H-Alter
Foto: PrtScr RTLFoto: PrtScr RTLRealnost ponekad iskazuje više smisla za karikaturno osmišljavanje detalja od fikcije.

Proteklog se tjedna u hrvatskim medijima mnogo pisalo o nedaći koja je zadesila par brazilskih liječnika koji su poželjeli ljetovati u Zadru. Sigurno ste čitali kako su mladi radiolog i njegov suprug preko popularnog portala Booking.com rezervirali apartman u Zadru. Potom su, međutim, zaprimili neočekivan odgovor od iznajmljivača. On je na temelju toga što su zatražili sobu s bračnim krevetom zaključio kako je riječ o homoseksualcima. Stoga ih je odbio ugostiti i poručio im da otkažu svoju rezervaciju.

Stvarni svijet povremeno iskazuje više smisla za karikaturno osmišljavanje detalja od fikcije. Zamislimo da ste pisac i namjeravate sročiti satiričnu, duhovitu pripovijest o konzervativnom mentalitetu jednog hrvatskog iznajmljivača apartmana. Poslužili biste se pritom različitim stilskim Stvarni svijet povremeno iskazuje više smisla za karikaturno osmišljavanje detalja od fikcijesredstvima kako biste čitatelju približili kontekst i lik. Možda biste tom izmišljenom iznajmljivaču nadjenuli i ime koje dodatno naglašava šaljivi prikaz kojem težite. Ali teško bi pritom bilo nadmašiti realnost koja se ogleda u činjenici da se stvarni iznajmljivač u ovoj priči o nesuđenim posjetiteljima iz Brazila, zove Tomislav Gospić.

Tomislav Gospić navodno je prethodno imao loša iskustva s istospolnim parovima koji su mu dolazili u goste. Jednom je dopustio noćenje nekim homoseksualcima iz Slovenije. Ti su nesretnici u sobi orgijali i za sobom su ostavili velik nered. Nakon toga, zadarski iznajmljivač odlučio je kako više neće primati homoseksualce. Međutim, ostaje nejasno zašto na temelju istog iskustva nije odlučio da više neće primati ljude iz Slovenije: bilo bi posve jednako besmisleno. Također, ne škodi skrenuti pozornost na praktične probleme s kojima se susreću svi iznajmljivači koji požele u praksi provoditi ovo načelo. Nije lako prepoznati homoseksualce. Tehnološki razvoj još uvijek nam nije omogućio da raspolažemo napravama koje bi pouzdano detektirale takve pojedince uživo i online.

U takvim okolnostima, Tomislav Gospić mora uskratiti gostoprimstvo svaki put kada dvije osobe istog spola požele spavati u sobi s bračnim krevetom. U ovom konkretnom slučaju, iznajmljivač je bio u pravu kada je pretpostavio koje su seksualne orijentacije posjetitelji iz Brazila. Ali, U takvim okolnostima, Tomislav Gospić mora uskratiti gostoprimstvo svaki put kada dvije osobe istog spola požele spavati u sobi s bračnim krevetomako ćemo pravo, usred turističke sezone doista nije nužno da dva pojedinca istog spola koji žele unajmiti ovu sobu budu spomenutih sklonosti. Hrvatska obala je svjetski prepoznata turistička destinacija i velika je navala na smještajne kapaciteta početkom kolovoza. Turisti se neovisno o preferencijama i spolu tada mogu naći u kojekakvim situacijama zbog kojih će poželjeti opisani apartman. Dakle, postoji opasnost da će kad-tad procjena biti pogrešna, a zbog pogrešnih procjena posao trpi.

U svakom slučaju, neugodno iskustvo ovog para završilo je u medijima i izazvalo je burne reakcije dijela javnosti. Ako je suditi po onome što se moglo pročitati, Tomislav Gospić sumnjao je da se spomenuti gosti neće ophoditi čedno. S druge strane, mnogi su tvrdili da ovaj iznajmljivač ne postupa pravedno.

Slučajno se poklopilo da sam tih dana intenzivno razmišljao o samokastraciji. Pritom, valja naglasiti, ne mislim reći kako sam bio zainteresiran podvrgnuti se samokastraciji. O ovoj sam praksi razmišljao uslijed proučavanja literature koja tematizira recepciju fenomena eunuha u kršćanskoj Radi se o moralnom vrednovanju osoba koje su se odlučile za samokastraciju u svrhu zatomljivanja spolnog nagona. Time se, naime, željela demonstrirati predanost načelima kršćanstva te zaslužiti život vječnitradiciji kasne antike i srednjovjekovlja. Preciznije, radi se o moralnom vrednovanju osoba koje su se odlučile za samokastraciju u svrhu zatomljivanja spolnog nagona. Time se, naime, željela demonstrirati predanost načelima kršćanstva te zaslužiti život vječni. Čini se da je pritom glavna namjera bila slijediti misao koja je izražena u Evanđelju po Mateju: „(...) ima eunuha koji su takvima od rođenja iz utrobe majčine; ima eunuha koji su takvima učinjeni od ljudi; a ima ih koji su se sami učinili eunusima zbog kraljevstva nebeskog.“ (Mt 19,12).

Danas je uobičajeno shvaćanje da se ovdje ne govori doslovno o kastriranim muškarcima, već o pojedincima koji su uškopljeni u prenesenom značenju. Dakako, misli se na pripadnike klera, koji se u skladu sa svojim zavjetima izuzimaju iz domene seksualnih odnosa. Međutim, u kasnoj antici nije bila tolika rijetkost naići na drugačija i doslovnija shvaćanja ovog odlomka. Čini se da je izvjestan broj kršćana u ovom periodu pribjegao radikalnijem tumačenju, u skladu sa širom idejom koja je distanciranje od tjelesnih ugoda podrazumijevala kao središnji dio vjerske posvećenosti kršćana. Prema takvom shvaćanju, činom samokastracije demonstrirala se predanost vjeri i odricanje od vlastite grešne prirode.

Ne mogu si pomoći. Zamišljam tako reakciju Tomislava Gospića koji, nakon što je porukom obavijestio par iz Brazila da smještaj potraže na Čini se da je izvjestan broj kršćana u ovom periodu pribjegao radikalnijem tumačenju, u skladu sa širom idejom koja je distanciranje od tjelesnih ugoda podrazumijevala kao središnji dio vjerske posvećenosti kršćanadrugom mjestu, prima njihov poziv. "Gospodine Gospić", objašnjavaju oni, "napravili ste silan propust. Mi uopće nismo homoseksualci. Mi smo eunusi! Prije više godina pribjegli smo samokastraciji, a sve kako bismo se sačuvali od kušnji i grijeha. Tako vam svega, razmotrite svoju odluku. Beskrajno smo željni moliti u crkvi svetog Donata". Što da vam kažem. U mojim mislima ne postoji Tomislav Gospić čije bi srce bilo tvrdo do te mjere da im ne bi uslišio ovu molbu.

Ipak, povijesno gledano, eunusi nisu dobili mjesto kojem su se možda nadali u kasnoj antici. Iako su svjedočanstva o praksi samokastracije rijetka, istraživači upozoravaju da izvori datirani u 4. stoljeće sugeriraju kako je do tada ona postala relevantan fenomen. Tako sveti Bazilije Ancirski izražava zabrinutost zbog sve većeg broja ljudi koji su doslovno shvatili sporni odlomak iz Evanđelja po Mateju. Sveti Epifanije Salaminski, njegov suvremenik, piše o nemalom broju redovnika u Egiptu koji su se odlučili učiniti eunusima – štoviše, spominje kršćansku sektu kojoj mogu pripadati isključivo eunusi. I neki temeljni crkveni akti koji nastaju u ovom razdoblju svjedoče o istom fenomenu. U okviru crkvenog sabora koji je 325. godine održan u Niceji izglasano je dvanaest kanona, tj. crkvenih zakona. U jednom od njih Razvoj kršćanske teološke misli u nadolazećim stoljećima dao je potpuniji odgovor na pitanje zašto eunusima koji su svoje stanje uzrokovali sami nije bilo suđeno nametnuti se kao ideal samožrtvovanja i čednostispominje se sporna praksa. Navedeno vrijedi i za tzv. Apostolske konstitucije koje nastaju u drugoj polovici istog stoljeća, a riječ je o odredbama koje definiraju moralno prihvatljivo ponašanje klera. Bitno je primijetiti da oba spomenuta crkvena akta predviđaju sankcije za pojedince koji se odluče na samokastraciju: takvima nije mjesto među zaređenima. Riječ je o praksi kojom čovjek pokazuje da je samome sebi neprijatelj.

Razvoj kršćanske teološke misli u nadolazećim stoljećima dao je potpuniji odgovor na pitanje zašto eunusima koji su svoje stanje uzrokovali sami nije bilo suđeno nametnuti se kao ideal samožrtvovanja i čednosti. Ključni razlog nalazi se u tome što se figuru eunuha ne poistovjećuje s osobom koja osjeća seksualni poriv. U skladu s tim, izostaju iskušenja koja je nužno nadići kako bi se pojedinac dokazao u vrlini čednosti. Nadilaženje iskušenja predstavlja motiv koji je često prisutan u hagiografskoj srednjovjekovnoj literaturi, a čini se da je pritom kao uzor poslužio detalj iz pripovijesti o životu svetog Benedikta koja se u autorskom smislu pripisuje Grguru Velikom.

U spomenutoj pripovijesti opisana je težina ove vrste apstinencije na svetačkoj koži: Benedikt se suočava s naletom požude koja dovodi u pitanje njegovu predanost redovničkom životu. Progone ga sjećanja na stanovitu ženu, a te misli pobuđuju njegovo tijelo. Ipak, Bog mu ukazuje milost pa se svetac uspijeva malo pribrati i odabire se baciti u obližnje grmove trnja i kopriva kako bi nadišao opisano iskušenje. Time je ranio svoje tijelo, no zaliječio je rane vlastitog duha. Drugim riječima, iz ove pripovijesti proizlazi kako se svetost ne očituje u tome što pojedinac nije suočen sa seksualnim porivom koji prijeti posrnućem duha. Naprotiv, sveci su po iskustvu ovih iskušenja jednaki običnom puku. Njihova Drugim riječima, iz ove pripovijesti proizlazi kako se svetost ne očituje u tome što pojedinac nije suočen sa seksualnim porivom koji prijeti posrnućem duha. Naprotiv, sveci su po iskustvu ovih iskušenja jednaki običnom pukuiznimnost ogleda se u tome što upravo kroz suočavanje s porivom demonstriraju izuzetnu snagu volje zahvaljujući kojoj ne dolazi do posrnuća. To je ono što ih razlikuje od prosječnog čovjeka. Ujedno, upravo je u tome i suština vrline čednosti o kojoj je, dakle, bespredmetno govoriti ako pojedinac nije u stanju proći kroz iskušenje spomenute vrste.

Podulja crkvenopovijesna digresija nije na ovom mjestu tek kako bi se objasnilo na koji su način oni koje smatramo eunusima u prenesenom značenju, prema crkvenom nauku došli bliže kraljevstvu nebeskom od eunuha u doslovnom smislu. Postoji pouka relevantna za priču o nesuđenim gostima Tomislava Gospića. Možda vam je, kao i meni, bilo posve lako zamisliti kako je spomenuti iznajmljivač u ime čednosti spremniji ustupiti sobu s bračnim krevetom eunusima nego homoseksualcima. Pretpostavljam da nam je ovo bilo posve lako zamisliti jer češće ili rjeđe doista i susrećemo ljude koji bi postupili jednako kao i fiktivni Tomislav Gospić.

Naiđete li, dakle, danas-sutra na takvog iznajmljivača svakako ga upozorite da bi u takvoj situaciji učinio silan propust. Eunusi, za razliku od homoseksualaca, nemaju nikakve šanse izići iz spomenute sobe čedni. Par homoseksualaca koji dijeli bračni krevet u vrelim ljetnim noćima, uistinu bi se mogao naći u priličnom iskušenju. Ali, zaboga, vidjesmo – iskušenje je preduvjet bez kojeg neće moći dokazati svoju vrlinu. Jedan iznajmljivač zabrinut za čednost valjda bi im mogao pomoći toliko da im omogući naći se u iskušenju. To je sve što je u njegovim rukama, a ostalo je na njima i božanskoj intervenciji. Eventualno, moguće je još posaditi koprive u okućnici apartmana.

Usluga koju dotični nudi, iznajmljivanje apartmana, nije bila nepristrano dostupna svima koji su ju bili zainteresirani platiti i koristitiToliko o čednosti. Međutim, spomenuti slučaj potaknuo je mnoge da ospore i pravednost Tomislava Gospića. O tome je toliko toga već napisano da je teško dodati išta novo. Osobito ako se, poput mene, slažete s onima koji tvrde da je postupak zadarskog iznajmljivača vrijedan osude. Međutim, vrijedi se načas zadržati na pojmu pravednosti kako bi bilo jasno o čemu se zapravo radi. Zadatak pritom nije lak jer postoji mnogo teorija koje na različite načine tumače u čemu je suština ove vrline, a ovdje ući u njihovo razmatranje značilo bi lišiti tekst svakog šarma. Stoga se valja zadržati na tome da većina tih teorija nastoji obuhvatiti ideju kako će pravedna osoba drugima nepristrano pružiti ono što im pripada, s tim da je kod Aristotela naglašeno i to da pravednost podrazumijeva djelovanje usklađeno sa zakonom.

I ovakva nepotpuna definicija pravednosti dostatna je da shvatimo zbog čega je ova vrlina osporavana kod Tomislava Gospića. Usluga koju Može li se i kako dokazati kao pravednik onaj koji ne posjeduje apartman kojega bi nepristrano iznajmljivao zainteresiranim i platežno sposobnim turistima?dotični nudi, iznajmljivanje apartmana, nije bila nepristrano dostupna svima koji su ju bili zainteresirani platiti i koristiti. K tomu, u Hrvatskoj postoji i Zakon o suzbijanju diskriminacije kojim se zabranjuje nekome uskratiti pristup usluzi na temelju spolne orijentacije. Ako je, dakle, pravednost o kojoj ovdje govorimo ispravno pojmljena, iznajmljivač se u toj vrlini može dokazati jedino tako da nepristrano i pod jednakim uvjetima ustupa smještaj zainteresiranim i platežno sposobnim turistima.

Ipak, sve ste to već po svojoj prilici čuli. Stoga o izostanku pravednosti u razmatranoj priči više neću trošiti riječi. Volio bih, međutim, na kraju ovog malog ogleda podijeliti s vama stanovitu zebnju. Kako po svojoj prilici ljetne dane ne provodite tako da čitate o duhovno motiviranoj praksi samokastracije u kasnoj antici, moguće je da se čitajući ovaj kratki ulomak o pravednosti niste upitali postoje li i tko su u kontekstu ove vrline eunusi. Drugim riječima, analizirajući čednost postalo je jasno kako pojedincu kojem nije dano osjetiti iskušenje putenih užitaka jednako tako nije suđeno dokazati se kao čedna osoba. Međutim, ako je analogija legitimno sredstvo donošenja zaključaka u raspravi o vrlinama, smatram da se puku na hrvatskoj obali nužno nameće jedno pitanje od najveće važnosti za moralno samovrednovanje. Može li se i kako dokazati kao pravednik onaj koji ne posjeduje apartman kojega bi nepristrano iznajmljivao zainteresiranim i platežno sposobnim turistima? O tome ću – lišen obveza koje idu uz vlasništvo i upravljanje takvim objektom – razmišljati preostali dio ljeta, pjevušeći usput onu lijepu pjesmu Branimira Štulića:

Svako svoju karmu nosi
Ja tu nemam što da dam
Osim da se ne zanosim
Neučinjenim djelima
Ključne riječi: turizam, diskriminacija, LGBT, pravednost
<
Vezane vijesti