Igor BelamarićIgor BelamarićArhitekt Igor Belamarić govori o projektu uređenja trogirskog vrta Garagnin-Fanfogna: "Diljem Europe gradske vlasti i nevladine udruge pokušavaju senzibilizirati građane da na neposrednu okolinu u kojoj žive gledaju blagonaklono, kao na park prirode, jer se o ekologiji ne uči samo van grada."

Vrt Garagninovih, odnosno ženidbenim vezama u 19. stoljeću Gragarnin-Fanfogna, na trogirskom predjelu Travarica nastao je oko 1800. godine sintezom agrarnog posjeda i uređenog parka. Vrt je sadržavao arhitektonske elemente koje je projektirao venecijanski arhitekt Gianantonio Selva te antičke skulpture i fragmente koje je u vrt iz Salone donio njegov utemeljitelj Ivan Luka Garagnin (1764. – 1841.). Svi ti elementi tamo se još uvijek mogu naći. Garajinov vrtal, kako je vrt lokalno poznat, ujedno je bio prvi privatni botanički vrt u Hrvatskoj, a sadržavao je i eksperimentalna polja za uzgoj brojnih vrsta. Vrt je danas zapušten i to unatoč činjenici da još od 1962. godine ima status spomenika kulture RH, a uz zidove koji vrt okružuju, upravo je i ta činjenica do danas prostor vrta sačuvala u njegovom izvornom obuhvatu što, uz sačuvanu bogatu dokumentaciju, omogućuje i njegovu potpunu obnovu.

O projektu uređenja trogirskog vrta Garagnin–Fanfogna govori krajobrazni arhitekt Igor Belamarić, jedan od članova interdisciplinarnog tima koji je iznio novi prijedlog obnove toga jednog od najvažnijih povijesnih vrtova u Dalmaciji.

Koja je vaša uloga i tko je sve sudjelovao u izradi studije obnove vrta

Na izradi idejnog nacrta sudjelovao sam u ulozi mlađeg krajobraznog arhitekta uz vrsnu projektanticu Mariju Kirchner. Dok smo se mi bavili konceptima obnove vanjskog dijela vrta, arhitektica Ana Šverko izrađivala je planove za obnovu izgrađenih objekata u parku, a sve uz iscrpne diskusije s konzervatorom Joškom Belamarićem, prenešena iskustva biologinje Ivne Bućan, te detaljna pitanja i smjernice koordinatora projekta Ognjena Škunce.

Koncepti obnove se s vremenom mijenjaju. U čemu je osnovna inovacija novog prijedloga obnove vrta iz 2013. godine u odnosu na npr. raniju studiju iz 1989. godine? 

Mi smo pokušali u što većem omjeru zadržati postojeću strukturu biljaka, stablašica, a formacija stabala koja ne datiraju iz vremena prve sadnje učinila su nam se zanimljivijim nego što se dosad tvrdilo. Nije lako posjeći stablo na bilo kojem mjestu, a čini nam se da bismo - bez da pretjeramo s eliminacijom postojećih stabala - ipak mogli vratiti dio biljaka koje su nekada u tom vrtu rasle. Treba naglasiti da u dosadašnjim prijedlozima obnove poljoprivredne komponente u vrtu uopće nije bilo, a ona je u doba nastanka vrta bila izražena.

Vrt Garagnini, ptičja perspektiva Vrt Garagnini, ptičja perspektiva

Između ostaloga, novi prijedlog uključuje i aktiviranje lokalne zajednice u formi urbanih, društvenih vrtova u sklopu povijesnoga vrta. Možete li reći nešto o tome?

 Diljem Europe gradske vlasti i nevladine udruge pokušavaju senzibilizirati građane da na neposrednu okolinu u kojoj žive gledaju blagonaklono, kao na park prirode, jer se o ekologiji ne uči samo van grada. Edukacija je jedna od glavnih uloga botaničkih vrtova danas, pa ovaj vrt u budućnosti vidimo kao jedan od centara za učenje o primijenjenoj ekologiji. U ovom smislu iznimno je značajna blizina nekoliko škola koje baš na ovom mjestu mogu ostvariti jedan praktični dio svog programa. S druge strane, svakako računamo i na interes svih, a naročito starijih građana za uzgoj odabranih biljaka u vidu urbanih vrtova.

Je li s obnovom i s društvenim, urbanim vrtovima predviđen permakulturni pristup kao jedna od mogućnosti uzgoja?

Za površine na kojima su nekoć eksperimentirali botaničar Miotto i sam Garagnin, permakulturni pristup nam se čini kao pravi izbor. Zamisao je  i da ovaj budući mali pogon ima svoj štand na trogirskoj tržnici, kao i da se u tom smislu koristi gospodarska građevina uz južni ulaz u park.

Gdje je prijedlog obnove i sam trogirski vrt u kontekstu sličnih povijesnih vrtova, odnosno onih povijesnih vrtova koji su kvalitetno nadograđeni upravo novim pristupima i sadržajima?

Kako sam upoznavao povijest ovog vrta i konceptualne promjene u njemu, osobno me najviše podsjetio na park uz palaču Lichtenstein – danas taj park također sadrži komponente formalnog i pejsažnog koncepta, uz novije dodatke kao što je npr. dječje igralište i sl.

Koliko je danas očuvan izvorni biljni fond i u kojoj mjeri je obnovljiv?  

Prema našem nacrtu, moguće bi bilo uzgajati sve one vrste koje su tu postojale prema izvornoj listi, osim nekih stablašica. Ove bi čekale „svoj red“ i sadile bi se u etapama, kad se za pojedinu u parku otvori mjesto. Od biljaka sađenih u vrijeme formiranja vrta danas raste dvadesetak stabala, koja su svojim volumenom prerasla koncept koji je osmislio Garanjin. Visoke česmine, jedan orijaški brucijski bor, nekoliko mediteranskih nižih stabala, a koje inače poznajemo uglavnom kao grmlje, i zaista impresivno stablo konopljike (Vitex agnus-castus).

Konopljika Konopljika

Koje biste još vrste u vrtu, prošle ili današnje,  izdvojili?

Osobno me najviše dojmio izbor europskih biljaka, među kojima je bilo nekoliko endema s grčkih otoka i Pirineja, ali i vrste s kojima su onda eksperimentirali (Basella alba i Lablab purpureus itd.). Među egzotičnim vrstama rastao je i takozvani „ponos Japana“, stablo koje je jedino preživjelo eksploziju atomske bombe u Hirošimi – a na istom mjestu živi i danas. Sjajno bi bilo kada bi s ponosom mogli predstaviti ovu biljku posjetitelju iz Japana. U vrtu su nekoć rasle i prve kamelije u Hrvatskoj, pa je jasna želja da se ovdje opet zasade.

Dio vrta je izvorno imao i eksperimentalu funkciju. Možete li reći nešto o tome?

Indijski špinat navodno se kod Garagnina dobro razvio, u visinu od 5 metara, premda u svojoj subtropskoj domovini naraste i veći. Nadalje, Lablab je biljka koju se s pravom naziva afričkim grahom, jer to potvrđuje ne samo svojim podrijetlom, nego i važnošću u prehrani za taj kontinent, pa je logična ideja bila pokušati s njegovim uzgojem kod nas. No, botanički vrtovi su u posljednjih dvjesto godina ponešto promijenili svoju ulogu, pa se danas ne orijentiraju samo na takve vrste eksperimenata, nego i velikim dijelom na konzervacijsku ulogu. Mi u ovom smislu vidimo Garagninov vrt kao moguću platformu za razmjenu spoznaja o našim starim sortama (leće, slanutka, vinove loze, itd.), a s aktivnom ulogom u njihovom očuvanju.

Koliko je element vode prisutan u vrtu i da li je novom studijom predviđena dostupnost besplatne pitke vode u formi npr. česme? Dostupnost vode važna je i za životinjski svijet. 

Tema vode iznimno je široka i o njoj će biti još dosta razgovora, prvenstveno zbog želje da se vrt zalijeva iz vlastitih resursa. Predviđena je reaktivacija izvornih pet bunara, a ne isključujemo ni sakupljanje kišnice s krovova okolnih objekata.

S obnovom vrta, jedna od mogućnosti je i proširenje UNESCO-va obuhvata grada Trogira na prostor povijensoga vrta?

Takav slijed bio bi logičan obzirom na cjelokupan povijesni i budući značaj ovog vrta na Trogir i okolicu.

Je li u sklopu studije već razrađen plan upravljanja vrtom jednom kad on bude obnovljen, odnosno kakvu perspektivu vidite u tome smislu?

Glavne točke, odnosno smjernice smo razradili, ali taj bitan segment planiranja zahtjeva i detaljniju razradu u budućnosti, i sastavni je dio projekta, ne manje bitan od arhitektonskog i hortikulturnog rješenja, a koji će kao i svi dosadašnji ali i daljnji koraci trebati biti prezentiran lokalnoj zajednici. Između ostalog, jasno je da bi park bio zatvoren tijekom noći, ali nismo još posve sigurni na kojoj brojci posjetitelja bi se trebao povremeno zatvarati. Radi samog ugođaja, ali i održavanja zelenih površina, vrt u istom trenutku ne bi smio biti pun posjetitelja. No, tu je još velik broj drugih pitanja koja plan upravljanja treba predvidjeti i dati stručan odgovor na njih.

Skupina kinsekih žumara koji tu nisu bili izvorno, ali po planu ostaju kao dodatak u parku. (Foto: Igor Belamarić) Skupina kinsekih žumara koji tu nisu bili izvorno, ali po planu ostaju kao dodatak u parku. (Foto: Igor Belamarić)

Koji su osnovni operativni koraci koje bi trebala učiniti trogirska gradska uprava u smjeru stručne obnove vrta? Naime, od kada je studija obnove javno prezentirana 2013. godine nikakvi pomaci nisu učinjeni.

Nakon nedavnih medijskih natpisa, gradske službe su iskazale želju za realizacijom ovog projekta, pa očekujemo da da će se prvi pomaci dogoditi već ove jeseni.

Kako općenito ocjenjujete kvalitetu javnih parkova Trogira? Da li i gdje vidite potrebu za poboljšanjima, odnosno potrebu da se formiraju novi javni parkovi?

Svaki grad bi trebao imati mrežu javnih parkova, a ne samo jedan veliki centralni park. Niti koje ih povezuju trebale bi biti drvoredi, a zbog profila ulica na mnogim mjestima u Trogiru nije ih lako uspostaviti. Međutim, uz malo volje i osjećaja za vrijednost zelenila, te minimalne troškove s obzirom na ono što bi zauzvrat dobili, mogle bi se napraviti velike promjene za grad. Zamislite raster od 40 stabala na parkiralištu nasuprot jezgri: vizualni efekt bio bi daleko drugačiji, a i automobili bi bili u sjeni. Osobno, najviše priželjkujem očuvanje velike zelene zone oko vrijednog Vitićevog motela Soline u neposrednoj blizini povijesnog središta grada. Bez obzira na trenutačnu „neurednost“ toga prostora – treba držati do izuzetne važnosti zelenih i od gradnje slobodnih prostora za Trogir u budućnosti.

Ključne riječi: park, Trogir
<
Vezane vijesti