U devetom broju tekst Mirno i sigurno ropstvo još jednom progovara o atmosferi straha koju grade u našim životima, kako bi nas doveli do stanja u kojem pristajemo na sve više kontrole (više sigurnosti, tako nam kažu), na manje sloboda pa i na samo ropstvo, samo da živimo mirno i sigurno.

Govoreći o kontroli, Ward Churchill upozorava na to kako smo skloni identificirati se s dominantnim obrascima koje sustav nudi, preuzimajući na taj način uloge, ali i odgovornost za ono što sustav čini. U opsežnom razgovoru pod naslovom Genocid u ime slobode i demokracije govori o kolonizaciji SAD-a i cijelog svijeta, te o nužnosti dekolonizacije Europe, u kojoj su nastale kolonizatorske sile i politika koja danas vlada svijetom.

Alfredo Maria Bonanno u tekstu Uništimo rad još jednom iz anarhističke perspektive otvara pitanje rada, no odlazi korak dalje od raznih ljevičarskih pa i anarhističkih teoretičara i govori o nužnosti uništenja rada, ne ukidanja i zamjene igrom, ne promjene u neki alternativan "dobar rad", već u potpuno uništenje, koje će dovesti do toga da nestane i san o savršenom "radničkom" društvu. Rad ne može biti ono što nas definira, barem ne ako je naša ideja antikapitalistička.

Broj zaključuje Angel J. Cappelletti kroz kratak osvrt Anarhizam i obrazovanje.

Gotovo da bi se moglo reći kako ovaj broj otvara pitanje identiteta i napada taj koncept kao i posljedice koje proizlaze iz njega, unatoč tome da teme broja zapravo nema.

Preuzmite "Ispod pločnika"