Fašizam i antifašizam nekad i danas: U studentskom domu koji je nekad nosio ime Ljubice Gerovac, premlaćuju studente jer govore dalmatinskim narječjem; nedaleko mjesta na kojem je ubijen Krsto Ljubičić, napadaju djevojku čiji izgled im se ne sviđa; premjer Sanader kaže da Hrvatska počiva na stečevinama antifašističke borbe, no zaboravljeni spomenici u grmu na Cvjetnom naselju i na zidu Botaničkoga vrta simptom su vlasti koja antifašističku borbu nema namjeru voditi.

Hrvatska počiva na stečevinama antifašističke borbe, dr. sc. Ivo Sanader U Zagrebu, s unutrašnje strane ograde studentskog doma Cvjetno naselje, prije nekoliko mjeseci niknula su četiri nova billboarda, okrenuta prema okolnim cestama. Na njima se nalaze informativne i zanimljive poruke: OMV Premium Diesel pomiče granice vašeg vozila!, Vlasnici Dacie navikli su dobiti više. Dacia Sandero već od 55,555 kn, Namještaj i oprema za dom Mandi. Jedinstvena prilika. Kvaliteta dostupna svima. Otvoreno i nedjeljom, te North spirit powered by Turbo Sport. Niti 100 metara udaljen od goleme fotografije urednog mladića u odjeći kupljenoj u Turbo sportu, u gustom grmlju stoji mramorni stup, potpuno skriven od očiju prolaznika. Na stupu piše: NARODNI HEROJ LJUBICA GEROVAC 1919 – 1942. Stup se također nalazi tik pored studentskoga doma, na križanju Stupničke i Odranske ulice (bivše Ulice Ljubice Gerovac). Osim što se ulica više ne nosi ime Ljubice Gerovac, na mramornome stupu već se godinama ne nalazi njezina bista. Bratstvo i jedinstvo Odrasla u siromašnoj srpskoj obitelji, Ljubica Gerovac se u vrijeme Drugog svjetskog rata borila za bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda u Lici. Građansku školu i Trgovačku akademiju pohađa u Zagrebu, a 1940. godine, dvije godine prije smrti, u Zagrebu upisuje Ekonomsko-komercijalnu visoku školu. Iste godine iz studentskih je redova regrutirana u Komunističku partiju te je bila sekretar partijske ćelije svoje škole. U ljeto 1941. godine odlazi u Liku, a za manje od godinu dana ustaše su je ubili u ratnoj akciji u svome rodnom mjestu Jezerane, pored Brinja (prema nekim izvorima, u bezizlaznoj situaciji izvršava samoubojstvo). Studentica Ljubica Gerovac umrla je u svojoj dvadesetdrugoj godini za antifašističke ideale, 1953. godine proglašena je narodnom heroinom, a 2008. godine postolje njezina spomenika trune u grmlju pored zagrebačkog studentskog doma.

Autor fotografija: <strong>Filip Tot</strong> Autor fotografija: Filip Tot

Podatku o spomeniku Ljubici Gerovac sličan je barem još jedan podatak vezan uz zagrebački studentski život početkom četrdesetih godina 20. stoljeća, a i uz život u Hrvatskoj 2008. godine. Ispred današnjeg Doma zdravlja u Runjaninovoj ulici, pedesetak metara udaljen od pretežno studentskog okupljališta Krivi put, nalazi se spomenik prvoj žrtvi ustaškog terora na Zagrebačkom sveučilištu, Krsti Ljubičiću. Na tome mjestu nalazio se studentski dom u kojemu je Krsto Ljubičić 1937. godine ubijen jer se javno deklarirao kao antifašist. Iako su slova na njemu izblijedjela, spomenik je jasno uočljiv. Međutim, točno preko puta tog spomenika, na vanjskoj strani zida Botaničkoga vrta nalazi se posve neuočljiva spomen ploča, čiji se tekst može pročitati samo ukoliko izdvojite desetak minuta da ga odgonetnete (hvala Elvini i Kreši na dešifriranju): Usred dana 4. kolovoza 1941. godine grupa omladinaca koje je odgojila KPJ s ovog je mjesta bombama napala četu ustaša – studenata. Tom prilikom ranjeno je i ubijeno 28 fašista i izdajnika. Povodom kongresa SKOJ-a podiže mjesni komitet SKOJ-a. Napad na vojnicu Taj napad je u sveučilišnom rukovodstvu SKOJ-a prvotno zamišljen kao napad komunističkih studenata na ustaške studente, ali su se studentima pridružili mladići iz srednjoškolskih i radničkih redova (informacije o napadu prenosim iz knjige Ivana Šibla Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve, hvala Udruzi mladih antifašista grada Zagreba na podatku o knjizi). Skupina od 12 mladića u 11:45 sati napala je iz Botaničkog vrta odred sveučilišne ustaške vojnice ručnim bombama i revolverima, a pri pokušaju bijega uhvaćena su trojica napadača i jedan slučajni posjetitelj Botaničkog vrta, profesor Vinko Šonjara. Idućeg dana se na svim javnim mjestima u Zagrebu pojavio oglas Ministarstva unutrašnjih poslova koji je glasio:
Isti su predam senatu pokretnog prijekog suda koji ih je osudio na smrt. Osuda je izvršena strijeljanjem. Osim toga, osuđeni su na smrt po senatu pokretnog prijekog suda i intelektualni začetnici tog napada, 98 Židova i komunista, te su strijeljani.
Prema jednom drugom oglasu Ministarstva unutrašnjih poslova bilo je 87 žrtava odmazde za napad, prema izvještaju Radio Moskve žrtava je bilo 305, a prema jednom policijskom izvoru bilo je ih je preko 700. Brisanje izroda Prije izgradnje Doma zdravlja, spomen ploča Krsti Ljubičiću i spomen ploča navedenom napadu nalazile su se na ulazu u dvorište bivšeg ustaškog studentskog doma u Runjaninovoj ulici. Zanimljivo je da je na toj, prvoj verziji spomen ploče pisalo kako je ubijeno i ranjeno 28 fašističkih izroda i izdajnika. Na drugoj verziji ubijene i ranjene ustaše su prestale, dakle, biti izrodima. Bio je to prvi korak u mijenjanju sjećanja, odnosno u mijenjanju povijesti. Ljudi povijest ne mijenjaju samo svjesnim promjenama povijesnih činjenica, već je mijenjaju i odbijanjem da se povijesne činjenice sačuvaju ili istaknu. U Zagrebu postoji više od dvjesto revolucionarnih spomen-obilježja međuratnog i ratnog razdoblja (prema knjizi Stipe Ugarkovića Zagreb, grad-heroj: spomen-obilježja revolucije). Dva navedena spomenika sigurno nisu jedini slučajevi zanemarivanja antifašističke borbe na ovim prostorima. U Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj je izvršeno više od četiri tisuće antifašističkih diverzantskih ratnih akcija, a neke od njih, smatralo se, zaslužile su da im bude podignut spomenik. Slučaj spomenika posvećenog diverzantskom napadu na ustaške studente zapravo je spomenik žrtvama ustaške odmazde za taj napad i spomenik antifašističkoj borbi. To je razlog zašto taj spomenik treba biti obnovljen, ukoliko je taj razlog uopće potrebno navoditi. Josip Broz Tito je 1975. godine izjavio: Nikada se ne smiju zaboraviti žrtve i samoodricanja, ne samo u ratu nego i poslije rata, da bi se dostiglo sve ono što danas imamo. Dr. sc. Ivo Sanader je 2004. godine izjavio: Narod koji zaboravlja svoju prošlost, kaže stara mudrost, često ponavlja svoje tragedije. Tipična su to fraze političara, fraze koje će svi državnici ponavljati još stoljećima. Sanader je to, doduše, izjavio na Bleiburgu, ali motiv za izricanje te poruke je isti kao Titov: obojica smatraju da je država dužna obrazovati svoje građane o svojoj povijesti. O tome na koje će se spomenike stavljati cvijeće, a koji su spomenici osuđeni na zaborav, odlučuje država. Drugim riječima, država odlučuje o tome koje će se povijesne činjenice građanima predstavljati kao bitne, a koje kao nebitne. Antifašizam za pokazivanje Pored spomenika posvećenog Ljubici Gerovac i pored spomenika posvećenog napadu 4. kolovoza 1941. godine prolazim svakodnevno. Igrom slučaja sam saznao da oni uopće postoje. Prije nekoliko mjeseci, u studenskom domu Cvjetno naselje, u sklopu kojega stoji postolje na kojemu je bila bista studentice i antifašistice Ljubice Gerovac, mom je poznaniku i njegovim prijateljima u sobu upala skupina njima nepoznatih mladića, s palicama u rukama. Mladići su ih izmlatili jer su s druge strane vrata čuli da studenti govore dalmatinskim naglaskom. U otprilike istom razdoblju, dok sam sjedio na terasi u Krivom putu, djevojka krvave glave ušetala je u pratnji prijateljice oprati se u WC-u. Naime, skupina samoprozvanih čistača grada Zagreba napala je skupinu djevojaka i mladića ispred Krivog puta, kod stolova za stolni tenis u Runjaninovoj ulici. Valjda im se nije se sviđalo kako su bili obučeni. Pedesetak metara sjevernije, prije 71 godinu ubijen je student Krsto Ljubičić. Pedesetak metara sjevernije od spomenika Krsti Ljubičiću i spomenika posvećenog 4. kolovozu 1941. godine nalazi se Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

gerovac2.jpg
Foto: Na zidu Botaničkog vrta nazire se jedva vidljiva spomen ploča koja bi trebala podsjećati na napad  na odred sveučilišne ustaške vojnice Foto: Na zidu Botaničkog vrta nazire se jedva vidljiva spomen ploča koja bi trebala podsjećati na napad na odred sveučilišne ustaške vojnice

Obnova dvaju antifašističkih spomenika vjerojatno ne bi bitno utjecala na svijest slučajnih prolaznika u Odranskoj i Runjaninovoj ulici. Međutim, sam čin obnove spomenika bio bi jasan znak društvu da je državna vlast spremna obračunati se s fašističkim nasljeđem. Zaboravljeni spomenici u grmu na Cvjetnom naselju i na zidu Botaničkoga vrta simptom su vlasti koja ističe da Hrvatska počiva na stečevinama antifašističke borbe, ali koja tu antifašističku borbu danas sama nema namjeru voditi. Kada bista Srpkinje Ljubice Gerovac nakon eventualne obnove bude srušena, državna vlast je ta koja je opet treba postaviti na postolje.