se lijepo uhljebio u novom javnom poretku i revnosno započeo braniti interese svoje nove zemlje, mada je tek nekoliko mjeseci ranije bio izrazito sumnjičav prema šahovnicama. No niti on, niti itko drugi se do sada meni nije očitovao sa razlozima i isprikom za maltretiranje iz 1980.-tih, niti mi je netko do sada uručio zapisnike sa ispitivanja i vratio oduzete knjige i tiskane materijale, na što ja već dvadeset godina strpljivo čekam. Zašto mi se još nitko nije javio sa obrazloženjem, ne znam.

Sjećam se Ivana Zvonimira Čička, kako je 1988., na osnivačkoj skupštini Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, jednog od zadnjih pokušaja jugo-inteligencije da spasi zajedničku državu preobraćenjem u političku demokraciju, na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, zapitao prisutne da li će nova demokratska zemlja kakvu oni zamišljaju biti demokratska i za njega, koji je, što smo svi znali, proveo nekoliko godina u zatvoru kao hrvatski nacionalist nakon pada hrvatskog proljeća 1971. Tako se i ja moram zapitati danas da li će ova nova hrvatska država, biti pravna država i politička demokracija i za mene. Jer ako demokracija nije demokracija za samo jednog građanina, onda nije demokracija uopće. A kako će onda Hrvatska biti primljena u zajednicu demokratskih zemalja, ako sama nije demokracija?

Ivan Zvonimir Čičak Ivan Zvonimir Čičak

Nedavno smo, sa neskrivenim zgražanjem, prisustvovali ulasku Rumunjske i Bugarske u Evropsku Uniju. Ekonomije te dvije zemlje zaostaju za Hrvatskom jedno dvadeset godina. Sloboda tiska ovdje je davno otišla dalje nego tamo. Politički problemi koje more sve post-komunističke zemlje, more i njih: šef službe za lustraciju u Rumunjskoj, morao je poslati svoju obitelj da živi u Madžarsku, toliko se bojao za svoje i njihove živote u Rumunjskoj, gdje su bivši članovi tajne policije Securidade i dalje vrlo utjecajni. Posljednji događaji u Sloveniji također bacaju sumnju na proviđenje europskih birokrata. To da Janša naziva izdajicom pučkog pravobranitelja koji zastupa jednu obitelj slovenskih Roma kojoj su Slovenci u selu porušili kuće na njihovoj zemlji, i - još gore - da nema javnog protesta, da mediji, nevladine udruge, građani, državne službe, političari, svi prešutno daju Janši za pravo, govori o dubokom, fundamentalnom rasizmu, koji se maskirao u borbu za ljudska prava tokom 1980.-tih, pritajio, opijen novom nacionalnom državnošću, tijekom 1990.-tih, a osilio i pokazao svoje pravo lice tek u novom tisućljeću.

No, Slovenija, Rumunjska i Bugarska su već odavno u NATO-u, a odnedavno i u EU, a Hrvatska nije niti u NATO-u. Dapače, EU je objavila kako Hrvatskoj predstoji još dosta rada na kvalifikacijama za ulazak - vrlo negativno izvješće koje, iako su ga Sanaderovi prevodioci u prijevodu potpuno preinačili u pozitivno i ohrabrujuće izvješće, stoji kao podsjetnik da Hrvatskoj predstoji jedan vrlo dugi put u Europu. Možda bude gledala i Tursku i Makedoniju i Albaniju kako ulaze prije nje.

Ključne riječi: New York, hrvatska demokracija
<
Vezane vijesti