Sudbina američkog vojnika osumnjičenog da je predao vojne dokumente WikiLekasu: Boravio je u ćeliji bez prozora. Bio je dužan odazvati se prozivici u bilo koje doba dana i noći. Morao je spavati u donjem rublju. Prilikom jutarnje prozivke morao je izlaziti gol iz ćelije.

U isto su vrijeme svi predstavnci vlasti, od glasnogovornika vojnog zatvora, do glasnogovornika Pentagona, isticali humanost s kojom se postupa prema njemu.

Bradley Manning je američki vojnik, rođen 19. prosinca 1987. godine u Crescentu u saveznoj državi Oklahomi. Služio je u američkoj vojsci u Iraku kada je u svibnju 2010.  uhićen zbog sumnje da je predao američke vojne dokumente zviždačkoj stranici Juliana Assanga, WikiLeaksu.

Navodna se predaja dokumenata, WikiLekasu, otkrila kada je Manninga FBI-u prijavio Adrian Lamo. Lamo, bivši haker, je rekao FBI-u da mu je Manning prilikom chata priznao kako je on proslijedio američke tajne dokumente "ludom frajeru s bijelom kosom" (Julianu Assangeu). Nakon Laminog "prokazivanja" Manning je uhićen.


Adrian LamoCijela je priča javnosti postala poznata kada je novinar Wired magazina, Kevin Poulsen objavio intervju s Lamom. Wired Magazine je objavio chat logs između Lame i Manninga u kojem Manning priznaje "skidanje" i prosljeđivanje tajnih dokumenata. Prema objavljenim zapisima Manning je tajne dokumente presnimio na CD Lady Gage. Cjelokupna prepiska između Manninga i Lame nikada nije objavljena.

adrian-lamo.jpg adrian-lamo.jpg

Manning je nakon uhićenja prebačen u vojni zatvor u kamp Arifjan u Kuvajtu  nakon  čega je optužen za kršnje 92. i 134. članka Uniform Code of Military Justice. Optužen je za prenošenje povjerljivih dokumenta na svoje osobno računalo i dodavanje neautoriziranog softvera na povjerljivi računalni sustav kako bi "skinuo" američke tajne dokumente.

U prvoj su polovici 2011. godine dodane još 22 optužbe. Nove su optužbe, između ostalog, sadržavale pomaganje neprijatelju i prijevaru.

Kao posljedice Manningove "izdaje" navode se milijuni dokumenata američkog State Departmenta i ratni dnevnici koji se odnose na Irak i Afganistan, a koji su završili na web stranicama WikiLeaksa. Prvi dokument za koji se sumnja da  je Manning predao WikiLeaksu objavljen je 18. veljače 2010. godine. Dokument se odnosi na sastanak američkog veleposlanika Sama Watsona i britanskog veleposlanika s predstavnicima islandske vlade. Dokument je postao poznat pod nazivom Reykjavik 13 (navedeni se sastanak održao 13. siječnja 2010.)

Najpoznatiji dokument koji je, prema optužnici, Manning predao WikiLeaksu je snimka iz 2007. godine, na kojoj se vidi napad američkog helikopter Apach u Bagdadu, u kojem su ubijena dvojica novinara Reutersa i desetak civila. Snimka je postala poznata kao Collateral Murder.

greenwald.jpg

Većina  medija, koja je izvještavala, premda površno, postavila je težište cijele priče na Manningovom psihološkom profilu, a ne na stvarnom problemu. U drugi je  plan  postavljeno američko neselektivno ubijanje u Iraku, Afganistanu i tko zna gdje još

Ubrzo nakon otkrića priče o "Manningu zviždaču" krenule su priče s psihološkim profilom Bradleyja Manninga. Uglavnom se naglasak postavljao na njegovoj društvenoj izoliranosti i "psihičkoj nestabilnosti". Oba elementa su, prema većini medija, bila uvjetovana njegovom borbom s homoseksualnošću.  U članku Ellen Nakashima, koji je objavljen u Washington Postu, pokušava se pronaći odgovor na pitanje tko je to Bradley Manning. Da bi Nakashima to otkrila, razgovarala je sa svima koji su ikada bili u doticaju s Manningom. U članku se autorica bazirala na njegovom djetinjstvu,  prvoj ljubavi i rastavi roditelja. Međutim, vrlo je ograničen prikaz njegove motivacije za navodno odavanje tajnih podataka. U članku se čak implicira da je to odraz njegovog psihološkog stanja i trajnog nezadovoljstva. Manninga se prikazuje kao senzibilnu osobu kojoj jednostavno "nisu svi na broju".

Većina  medija, koja je izvještavala, premda površno, postavila je težište cijele priče na Manningovom psihološkom profilu, a ne na stvarnom problemu. U drugi je  plan  postavljeno američko neselektivno ubijanje u Iraku, Afganistanu i tko zna gdje još. Javni su dušebrižnici  postavljali pitanje kako vojnik može izdati svoju domovinu. To je predstavljeno kao najveća izdaja, koja zalužuju smrt. Međutim, nitko nije postavljao pitanja tko i kako treba odgovarati za ubojstvo iračkih civila. Njima su jednostavno naljepljene etikete kolateralnih žrtava.

Nakon zatvora u Kuvajtu sredinom  2011. godine, Bradely Manning  je premješten u vojni zatvor u bazu Quantico,  u Virginiji. Bio je u tretmanu koji se naziva Prevention of Injury. Ovaj tretman podrazumijeva provjeru straže svakih pet minuta i zabranu spavanja tijekom dana. Od njega je zahtijevano da svakodnevno bude vidljiv stražarima. Tobože, kako bi se spriječilo eventualno samoubojstvo, iako je zatvorski psihijatar utvrdio kako Manning nema samoubilačkih nakana. U to vrijeme Manning je još uvijek bio u zatvoru, a da nije niti jedanput izašao pred suca.

Boravio je u ćeliji bez prozora. Bio je dužan odazvati se prozivici tijekom bilo kojega doba dana i noći. Od Manninga je traženo da spava u donjem rublju. Također je zahtijevano da prilikom jutarnje prozivke izlazi gol iz ćelije.  U isto su vrijeme svi predstavnci vlasti, od glasnogovornika vojnog zatvora, u kojemu je Manning zatvoren, do glasnogovornika Pentagona, isticali humanost s kojom se postupa

coombs.jpg coombs.jpg

prema Manningu. Glasnogovornik Pentagona, Geoff Morrel, istaknuo je svoju impresioniranost "profesionalnošću zatvorskog osoblja".

Unatoč Morrelovoj "impresioniranosti", Manningov odvjetnik, David Coombs,  prenio je njegovo pismo javnosti. Pismo obuhvaća 11 stranica. U njemu Manning opisuje tretman u zatvoru. Navodi kako je od njega traženo da spava bez odjeće i stoji gol tijekom jutarnje inspekcije. U pismu je otkrivena sva brutalnost kojoj je Manning podvrgnut.

Zahvaljujući The Bradley Manning Support Networku, brojni volonteri vrše pritisak na američku vladu da prestane s "torturom nad Manningom." U tu svrhu je 250 pravnih stručnjaka potpisalo peticiju, koju je objavio The Guardian, u kojoj se zalažu za pravedno postupanje prema Manningu. U pismu se, između ostalog, osuđuje ponižavanje kojemu je navodni zviždač i WikiLeaksov doušnik podvrgnut. Mnogi protivnici vladinog odnosa prema Manningu ističu američku "brigu" za iranske, kineske ili kubanske političke zatvorenike, dok istodobno u "svome dvorištu" imaju identičan odnos prema "domaćim zatvorenicima" koji bez suđenja provode mjesece u zatvoru.

Guardian je krajem ožujka 2011. godine objavio članak pod naslovom Why I called Bradley Manning's treatmetn 'stupid'. Članak je napisao bivši glasnogovornik State Departmenta PJ Crowley, koji je dao ostavku nakon izjave da je odnos prema Manningu "smiješan i kontraproduktivan". U članku autor navodi  kako Sjedinjene Države ne mogu očekivati od drugih da se pridržavaju međunarodnih standarda, ako ih oni sami ne poštuju.

Nakon niza prosvjeda, peticija i izjave Amnesty Internetaionala, prema kojima je postupanje prema Manningu označeno kao "nehumao", Breadly Manning je premješten u Fort Leaveworth u Kanzasu, ustanovu u kojoj su uvjeti nešto "humaniji".

U svom gostovanju u emisiji kod Amy Goodman, na nezavisnoj televiziji Democracy Now, Glenn Greenwald je istaknuo kako vlasti vrše pritisak na Manninga kako bi  svjedočio protiv Juliana Assangea i WikiLeaksa. Greenwald navodi kao je upravo zbog odbijanja svjedočenje bio podvrgnut torturi u Quanticu.

bradley_manning_obama.jpg

U zadnje se vrijeme povećava broj ljudi koji su se prenoseći javnosti informacije "ogriješili o zakon". Na tom popisu je i Peter Van Buren, novinar koji je izvještavao iz State Departmetna. Van Buren je bio priveden na ispitavanje jer je na svom blogu objavio link za WikiLeaks.

Zlatna premisa, u koju se zaklinju gotovo svi od pravnh stručnjaka do laika, prema kojoj "nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže", ne vrijedi za Bradleyja Manninga. Američki predsjednik već ga je osudio. 

Povodom "curenja" informacija, Hilary Clinton je rekla kako je to "potkopalo američke napore u suradnji s drugim državama i zaprijetilo američkoj nacionaloj sigurnosti." Dok je ona očitio barem upoznata sa slučajem, bivši glasnogovornik Bijele kuće, Robert Gibbs, na postavljeno pitanje o uvjetima u kojima se nalazi Bradley Manning, odgovara  kako on o tome, na žalost, ne zna ništa. Stoga je novinara ABC, koji je postavio pitanje, uputio na nadležne koje Manninga "drže".

Lakonski odnos najviših američkih dužnosnika prema Manningu najbolje je predstavio Barack Obama. Na postavljeno pitanje američkom predsjedniku Obami o Bradlyju Manningu, Obama je odgovorio: "Prekršio je zakon"

Kako bi spriječile slične slučajeve, poput Manningovog, američka je vlada poduzela korake kako bi smanjila broj onih koji imaju pristup povjerljivim informacijama.  Predsjednik je iznio zahtjev svim američkim obavještajnim agencijama od kojih traži osnivanje specijalne grupe, task force, koja  će nadzirati vladine dužnosnike koji imaju pristup tajnim podacima. Na taj se način želili spriječiti "curenje" informacija. Američki dužnosnici ističu kako je razlog WikiLeaksovog posjedovanja dokumenta, slaba zaštita sigurnosti vojnih podatak u Iraku.

Ne poštujući uobičajenu proceduru, za koju se zalažu kada se tiče Irana, Kine ili Kube, Sjedinjene Države su odbijale posjet UN-ovog predstavnika Juana Mendeza Bradleyju Manningu. Nakon brojnih intervencija američke su vlasti dozvolile Mendezov posjet, ali uz strogi nadzor.

Osim što američke vlasti ne dopuštaju posjet UN-ovom predstavniku, prava svih uključenih u davanje potpore Manningu neprekidno se krše. Tako je Davidu Houseu, aktivistu i Manningovom prijatelju, prilikom njegovog povratka iz Meksika zaplijenjeno računalo bez ikakvog naloga.

Optužba je protiv Bradley Manninga na staklenim nogama. Prema neimenovanom vojnom izvoru, čija je izjava objavljena u The Guradianu, američki istražitelji nisu još uvijek pronašli niti jedan dokaz koji direktno povezuje Manninga s WikiLeaksom.

Nakon sedamnaest mjeseci provedenih u zatvoru, Bradley Manning je 16. prosinca 2011. godine  prvi puta izašao pred suca, na saslušanje uoči suđenja. Saslušnje se održavalo prema članku 32 američkog vojnog zakona (pandan civilnom preliminarnom saslušanju svjedoka). Na saslušanju se trebalo odlučiti ima li dovoljno dokaza da se slučaj preda Vojnom sudu.

manning_2.jpg

Saslušanje je od svoga početka označeno kao kontroverzno. Naime, zabranjen je pristup javnosti, a  niti jedan od 48 svjedoka obrane nije prihvaćan (osim njih desetero koje je i optužba namjeravala ispitati).

Mnogi analitičari ističu farsu saslušanja i suđenja. Obama je Manninga već osudio, kada je rekao da je prekrišio zakon. Stoga očito niti jedan sud više nema što raditi, kada je osumnjičenik već osuđen, i to od strane svoga predsjednika.

Priča o Bradleyju Manningu je priča o čovjeku koji je "stvorio WikiLeaks". To je priča o čovjeku behind the scene. Mnoge se polemike vode oko toga je li on heroj ili nacionalni izdajica. U izricanju "presude" treba se voditi računa o tome da je jedan čovjek iznio na "svijetlo dana" američke zločine koji su se pokušavali zataškati. Stoga će povijest vjerovatno odriješti Manninga "grijeha" pomaganja neprijatelju.


Ana Rajković, autorica ovoga priloga, diplomirala je povijest i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Godine 2009. upisala poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Područje interesa su joj ljudska prava i društveno-politička kretanja u Latinskoj Americi. (op. ur.)

Ključne riječi: SAD, Bradley Manning
<
Vezane vijesti