Ugledajući se na London, Prag, Beč i ostale europske metropole Zagreb im je napokon stao uz bok 12. prosinca 2011. Citirajući ovdje gospodara Zagreba na odlasku, Milana Bandića, na prvu bi se možda mogao steći dojam da se radi o nekoj pozitivnoj promjeni u interesu stanovnika Zagreba, no ustvari se radi o datumu koji označava gubitak privatnosti za njegove stanovnike. Tog dana je krenulo legalno špijuniranje ljudi jer su puštene u rad prve nadzorne kamere koje će Grad Zagreb postaviti do proljeća na 75 lokacija. Kao organizacija koja je jednoznačno kritički reagirala odmah po postavljanju kamera prije nego što su puštene u rad, odredili smo ton javne rasprave i natjerali vladajuće u kampanju pravdanja i traženja povjerenja stanovnika. Kakve li ironije da vlast u Zagrebu, koja već desetljećima vodi kriminalnu politiku, traži nečije povjerenje i očekuje da će im netko vjerovati. 

Naravno, kada bi njihove teze o tome da imaju podršku 95 posto ljudi bile imalo utemeljene ne bi postojalo takvo izbjegavanje javne rasprave i donošenje u potpunosti nedemokratske odluke. Kako je u SAD-u nakon 11. rujna pod krinkom borbe protiv terorizma postavljeno čak preko 30 milijuna kamera ili u Velikoj Britaniji preko 4 milijuna da bi se "smanjio kriminal" tako su vladajući u Zagrebu ideološku legitimaciju za to našli u borbi protiv prometnih prekršaja i "urbane gerile." Do koje morbidnosti ide nadgledanje ljudi govore podaci iz Londona gdje prema podacima iz 2004. na svakih 14 ljudi dolazi jedna kamera i gdje prosječnog Britanca dnevno snimi oko 300 kamera. London je do tada bio pokriven s 200 000 kamera, a razlog njihovog postavljanja se u potpunosti pokazao kao promašen jer je stopa kriminala neznatno smanjena. Štoviše sustav se pokazao kao izrazito diskriminirajući jer su pod posebnom pratnjom npr. imigranti kojima se šalje jasna poruka da sustav u njih nema povjerenja. 

Da ne bi sve ostalo na riječima naše protivljenje špijuniranju smo iskazali organiziranjem četvrtog Marša solidarnosti gdje smo ukazali i na povećanje policijskih ovlasti u pravnim i oružanim okvirima. Već sad najavljujemo da naš otpor pretvaranju Hrvatske u policijsku državu neće ostati samo na jednom izlasku na ulicu, već da će on biti popraćen i daljnjim akcijama te kampanjom u kojoj vjerujemo da će nam se pridružiti mnogi pojedinci i ideološki bliske organizacije. 

Nadamo se da će novi broj Nepokorenog grada opravdati vaše vrijeme uloženo u njegovo čitanje i da će vas motivirati da nam se pridružite u antifašističkoj borbi jer vrijeme koje nam predstoji to traži od svih nas! 

Novi broj Nepokorenog grada možete skinuti sa sljedećeg linka: Nepokoreni grad, broj 4